Da bude čisto tijeli, odijelo i mjesto, to je uslov za njegovu ispravnost. Islam insistira na perfekciji u svemu, pa i kad kao uslov za ispravnost namaza postavlja čistoću. Naša vjera je ljudskoj prirodi prirođena, a ta priroda naša nije uvijek na nivou perfektnosti pa se dopušta obaviti namaz i u odijelu u kojem smo na njivi radili, šalovali i betonirali, jer to nije nečistoća koja bi namaz neispravnim učinila. Znamo, da svaka nečistoća koja se kao nedžasetu –l- kubra definira, ne smije biti ni na tijelu, ni na mjestu ni na odijelu i znamo da čovjek ne može biti džunub pri stupanju u namaz. Ovdje dakako treba naglasiti i da se pod pojmom čistoće spomenutog podrazumijeva i čistoća od harama. Abdest uzeti, po potrebi se okupati a u nuždi tejemum uzeti. Ovo je također uslov kojeg je obaveza ispuniti da bi namaz ispravan bio. U mektebu smo učili sve o abdestu, o njegovim šartovima, sunnetima, mustehabima, mendubima. Znamo, da ako nema dovoljno vode možemo se ograničiti na farzove samo, a ako uopće vode nemamo tad ćemo se simbolično, zemljom čistiti, tejemum ćemo uzeti. Biti propisno obučen. Da bi namaz bio ispravan, treba se, tako zahtijeva vjera, propisno obući. Allah dž.š., naređuje, a Poslanik to oblačenje objašnjava. Kao i u drugim pripremama za namaz i ovdje postoji nužna situacija. U našoj osnovnoj literaturi koja se bavi ibadatom, ILMIHALU, piše, da je za muškarce nužda u oblačenju u pripremi za namaz da pokriju najmanje svoje tijelo od pojasa do ispod koljena. Namaz u ovakvoj, nužnoj odjeći dozvoljen je samo u nuždi. Ako, čovjek ima šta obući, a svoju pripremu za namaz reducira na nuždu, upitna je ispravnost namaza. Ovo želim posebno naglasiti jer je sve češća pojava pristupanja u namaz i to u džematu u odjeći koja se naziva nužnom. Ako biste, draga braćo, u tim hlačicama koje, istina je, zadovoljavaju nužnu potrebu pristupanja namazu, krenuli u općinsku zgradu ili u zgradu suda, u konzulat ili ambasadu, u ministarstvo ili vladu, bili biste vraćeni s objašnjenjem da ste neadekvatno obučeni. Te institucije drže do reda i žele štititi svoj dignitet. Ne dopuštaju da ih neko svojim neozbiljnim oblačenjem ponižava, nipodaštava. Ovo je Božija kuća. Ovdje dolazimo razgovarati sa Allahom, pa neka znate, draga braćo, da vam je namaz u toj samo za nuždu dovoljnoj odjeći, okrnjen, nepotpun, sumnjiv. Nisam ovlašten, jer je to Božija kompetencija, da kažem da je namaz neispravan, ali upitajte se sami, zamislite se da vam ne daju u zgradu u kojoj je domaćin čovjek a vi mislite da je ispravno doći u takvoj odjeći u onu koja se Božijom zove. Na vrijeme klanjati. Upitan, koje je djelo najbolje, Poslanik je rekao: „Namaz u njegovo vrijeme“. Ovdje se naravno misli na prvo vrijeme, ono, čim namaz nastupi jer je svako odgađanje dobrog djela problematično zbog činjenice da ne znamo do kada ćemo disati. Istina je da je namaz obavljen u svom vremenu a npr. vrijeme podne je, od podne do ikindije, ispravan, ali nije jednako vrijedan kao onaj koji je obavljen u prvo vrijeme. Pogotovo ako je odgađanje neopravdano. Nije propis naše vjere ni okrutan ni nemoguć ali svaki insistira na perfekciji i istoj trebamo težiti. Ima braće koja u našim okolnostima početak namaza u džematu smatraju s početkom farz namaza, ne pridajući važnost sunnetu. Nama vjekovima namaz počinje odmah iza ezana, osim akšama, svaki počinje sa sunnetima i tada mu se pristupa. Ta naša braća koji sunnete provedu u razgovoru i čekanju a želeći postići nagradu prvog safa, preko braće koja su smjerno obavili sunnetske rekate prekoračuju i žure, ne shvatajući da oni ustvari proizvode nered što je veći problem jer skrnavi džematski sklad od eventualne nagrade za stajanje u prvom safu. Da bi namaz bio ispravan, treba se ispravno okrenuti, a to znači po naredbi Božijoj, lice svoje prema Mesdžidul haramu usmjeriti. I u ovom kao i drugim propisima postoje izuzetci i nužne situacije. Allah dž.š., nas uči da ako ne možeš istražiti gdje je kibla, kud god da se okreneš, tamo je strana Božija. Ova spoznaja da će nam biti ispravan namaz i ako se ne okrenemo prema kibli ne oslobađa nas obaveze da ispravnu stranu tražimo. Isto tako spoznaja da će biti ispravan namaz u neadekvatnoj odjeći ne oslobađa nas obaveze da se po propisu i lijepo obučemo, baš kako to Allah dž.š., naređuje: „O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kada hoćete namaz da obavite, kada hoćete uz džamiju da idete“. Nije dovoljno da bi se vjernikom potvrdili samo u srcu šehadet imati. U šartima naše vjere se kaže, i to u prvom, da trebamo svjedočiti Allahovo jedinstvo i Muhammedovo poslanstvo a to znači iskazati ga, obejaniti, javnosti saopćiti da smo muslimani. Vjera jeste u srcu ali je obaveza i da šehadet bude na jeziku. Jeste i nijjet u srcu, ali da bi se namazu, toj temeljnoj dužnosti našoj, tom stubu naše vjere ozbiljno pristupilo, treba nijjet i reći, jezikom ga očitovati. Ne treba sporiti da je nijjet u srcu i da ako ga i ne izgovorimo namaz je valjan ali braćo, zar se kao muslimani ne borimo za perfekciju u svemu pa i u upotpunjenju nijjeta. Na kraju da kažem, može se različito klanjati, četiri su pravne škole u našem ummetu, a to znači i toliko načina da se namaz obavi. Svi su ispravni a za nas je najbolji onaj kojim ne narušavamo vjekovima građeni džematski sklad i naše zajedništvo. Nema sumnje da voda i uvezena i domaća će ugasiti našu žeđ. Kupujući domaću mi osim što gasimo žeđ našem društvu donosimo korist. Kupujući tuđu mi hoćemo ugasiti žeđ ali nećemo koristiti ni našem društvu ni našoj državi. Često postupajući tako mi ustvari jačamo neprijatelje i ovog naroda i ove zemlje. Koga pomažemo kad prihvatamo drugo a ostavljamo naše? I to drugo i to naše je kad je u pitanju namaz ispravno, ali slijedeći naše mi snažimo naše zajedništvo i donosimo korist našem društvu. Koga pomažemo ako prihvatamo tuđe? Eto s tim pitanjem želim da danas s ove džume pođemo kući. Uzvišeni Bože, pomozi nam da perfekciji težimo i nad jedinstvom našim neumorno bdijemo. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
