Gradska džamija Zavidovići

Dobrodošli na moj blog na kojem cu ispisivati hutbe iz Gradske dzamije u Zavidovicima.

25.05.2016.

ALLAH DŽ.Š. ŽELI DA SE SPASIŠ

Od Zejd ibn Eslema se prenosi da je Poslanik rekao: „Djela se vrjednuju na pet načina: djelo, za koje je nagrada koliko i ono vrijedi, djelo, za koje je nagrada obavezujuća, djelo, koje se nagrađuje deseterostruko, djelo, koje se nagrađuje do sedam stotina puta i djelo, čiju nagradu ne zna niko osim Allah.dž.š.. Djelo za koje se dobije ista nagrada koliko i ono, je kada čovjek učini grijeh, onda mu se piše onoliko koliki je taj grijeh, ili kada čovjek naumi učiniti dobro djelo ali ga ne učini. Njemu se piše kao da ga je uradio. Djelo za koje je nagrada ili kazna obavezna je ako čovjek robuje Allahu, bit će sigurno nagrađen Džennetom, a ako robuje nekom drugom, bit će sigurno kažnjen Džehennemom. Djelo za koje je nagrada deseterostruka je kada čovjek s nijjetom čistim učini dobro djelo. Djelo koje se nagrađuje do sedam stotina puta je dijeljenje na putu Božijem, a djelo za koje nagradu, kakva je, ne zna niko osim Allah dž.š., je post“. Allah dž.š., želi da se spasiš. On, Uzvišeni je milostiviji prema robu Svome od majke prema djetetu. Da si grijehu sklon, o čovječe, Gospodar tvoj zna. Kad pogriješiš, melekima, pisarima plemenitim naredi da ne upisuju grijeh odmah. Zadaća je melekima sačekati, upisivanje grijeha odgoditi s nadom da će se čovjek za grijeh učinjeni pokajati pa da ga i neće upisivati. A ako ga ipak upisati moraju jer si, o čovječe, na tewbu zaboravio, upisat će samo učinjeno bez ikakvog uvećavanja istog. Allah dž.š., želi da se spasiš. On, Uzvišeni je milostiviji prema robu Svome od majke prema djetetu. Podstiče čovjeka da pozitivno misli, da uvijek dobru teži i da uvijek želi činiti dobro. Ovakve misli i želje ovakve za Gospodara Milostivog su dobro djelo. „Ko naumi učiniti dobro djelo pa ga ne učini, piše mu se dobro djelo“, : govorio je Poslanik. U jednoj je predaji zabilježeno: „Među Izraelćanima bijaše jedan pobožnjak koji je prolazio pokraj pješčane dine i u sebi iskreno poželio i zamislio da je ta hrpa pijeska, brašno pa da sve to podijeli svojim gladnim sunarodnicima. Allah dž.š., objavi Vjerovjesniku koji u to vrijeme živio:'Reci tome pobožnjaku da mu Allah upisuje nagradu koju bi imao da je toliko brašna gladnim podijelio“. Allah dž.š., želi da se spasiš i pokazuje ti put spasa. Na tom putu, robuje se svjetova Stvoritelju. Na tom putu se Njemu pokorno živi i zakoni Njegovi poštuju. Idući tim putem, ne prelazi se granica i ne ukoračuje u grijeh jer je svaki takav korak izlazak iz pokornosti Svevišnjem. Bog Uzvišeni se obavezuje da svakom ko Mu robuje i u pokornosti Mu živi, Džennet daruje. Zamisli, o čovječe, da ti radniku plaću daješ, hraniš ga i odijevaš a on tuđi, a ne tvoj, posao radi? Ko bi bio zadovoljan takvim radnikom? Zamisli, čovječe, Allah ti daje blagodati, hrani te, zdravlje ti dariva, dobrima neizmjernim obasipa, a ti šejtanu robuješ. Ako se tako ponašaš, sebe u propast vodiš. Allah se obavezao da će svakog ko robuje drugom a ne Njemu, Džehennemu prepustiti. Allah dž.š., želi da se spasiš. On, Uzvišeni je milostiviji prema robu Svome od majke prema djetetu. Kad učiniš grijeh, ako se ne pokaješ prije nego ga meleki upišu, bit će upisan samo taj grijeh, a ako učiniš dobro djelo, Uzvišeni melekima, pisarima plemenitim naredi da upišu deset dobrih djela. Allah dž.š., kaže: „Ko uradi dobro djelo bit će deseterostruko nagrađen, a ko uradi loše djelo bit će samo prema zasluzi kažnjen, i neće im se nepravda učiniti“./Al – An-am, 160./ Svako dobro djelo, Allah dž.š., iz milosti prema robu Svome umnožava, jer želja je Njegova da se spasiš. Ne oklijevaj, o čovječe, i činjenju dobra požuri. Ljubav prema Dunjaluku je duboko usađena u prirodu čovjekovu. I Allah i poslanik Njegov nam to potvrđuju. Uzvišeni kaže: „Želja za Dunjalukom vas obuzima sve dok kabure ne naselite“./Tekasur,1./, a Poslanik veli: „Kada bi čovjek imao dolinu zlata , poželio bi još jednu a usta mu se neće napuniti ničim osim zemljom“. Borba je sa samim sobom, i to borba velika, staviti ruku u džep i podijeliti od onoga čime nas je Allah opskrbio. Borba je sa samim sobom i to velika, iz svoga imetka izdvojiti za nevoljnika, za siromaha, za potrebnog studenta i đaka, za opće dobro, za vakuf... Baš zato što je to dobro veliko, Allah dž.š., želeći da se spasimo podstiče nas i stimuliše da to djelo činimo jer je ono toliko dobro i toliko vrijedno da se i do sedam stotina puta umnožava. Allah dž.š., kaže: „Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu sliče na onoga koji je posijao zrno iz kojeg nikne sedam klasova a u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah će onome kome hoće dati i više. Allah je neizmjerno dobar i sve zna“. /Bekare,261./. Ima i djela koja čovjeka vode uspjehu sigurno. Za takva djela nije nagrada ni opisana, nije ni saopštena čovjeku. Nju zna samo Allah. Post je takvo djelo. Allah dž.š., želi da se spasimo i radi toga propisuje nam post. Radujemo se da nam dolazi Ramazan i donosi u naše živote to izuzetno djelo. Raduje nas da nam dolazi Ramazan i donosi djelo koje nas vratima džennetskim vodi i koje nam i dunjalučku i ahiretsku radost daruje. Pripremimo se i budimo odlučni ustrajati u činjenju tog djela, svjesni Allahovih dž.š., riječi: „Post je Moj i Ja za njega posebno nagrađujem“. Bilal r.a., je postio nafilu i došao kod Poslanika i zatekao ga da jede. Poslanik mu Reče: „Priđi za sofru i jedi s nama“, Bilal reče: „Ja postim Poslaniče“, Poslanik reče: „Mi jedemo našu opskrbu a Bilalova opskrba je u Džennetu. Ako se postač nađe s ljudima koji jedu, ne poste, svaki njegov organ čini tespih, a meleki mole za njega govoreći: „Allahu naš, oprosti mu i smiluj mu se“. To traje sve dok čovjek sjedi s njima“. Uzvišeni Bože, hvala Ti na neizmjernim blagodatima a posebno na blagodati Ramazana. Molimo Te, učini nas od onih koji će spašeni biti. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
27.05.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

27.04.2016.

PORUKE MI'RADŽSKE

Mjesec Redžeb primiče se kraju. Posljednji njegovi dani donose nam mubarek Lejletu-l- Mi'radž. Dvadeset sedmi redžebski dan kad nastupi, nastupa ova odabrana i veličanstvena noć. Donosi nam ona poruka i pouka mnogo. Jednom riječju ih možemo nazvati, mi'radžske. Događaju Mi'radža predhodilo je noćno putovanje Isra. I o ovom događaju Allah dž.š., govori, jednu suru naziva imenom njegovim. Na početku te sure kaže: „Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi“./Isra,1./. Neobično je, prirodnim zakonima suprotno, a to znači mu'džiza je, da je Poslanik u toku jedne noći prešao tako dalek put iz Mekke u Jerusalim, potom na nebesa i nazad. Mnogi nisu u to mogli povjerovati, ali oni koji znaju da Muhammeda šalje Allah, svjetova Stvoritelj, nemaju problem s povjerenjem u Hvaljenog. Ebu Bekr će baš zbog ovog događaja dobiti nadimak es-Sidik. Neće se dvoumiti kada mu kažu da o tako neobičnoj stvari pripovijeda Muhammed. Ne, neće se dvoumiti, neće ni trunke jedne sumnjati, samo će upitati: „Je li to rekao Muhammed? Ako je on s.a.v.s., to rekao, istina je“. Noć mi'radžska donosi nam poruke. Jedna od njih je ova, ako je nešto rekao Muhammed a.s., istina je. Pita nas mubarek mi'radžska noć, ponašamo li se mi tako prema onome što je Poslanik rekao? Rekao je da je namaz u džematu vrijedniji od pojedinačnog. Rekao je da je musliman muslimanu brat. Rekao je da nikako ne bismo smjeli zaspati siti ako je u komšiluku neko gladan. Rekao je da ne smije proći dan u kojem ništa novo ne naučimo. Rekao je, ne pripada redovima ummeta njegova onaj ko ne vodi brigu o zajedničkim interesima i ciljevima. Šta nam znači ono što je rekao naš Poslanik? Eto to nas pita noć mi'radžska koja Ebu Bekru donese časni nadimak es-Sidik, jer on sve što je Poslanik rekao, prihvati i primijeni. Neobično je, prirodnim zakonima suprotno, a to znači mu'džiza je, da je Poslanik u Aksa mesdžidu svim predhodnim poslanicima imam bio. Oni, tu, svi za njim namaz klanjaše. Poslanici predhodni su već bili davno na Ahiret preselili. Da bi poruku čovječanstvu poslao, Allah dž.š., u mubarek mi'radžskoj noći ovim skupom, džematom neobičnim, uči ljude, da Islam nadvisuje sve a njega ne nadvisuje ništa. Mi'radžska noć, dođe nam svake godine s porukom. Dođe nam reći, Poslanik je svim poslanicima predvodnik u namazu bio. Dođe ta noć odabrana da nam poruči: Vi, ummet njegov trebate narodima na zemlji predvodnici biti. Dođe nas ta mubarek noć podsjetiti da smo mi ummet srednjega puta a samo takvi mogu biti predvodnici drugima. Dođe nas podsjetiti mi'radžska noć da smo za predvodnike odabrani jer osobina nam je da naređujemo dobro a zlo zabranjujemo. Ummet Muhammedov zadužen je, jer Objavu ne promijenjenu ima, da na zemlji po dobru bude prepoznat. Zadužen je da se takvim osobinama okiti i snagom zaogrne da svi narodi, kao što to učiniše i njihovi poslanici, stanu u saf u kojem se bori za dobro svakog čovjeka, za napredak svakog naroda, za sklad u svakome društvu. Zar ne reče Poslanik: „Tako mi Boga da je Musa a.s. živ, morao bi da me slijedi“. Zna to Musa a.s.. Zna to Isa a.s.. Zna to Ibrahim a.s.. Zna to Jusuf a.s.. Zna to Ejjub a.s.. Znaju to svi poslanici i zato svi, IKTEDEJTU BI HAZEL IMAMI, izgovaraju i staju u saf iza Miljenika Božijeg. Čovječanstvo vapi da se oslobodi tiranije svake vrste. Vapi da se oslobodi tiranskih vladara, ali i tiranije kapitala, tiranije konzumerizma, tiranije mode i svih kvazi vrijednosti. Naša je zadaća, neka nam je to jasno, stati pred džemat koji se čovječanstvo zove i osloboditi čovjeka današnjeg okova materijalizma, osloboditi čovjeka pohlepe, siromaštva i nepremostivih razlika u društvu. Zadaća nam je to, jer mi smo ummet onog koji predvodi džemat poslanika u Aksa mesdžidu. Kao što on predvodi poslanike, Ummet njegov treba predvoditi čovječanstvo. Na putu mi'radžskom, Poslanik pokazuje kako se ponašati, kad pred izborom budeš. A pred izborom si stalno, pred iskušenjem neprekidno jer sloboda ti je data. On s.a.v.s., kad mu melek nudi vino i mlijeko, bira mlijeko. Bira ono što svakom jest dobro i korist. On okreće leđa onome što čovjeka čini ovisnim, što ga od istine odvraća, što ga propasti i dunjalučkoj i ahiretskoj vodi. „Istinu si izabrao“, : uzvikuje Džibril, kad Poslanik čašu s mlijekom bira. Mi'radžska noć dolazi da nas na istinu podsjeti i na putu ka njoj učvrsti. Dolazi da nas podsjeti da ćemo na Ahiretu drugima biti svjedoci a da će nama svjedok biti Poslanik. Zar vam nisam svojim primjerom pokazao kako da se ponašate kad se pred izborom nađete? Pokazao sam vam da uvijek birate ono što donosi korist, i vama i drugima. Kad si pred izborom, darežljivost ili škrtost, biraj darežljivost. Kad si pred izborom, marljivost ili ljenost, biraj marljivost. Kad si pred izborom, žrtva ili ravnodušnost, na putu dobra, žrtvuj se. Ova mubarek, mi'radžska noć dolazi da nam pokaže put kojim je išao najodabraniji između nas. Na tom putu je posve jasno šta je halal a šta haram i vjernik uvijek bira onu čašu u kojoj je ono što će ga na putu dobra ojačati i njegov korak na putu istine učvrstiti. U događaju mi'radžskom, čaša mlijeka simbolizira pravi put i život uokviren u propis šeriatski. Sve ima granicu. I naš razum je ograničen. Spoznajom seže do Sidretu-l- muntehaa. Ono iza te perde čovjeku je nedokučivo. Eto, tu perdu će Poslanik na putu svog uzdignuća, na mi'radžskom putu proći i tamo iza nje vidjeti ono što oko nije vidjelo, uho čulo niti srce osjetilo. Tamo će s Gospodarom svjetova bez posrednika razgovarati i od tamo će čovjeku donijeti darove neprocjenjive. Donijet će: namaz, šefa'at i donijet će tri posljednja ajeta sure Bekare. Mi'radž Poslanikov je bio nakon mnogih godina tegobnih, godina patnje i teškoće u Mekki. Došao je kao stanica ohrabrenja i mjesto gdje se snaga nova natočila za teškoće i iskušenja nova. Čovjeku od tamo dolazi namaz kao ta stanica ohrabrenja. Dolazi mu namaz da mu bude korektiv u uspostavi ravnoteže između dva svijeta. Dolazi mu da mu bude put do Gospodara svjetova, direktan. Namaz je naređen na Mi'radžu, u direktnom razgovoru između Gospodara i roba. Došao je iza perde. Ako hoćeš na mi'radž svoj, o čovječe, tad stani na sedžadu. Ako hoćeš s Gospodarom svojim razgovarati, to se na kijamu namaskom, na rukuu i sedždi čini. Ako hoćeš da ti ono što je iza perde bude makar malo jasnije i bliže, kreni putem spoznaje, a tog puta, upamti, bez namaza nema. Pogriješit ćeš. Posrnut ćeš i u porok grijeha i pustoš stranputice otići. Čovjek si, hoćeš pogriješiti sigurno. Ako si vjernik, pokajat ćeš se. A mi'radžska noć nam donosi radosnu vijest. Poslaniku tvome Muhammedu je u toj mubarek noći šefa'at podaren. On će se na Ahiretu za sljedbenike svoje zauzimati, borit će se da im bude oprošteno i da u Džennet odmah uđu. Zar nije zanimljivo da sa istog mjesta Poslanik ummetu svom donosi i namaz i šefa'at? Jest, zanimljivo, a mi iz toga čitamo da je za svakog ko šefa'at želi, namaz put ka njemu. Poslanik će sljedbenike svoje po tragovima abdeskim i tragovima od namaza prepoznavati. Ako se šefa'atu nadaš, na Mi'radž moraš, a tvoj mi'radž, o čovječe je namaz. Sa Mi'radža Poslanik nam donosi poruku jasnu: „Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje čini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje“./El-Bekare,286./. Uzvišeni Bože, otvori naša srca i um za poruke mi'radžske. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
29.04.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

13.04.2016.

KOGA ĆEŠ KRIVITI ZA NEUSPIJEH ?