11.08.2017.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Devedeset devet je Allahovih lijepih imena. Među njima i ono koje Ga, el – Musawirom, opisuje – Onim koji likove daje. Uzvišeni neprekidno stvara, „Svakog časa On se nečim zanima“. /Rahman, 29/. Sve što On stvara posebno je, drugačije, slično postojećem, nipošto isto. Ne postoje dvije iste stvari u Njegovom stvaranju. U najljepšem obliku „FI AHSENI TAKWIM“, stvorio je čovjeka i svakom drugačiji, samo njemu svojstven lik dao. Nisu samo izgledi ljudi drugačiji, i karakteri i prirode ljudske su različite. Sve, u kosmosu razlike, Allah dž.š., u skladni svijet, ustvari svjetove, koji se dopunjuju, nipošto isključuju, ujedinjuje. Red i ravnoteža, to je Allahovo djelo. Među stvorenjima Božijim i svjetovima vidljim i nevidljivim, čovjek je, samo je čovjek, onaj kome je Allah dž.š., govorio i pravila ponašanja objavio. Svi svjetovi i stvorenja sva, osim čovjeka, nisu u mogućnosti biti neposlušni, niti mogu ravnotežu i red u kosmosu narušiti. Čovjek može, ali mu to Allah dž.š., zabranjuje. Allah dž.š., čovjeka poziva da ne čini ništa što narušava red i remeti ravnotežu. I u najtežim, vanrednim okolnostima, onim ratnim, Poslanik zapovijeda čovjeku, ne pali usjeve, ne ubijaj nedužne, ne ruši hramove. Da ne bi iz prirode, remeteći ravnotežu, uzimao mnogo, Poslanik želi obuzdati čovjekovu pohlepu i zabranjuje mu da sakuplja ono što ne može pojesti, da gradi ono u čemu neće stanovati... Da ne bi među ljudima inicirao sukobe, Poslanik čovjeka upozorava da se ni sa kim ne sukobljava i ne svađa oko onoga što će svakako ostaviti i što će mu kad na tabut dođe bezvrijedno biti. Čovjek nije stvoren da živi sam, društveno je biće. Stavarajući ljude različitim, svakom je čovjeku dao i različite sklonosti, sposobnosti kako bi se oni dopunjavali, pomagali i podupirali. Čovjek ne može sam, pa je Allah od njega drugu njegovu stvorio i brak naredio i pravila istog čovjeku objavio kako bi tu zajednicu, za čovjeka nužnu, skladnom učinio. Čovjek ne može sam, pa je Allah dž.š., porod i porodicu čovjeku dao i prava i dužnosti u njoj Objavom uredio, kako bi ta osnovna ćelija društva bila zdrava i skladna. Čovjek ne može sam, pa ga je Allah obavezao da rodbinske veze održava i čuva. Čuvanje tih veza je izuzetno dobro djelo, ali i grijeh ozbiljan ukoliko čovjek rodbinu zanemari i rodbinskim vezama leđa okrene. Čovjek ne može sam, pa je i komšijske odnose vjera naša i uredila i naglasila. Komšiji ćeš i kurban odnijeti, čak je nevažno kojoj vjeri komšija pripada, a kraj komšijske djece ako su ona uskraćena nečim, nećeš pronijeti ni dinju, ni lubenicu, ni kesu voća, ni bombone..., ako ih nećeš počastiti. Komšijski odnosi su toliko od voljenog nam Poslanika naglašavani, da su ashabi pomišljali, imat će komšija pravo naslijediti komšiju, a sve zbog jasne činjenice da čovjek ne može sam. Čovjek ne može sam, pa mu je Allah dž.š., naredio džemat. Allah dž.š., nas je obavezao da se užeta Njegova čvrsto držimo i ni u čemu ne dijelimo. Kazuje nam da je vjerom, njenom osnovnom i temeljnom odrednicom, LA ILAHE ILLELLAH, ujedinio srca naša. Šta bi nas ovdje u ove safove okupilo osim LA ILAHE ILLELLAH? Uistinu ništa, Allah dž.š., kaže: „Da si potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali je Allah sjedinio“:/Enfal, 63./. Šta god narušava sklad džematski, vjera naša zabranjuje. Eto svi znamo dokle ide ta zabrana uznemiravanja u džematu da je nepoželjno da prije dolaska u namski saf jedeš luk jer neugodan zadah bi mogao bihuzuriti brata do tebe. Da bi u džematu svi bili rahat i u njemu vladao sklad, Allah dž.š., naređuje da se kad u džamiju krenemo lijepo obučemo, okupamo i namirišemo. Muslimanu je zabranjeno uznemiriti biljku, životinju, zabranjeno mu je učiniti bilo šta što će uznemiriti čovjeka, i strogo zabranjeno sve što će narušiti red i poremetiti ravnotežu u džematu. Koliko je Poslanik vodio računa o džematskom skladu, o zajedništvu njegovih sljedbenika, možda najbolje svjedoči hadis kojeg bilježe i Buharija i Muslim, pa je njegova vjerodostojnost neupitna a u njemu se kaže: „Imam je postavljen da biste ga slijedili i nemojte se razlikovati od njega. Kada donese tekbir, donesite i vi. Kada učini ruku', učinite i vi. Kada rekne:'Semi'Allahu limen hamideh', recite:'Allahumme Rabbena leke-l-hamd'. Kada učini sedždu, učinite i vi. Kada klanja sjedeći, klanjajte i vi sjedeći“. Imam je dakako postavljen od nekoga ko je njegovu stručnost provjerio i ko nad ispravnošću njegovih postupaka bdije. Nikome nije dato pravo da džematski sklad narušava. Jedinstvo u safu je osnov svakom, i u svim sferama životnim, jedinstvu našem. Nema sumnje, neposlušan si Poslaniku kad sjediš dok džemat klanja. Nema sumnje, neposlušan si Poslaniku ako ti se ibadetska praksa razlikuje od džemata u kojem si. Nema sumnje, neposlušan si Poslaniku ako napuštaš džemat prije nego je imam „oglasio“ kraj. Koliko je važno to jedinstvo džematsko i koliko se ono reflektuje na naše jedinstvo uopće govori i činjenica da naša ulema zahtijeva od svih da prakticiraju onaj mezheb i onu ibadetsku praksu koju prakticira džemat u kojem se nalaziš. Prof. dr. Salih Fevzan profesor na Islamskom Univerzitetu Muhammed ibn Saud u S. Arabiji je upitan: „Da li je musliman obavezan slijediti mezheb zemlje u kojoj živi ili treba da proučava neki drugi i njega slijedi? Odgovorio je: „Ako su stanovnici te zemlje sljedbenici jednog od sunijskih mezheba, ne treba biti drugačiji od njih. Ti mezhebi su dobro proučeni i ne treba izlaziti iz okvira mezheba koji se tu prakticira, ne treba se razlikovati i zbunjivati ljude“. Svevišnji Bože daj nam da se nikad i ni u čemu ne dijelimo i ne podvajamo. Muslimani su Ummet, i to kako Allah dž.š., kaže, najbolji. Najbolji smo, tako Allah dž.š., veli, ako naređujemo dobro, odvraćamo od zla i u Stvoritelja čvrsto vjerujemo. Mi smo danas nažalost Ummet bez snage. Snagu smo izgubili dijeleći se i sukobljavajući. Sukobima je često predhodila obična podjela u džematu, obična razlika u mezhebu i nevažna razlika u ibadetskoj praksi. Poslanik, želeći odstraniti svaku mogućnost razilaženja, odstraniti, svaku klicu sukoba, insistira na jedinstvu džemata i ujednačenosti ibadetske prakse. „Imam je postavljen da ga slijedite, pa se nemojte razlikovati od njega“, eto to je Poslanikova poruka kojom on čvrsto utemeljuje zajedništvo i snažno odgoni i svaku pomisao na razlike koje bi mogle postati uzrok razdoru. Molimo te Bože, da svi Bošnjaci i svi muslimani ozbiljno shvate ovaj hadis kako se ne bi nikad dijelili i ni u čemu podvajali. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