Ebu Zerr r.a. prenosi da je Poslanik, prenoseći od Gospodara svjetova rekao: „Robovi Moji, zabranio sam nepravdu Sebi i među vama sam zabranio nepravdu, pa ne budite nepravedni. Robovi Moji, svi ste vi zalutali osim onih koje sam Ja uputio. Molite Me da vas uputim i Ja ću vas uputiti. Robovi Moji, svi ste vi gladni osim onih koje Ja nahranim, pa tražite od Mene da vas nahranim i Ja ću vas nahraniti. Robovi Moji, svi ste vi goli osim onih koje Ja odjenem, tražite od Mene da vas odjenem i Ja ću vam odjeću dati. Robovi Moji, vi griješite noću i danju, a Ja praštam sve grijehe. Tražite od Mene da vam oprostim i Ja ću oprostiti. Robovi Moji, kada biste svi vi, i prvi i posljednji, i džini i ljudi, imali vjeru najpobožnijeg čovjeka, to ništa ne bi povećalo Moju vlast. Robovi Moji, kada biste svi vi, i prvi i posljednji, i džini i ljudi, bili kao najgriješniji i najgori čovjek, to nimalo ne bi umanjilo Moju vlast. Robovi Moji, kada biste svi vi, i prijašnji i potonji, i ljudi i džini, stali na jedno mjesto i svaki od Mene tražio što mu treba i kada bih svakome od njih dao ono što traži, to nimalo ne bi umanjilo ono što imam, osim onoliko koliko bi mora nestalo kada bi konac stavio u njega a potom izvukao. Robovi Moji, vaša djela su bitna, za njih će vas pitati i račun će te polagati, za njih će vas nagraditi na Sudnjem danu. Ko bude imao dobra, neka zahvali Allahu, a ko ne bude imao dobrih djela, neka ne krivi nikoga drugog osim sebe.“ Na dobro poziva Allah i Njegov Poslanik, na grijeh, šejtan. Čovjeku je sloboda data da se bez ičije prisile i bilo kakvog pritiska opredijeli za put kojim želi ići. Ako izabere put šejtanov, koga će kriviti za svoju propast, koga, kad je to samo njegov izbor? Dunjaluk je, poprište borbe između dobra i zla, dunjaluk kojeg je svaki tren svakome od nas ostalo manje. Svaki dan koji prođe, ako ga nismo u pokornosti, čineći dobra djela proveli, izgubljen je i propuštena je prilika. Analizirajući čovjekove obaveze koje iz izvora vjere proizilaze, svaki dan bi čovjek trebao spominjanjem i veličanjem Allaha započeti. Allah dž.š. naređuje: „ I veličaj i hvali Gospodara svoga kad ustaješ.“ (Tur 48.) To nam naređuje Gospodar svjetova, a Poslanik nas uči da je zikr, stalna svijest o Bogu, vjernikova osobina i da on svaki posao započinje s Njegovim imenom i čini ga u ime Njega, a i ne započinje i ne upušta se u posao ispred kojeg se ne može ime Božije spomenuti. Da ne bi na Sudnjem danu bio u prilici za svoju propast krivca tražiti i tako za spasom tragati, ne dopusti šejtanu da ti omili san više nego namaz. Veličanjem Svevišnjeg, a sedžda je najbolji način veličanja, musliman započinje dan. Na svijet smo došli goli, bosi i neosunećeni. Takvi ćemo i proživljeni biti. Ovdje, na Dunjaluku obavezni smo odjeću imati. Uzvišeni nam je odjeću dao da stidna mjesta sakrijemo i naredio nam: „Lijepo se obucite kad hoćete da klanjate.“ (A'raf 43.). Tačno se zna, gdje i pred kim se može odjeća odložiti i pred koga se s otkrivenim stidnim mjestima smije. Vjerniku je obaveza stidna mjesta sakriti, vjernici također. To je izraz njihove pobožnosti i pokornosti Bogu. Koga ćeš kriviti na Danu sudnjem što si suprotno propisu Božijem živio, što si nepristojnim oblačenjem, otkrivajući svoje tijelo širila smutnju na zemlji ? Krivca osim tebe nema. Zato, sestro i brate, preuzmi odgovornost za ponašanje svoje. Koliko je abdest važan i koliko obavezan za čovjeka, najbolje govori propis naše vjere koji se Tejemum zove. Abdest možeš ne uzeti samo ako nema vode, a i tada moraš biti čist, jer ima mu Tejemum kao zamjena. Svakodnevna čovjekova obaveza je abdest. Iskreni, dobri vijernik, nastoji biti uvijek pod abdestom jer je on štit i svjetlo. Vjernik abdesti kako bi se od grijeha čistio, kako bi se za razgovor s Gospodarom svjetova pripremio, kako bi se za susret sa Stvoriteljem i Sudijom pravednim pripremio. Tražit ćeš krivca kad se s Gospodarom i vagom dijela susretnu ljudi. Tražit ćeš krivca što ti loša djela pretežu, a krivac si ti. Zar te neko spriječio da kad iz postelje ustaneš, dan s abdestom započneš? Zar te neko spriječio da i u podne i u ikindiju i u akšam i za jaciju abdest uzmeš i sebi sapiranje grijeha i svjetlo vjere priskrbiš. A abdest je uvod i priprema za namaz, a namaz je kako Uzvišeni kaže: „Vjernicima propisan u vrijeme određeno.“ (Nisa 103.). Propisan je u svakome danu. Nema dana u kojem je čovjek oslobođen sedžde, i nema stanja u kojem je sedžde oslobođen. Znamo, djela se samo trojici ne pišu, maloljetnom, nepametnom i onome koji spava, dok se ne probudi. Ako se ne probudiš na sabah, a dužan si, zažalit ćeš. Ako ti srce prespava podne, ikindiju, akšam, jaciju, ako si nemaran naspram džume, ako svakodnevno sedždi ne hitiš, koga ćeš kad se s Gospodarom susretneš kriviti, osim sebe. Obavezan si u svakome danu za opskrbom ići. Obavezan si raditi i boriti se. Allah te je tako stvorio i za rad osposobio. Ako od sebe, zbog nerada, nemara, ljenosti, načiniš socijalni slučaj, ako sebe ljenošću dovodeš u priliku da ruku pružaš, zažalit ćeš i tražit ćeš krivca kad pred Gospodara dođeš. A ko je kriv za tvoje stanje ? Allah Uzvišeni kaže: „ Na Zemlji nema ni jednog živog bića a da ga Allah ne hrani.“ (Hud 6.). I tebe hrani. On Svevišnji daje da sjeme klija i nikne. On daje da stabljika izraste i ojača. On daje da plod sazrije. On daje tebi snagu i pamet da do hrane dođeš, i On nas uči da je naš put ka opskrbi, nama farz. Uči nas da je rad i borba da nam hambar bude pun, naš džihad. Svakodnevna obaveza, stalna i neprekidna vjernikova praksa je zahvalnost Allahu na blagodatima. Allah nas neće kažnjavati ako budemo zahvalni. Evo šta On Uzvišeni kaže: „Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali.“ (Nisa 147.). Svaki dan, brate, šukr čini Bogu na blagodatima koje uživaš. Ako želiš imati više, zahvala Stvoritelju je put ka tome: „ Ako budete zahvalni, Ja ću vam još više dati.“ (Ibrahim 7.). I da ne bi bio od onih koji će žaliti što dunjaluk izgubiše, da ne bi bio od onih koji će gledati koga da okrive što su na Ahiretu propali, čuvaj se haram zalogaja. Čuvaj se tuđeg haka. Upozorenje, da se toga čuvamo i od harama daleko budemo vrlo je jasno. Poslanik nas uči da ko prisvoji tuđe, makar to bilo nešto bezazleno, poput grančice nekog gorkog drveta erak, mjesto njegovog boravišta je Džehennem. Svaki dan smo, braćo, obavezni, imenom Božijim i veličanjem Njega započeti. U svakom smo danu obavezni abdestom i namazom. U svakom smo danu obavezni za opskrbom ići, za egzistenciju se boriti. U svakom smo danu obavezni zahvaljivati i čitav život brinuti se da ne bi haram zalogaj u naš stomak stigao. Uzvišeni Bože, pomozi nas da ne zažalimo ni za jednim dunjalučkim danom i da ne dođemo u priliku da tražimo krivca za naše nezavidno stanje pred Tobom kad budemo. Amin.
Gradska džamija Zavidovići.
15.04.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

06.04.2016.