21.07.2017.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Džemata džumanskih u Bosni je mnogo. Džuma se klanja u centralnim ali i u mahalskim džamijama. Postoje džumanski džemati od nekoliko desetina do nekoliko hiljada klanjača. Već nekoliko mjeseci džuma se klanja i na musalli potočarskog Memorijalnog centra. To je jedan sasvim poseban džemat. Najveći je to džemat u našoj Domovini. Tu je do sada ukopano 6504 naše braće i sestara, a svaki četrnaesti među njima je dijete. U utorak će im se pridružiti još njih sedamdeset. Nakon ovogodišnje dženaze u ovom džematu potočarskom bit će u safove poredano 447 maloljetnika. Svaki džemat čine živi ljudi. Iz Objave znamo da su i ljudi u potočarskom džematu živi. Šehidi su živi i kod Gospodara svjetova radosni zbog onoga što su kao nagradu dobili. Dvadset i dvije godine su od počinjenog genocida i svakog jedanaestog jula se taj džemat u Potočarima poveća za nekoliko hiljada braće i sestara koji mezarja zijarete, koji dođu tu pokraj bijelih nišana šehidskih pouku uzeti, idu čuti šta im vječno živi potočarski džemat poručuje. Ne smetnite s uma, govore nam potočarska braća, da je Gospodar naš naredio da se užeta Njegova držimo i nikako se ne dijelimo. Džemat nam je naredio. Mi, braćo, pod pojmom džemat uglavnom poimamo naša okupljanja u kućama Božijim i pod tim pojmom podrazumijevamo broj domaćinstava koja se ujedinjuju u osnovnu i najnižu organizacijsku formu u Islamskoj zajednici. Ne prihvatite, govore nam potočarska braća, da vaš džemat bude samo okupljanje radi zajedničkog klanjanja. Džemat je život svakodnevni. Želite li biti jaki, a nužno je da budete kako bi zaštitili sebe i našu djecu od novih zala, pokolja i genocida, džemat je put. Bez džemata, bez zajedništva, nema sigurnosti. Želite li Božiju pomoć, džemat je put. Podsjećamo vas, govore nam potočarska braća, da naš voljeni Poslanik uči sljedbenike svoje da je sa i nad džematom milost Božija a u svađi, sukobima, neslozi, kazna Njegova i propast naša. Baš kao što ste sad s nama u safove u ovom džumanskom namazu poredani, kao što se u ove namaske safove redamo i zbijamo, u svim životnim situacijama i svim, za našu budućnost pokrenutim akcijama, moramo. Moramo biti jedan uz drugog i jedan za drugog. Braća ste vi, opominju nas potočarska braća. U Knjizi koja vam je putokaz stoji da se u dobru pomažete, da se u dobru natječete. Ne izdajite emanet koji vam mi ostavljamo, pa da se ne daj Bože u zlu i grijehu, u neprijateljstvu jedni protiv drugih udružujete. Nesrećnim nas činite ako jedni protiv drugih spletkarite i tako neprijatelju koji nas od porodica razdvoji a neke porodice potpuno uništi, otvarate vrata na koja će slobodno ući i rušiti vašu i našu kuću, Bosnu. U safovima potočarskog džemata ima djedova i nana. Ubijeni su samo zato što šehadet svjedočiše. U utorak, u njihov saf staje i Alija Smajlović ubijen u sedamdeset drugoj godini života. Prije njega su tu ukopani brojni koji nikog nisu ugrozili, nisu to ni mogli jer bijahu iznemogli starci. Kad kraj njihovih nišana stanemo, oni nam govore, da džemat kojem Islam teži, koji je Islamu cilj, je onaj izvan džamije. Ovaj džamijski na kojeg nas ezan okuplja je sredstvo, a cilj je da se naučimo međusobno pomagati, jedni druge podupirati, da sličimo ciglama čvrsto uzidanim. Džemat je briga o bratu i sestri, ovaj džamijski je samo put do tog izvandžamijskog, živog džemata. Mi iz Potočara, pitamo vas koji ste nam ovog jedanaestog jula došli, brinete li se vi jedni o drugima? Kakva je briga u našim džematima o starim, iznemoglim, siromašnim? Mi vidimo da vi, braćo naša, ne razumijete šta je džemat. Izađete iz džamije i ne pitate, ima li ko u komšiluku u potrebi, a znate da je slab musliman onaj koji zaspi sit a komšija mu gladan. Mi vidimo da je mnogo očeva i majki, roditelja usamljenih, od vlastite djece zanemarenih. Znamo mi, da vi znate, da su roditelji izvanredna prilika da služeći im se, milost Božija se stekne. Mi vas iz ovog najvećeg bosanskog džemata opominjemo: Ako se ne budete voljeli i pomagali, ako ne budete bili živi džemat, ako ne budete jedinstveni u politici, snažni u ekonomiji i u svim sferama života zajedno, ko će vas od zla i nesreće zaštititi i našim mezarjima mir obezbijediti??? Stalo nam je, trudimo se i stalno smišljamo nove načine i iznalazimo nove puteve kako da bude mladih što više u našim džematima. Nismo sretni što je u tom vječnom, najvećem bosanskom džematu, u Potočarima mnogo mladih. Tu ustvari omladina dominira, a puno je i maloljetnika. Evo, u utorak će im se pridružiti još njih sedam. Pridružit će im se i najmlađi za ovogodišnji ukop spreman, Damir Suljić. Te 1995-te imao je samo petnaest godina. Kad stanemo kraj njihovih nišana, u ušima nam braćo odzvanjaju njihove poruke. Braćo naša i sestre, dragi naši vršnjaci, školujte se, obrazujte se i lijepog odgoja budite. Pomozite svakog ko tim putem krene i bodrite svakog da tim putem krene jer je u tome naša snaga. Ne dopustite, uzvikuju nišani šehidski, da naši talenti, te bistre glavice bošnjačke propadaju i koljaču našem, ali i onima koje to klanje mirno posmatraše, sluge budu. Džemat, jesu ovi naši safovi na džumi, ali jednako je farz i da se udružite, osnujete fondove iz kojih ćete pomoći našu djecu da budu snaga naša, da budu naša sigurnost tako što će obrazujući se moći zauzeti važna mjesta u državi ali i u svijetu, zauzeti mjesta gdje se odlučuje. Ne dopustite da drugi odlučuju o vama. Poručuju mladići iz safova potočarskog džemata, mladićima u našim safovima, budite džemat, ne samo džumanski, ne samo ramazanski. Budite džemat, udužite se i snažno borite za svoj jezik, za kvalitetno obrazovanje, borite se protiv svega što uništava našu budućnost. Ja, Damir Suljić, mi braća Zejad i Zaim Imamović, mi braća Vehid i Sakib Mustafić koji se u utorak pridružujemo potočarskoj braći i sestrama, nismo ponosni na vas omladino Bošnjačka sve dok vam je kladionica preča od biblioteke, sve dok vam je provod, kafić i diskoteka preči od škole i žrtve za opće dobro. Samo ujedinjeni oko istinskih vrijednosti ste snaga. Niste džemat ako se danas poslije džumanskog džemata raziđete i ne učinite ništa da i našoj djeci u Novoj Kasabi, Konjević polju, Bratuncu, Koror Varoši i svim gradovima gdje su im prava uskraćena u knjžici đačkoj piše, Bosanski jezik. Niste džemat ako se poslije ovog džumanskog raziđete, bez da ste učinili sve da nađete način, kako pomoći vašeg kolegu, siromašnog studenta i đaka. Statistika kaže da u Bosni ima preko hiljadu džemata. Ima preko hiljadu organiziranih zajednica koje su osnovna forma organizacije u našoj Zajednici i koje okupljaju ljude oko ezana i namaza. Imamo preko hiljadu džemata a nemamo zajedništva. Zato mi danas, kad obilježavamo 22. godišnjicu genocida, mi iz potočarskog džemata pitamo, gdje nestade džemat?. Gdje nestade naša sloga i zajedništvo koje živješe naši preci i koji baš zahvaljujući džematskoj snazi kroz vjekove braniše Bosnu. Alija i Damir i sve potočarske džematlije koji pod bijelim šehidskim nišanima obitavaju poručuju: Ako se vi braćo ne okrenete džematu, nema vama a ni nama mira i sigurnosti. Uzdajte samo u sebe i svoju snagu i na Allaha se oslonite a ne okrećite se uzalud ni istoku ni zapadu jer vam od tamo rješenje naših problema neće doći. U džematu je naša snaga, a s njim je i milost Božija. Ne gubite snagu braćo i ne bježite od milosti Božije razjedinjujući se i bespotrebno se dijeleći! Molimo te Bože, u čvrste safove nas zbij i džemat naš ojačaj. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
07.07.2017.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Allah dž.š., ništa nije stvorio uzalud, ništa naredio bez svrhe. Sve što je stvorio, učinio je to s mjerom, sve što je naredio, učinio je to s razlogom. Sva stvorenja Božija slave i veličaju Stvoritelja. I čovjeku je to zadaća, a da bi to i ostvario i sebe istinskim vjernikom učinio, nužno je da obrede vjere revnosno izvršava. Namaz je obred, i zadaća mu je od zla i razvrata odvraćati. Post je obred, i zadaća mu je da nas u vjeri snaži i na putu odricanja jača. Zekat je farz, i zadaća mu je da nas svjesnim da ničega vlasnici nismo, drži. Hadždž je obred, i zadaća mu je da nas mijenja, preporodi. Obredi nisu, nikako ih ne smijemo tako shvatiti, sami sebi svrha. Oni su neprekidni čovjekov korektiv i sredstvo koje čovjeka čini svjesnim ovisnosti o Bogu i ukazuje mu na granice koje ne bi smio prekoračiti. Ramazan, taj neizmjerne blagodati pun, mjesec je iza nas. Mnogi od nas su bili revnosni u izvršavanju ramazanskih i ibadeta u Ramazanu. Bojim se da su mnogi razumjeli da samim prisustvom obredu postižu ono što Allahovom zadovoljstvu vodi. A nije tako! Ne potvrđuje i ne svjedoči vjeru našu, naša vanjština. U predaji jednoj se veli: „U vrijeme poslanika Sulejmana a.s., nekom čovjeku sletje ptica na rame. Čovjek je jako udari i pri tom joj slomi krilo. Ptica ode kod Sulejmana a.s., i tuži čovjeka, a Sulejman a.s., čovjeka pozva na saslušanje. Kad ga sasluša, proglasi ga krivim i presudi da mu slome ruku. Baš kad su htjeli izvršiti presudu, ptica progovori:'Ja sam tog čovjeka vidjela izdaleka, i kako na njemu ugledah džube, saruk i bradu, pomislih da se radi o dobrom čovjeku od kojeg su svi sigurni, koji nikome ne nanosi štetu, te sletjeh na njegovo rame. Umjesto da mu lomite ruku, obrijte mu bradu i skinite saruk i džube“. Posvjedoči ptica, vanjština me njegova zavela. Pred halifom Omerom r.a., došao je da svjedoči neki čovjek. Omer r.a., mu reče: „Ja tebe ne poznajem, dovedi nekog ko te poznaje“. Jedan od prisutnih reče: „Ja ga poznajem“. „Kako ga poznaješ“, upita Omer r.a.. „Poznajem ga kao pravednog i povjerljivog“, odgovori čovjek. „Je li on tvoj komšija? Znaš li kako provodi dane i noći“? „Ne“, odgovori čovjek, a Omer r.a., nastavi pitati: „Jesi li s njim poslovao“? „Ne“, odgovori čovjek. „Da li si s njim bio u nekoj prilici gdje bi se pokazao njegov ahlak, kao što je putovanje“? „Ne“, odgovori čovjek. „Ti njega ne poznaješ“, reče Omer r.a., i dodade: „Mislim da si ga samo vidio u džamiji“. Potom se okrenu čovjeku i reče: „Idi, i dovedi nekog ko te poznaje“. Poslanik Muhammed a.s., je rekao: „Ne gledajte u namaz i post čovjeka, gledajte da li, kada govori, govori istinu. Kada mu se nešto povjeri, da li to iznevjeri i da li ga napušta takwaluk kada mu se ponudi dunjaluk? Kako se ponaša kada su u pitanju njegovi interesi? Nema vjere onaj ko nema emaneta“. Ramazan je iza nas. Bilo nas je u džamijama. Bilo nas je na obaveznim i neobaveznim namazima. Bilo nas je na mukabelama. Priređivali smo iftare, družili se. Bili smo spremni u tom blagoslovljenom mjesecu na više žrtve. Nije Ramazan svojim sadržajima bio prisutan samo u džamijama i našim kućama. Ugostiteljski objekti, čak i trgovi naših gradova su svjedočili Ramazan. Vjera nam je kroz manje i veće javne iftare dobivala i festivalska obilježja. Divili smo se slikama masovnih iftara, slikama safova mladih ljudi na noćnim namazima. Hvalili se odzivom naših džematlija na posebne, lejletulkaderske programe, a sve je krunisano punim ulicama klanjača na bajram namazu. Ovo je sve za pohvalu svaku jer potvrda je to naše svijesti o nama, o našem identitetu, ali znajmo ne bi nas to kod Omera r.a., uvelo u društvo svjedoka kojima on, vjeruje. Tražio bi da nađemo nekoga ko nas poznaje bolje, nekoga ko poznaje naš karakter, naš ahlak, ko poznaje naše ponašanje jer se potvrda istinske vjere baš u tome nalazi. Poslanik nas uči, ne uzdajte se u čovjekov obred, ne sudite ljudima po njihovom namazu i postu, i zato mi sad sebe s pravom pitamo: Jesmo li mi bili u Ramazanu ili je Ramazan bio kod nas??? Ako smo mi bili u Ramazanu, tada je obred, a to mu je i zadaća, na nas uticao i boljim vjernicima nas učinio. Ako je Ramazan bio kod nas, on je eto otišao. U ovoj prvoj, postramazanskoj hutbi, pitamo sebe: Hoće li biti više istine u našem govoru? Je li Ramazan odgojio nas i naučio, da laž i ružna riječ, vjerniku ne pristaju? Hoće li biti više povjerenja među nama? Je li Ramazan obredima svojim odgojno na nas djelovao i od nas načinio ljude koji o povjerenom emanetu brinu? Ima li više takwaluka, bogobojaznosti u našim srcima, ili smo se opet nakon džamije, nakon obreda i Ramazna svi zajedno vratili u okrilje korumpiranog društva bez želje da se išta u njemu mijenja? A ne može se ništa promijeniti ako mi sebe ne promijenimo. Ljude, vidite opominje Poslanik, često napusti takwaluk kad im se ponudi dunjaluk. A mi često sudimo o ljudima kad im važne funkcije u društvu povjeravamo po tome, da li klanjaju ili ne? Dobro je da klanjaju, dobro je da poste, ali nažalost, nije to garancija i da su pošteni, ne bi im Omer r.a., samo zbog izvršavanja tih obreda vjerovao. Džemat je ramazansko obilježje. Normalno je da pripadnik džemata uvijek stavlja džematski, ispred svog interesa. Poslanik nas uči da kad o čovjeku sudimo, gledamo kako se ponaša kad je u pitanju njegov i interes opći. Nažalost, za ostvarenje ličnog interesa, mi smo, i mi koji smo u džamiji, spremni žrtvovati sav naš džamijski staž i sve poruke obreda zaboraviti. Omer r.a., traži da dođe, o nama govoriti neko ko nas zna. A zna nas onaj koji zna kako se ponašamo izvan džamije, zna nas komšija, zna nas onaj ko posluje s nama i ko je s nama bio u prilici u kojoj se ćud, ahlak, naš pokazuje, kao što je putovanje. Neće nas spasiti obred ako ne budemo vjernici istinski a Poslanik kaže: „Nema vjere onaj ko nema povjerenja, emaneta“. Uzvišeni Bože, učini nas svjesnim sveobuhvatnosti riječi Tvoje. Učini nas svjesnim, da ona, riječ Tvoja uređuje sve sfere našega života. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