REDŽEB JE ALLAHOV MJESEC

Poslanik je rekao: „Redžeb je Allahov mjesec, Ša'ban mjesec Božijeg poslanika a Ramazan mjesec ummeta“. /Džamiu-sagir/. Poslanik je molio: „Allahumme barik lena fi Redžebe ve Ša'bane ve belligna Ramadane. Gospodaru moj, blagoslovi nam Redžeb i Ša'ban i daj nam da dočekamo Ramazan“. Riječ „Redžeb“ znači veličanstven. Ovaj mjesec ima izuzetno mjesto među mjesecima i jedan je od četiri u kojima je ratovanje zabranjeno. Mufessiri kažu: „Nagrada za dobro djelo u ovom mjesecu učinjeno je znatno veća nego u drugo vrijeme, a razumije se i kazna za grijeh je u ovom mjesecu žešća“. Kada su Poslanika upitali: „Zbog čega se Redžeb naziva Allahov mjesec“? Poslanik je odgovorio: „To je zato što je Redžeb mjesec u kojem Allah dž.š., mnogo prašta. U tom mjesecu je zabranjeno ubijanje“. U ovom mubarek mjesecu čiji je prvi dan danas postoje i dvije noći u kojima se nalazi poseban rahmet. To su Lejletu- Regaib, noć koja označava veliku blagodat i dobročinstvo. A tu je i noć Lejletu-l-Mi'radž, noć Poslanikova uzdignuća. Glagol „Re-ga-be“ znači nešto željeti, htjeti, biti nečemu naklonjen. Ta se noć, osim noć želja, u našoj tradiciji još naziva, noć začeća. U predaji jednoj stoji da je hazreti Amina u polusnu u noći regaibskoj vidjela meleka i poslanike odabrane koji su joj došli reći da će biti majka najodabranijeg među ljudima. Sinoć bijaše ta noć dobra obilnog. Sinoć bijaše noć u kojoj Uzvišeni čovječanstvu, posljednjeg i najodabranijeg Poslanika poklanja. Ako čovjek taj dar obilni koji čovjeku u noći regaibskoj dolazi prihvati, otvara mu se mogućnost ispuniti svoje želje za srećnim dunjalučkim životom i spasom ahiretskim. Ako čovjek prihvati krenuti za Poslanikom, a on je dar obilni sinoćne noći, bit će u prilici biti s Poslanikom i u danu velikog ispita, bit će s Poslanikom u danu kad ljudi ništa neće željeti osim spas. Željni spasa, tada kad pred Gospodara stanemo svi ćemo biti. Toj stazi spasa nas poziva Poslanik. Na toj stazi se klanja. Klanja se jer je to naredba Božija i jer je to najbolji i najuzvišeniji način da Mu se na blagodatima neizmjernim zahvali. Na toj stazi se klanja jer je namaz temelj vjere, njen osnovni stub i zadaća mu je čuvati nas od harama i daleko nas od šejtanske spletke držati. Nema ispunjenja želje, da se na danu suda konačnog spasimo ako namaza ne bude. Na toj stazi kojoj Poslanik, a on je dar obilni noći regaibske, poziva živi se ponizno i skromno. Oholost, samohvala i sebeljublje je suprotno onome što su Poslanik i ashabi mu živjeli. Vjernik koji želi želju svoju ispuniti i na danu suda konačnog siguran od kazne biti, zemljom hoda ponizno, svjestan i svoje uloge i svoje zadaće. Svjestan je vjernik svoje ovisnosti o Bogu. Nema spasa onome ko oholo zemljom hodi, ko djela svoja dobra ističe i hvali se s njima i ko uvijek samo sebe vidi i ističe a zajednicu i džemat zanemaruje. Na toj stazi kojoj Poslanik zove, brat se voli i pomaže mu se. Na toj stazi musliman muslimanu leđa ne okreće, mahane mu ne istražuje, ne uhodi ga i ne čini ništa što može udariti na njegovu čast i ponos. Poslanik je rekao: „Čovjek je djelo Božije i neka je proklet onaj koji to djelo ruši“. Nema spasa, u propast koračaju muslimani kad se brat protiv brata okrene, kad se jedan od drugog udalji, kad jedan pred drugim vrata dobra zatvaraju. Kako bi bilo dobro da u ovom odabranom mjesecu, u mjesecu svetom u kojem je rat i ubijanje zabranjeni, muslimani mačeve vrate u korice i žive u miru, pomažući se i tako koračaju ahiretskom hladu. Na toj stazi kojoj Poslanik zove, vrijeme se ne provodi uzalud. Na danu suda konačnog spasit će se onaj koji je dunjalučki život iskoristio, koji je ovo dunjalučko vrijeme u pokornosti Stvoritelju provodio. Spasit će se onaj koji nije na nagovor šejtanski činjenje dobra odgađao za sutra. Spasit će se onaj koji zna da je namaz obavljen u njegovo vrijeme, najbolje djelo a to znači da smo sve obavezni činiti čim postanemo dužni. Želju će svoju ispuniti i u danu konačnoga suda se spasiti onaj koji je svjestan zakletve Božije: „Vremena Mi, svaki čovjek je na gubitku osim dobročinitelja i istinoljubivih“. Nema spasa, ako vrijeme dunjalučko, a ono je blagodat neizmjerna, provodimo u nemaru spram obaveza svojih i ne pripremamo se za preseljenje u vječnost. Noć želja i začeća bijaše sinoć. Neka naša neizmjerna želja da se na danu konačnog suda spasimo u nama začne i duboko u naše srce usadi odlučnost da putem pravim idemo, onim kojim je išao Poslanik i ashabi mu. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
08.04.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

30.03.2016.

GOVORI LI POSLANIK O NAMA?

Ebu Seid el Hudri prenosi da je Poslanik rekao: „Ko se koristi i hrani dozvoljenim, prakticira sunnet i od čijeg zla su sigurni ostali ljudi, taj će ući u Džennet“. Prisutni rekoše: „Allahov poslaniče, takvih ima mnogo među nama“. On reče: „U stoljećima koja dolaze poslije mene bit će ih vrlo malo“. Prošli su vijekovi, njih četrnaest, od kad je Poslanik ovo ashabima rekao. Kad im je govorio, tad je većina muslimana bila daleko od harama, živjeli su sunnet i nikome zla nisu činili. Zbog te izuzetnosti prve generacije, one koja je s Poslanikom stasavala, od nas se traži da ih volimo i poštujemo i da u njima tražimo uzore. Od nas se traži da posmatrajući njihov život spoznamo da je živjeti islam moguće i da samo takav život, život po propisima vjere donosi sreću i snagu, donosi pobjedu. Abdullah ibn Amr ibn As veli: „Poslanik nam je govorio:“Ukazujte počast mojim ashabima. Volite ih jer su oni najbolji od onih među kojima sam bio. Vjerujte u Allaha i potvrđujte moje poslanstvo. Vjerujte u istinitost onoga s čime sam došao od Allaha, slijedite to i prakticirajte. Poslije ashaba, najbolja generacija je ona poslije njih (tabiini). Oni vjeruju u mene i slijede Allahove naredbe, a nisu me vidjeli. Poslije njih je generacija koja njihov primjer slijedi, a poslije njih će doći naraštaji koji neće voditi računa o namazu i koji će slijediti svoje prohtjeve. Oni će ostaviti ono što sam im naredio, a slijedit će i prakticirati ono što sam im zabranio. Krnjit će vjeru robujući strastima i željama i pokazivat će se ljudima svojim djelima. Zaklinjat će se a da to niko od njih neće tražiti. Kada im se nešto povjeri, povjerenje će izigrati. Govorit će i lagati, te im riječi i djela neće biti u skladu. Od njih će biti uzdignuto znanje i blagost, a zavladat će neznanje i nemoral. Nestat će stida među njima i povjerenja, proširit će se laž, prevara, nepoštivanje roditelja, neodržavanje rodbinskih veza, gajit će se nada u dug život, bit će škrti i za dunjalukom pohlepni, proširit će se zavist, zinaluk, ružno ponašanje, hrđav komšiluk i ljudi će izlijetati iz vjere kao što strijela iz luka izlijeće. Smak svijeta će doći onda kada na zemlji budu najgori ljudi. Ako želite da nastanjujete Džennet i uživate njegove blagodati, onda se čvrsto pridržavajte sunneta i zajednice. Dobro se čuvajte novotarija u vjeri jer je svaka novotarija zabluda. Allah dž.š., nikada neće dati jedinstvo Ummetu Muhammedovu u nečemu što je zabluda. Ko ostavi pokornost, napusti zajednicu, zanemari Allahove naredbe i bude radio suprotno Allahovim propisima, susrest će se s Allahom a On će biti srdit na njega i uvest će ga u Džehennem“./Tenbihul gafilin/. Zagledamo li se u sebe, braćo, jasno će nam biti da Poslanik govori o nama. Govori o ljudima koji zanemaruju namaz iako znaju da je on farz i temelj vjere. Govori o onima koji slijede strasti i robuju prohtjevu iako znaju da je to šejtanski put. Govori o onima koji kada urade kakvo dobro, žele ga naglasiti, istaknuti, njime se žele pohvaliti, iako znaju da to umanjuje vrijednost djela dobrog, znaju da je to mali širk. Govori Poslanik o onima koji se u govoru bez razloga zaklinju što znači da u govor svoj ni sami ne vjeruju, o onima koji povjerenje izigravaju iako znaju da nema vjere onaj u koga se povjerenja nema, o onima kojima je laž sasvim prisutna u svakodnevnom govoru a djela im se s riječima ne podudaraju. Najavljuje Poslanik nestanak stida iako će ti sljedbenici njegovi znati da je stid dio imana, znat će da je zadovoljstvo Božije u zadovoljstvu roditelja pa im ipak neće iskazivati poštovanje, znat će da je održavanje rodbinskih veza, vjerniku obaveza jer se na taj način čuva zajedništvo a zajednica jača, pa će ipak rodbinu zanemariti. Kaže Poslanik da će u vijekovima koji slijede njegovi sljedbenici zaviditi jedni drugima, ružno se ponašati, komšiluk oskrnaviti. Pogledamo li se braćo i osvrnemo li se oko sebe, vidjet ćemo da je o nama riječ. Abdullah ibn Mesud r.a. kaže: „Poslanik je nacrtao liniju i rekao: „Ovo je Pravi put“. Onda je nacrtao i s lijeva i s desna po jednu i rekao: „Ovo su stranputice, na svakoj od njih je šejtan koji poziva sebi“. Zatim je proučio: „I doista, ovo je Pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas od Pravog puta odvedu. Eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili“./En-Am,153./. O nama je braćo riječ i kad Poslanik kaže da će u vijekovima koji slijede zavladati neznanje i nemoral. Svjedočimo da diljem Ummeta Pejgamberova, ne poštuju se kriteriji i pravila koja bi Ummetu dala napredak i pobjedu. Umjesto znanja i moralnosti, naši su kriteriji podobnost i poslušnost. A u ashaba nije bilo tako. Nafi bin el Haris je došao kod halife Omera sa Asfanom kojeg je Omer još ranije postavio za namjesnika Mekke. Omer upita: „Koga si u Mekki ostavio da te mijenja“? „Odredio sam ibn Ubzea“. „A ko je ibn Ubze“?: upita Omer. „Jedan od naših oslobođenih robova“. Na to Omer reče: „Odredio si im za svog zamjenika oslobođenog roba“? Asfan reče: „On najbolje poznaje propise i dobro poznaje obaveze. On čita Allahovu Knjigu“. Omer reče: „Zar Poslanik nije rekao:“ Allah će sa ovim znanjem jedne ljude uzdići a druge spustiti“. /Muslim/. Uzvišeni Bože, pomozi nam da se uzdignemo i poput prvih, odabranih generacija budemo. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
01.04.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

23.03.2016.

HITAJMO DŽENNETU!

Vjerniku, dobročinitelju bez sumnje Džennet je mjesto vječnog boravka. Svaki čovjek koji je na Dunjaluku čuo poziv na pravi put, svaki koji se pridružio skupini spašenoj, na Ahiretu će, kako prenosi Ebu Hurejre, čuti glas: „O stanovnici Dženneta, od danas ćete uvijek biti zdravi i više nikada nećete biti bolesni. Od danas ćete vječno živjeti i nikada nećete umrijeti. Od danas ćete uvijek biti mladi i nikada nećete ostariti. Od danas ćete u izobilju uživati i nikada nikakvu nestašicu nećete osjetiti. U tom su značenju i riječi Uzvišenog: „I njima će se doviknuti, taj Džennet ste u nasljestvo dobili za ono što ste činili“./El –A'raf,43./ (Muslim). Allah dž.š., nam o Džennetu govori i primjerima ga koji su našem iskustvu poznati opisuje. Ti opisi Dženneta trebaju za čovjeka biti poticaj i trajni motiv da odvažno krene putem pravim i neprestano nastoji u skupinu spašenu se uvrstiti. Imam Gazali te opise džennetske sažima u jedan tekst. Poslušajmo ih i zapamtimo kako bi znali svoj put i imali jasan cilj. On kaže: „Znaj, o čovječe, da iza ovog svijeta, čije si brige, teškoće i nedaće upoznao, dolazi Drugi svijet. Zato dobro razmisli o blagodatima, sreći i uživanjima koja na njemu čekaju. Pobudi strah u srcu što dužim razmišljanjem o užasima džehennemskim i nadu u vječno uživanje u blagodatima džennetskim. Neka te na pravi put tjera strah od Džehennema i neka te vodi nada u Džennet jer ćeš se jedino tako domoći džennetskog prostranstva i spasiti bolne kazne. Razmišljaj, o čovječe, o stanovnicima džennetskim, o vedrini njihovih lica sa kojih se prepoznaje radost sretnoga života, koji zapečaćeno piće piju, naslonjeni na mindere postavljene na obalama rijeka od vina i meda, okruženi mladićima i dječacima, djevicama krupnih i crnih očiju, sve ljepoticama naravi divnih, poput rubina i bisera, koje prije njih ni čovjek ni džin nije dodirnuo, godina istih, u šatorima skrivenim. Razmišljaj zatim, o tome kako im se nude čaše, ibrici i pehari puni pića čistog i ukusnog za one koji ga piju. Zamisli kako oko njih obilaze sluge slični biseru u školjkama skrivenom, kao nagrada za ono što su radili. Razmišljaj o tome kako će biti na mjestu sigurnom, u vrtovima kroz koje će rijeke proticati. Bit će potpuno zadovoljni kod Vladara Svemoćnog gdje će ozareni srećom gledati lice Boga Plemenitog. Tu im lica tama i sjeta neće prekrivati, bit će oni robovi poštovani, od Gospodara svoga najdivnijim darovima nagrađeni. Vječno će uživati u onome što im se dopada, ni strah ni žalost neće osjećati i svake varljive sreće bit će pošteđeni. Uživat će u jelima raznovrsnim i pit će sa rijeka od mlijeka, vina i meda. U velikom čudu će biti oni koji će biti u kući u kojoj više smrti nema niti se stanje uživanja mijenja. Tako mi Allaha, da u Džennetu nije zagarantirano ništa drugo do to da će tijelo uvijek biti zdravo, da nikada neće umrijeti, niti trpjeti glad i žeđ, čovjeku bi bilo bolje da se u njega preseli i da Onaj svijet više voli, jer se jedino na taj način može zaštititi dunjalučkih nedaća i surovosti. A šta tek reći kada se zna da će svi stanovnici džennetski biti kao vladari bezbijedni, u svakojakim blagodatima, lagodnog života će uživati, u njemu će imati sve što požele, u dvorište Arša će navraćati i u lice Allaha Plemenitog gledati. Oni se pored uživanja gledanjem u Allahovo lice neće na druge blagodati ni osvrtati a sve će to vječno trajati“. Pohitajmo Džennetu. Onim djelima koja će nas kapijama džennetskim povesti posvetimo se. Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Poslanik rekao: „Ko u ime Allaha dadne dvoje od svog imetka (dva konja i sl.), bit će pozvan da uđe u Džennet na koju hoće džennetsku kapiju. Džennet ima osam kapija. Ko bude obavljao redovno namaz, bit će pozvan da uđe na vrata namaska. Ko bude postio, bit će pozvan da uđe na vrata Rejjan, za postače rezervisana. Ko bude davao sadaku, bit će pozvan da uđe na vrata sadake. Ko se bude borio na putu Božijem, bit će pozvan da uđe na vrata džihada. Na to je Ebu Bekr upitao:'Tako ti Allaha, Poslaniče, ima li iko da će sa svih kapija biti pozvan'? Poslanik je odgovorio:'Ima, i nadam se da ćeš ti biti jedan od njih“./Buhari/. Molimo te Uzvišeni Bože, omili nam put koji će nas džennetskim kapijama dovesti i u bašče u kojima rijeke teku smjestiti. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
25.03.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

16.03.2016.

GDJE STE NASLJEDNICI VJEROVJESNIKA?