30.06.2017.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Jučerašnji dan je bio, a godina 630-ta kad je Poslanik s ashabima tijumfalno, bez borbe, ušao u Mekku. Taj dan se po tom događaju naziva FETH.To je dan oslobađanja Mekke od kufra. Dan je to u kojem je svjetlo vjere u punini svojoj obasjalo Mekku i stanovnike njene. S tim dvadesetim danom Ramazana ulazimo u posljednju trećinu. Onu u kojoj se nakon zasluženog rahmeta i magfireta od vatre oslobađa. Putujući dunjalukom čovjek sam bira stazu kojom će ići. Koju god da odabere u vječnost će stići. Jedna, ona prava, vodi u vječni džennetski užitak, druga, stranputica, vodi nesnosnoj patnji, vatri vodi. Svakom je čovjeku ostavljena mogućnost da odabere put koji će ga od patnje osloboditi, vatri nedostupnim učiniti. Objava i razum, to su dvije blagodati čovjeku date koje ako slijedi, vode skupini od vatre spašenih. U skupini od vatre oslobođenih su poslanici. Allah dž.š., ih je odabrao i svojstvom ISMET počastio. Allah dž.š., kad ih spominje kaže: „I mir neka je na poslanike“./Safat,181./ Oni su najodabranija skupina. Dato im je i pravo da se za druge zauzimaju a posebno je posljednjem među njima priznato. Mi na našem putu oslobađanja od vatre, ugledajmo se na njih jer oni su nama uzor i za šefa'at njihov borimo. Istinoljubljivost je osobina koja od vatre oslobađa. Istinoljubivi su oni koji živeći vjeru, druge vjeri zovu. Ebu Bekr je es-Sidik - istinoljubivi i svi koji se načela vjere drže i žive ih, ova su skupina. Aliju r.a., Poslanik savjetuje: „Da Allah tvojim sebebom uputi jednog čovjeka bolje ti je od svih dunjalučkih blagodati“. Najsigurniji put do vječnog užitka je, o vjeri govoriti djelom. Pravednost je divno svojstvo, a još kad vladara krasi, tad je sigurno od vatre štit. Skupini koja je od vatre oslobođena, sumnje nema, pripadaju i oni koji pravedno vladaju. Poslanik kaže: „Pravedni vladari će biti na divanima od nura“. Također kaže: „ Najdraži i Allahu na Sudnjem danu najbliži od svih stvorenja bit će vladar pravedni“. Pravedniku salavat donose i za njega mole i stanovnici nebesa i zemlje, a nepravednika svi proklinju. Od vatre se, braćo, udaljava svako od nas ko pravdu podupire jer, sahat pravde, Allah vrijednuje više od dugogodišnjeg ibadeta. Svi koji ulaze u trgovinu u kojoj nema gubitka koračaju stazom koja baščama džennetskim vodi. Oni koji se bore na Allahovom putu i imetcima i životima, oni će divne dvorove u vrtovima Adna imati. To je uspjeh veliki. To je trgovina u kojoj se ne gubi. Bijaše neki čovjek koji se od vatre spasio jer je jednu noć na straži bdio Allahovu vjeru štiteći. Hazreti Aiši r.a., Poslanik govori da se od vatre zaštiti dijeleći makar pola hurme. Na straži je, braćo, svako od nas ko bdije nad propisima vjere naše. Kad je Poslanik objašnjavao šta je haram a šta farz, jedan od prisutnih reče: „Tako mi Allaha neću na ovo ništa dodavati, niti ću išta od ovog izostavljati. Poslnik reče: „Bit će spašen ako ispoštuje što je rekao“. Od vatre se štiti i oslobađa svako ko od imetka dijeli. Sadaka će, veli Poslanik, biti zastor, brana, između čovjeka i vatre. Ne dopustite, braćo, da vas šejtan pohlepom i škrtarenjem obhrve pa vas od davanja zekata odvrati. Ne očistiti post sadekatul fitrom i imetak zekatom, to vodi u zagrljaj one zmije koju Poslanik opisuje sa žutim i crnim pjegama koja će čovjeka u Džehennemu stezati i govoriti, ja sam imetak tvoj s kojim si škrtario i iz njega tuđe pravo nisi izdvajao. „Mjerenje toga dana će biti pravedno“./A'raf,8./. Vatre džehennemske će se zaštititi i patnje bolne spasiti i onaj čija dobra djela budu brojnija, teža. Abdullah ibn Mesud kaže: „Tri su skupine ljudi na Sudnjem danu. Oni čija dobra djela, makar za jedno pretegnu, ući će u Džennet. Oni čija loša djela, makar za jedno, pretegnu, ući će u Džehennem, i oni čija su djela izjednačena. To su oni koji će biti na el-Arafu, zidinama, između Dženneta i Džehennema“. U svom nastojanju da se od vatre oslobodiš, o čovječe, ne propusti priliku da gdje god možeš dobro djelo učiniš, jer svako će nam, makar koliko trun bilo, trebati. Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Poslanik rekao: „Allah dž.š., šalje meleke da obilaze puteve i da traže skupove na kojima se On spominje. Kada ih nađu, meleki se počnu dovikivati:'Dođite, našli smo ono što tražimo'! Okupe se oko njih pa ih pokriju krilima sve do najbližeg neba. Allah dž.š., ih tada upita:'Šta govore Moji robovi'? 'Slave Te i veličaju, zahvaljuju Ti i poštuju Te', odgovore meleki. 'Jesu li Me vidjeli'? 'Ne, nisu Te vidjeli'. 'A šta da su Me vidjeli'? 'Da su Te vidjeli još više bi Ti robovali, još više bi Te veličali i još više bi Te slavili'. 'A za šta me mole'? Upita Gospodar. 'Mole Te za Džennet'. 'Jesu li ga vidjeli'? 'Ne, nisu ga vidjeli'. 'Šta bi da su ga vidjeli'?'Da su ga vidjeli, još bi mu više težili, još više bi ga tražili i još više željeli'. 'A od čega traže zaštitu'? 'Od vatre'. 'A jesu li je vidjeli'? 'Ne'. 'A šta da su je vidjeli'? 'Još više bi od nje bježali i još više je se plašili'. Tada će Allah reći: 'Uzimam vas za svjedoke da sam im oprostio'. 'Među njima je jedan čovjek koji ne pripada njima, samo je usput svratio', reći će jedan melek. Oni su grupa uz koju njihov sabesjednik neće biti nesretnik i iz Mog oprosta neće biti izuzet“./Buhari i Muslim/. Uzvišeni Bože, učini nas dostojnim Tvoje milosti, otvori nam vrata Tvog magfireta i učini nas od onih koji će od vatre spašeni biti. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
16.06.2017.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Ne zna čovjek, a ni znati ne može, jer sve mu je ograničeno pa i moć poimanja, kakvu blagodat i dobra koliko nam donosi Ramazan. Sad smo u ovim prvim danima njegovim u samoj milosti Božijoj. Iz hadisa znamo da je prva njegova trećina Rahmet. Sva stvoreja Božija, milost Njegovu trebaju, i On je Uzvišeni svima i dariva. Kaže nam: „Milost Moja obuhvaća sve“./A'raf,156./. Ovdje na Dunjaluku, On Svevišnji sve obasipa neizmjernim darovima, nebrojivim blagodatima, i sve postoji i opstaje, milosti Njegovoj zahvaljujući. Od svih stvorenja Njegovih samo smo mi, čovjek je samo, onaj čiji odlazak s ovog svijeta je nazvan, povratkom. Nije nikome osim nama data sloboda izbora i niko osim nas nije razumom obdaren. Naš život, čovjekov životni put, se ne završava s odlaskom sa Dunjaluka. Naš odlazak je povratak. Kad se vratimo, šta će nam se desiti? „On će vas o onome što ste radili obavijestiti“./Džuma, 8./. Eto, tog svog na zemlji namjesnika, Allah dž.š., nije ostavio da se sam snalazi, da zemljom, Dunjalukom luta. Objavu i Poslanika je poslao i put ka uspjehu pokazao. Šta da radi, naredio mu kako bi pri povratku Gospodaru bio sretan i zadovoljan. U danima smo koji su posebni i koji se zajedničkim imenom zovu RAHMET. Trebat će nam milost Božija kako bismo se spasili i džennetskog rahatluka domogli. Nakon što Allah dž.š., u suri A'raf reče da milost Njegova obuhvaća sve, On naglasi da će je posebno dati onima koji se grijeha klone, koji su bogobojazni, koji zekat daju i u ajete Njegove vjeruju. Da bi se te, posebno darivane, milosti domogli treba se od grijeha udaljiti. Od grijeha može udaljiti samo strah od Boga, takvaluk. Ovo je mjesec kad se bogobojaznost snaži. Njegov temeljni ibadet, post, ima upravo taj cilj, „da biste bogobojazni bili“. /Bekare 183./. Mi samo Allaha radi, niko nam ništa ne bi uradio, možda nas ne bi ni prekorio kad bi nas vidio da danas jedemo i pijemo, samo Allaha radi mi postimo. Nema straha ni od kog, Božije zadovoljstvo je razlog zbog čega to činimo. Nema sumnje, post je rezultat naše vjere koja nam srca nastanjuje. Post će biti istinsko naše dobro djelo, radovat ćemo mu se na Ahiretu, kao što se ovdje iftaru radujemo, ako s njim osnažimo našu vjeru, učvrstimo bogobojaznost, postanemo jači u borbi sa grijehom, odlučniji pri susretu sa šejtanom. Ramazan je došao u naše kuće, sela, gradove.... Kad ode, ne bi smjelo biti da isti broj kladionica u gradu. Strah od Boga i naša žudnja za milošću Božijom ih je zatvorila. Kad ode Ramazan, ne bi smjelo biti da i dalje s komšijom ne govoriš i ljude oko sebe bihuzuriš. Strah od Boga i snažna želja za milošću Božijom, usmjerila te na ljubav prema bratu, i da mu pomogneš, zove te. Kad ode Ramazan, ne bi smjelo biti da tvoj korak ka dobru bude zaustavljen, da tvoj put ka milosti Božijoj bude zatvoren Braćo, nije dovoljno samo ostaviti užitak tjelesni da bi se postigao cilj. Da bi bogobojaznost osnažili, a to je cilj, potrebno je da razgaovaramo sa sobom i da vidimo gdje smo i kako možemo biti bolji. U tom razgovoru sa sobom, o čovječe, ne zanemari ono što ti Gospodar poručuje. To što ti On govori, radi tvog dobra govori. Milost posebnu, onu na Ahiretu, dobit će i onaj koji u ajete objavljene vjeruje. Allah dž.š., kaže da je alkohol i kocka haram, zlo, u njima je, kaže On, propast tvoja. Sad u ovim danima, prve ramazanske trećine, trećine rahmeta, postiš, ostavio si hranu i vodu i užitak svaki. Zašto? Jer želiš osnažiti bogobojaznost. Znat ćeš jesi li uspio ako stvarno povjeruješ u ajet objavljeni i snagom vjere koju je Ramazan osnažio, ostaviš grijeh. Ako poslije Ramazana opet na tvoj sto se vrati alkohol a u tvoj živor svakodnevni posjeta kladionici, ti si tad samo bio u ovim ljetnim danima gladan i žedan, nisi postio. „Vjernici će postići ono što žele“./Mu'minun,1./. Sama riječ vjernik, podrazumijeva da onaj koji se tako deklariše, u ajete vjeruje. Među objavljenim je i onaj koji nas zove da preko tewbe do milosti Božije dođemo. „Reci: o robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Božiju milos! Allah će sigurno sve grijehe oprostiti. On doista, mnogo prašta i On je milosti“. /Zumer,53./. Dani između ovog i narednog petka će biti dani magfireta. Dani u kojima će Allah dž.š., praštati svakom iskrenom pokajniku. Nema sumnje u ajete Božije, a On kaže, oprostit će sve grijehe. O čovječe, čuj poziv Božiji i pohitaj u okrilje Njegove milosti koja će na Ahiretu biti samo vjernicima darivana. Čuj čovječe, ovaj poziv koji nam Poslanik u kudsij hadisu od Gospodara prenosi. Allah dž.š. kaže: „Čovječe, storio sam te iz ničega. Dao sam ti sluh, vid, razum i srce. Robe Moj, pokrivam te, a ti Me se ne bojiš. Robe Moj, spominjem te, a ti Me zaboravljaš. Robe Moj, ja se stidim tebe, a ti se ne stidiš Mene. Ko je pleminitiji i darežljiviji od Mene? Ko je pokucao na Moja vrata, a da mu nisam otvorio? Ko je nešto od Mene tražio a da mu nisam dao? Zar sam Ja škrtica, pa da Moj rob bude prema Meni škrt“. Ne budi škrt! Pokucaj na Allahova vrata tewbom! Otvori sebi put ka milosti Njegovoj! Post svoj učini istinskim dobrim djelom. Neka rezultat tvog posta bude bogobojaznost a ne glad. Uzvišeni Bože, pomozi nam da budemo istinski postači. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
02.06.2017.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Jedna hikaja kazuje da je neki bogati otac poveo sina na selo. Želio je da mu pokaže koliko ljudi mogu biti siromašni. Proveli su nekoliko dana kod siromašnih seoskih porodica. Kad su se vraćali kući, otac reče sinu: „Jesi li vidio koliko ljudi mogu siromašni biti“? Na to pitanje sin ocu dade odgovor koji ga zaprepasti. Reče mu : „Vidio sam sljedeće: Mi kod svoje kuće imamo jednog psa, oni imaju četiri. Ispred naše kuće nalazi se bazen koji se pruža do polovine avlije, oni imaju potok koji nema kraja. U našoj bašči su umjetne lampe, u njihovim baščama sijaju zvijezde. Naš pogled doseže do avlijske ograde, a njihov obuhvata cijeli horizont“. Otac je ostao zbunjen, ne znajući šta da kaže, a sin završi svoj odgovor riječima: „Hvala ti babo što si mi pokazao koliko smo siromašni“. Čista dječija duša ovaj svijet je vidjela drugačije. Vidjela ga je onakvim kakav jeste i zadovoljstvo našla u onome što čovjek obhrvan pohlepom uglavnom ne vidi. U izvorima naše vjere nalazimo da je rečeno, da bogatstvo, istinsko bogatstvo, nije u mnoštvu imetka, već u zadovoljstvu duše. Dolazi nam najodabraniji, jedini u Kur'anu spomenuti mjesec, Ramazan. Dolazi nam, kao što kiša blagorodna dođe i suhu ispucalu zemlju oživi i ona se, kiši zahvaljujući, ukrasi. Dolazi nam da rahmet, magfiret, od vatre zaštitu i nur, prospe, obilno i neizmjerno na nas i da nam dušu osvježi, probudi je i omogući joj da svijet, ovaj dunjalučki, vidi drugačijim, da ga vidi onakvim kakav on stvarno jeste. Allah dž.š., nam kazuje da ono što okom od dunjaluka vidimo, varka je. Kazuje nam da ovaj svijet, igra i zabava je. Ali evo Ramazana, evo blagoslovljenih i odabranih dana koji će nam omogućiti da svijet gledamo dušom, dušom očišćenom i oplemenjenom, omogućit će nam da tim pogledom shvatimo, da istinsko bogatstvo nije u mnoštvu dunjalučkih dobara, već u mnoštvu dobrih djela. Zašto će siromasi, vjernici siromasi, na Danu sudnjem biti odabrana skupina i prvi s Poslanikom ući u Džennet? Zato što će, kad se primijenu pravila i kriteriji vrijednovanja, oni biti bogataši. Ništa od Dunjaluka nikome, na svijetu budućem, neće biti od koristi i zato to i nije istinsko bogatstvo. Dolazi nam Ramazan da nas povede Istini i da nam pokaže šta je to stvarno vrijedno i šta će nam kad sve materijalno postane ništavno, biti korisno. U Ramazanu vjernik ne gleda Dunjaluk samo okom. Na dušu mu blagorodna kiša, blagodati ramazanskih pada i ona oživi, progleda i rekne: 'Postom, ustezanjem od jela i pića i užitka tjelesnog, od zore do zalaska sunca, ja tijelo ovo koje mi je odjeća, učim, vježbam da se odrekne svakog užitka koji se nalazi iza granice od Boga određene. Postom, tim ustezanjem od hrane i vode, tim stomakom gladnim, ja se učim razumjeti gladnog. Ramazan me stavlja u njihov hal i govori mi, o čovječe, ima gladnih pokraj tebe. Veliko ćeš dobro zaraditi, izuzetno bogatstvo steći, nahraniš li ih, obučeš li ih, pomogneš li im. Ramazan hoće, on zbog toga dolazi, da naše duše progledaju, da one vide Dunjaluk, a one znaju da ih ništa materijalno ne hrani. Hrana im je zadovoljstvo, a zadovoljstvo najveće je čovjeku kad dobro djelo učini. Allah dž.