Poslanici su Gospodara svjetova izbor. On ih je poslao sa zadaćom jasnom. Odgojiti čovjeka, pojedinca, a potom mijenjati društvo. Vjera je ta koja treba biti temelj i okvir čovjekova ponašanja. Vjera je ta koja treba biti temelj i okvir uređenja zajednice i društva. Poslanici su nekad uspijevali u svojoj misiji, a nekad nisu. Bilo je slučajeva, Allah dž.š., nam o njima u Objavi govori, da su čitavi narodi kažnjeni jer glas poslanika, a to je Božiji poziv njima upućen, nisu željeli čuti. Poslanici su bili svojim narodima, a to podrazumijeva i svim ljudima, uzor u svemu. Bili su okićeni svojstvima iskrenosti, povjerenja, pouzdanosti, bezgriješnosti, oštroumnosti, pravednosti... Oni s.a.v.s., nisu iza sebe ostavili velika bogatstva, kule i palače. Ostavština poslanika je znanje, a Poslanik a.s., kaže da su: „Učeni nasljednici Božijih poslanika“. U jednoj predaji zabilježeno je: „U Basri su se razišli ljudi u mišljenju. Sporili su se, šta je vrijednije, imetak ili znanje? Poslali su jednog između sebe Ibn Abbasu r.a., da im donese odgovor i presudi ko je u pravu? Ibn Abbas je odgovorio: 'Znanje je bolje i vrijednije'. Čovjek upita:'Ako budu tražili dokaz za tu tvrdnju, šta je dokaz'? Ibn Abbas reče:'Znanje je nasljedstvo poslanika a imetak, nasljedstvo faraona. Znanje te čuva i pazi, a ti čuvaš i paziš imetak. Znanje se ne smanjuje ako se udjeljuje, a imetak se smanjuje ako se troši i dijeli“. Poslanici nisu bili ravnodušni na ono što se oko njih događa. Stalno su bili u borbi da dobro dominira nad zlom, da milosrđe nadvlada sebičnost, da se ljudi pomažu i jedni drugima olakšavaju. Borili su se da u zajednici, u društvu nema obespravljenih, da nemoćni budu zaštićeni. Bio im je cilj da uvijek Allahova riječ bude čovjeku najpreča, a ona je za čovjeka i društvo, lijek za bolest, mehlem za ranu i rješenje za problem svaki. Poslanička je era, svi to znamo, završena davno. One godine kad je voljeni Pejgamber Muhammed a.s., na Ahiret preselio, od te godine, poslanici zemljom ne hode. Mi, sljedbenici njegovi, da bi vjere ispravne bili, sve poslanike vjerujemo, volimo, poštujemo a Muhammeda slijedimo. Znamo, da kad bi danas na zemlji bilo poslanika, kad bi danas tu s nama recimo bio Ibrahim a.s., on bi se našao tamo gdje je patnja ljudska, jer on nikad nije sjeo za sofru a da s njim i siromah nije jeo. S njim bi danas za sofrom sjedili unesrećeni koji dane i noći provode u blatu Idomene, i drugih neuslovnih logora za izbjeglice. Musa a.s., bi danas bio na čelu kolone koja žuri u obećanu zemlju. Bio bi na čelu onih koji žure da što prije pregaze negostoprimljivu pustinju koju čini more i bezbroj dobro čuvanih granica. Ti ljudi nesretni bi na čelu sa Musaom a.s., žurili kao što i danas žure u one zemlje koje im kroz desetljeća kolonijalizma oduzeše i bogatstvo i dostojanstvo. Danas upravo za tim tragaju. U Evanđelju piše: „Blago milosrdnima jer će postići milosrđe“. Isa a.s., bi sigurno danas bio sa siromašnima i unesrećenima. Odatle iz tog blata sljedbenicima svojim diljem Evrope i svijeta bi gestom svojim poručio gdje trebaju biti i rekao bi im: „Budite uz čovjeka, budite s unesrećenima“. „Kakvi ste to vi moji sljedbenici a zatvarate vrata vaših kuća bogatih diljem vaših zemalja za ovu uplakanu djecu i unesrećene žene?“. Muhammed a.s., je govorio da bi mu bilo draže pomoći sestri i bratu u nevolji nego mjesec dana provesti u itikafu. Gdje su ti sljedbenici njegovi? Ima nas skoro dvije milijarde. Gdje su ti bogataši, uglednici i vladari ummeta najboljeg kojem je zadaća naređivati dobro a zabranjivati zlo? Gdje su? Čujemo li plač djeteta iz smočenog šatora? Čujemo li jecaj majke nemoćne da djecu svoju zaštiti? Nema više poslanika. Era poslanička je završena one godine kad je Muhammed a.s., u krilu majke naše Aiše r.a., dušu ispustio. Njih naslijeđuju učeni. Logično bi bilo da se njihov glas sa svih strana jasno i glasno čuje. Da se čuje glas i onih učenih kojima je poslanstvo završilo sa Musaom, i onih kojima je poslanstvo završilo sa Isaom i onih koji vjeruju i da je Musa poslanik i da je Isa poslanik a slijede Muhammeda a.s.. Ova situacija na zemlji hitno treba vaš glas, o nasljednici Božijih poslanika! Kako možete biti nijemi pred patnjom tolikih miliona ljudi? I vi sa univerziteta u Tel Avivu, i vi sa univerziteta u Rimu, i vi sa medinskog univerziteta, trebali biste biti tamo gdje bi poslanici naši bili. Trebate tamo hitno otići da svijetu i moćnicima koje ništa osim blago dunjalučko i moć vlasti ne zanima skrenete pažnju na patnju tolikih i primorate ih na akciju. Ili možda i vas, o nasljednici poslanika Božijih, danas ne zanima ništa osim dunjaluk i lagodan život. Enes ibn Malik r.a., prenosi da je Poslanik upozorio: „Učenjaci su povjerenici poslanika nad Allahovim robovima sve dok se ne budu miješali sa vlastodršcima i dok ne budu počeli žuditi za dunjalukom. Kada postanu pohlepni za dunjalukom, tad su iznevjerili poslanike, pa ih i vi izbjegavajte i čuvajte ih se“. Vama, o nasljednici poslanika Božijih, povjereni su ovi ljudi, ovo čovječanstvo. Ako sad ne čujete glas nesretnog djeteta i očajne majke, čut ćete kad se s Gospodarom susretnete a vi ste u taj susret sigurni jer Allah dž.š., kaže: „Allah svjedoči da nema drugog boga osim Allaha i meleki i učeni i da On postupa pravedno“./Ali Imran,18./ Poslanik nam je govorio da će među nasljednicima njegovim biti onih koji će to nasljedstvo izdati. Rekao je: „Nemojte sjediti sa svakim učenim osim ako vas odvraća od peteroga a zove peterome: ako vas odvraća od sumnje i vodi u nešto što je sigurno, ako vas iz oholosti vodi u poniznost i skromnost, ako vas iz neprijateljstva vodi u dobrohotnost, ako vas iz licemjerstva vodi u iskrenost i ako vas iz želje za dunjalukom vodi umjerenosti“. Znate vi, vi sa ovih spomenutih univerziteta, vi ste poslanikovi nasljednici i od njih ste naslijedili istinu i pravdu. Znate vi gdje je istina, ko je krivac, gdje je rješenje. Znate vi ali vas pohlepa za bogatstvom i želja za moći a ona se ostvaruje druženjem sa vladarima, spriječava da stanete na stranu istine i pravde. Hazreti Alija je rekao: „Ako učenjak ne radi po svome znanju, onda će i neznalici biti mrsko da nauči od njega bilo šta. To je zato što, ako učen ne postupa shodno naučenom, njegovo znanje nije korisno ni njemu ni bilo kome drugom“. Kakva je korist od vašeg znanja, o profesori sa tolikih univerziteta ako nijemo gledate toliku patnju? Korist je samo vama. Dobro živite od te blagodati koja je od Poslanika u nasljedstvo ostala, vama kao blagodat data, a vi se sebično zatvorili u svoje kabinete, u svoje svjetove u kojima vas ništa osim dunjaluka i što većeg angažmana na raznim, sumnjivog kvaliteta, univerzitetima, ne zanima. Šta, o profesori naši, o intelektualci, o Poslanikovi nasljednici imaju obespravljeni radnici, uništeno obrazovanje, unesrećeno zdravstvo, očajni poljoprivrednici od vašeg znanja koje je praćeno šutnjom? Šta o nobelovci svjetski od vaših nagrada ima uplakano dijete sirijsko, unesrećeni Afganistanac, prestrašeni musliman u Americi, pokrivena muslimanka na ulicama evropskih gradova koja je zbog svog hidžaba diskriminirana? Fekih, islamski učenjak i mufessir nudi odgovor: „Kada učeni počnu gomilati halal, običan svijet se ugleda na njih pa počne gomilati bogatstvo, a pošto ne zna pojedinosti o haramu i halalu, zapada u sumnjive stvari. Kada učeni počnu uzimati sumnjive stvari, obični ljudi se na njih ugledaju i ne razlikuju haram od sumnjivog pa počnu koristiti i zabranjeno. Kada se učeni počnu koristiti haramom, onda se običan svijet ugleda na njih i smatra to dozvoljenim. Zbog toga što zabranjeno smatraju dozvoljenim, postaju nevjernici“. U predaji se veli: „Na Sudnjem danu će se neznalice kačati za učene i govoriti:'Vi ste znali šta je ispravno pa zašto nam niste ukazivali na to? Zašto nas niste odvraćali? Tada mi ne bismo uradili ono što smo uradili“. Poslanika su upitali: „Koji su ljudi najgori“?. Rekao je: „Učenjak koji se iskvari“. U komentaru se veli: „Kada se učenjak iskvari, zbog njegove iskvarenosti se pokvari i svijet“. Uzvišeni Bože, probudi učene u našem društvu, probudi učene u svijetu i daj da postanu svjesni činjenice da su oni vjerovjesnicima nasljednici. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
18.03.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

09.03.2016.

DVIJE SU SKUPINE-KOJA JE TVOJA?

Put ka Džennetu je ovdje svima otvoren. Svima je po Božijoj odredbi i mjeri data opskrba. Svi hodajući dunjalukom usmjeravamo se onim putevima koje sami biramo. Blagodati su na raspolaganju i onima koji vole Allaha i onima koji Ga ne vole. Kada dođe smrt svako će ugledati svoj put i vidjeti svoje vječno boravište. U Berzahu, životu zagrobnom, svako će ostati sa svojim djelima. A kada čujemo glas zaglušujući, a bit će to glas koji poziva da se iz mezara ustane, ustat ćemo i prema Onome Koji poziva požuriti. Jedni će ići na rasnim konjima, jedni na devama, treći pješke a četvrti puzajući na svojim licima. Katade bilježi od Enesa r.a., da je neki čovjek upitao Poslanika: „Allahov Poslaniče, kako će nevjernik na Sudnjem danu ići licem okrenut prema zemlji“? Poslanik mu reče: „Zar Onaj Koji mu je dao da na ovom svijetu ide na nogama, nije kadar dati da na Sudnjem danu ide na licu okrenutom prema zemlji“? Katade je komentarisao ovaj razgovor: „Jeste, moguće je, tako mi moći našeg Gospodara, u tom smislu je i ajet: „Mi ćemo ih na Sudnjem danu sakupiti licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme i gluhe. Boravište njihovo bit će Džehennem, kad god mu plamen jenja, pojačat ćemo mu oganj“:/Isra, 97./. Jedni će na svjetlu gledati, a drugi u mraku slijepi biti. Jedni će Milostivom hitati, a drugi će u vatru ulaziti. Jedni će srebrene narukvice nositi i piti čisto piće od svoga Gospodara, a druge će u okove stavljati. Jedni će haljine od svile i kadife i drugih skupocjenih materijala nositi, a drugi košulje od vatre i katrena. Jednima će Gospodar reći: „Mir vama, zato što ste strpljivi bili, čeka vas najljepše prebivalište“,/R'ad,24/, a drugima: „Ostanite u vatri prezreni i ništa ne govorite“. Tada će istina izaći na vidjelo. Razići će se njihovi putevi i razdijelit će se u dvije skupine. Tada će ono što je bilo sakriveno biti viđeno, ono što je bilo tajno, postat će javno, sve će postat očevidno. Allah dž.š., kaže: „Zar ćemo postupati s onima koji vjeruju i čine dobra djela kao sa onima koji prave nered na zemlji ili, zar ćemo postupati s onima koji se grijeha klone isto kao i s griješnicima“./Sad, 28./. „Misle li oni koji čine zla djela da ćemo s njima postupati jednako kao s onima koji vjeruju i dobra djela čine, da će im život i smrt biti isti, kako loše rasuđuju“./Džasije, 21./. Koliko će onih koji su na ovom svijetu svakojaku skupocjenu odjeću nosili toga dana, toliko dugo ostati goli? Koliko će onih koji su na ovom svijetu najrazličitija jela jeli, toga dana, toliko dugo glad trpjeti? Koliko je onih koji su na ovom svijetu što god su htjeli pili, toga dana toliku žeđ trpjeti? Koliko je onih koji su na ovom svijetu u svemu uživali, a toga dana će bijednici postati? Uzvišeni kaže: „Taj drugi svijet ćemo dati onima koji ne žele da se na zemlji ohole i da nered čine, a oni koji se Allaha boje čeka sretan kraj“:/Kasas, 83./. Kolike li razlike između ove dvije skupine, kolike li razlike između njihova dva puta. Jedni će na Ahiretu pred Gospodara dolaziti jašući i ulaziti u džennetske vrtove a drugi će biti vučeni licima okrenuti prema zemlji i bacani u Džehennem, gdje će biti u stalnoj muci i patnji. Allah dž.š., kaže: „Onoga dana kada čestite kao uzvanike pred Milostivim sakupimo i kada u Džehennem žedne griješnike potjeramo“./Merjem, 85-86./. Alija ibn Ebu Talib komentarišući ove ajete kaže: „Tako mi Allaha, dobri robovi Božiji neće se okupljati pješke idući, već jašući na kamilama sa zlatnim sedlima i na rasnim konjima sa sedlima od dragog kamenja, koji će kada zažele ići kasom, a kada zažele letjeti. A riječi Uzvišenog: „A kada u Džehennem žedne griješnike potjeramo“, to znači, toliko žedne da će im od žeđi grla pucati, ali opet neće do izvora doći nego će u Džehennemu ključalu vodu piti“. U svih šest zbirki hadisa se bilježi od Poslanika da će nevjernici i griješnici biti upitani: „Šta ste poželjeli“? Uzviknut će: „Vode, pocrkasmo od žeđi“! Na to će im se pokazati na Džehennem kao varku, učinit će im se da je to voda, a zapravo će biti vatra koja se jedna na drugu obrušava i reći će im se: „Zar se nećete napiti“? Neće biti vode za one koji se na Dunjaluku ohole i nered čine. Vode, hrane, tople odjeće, sigurnoga doma žele hiljade naše braće i sestara koji bježeći od rata, od nepravde i tiranije, od neimaštine sjede pred vratima bogate Evrope. Prvo su ih ti evropljani bogati u borbi za svoje interese iz kuća i domovine istjerali a potom ih bez pomoći ostavili. Otvorite srca i kuće, otvorite granice pred tim ljudima, nevoljnicima, pred tom uplakanom djecom i iscrpljenim ženama. I vaša knjiga iz koje o vjeri učite poziva vas na dobročinstvo, na ljubav prema čovjeku. Neće biti vode za one koji se na Dunjaluku ohole i nered čine. Kome oholost ne da na sedždu panuti, čime će on žeđ na Ahiretu utažiti? Kome tvrdoglavost ne da da se pokaje i spašenu skupinu izabere, gdje će on na Ahiretu žeđ utažiti? Šejtan ti, o čovječe, grijeh uljepšava. To je varka. Kad ništa osim vode ne poželi čovjek, oni koji su se oholili i nered činili pomislit će da vodu vide. Ne, to će biti varka, vidjet će vatru. Uzvišeni Bože, u skupinu nas onih koji za vodom neće vapiti uvrsti. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
11.03.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

02.03.2016.

ČEMU SE NADAŠ ???

Buharija bilježi od Enesa r.a.: „Poslanik je povukao jednu crtu i rekao:'Ovo je čovjek'. Zatim je pored nje povukao drugu crtu i rekao:'Ovo je njegova smrt'. Zatim je povukao još jednu crtu daleko od predhodne i rekao:'Ovo je nada, pa dok se čovjek nada u dug život dođe mu ova bliža, smrt“. Obilježje vjernika je da on ne gaji nadu u dug život. Ta spoznaja da svakog trenutka možeš odavdje otići je vrlo korisna. Podsticaj je ona čovjeku da u knjigu svojih djela upisuje što više dobrih i da se u svakom trenutku priprema za put, onaj vječni a da od ovog svijeta uzme samo ono što mu je najpotrebnije. Onima koji nisu svjesni činjenice da je u svakom trenutku moguća smrt, Allah dž.š., poručuje: „Pusti ih neka jedu i naslađuju se i neka ih zavarava nada, znat će oni“:/Hidžr,3./. Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Poslanik rekao: „Kome Allah dž.š., podari život dug šezdeset godina, a ne bude se pokajao, neće imati opravdanja kod Allaha dž.š.“./Buhari/. Na dunjalučkom putu čovjek nailazi na različite prepreke, iskušenja, teškoće, ali vjernik zna da za svaki napor, svako trpljenje, svako savladano iskušenje slijedi nagrada. Ne postoji situacija niti teškoća u kojoj se vjernik nađe a da on pomisli da je smrt jedini izlaz. Hazreti Aiša r.a., prenosi da je Poslanik rekao: „Ni trn čovjeka ne ubode a da mu zbog toga neće biti oprošteni neki grijesi“. Zato vjernik nikad ne priželjkuje i ne moli smrt ali se neprekidno za nju priprema. Ebu Hurejre r.a., kaže: „Poslanik je rekao:'Neka niko od vas nipošto ne priželjkuje smrt, jer ako je dobročinitelj, može učiniti još koje dobro, a ako je griješnik možda će se pokajati'“. /Buhari/. Ibn Omer r.a., kazuje:“Poslanik me uzeo za ruku i rekao mi:'Budi na ovome svijetu kao da si stranac ili prolaznik'“. /Buhari/. A onda bi nakon što bi ovaj hadis prenio od Poslanika, ibn Omer dodao: „Kada osvaneš, ne očekuj da ćeš omrknuti, a kada zanoćiš, ne očekuj da ćeš dočekati jutro. Uzmi od svoga zdravlja i ostavi za bolest, a od svog života ostavi za smrt“. Ovaj svijet nije čovjekova domovina niti stalno mjesto boravka, zato je on ovdje kao stranac na nepoznatom mjestu. Jedina preokupacija mu treba biti da se što bolje snadbije za put i pripremi za povratak u domovinu. Stranac koji živi u tuđoj zemlji, ne veže srce za nju već žudi za svojom istinskom domovinom u koju se želi vratiti. Adem a.s., je stvoren u Džennetu. Iz njega je izveden uz obećanje da će njegove čestite potomke, Allah dž.š., u njemu ponovno nastaniti. U urođenoj prirodi čovjekovoj je upravo težnja za tom stvarnom domovinom, za Džennetom. O toj težnji pjesnik kaže: „Koliko samo kuća promijeni čovjek, a da uvijek osjeća žudnju za pravom kućom“. Ibn Kajjim el Dževzi također stihovima podstiče čovjeka da se domovini stvarnoj okrene: „Hajde, požuri u vrtove džennetske, oni su naše prave kuće, u njima su šatori razapeti. Ali kako, kad smo mi roblje neprijatelja, zar misliš da ćemo se u našu domovinu vratiti i spasiti?“. El Fudajl bin Ijjad upitao je nekog čovjeka: „Koliko imaš godina“? Odgovorio mu je: „Šezdeset“. Na to mu je Fudajl rekao: „Šezdeset godina putuješ putem koji vodi do tvog Gospodara i već si pri kraju puta“. Na to mu čovjek reče: „Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti“. /Bekare,156/. Fudajl ga upita: „A znaš li ti šta to znači? Ti kažeš:'Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti'. To znači, da onaj ko zna da je Allahov rob i da će se Njemu vratiti, zna i da će biti zaustavljen, a ko zna da će biti zaustavljen, zna i da će biti pitan, a ko zna da će biti pitan, mora unaprijed pripremiti odgovor'. Na to je čovjek upitao: „Ima li za to kakva izlaza'? Fudajl mu je rekao: „Ima i to lahak, jednostavan'. 'U čemu je on'?, upita čovjek. Fudajl mu odgovori: „Čini dobro u onome što ti je od života ostalo, pa će ti biti oprošteno za ono što je prošlo. U susprotnom ako u ovome što ti je ostalo budeš zlo i grijeh činio, uzet će ti se za zlo i ono što je prošlo“. Sastala su se trojica učenih, pobožnih ljudi pa su jednog od njih upitali: „U šta se ti nadaš“? Odgovorio je: „Nikada ne dođe novi mjesec, a da ne pomislim da ću u njemu umrijeti“. Druga dvojica rekoše: „Ovo je prava nada“. Zatim su upitali drugog: „U šta se ti nadaš“? Odgovorio je: „Nikada ne dođe nova sedmica a da ne pomislim da ću u njoj umrijeti“. Druga dvojica rekoše: „To je prava nada“. Zatim upitaše trećeg: „U šta se ti nadaš: „On reče:“Kako se mogu nadati u ono što nije u mojoj nego u tuđoj ruci“. Razmišljajući o čovjekovoj nadi, u dug život jedan je pjesnik sročio ove stihove: „Niko nije uspio urediti sve što je trebao urediti i nijednu želju ostvariti a da se nije pojavila druga“. Muhamed bin Vasi je rekao: „Čovječe, budi svjestan da si samo putnik koji svaki dan presijeda s jedne na drugu jahalicu, s jahalice noći na jahalicu dana i s jahalice dana na jahalicu noći dok te ne donesu i ne predaju te Onom svijetu. Ima li onda čovječe iko u većoj opasnosti od tebe“. Uzvišeni Bože, učini nas svjesnim kratkoće dunjalučkog života i pokaži nam put koji će nas istinskoj domovini, Džennetu, dovesti. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
04.03.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

24.02.2016.

VRIJEME JE ŽIVOT

Sudnji dan može biti dan tvojega trijumfa i pobjede, a može biti i dan poniženja i kajanja. Dan je to kad će Allah dž.š., pitati o tvom životu, u šta si ga potrošio. Smrt, tvoja smrt, može biti tebi bajram kao što će vjernicima, dobročiniteljima i biti, a može biti i početak neizmjerne i vječne patnje. Smrt je trenutak kad se čovjeku sve slike u pamćenju pohranjene vrate, izlistaju. Kad se svega u životu proživljenog sjetiš, vidjet ćeš tad u šta si život potrošio. Naš život je vrijeme. On je skup dana i kad god prođe jedan dan, nestane dio nas. Vrijeme koje nam je podareno da ovdje na Dunjaluku provedemo je blagodat o kojoj ćemo biti pitani. Obavezni smo čuvati se nemara spram vremena. Moramo misliti na smrt i boriti se da za nju uvijek budemo spremni. Azrail može doći u bilo kojem trenutku. Vrijeme je kao sablja. Ako je ne uzmeš čvrsto u svoje ruke, ako je ne uzmeš da ti ona bude oružje u tvojoj borbi za mjesto ahiretsko, ta sablja, vrijeme, postat će ti neprijatelj. Šta ćeš reći kada te Gospodar bude pitao, u šta si život potrošio? U ajetima Allah dž.š., se vremenom kune ili dijelovima vremena. Sve to čini kako bi skrenuo našu pažnju na važnost istog. „Tako mi vremena“./Asr-1./. „Tako mi jutra i noći kada se utiša“. /Duha, 1-2/. „Tako mi zore i deset noći“./Fedžr, 1-2/. „Tako mi noći kada tmine razastre i dana kada svane“./Lejl,1-2/. Vrijeme je život i oni među nama koji nisu spoznali vrijednost vremena i koji ga ne koriste za pokornost Bogu i za činjenje dobrih djela, oni su na gubitku velikom. Imam Ibn Kajjim govoreći o važnosti ispravnog poimanja vremena kaže: „Vrijeme je čovjekov život. Od njega zavisi i vječni život. Od načina korištenja vremena ovdje zavisi hoće li tvoja vječnost biti neprekidno uživanje ili će to biti tegobni život i bolna patnja. Život prolazi poput oblaka. Ono što čovjek boraveći na Dunjaluku provede u pokornosti Bogu, to je život. Sve drugo mimo toga ne smatra se životom ma koliko on dug bio. Ako čovjek dunjalučki život provede u nemaru, rasijanosti i pustim željama a najbolje što je činio bude spavanje i besposličarenje, takvome je bolja smrt od života“. U tom kontekstu se razumijeva dijalog Stvoritelja i nevjernika. Pitat će ih Stvoritelj: „Koliko ste godina na zemlji proveli“? Odgovorit će: „Proveli smo dan ili dio dana, pitaj one koji su brojali“. /Mu'min, 112-113/. Uprkos tome što si na zemlji šezdeset ili sedamdeset godina, ako ne živiš u pokornosti Stvoritelju i ne koristiš vrijeme na ispravan način, ako zaboravljaš Ahiret i odaješ se strastima, osjetit ćeš kratkoću vremena i svojih uzaludno protračenih godina života. Poslanik kaže: „Allah dž.š., mrzi svakog uobraženog, oholog, galamdžiju, dangubaša po pijacama, raskrsnicama i ulicama, koji je noću poput lešine, a danju poput magarca. Taj poznaje prolaznost dunjalučku a za Ahiret ne čini ništa“./Ibn Hiban/. Brojni su hadisi u kojima Poslanik naglašava važnost vremena za našu dunjalučku budućnost i za našu ahiretsku vječnost. U njima nas Poslanik podstiče da vrijeme koristimo, a nipošto da dosađujući se, provodimo ga. On s.a.v.s., kaže: „Neće ni jedan sin Ademov iskoračiti ni stope ispred Gospodara a da neće biti upitan o pet stvari: O svom životu, u šta ga je potrošio. O svojoj mladosti, kako ju je proveo. O slobodnom vremenu, kako ga je koristio. O imetku, kako ga je sticao i u šta trošio i da li je radio po onome što je naučio“?. /Tirmizi/. Poslanik posebno skreće pažnju na mladost iako se i o njoj već pitalo kad se o životu pitalo jer je mladost sastavni dio života. Poslanik međutim skreće pažnju na nju zbog njene važnosti ali i zbog opasnosti koje nas u tom razdoblju životnom vrebaju. Mladost je period snage, zdravlja, poleta. Taj period treba iskoristiti i ne dopustiti da žalimo za onim što je prošlo. Govorit ćeš, mogao sam završiti školu, ali dangubih. Mogao sam se skućiti, ali bijah rastrošan. Mogao sam se na vrijeme oženiti, ali neopravdano odgađah. Pitat će te Allah, kako si mladost proveo? Ti sad mladiću koji prekomjeno spavaš, koji prekomjerno gledaš televiziju, koji neprekidno na društvenim mrežama visiš, koji u kafani dangubiš, koji u kladionicu ideš i lahkoj pari se nadaš, razmisli, šta ćeš Gospodaru svjetova reći. Poslanik opominje: „Dvije blagodati zanemaruju ljudi, zdravlje i slobodno vrijeme“./Buharija/. Imam Ibn Kajjim kaže: „Ko iskoristi svoje slobodno vrijeme i zdravlje u pokornosti Allahu dž.š., on je sretan. Ko to vrijeme provede u griješenju i nepokornosti on je obmanut. Poslije slobodnog vremena slijedi zauzetost a poslije zdravlja, bolest“. Vjernik je svjestan važnosti vremena. On to vrijeme ne trači u besposlici jer tu ne dobiva nikakvu ni dunjalučku ni ahiretsku korist. Omer r.a., kaže: „Mrzim da vidim nekoga od vas kao besposličara, niti radi za Dunjaluk, niti za Ahiret“. Vjernik uvijek i svugdje nastoji svoje vrijeme ispuniti činjenjem dobrih djela. Svjestan je da ga svakog trenutka može stići bolest, smrt, svjestan je da će doći starost kad neće moći činiti ono što sad u mladosti pun snage, može. Evo podsticaja da uvijek budemo aktivni na polju dobra, a nikad u besposlici. Poslanik kaže: „Kada se čovjek razboli ili ode na put, Allah dž.š., mu piše nagradu za ono dobro djelo koje je činio kad je bio zdrav i kod kuće“. Eto, vjernik se neće kajati, niti će biti žalostan kad mu dođe bolest, nemoć i starost jer će mu se i tada bilježiti ona dobra djela koja je činio kad je bio sposoban za njih. Čudno je da uprkos svim ovim spoznajama o važnosti vremena, uprkos Božijim zakletvama vremenom, među nama, među muslimanima, ima mnogo onih koji nastoje „ubiti“ vrijeme. Njih vrijeme opterećuje pa izmišljaju nove besposlice kako bi im ono brže prošlo. A kada bismo sate mjerili novcem gubitak naš bio bi na stotine milijardi svake godine. Da oni koji „ubijaju“ vrijeme znaju da će za svaku sekundu odgovarati, natjecali bi se u činjenju dobrih djela. Oni koji propuštaju iskoristiti vrijeme, propuštaju biti u ibadetu i poslu, molit će da se vrate na Dunjaluk kako bi u drugoj ponuđenoj prilici, vrijeme iskoristili. Allah dž.š., opominje: „Da čovjek ne bi uzviknuo: „Teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao, ili da ne bi rekao: „Da mi se samo vratiti, dobra djela bih činio. Nikada, dolazile su poruke Moje, pa si ih poricao i oholio se i nevjernik si bio“. /Zumer, 56-59/. Da ne bi bili od onih koji će drugu priliku tražiti kako bi vrijeme podareno kao blagodat razumjeli, okanimo se sijela beskorisnih, oslobodimo se dosade i dangube. Posvetimo se radu, budimo marljivi. Posvetimo se ibadetu i nauci. Ne dopustimo da nas ljenost obuzme, da se u praznoj priči i ogovaranju naslađujemo. Ne dopustimo šejtanu da nam on ispunjava podareno nam vrijeme, jer svaka sekunda koja prođe više se neće nikad vratiti. Uzvišeni Bože, učini nas svjesnim važnosti vremena i pomozi nam da ga proživimo u Tvojem zadovoljstvu. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
26.02.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.


Stariji postovi

Gradska džamija Zavidovići
<< 05/2016 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
129674

Powered by Blogger.ba