š., kad o nevjernicima govori, kaže: „Ali, oči nicu slijepe, već srce u grudima“./Hadždž, 46./. Dolazi nam Ramazan da nas povede Putu pravom, i da nam pokaže, ko je to istinski siromah. Siromah je onaj ko pred Gospodara svjetova dođe bez sedžde, bez rukua, ko pred Gospodara svjetova dođe i na prvo postavljeno pitanje ne znadne odgovor. Jedna sedžda u Ramazanu, kao njih sedamdeset izvan Ramazana je, a ako je sedžda dobrovoljnog namaza, ona se kao farz piše ako je u ramazanskom danu učinjena. Dolaze nam ramazanski dani u kojima je šejtan okovan i sputan, pa nam je put ka džamiji i do sedžade olakšan. Hoće Ramazan da naša duša osjeti ljepotu i da slast u robovanju Bogu doživi. Koliko god da si sada, ovdje na Dunjaluku bogat, koliko god dunjalučkih dobara posjeduješ, dokle god da ti u avliji bazen seže, ako sedžde nemaš, bit ćeš siromah istinski. O čovječe, dopusti Ramazanu da ti dušu blagorodnom kišom milosti i Upute oživi i da ona vidi, spozna koliki si siromah ako u ibadetu nisi. Ramazan ima zadaću dušu našu očistiti da Dunjaluk vidi onakvim kakv on jeste, prolazan i kad na tabutu budemo, potpuno bezvrijedan. Dolazi nam Ramazan da nas povede u okrilje propisa naše vjere i da nas nauči kako sebi bašče sa beskrajnim potocima i od meda i mlijeka rijekama, obezbijediti. Dolazi nam da nam pokaže put do boravišta koje pogled obuhvatiti ne može jer je veličine nebesa i zemlje. Ramazan je pravo vrijeme, to je ustvari jedino vrijeme, u kojem je duši omogućeno vidjeti istinu jasno jer se u njemu objedinjuju svi ibadeti, i ruhijje, i bedenijje i malijje, i ibadet duše, i tijela, i mala. Ramazan kaže, o čovječe, bit ćeš bogat kada to bude za tebe najvažnije, ako budeš od imetka dijelio. Nisi upotpunio Ramazan ako nisi od imetka dijelio, neće se ni post primiti bez sadake. Nisi ni život razumio, niti svoju zadaću halife Božijeg shvatio ako Dunjaluk samo sakupljaš i od njega ništa ne dijeliš. Ramazan dolazi da nas uči, da nas mijenja, da nas oplemeni, Stvoritelju i Poslaniku približi. Dolazi Ramazan da nas opomene i u ravnotežu između tijela i duše vrati. Ramazanu, hvala ti što nam dolaziš i što nam omogućuješ da nam oči dušom gledaju i da nam srca suštinu našeg postojanja razumiju. Uzvišeni Bože, daj našim dušama koje su grijehom uprljane, blagorodne kiše Tvoje milosti i oprosta i učini nas bogatašima na Danu sudnjem. Amin
Gradska džamija Zavidovići.
19.05.2017.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Mladost je posebno, vrlo važno, razdoblje čovjekovog života. Ako pogledamo starosnu dob ashaba Poslanikovih, muslimana prvih, vidjet ćemo da su to uglavnom bili mladi ljudi. I Poslanik naglašava važnost mladosti kad opominje da će svaki čovjek biti pitan za svoje mladalačke dane. Bit će pitan kako ih je proveo, šta je činio? Ko, mladost iskoristi i u tim danima kad je snage i elana pun posveti se dobru, ukazuje mu se prilika da bude vječno mlad. Od Ibn Abbasa r.a., se prenosi da je Poslanik rekao: „Džennetlije su golobradi mladići. Bit će visoki kao Adem a.s., a starosne dobi kao Isa a.s.. Bit će svijetle puti, obučeni u odjeću zlatnu. Kad neko od njih poželi jesti doći će mu ptica i reći:'Allahov štićeniče, pila sam sa vrela Selsebil, letjela džennetskim perivojima ispod Arša, jela sam plodove džennetske. Jedna moja polovina je skuhana a druga pečena'. On će jesti od njenoga mesa koliko mogne. Svakom, tom mladiću pripada sedamdeset odaja džennetskih a na prstima će imati deset prstenova. Na prvom će pisati: „Selam neka vam je zato što ste trpjeli“./Ra'd, 24./. Na drugom: „Uđite u njih sigurni i straha oslobođeni“. /Hidžr,46/. Na trećem: „Eto, to je Džennet koji vam je darovan kao nagrada za ono što ste radili“./Zuhruf, 72/. Na četvrtom će pisati: „Od vas je uklonjena svaka briga i tuga“. Na petom će pisati: „Obukli smo vas i nakitili“. Na šestom: „Podarili smo vam krasne hurije“. Na sedmom: „U njemu će biti sve što duše zažele i čime se oči naslađuju i u njemu ćete vječno boraviti“./Zuhruf,71/. Na osmom će pisati: „U društvu ste vjerovjesnika i iskrenih“. Na devetom: „Postali ste vječni mladići“, a na desetom: „U komšiluku ste onih koji ne vrijeđaju i ne uznemiravaju svoje komšije“. /Tenbihul gafilin/. Ovih dana mnogo mladih iz naroda našeg, iz džemata naših završavajući jedan ciklus svoga stasavanja, odgoja i obrazovanja stupa na životnu pozornicu ulazeći u zrelo doba svoga života. U svim srednjim školama sprema se jedna generacija naše mladosti da polažući svoj maturski ispit preuzme i odgovornost za svoj životni put. Svjesni, da je svaka škola priprema za život a da je život čovjekov priprema za ispit, želja nam je da tim našim sinovima i kćerima skrenemo pažnju na nekoliko važnih stvari koje ih mogu, ako ih se budu pridržavali, odvesti u društvo vječnih mladića. Ustežite se od grijeha! „A onome ko je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva uzdržao, Džennet je boravište sigurno“./Naziat, 40-41./. Šejtanova je metoda, koja kod ljudi najlakše prolazi, da nagovara da činjenje dobra odgađamo za sutra. Ubjeđuje nas da vremena imamo. Nemojmo zaboraviti da se Gospodar naš vremenom kune i da poslije te zakletve naglašava da na gubitku nisu samo oni koji vrijeme iskoriste za činjenje dobrih i korisnih djela. Šejtan je odbio učiniti sedždu Gospodaru svjetova i stalo mu je da što više ljudi od sedžde odvrati. Onome ko ovdje sa šejtanom prijateljuje, na Sudnjem danu ni šejtan prijatelj neće biti. Sad, kad ste na pragu života, kad stupate na pozornicu dunjalučku i preuzimate odgovornost i za sebe i za druge, ne činite to na griješan način. Nije vjera teret. Ona je radost. Da bi radost bila treba naći ravnotežu između ovog i budućeg svijeta. Abdullah ibn Amr ibn As kaže: „Poslanik me susreo i reče mi:'O Abdullah, do mene je došla vijest da ti svaki dan postiš a za noć jednu, Kur'an proučiš'. Rekao sam:' Istina je Poslaniče'. 'Ne radi to, posti ali i mrsi, klanjaj a i spavaj', rekao mi je Poslanik. Potom je Poslanik dodao:' Prouči Kur'an za trideset dana'. Rekao sam:' Ja mogu više od toga'. Poslanik je rekao:' Prouči ga za dvadeset dana'. 'Rekao sam:' Ja mogu više od toga'. Poslanik je rekao:' Prouči ga za petnaest dana'. Rekao sam: 'Allahov Poslaniče, dopusti mi da uživam u svojoj mladosti'. Poslanik mi reče:' Prouči ga za deset dana'. Rekao sam:' Ja mogu više od toga'. Rekao je: ' Prouči ga za pet dana'. Rekao sam:' Ja mogu više i od toga'. 'Prouči ga za tri dana i ne možeš kraće od toga', rekao je Poslanik. Zatim je Poslanik dodao:' O Abdullah, od svakog mjeseca posti po tri dana i to će biti kao da si postio cijelu godinu“./Nesai/. Poslanik želi uravnoteženog muslimana, jer islam je srednji put. Musliman ispunjava i svoje obaveze prema Bogu ali i svoje dužnosti u društvu, obaveze prema ljudima, Zajednici i Domovini. Na putu ka vječnoj mladosti, važno je i s kim se družite. Loše društvo je nesreća. Takvo društvo ljude privikne na grijeh, on im postane običan. U lošem društvu jedni druge na grijeh podstiču. Vama je, o omladino, potrebno društvo u kojem ćete jedni druge podsticati na dobro i u kojem ćete se u dobru natjecati. Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Poslanik rekao: „Bez sumnje, među robovima Božijim postoje i takvi ljudi koji nisu ni Poslanici, ni šehidi, a zavidjet će im i Poslanici i šehidi“. Ashabi upitaše: „Ko su oni“? Poslanik reče: „To su oni koji se vole na Allahovom putu iako između njih ne postoje nikakve rodbinske veze niti dunjalučki interesi. Njihova lica su od nura i visoka mjesta na kojima sjede su od nura. Oni se neće bojati kada drugi budu prestrašeni, i neće tugovati kada drugi budu tugovali“./Taberani/. Put do vječne mladosti preko ibadeta vodi. Ibadet čovjeka oplemenjuje, odgaja i na pravom putu čuva i snaži. Mladiću i djevojko, neka vas džamija orjentira i neka vam ona ne da zalutati. Neka vas sedžda svjesnim bezbrojnih blagodati koje uživate, čini. Neka vam bude jasno da i knjigu kad u rukama držite, ibadetite. Neka znate da i kad sjeme u zemlju bacate, i tad u ibadetu ste. Ibadet je svako djelo dobro. Poslanik opominje da na zemlji može zavladati nered. Naravno, neredu uzrok, ljudi su. Uzrok neredu su ona stvorenja Božija koja imaju mogućnost birati put, birati između dobra i zla. Omer r.a., prenosi da je Poslanik rekao: „Doći će vrijeme kada će svijet imati ljudske oblike, ali će im srca biti kao u vukova pustinjskih. Djeca će im biti bezobrazna, omladina devijatna, a stari će biti poročni, neće naređivati dobro i odvraćati od zla. Dobri među njima će se posmatrati kao onaj što je zalutao, a zalutalog će smatrati dobrim. Onaj koji među njima bude naređivao dobro, bit će sumnjiv a griješnik će biti častan čovjek. Vjernik će tada biti potlačen“./Sujuti/. Na životnom putu, o omladino, uvijek dobro dođe znati adresu na koju se možemo obratiti kad smo u nevolji, kad smo u nekoj potrebi. Ta adresa je dova. Allah dž.š., nas na nju obavezuje: „Zovite me, odazvat ću vam se“. Kucaj na vrata Milostivog. Njegova vrata su otvorena a Njegova dobrota neizmjerna. Ako budeš zahvaljivao Bogu čineći dobra djela, Allah dž.š., će ti još više dati. Vjerujem, omladino draga, da težite mjestu, gdje ćete biti vječno mladi. Moguće je tamo stići ako se od grijeha ustežete, u pokornosti živite, s dobrim ljudima družite i dovom kao snažnim vjernikovim oružjem pomažete. Uzvišeni Bože, pomozi našim mladima, sinovima i kćerima našim, da sigurnim korakom pravim putem idu i budu naš ponos i radost naša na oba svijeta. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
12.05.2017.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Ukoračili smo u Ša'ban, mjesec Allahovog Poslanika. Naime, Poslanik je rekao: „Redžeb je Allahov mjesec, Ša'ban moj, a Ramazan mog ummeta“./Džamiu ssagir/. Redžeb smo okončali obilježavajući Lejletu-l-Mi'radž. Mi'radž je događaj o kojem Allah dž.š., govori u Objavi i kazuje nam da mu je predhodilo noćno putovanje, Isra. Kao i druge značajne događaje iz života Poslanikova, i mi'radžski obilježavamo kako bi porukama njegovim vjerovanje svoje osnažili i sebe na dobročinstvo potaknuli. Iz kazivanja o Mi'radžu i Israu, saznajemo da je Poslanik u toku jedne noći prenesen iz Mekke u Jerusalim, a potom kroz sedam sfera nebeskih uzdignut do Aršu-r-Rahmana. Pouzdano znamo da je na tom putu uzdizanja susreo Poslanik poslanike predhodne i da im je imam bio. Znamo da je vidio Džennet i Džehennem. Kazivao nam je Poslanik da je u Džennetu vidio dvorac za Omera r.a., pripremljen i da je čuo topot nanula njegovih. Pričao nam je da je u Džehennemu vidio ljude koji su namaz zanemarili, tuđe prisvajali, kamatarili, blud činili... Iz kazivanja o Mi'radžu učimo da je ljudima namaz naređen u direktnom razgovoru Poslanika i svjetova Gospodara. Nama je Gospodar u Objavi sto trideset puta namaz spomenuo i da klanjamo naredio. U propisima vjere nalazimo da ne postoji opravdanje za ostavljanje namaza. Nikakvog opravdanja za to ne može biti. Sve što nas od namaza zbog zauzetosti, bolesti ili nekog drugog razloga prođe, mora biti naklanjano. Obilježavali smo mi'radžsku noć da se između ostalog podsjetimo na našu obavezu da klanjamo. A kad klanjamo mi s Gospodarom našim razgovaramo, i to kao i Poslanik što je, bez posrednika. Svakom je od nas, sljedbeniku poslanikovom svakom, ostavljeno da korakom svojim, u namaz stupajući, ka Aršu-r-Rahmanu kroči, da na svoj mi'radž krene, dižući ruke i iftitahi tekbir izgovarajući. Nema braćo, slobode za čovjeka bez robovanja Allahu, a najuzvišeniji način potvrde tog robovanja je namaz. Namazu je svrha da nas od grijeha odvraća, od šejtana štiti. Slobodan je onaj čovjek koji je od šejtana zaštićen. Ko sa šejtanom druguje on slobode nema, jer u stalnom strahu živi da se za grijehe i prijestupe njegove ne sazna. Mi'radž je Poslaniku došao poslije godina tegobe i tuge. Došao je da ga oslobodi straha od neuspjeha. Mi, Mi'radž obilježavamo kako bi nas on na tewbu podstaknuo i kako bismo se namazu posvetili i tako sebe od straha, od vlastitog neuspjeha oslobodili, jer namaz je temelj vjere, a tragovi sedžde su biljezi po kojima će nas Poslanik na Danu suda prepoznati i od neuspjeha spasiti. Pouzdano znamo iz kazivanja o Mi'radžu da je s Mi'radža, Poslanik čovječanstvu donio posljednja tri ajeta sure Bekare. U ta tri ajeta, tri su važne poruke čovjeku „Allahovo je sve što je na nebesima i na zemlji“(284). Čovječe, govori ti Allah dž.š., ništa tvoje nije. Tvoja su djela, a ovaj mjesec Ša'ban je onaj u kojem se djela ljudska Gospodaru uzdižu. Poslanik je u mjesecu ovom mnogo postio jer je želio da kad mu se djela Bogu uzdižu, on postač bude. „Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih“.(285). S Mi'radža Poslanik nam donosi poruku. Svi su poslanici klanjali zamnom. Svima sam došao i poruku nepromjenjivu do Dana sudnjeg donio. Svi su oni stali iza mene i klanjali, bio sam im imam. Vi, sljedbenici moji, trebate svima i u svemu predvodnici biti. Vi ste u Objavi kao ummet najbolji opisani i trebate čovječanstvu u dobru i napretku vođe biti. Kad mi'radžsku noć obilježismo, upitasmo se da nas sad Poslanik gleda šta li bi nam rekao? Rekao bi nam možda, šta ste to dopustili da vam se desi, niti vas ko šta pita, niti o bilo čemu odlučujete. Takvi razjedinjeni nikakva snaga niste a ima vas skoro milijarde dvije? Nagovještavao nam je Poslanik da ćemo ovo dočekati i da će uzrok ovom stanju biti velika ljubav sljedbenika njegovih prema Dunjaluku. Mi'radž nam poručuje, vaš Poslanik je imam svima bio, i pita nas kome ste vi??? „Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih“(286). Kako je ova naša vjera lijepa. Ni od kog ne traži ono što ne može. Kod svakog insistira da uradi ono što može. Nećeš biti pitan za ono što nisi mogao, a pitaš li se kako ću odgovoriti i čime se opravdati što nisam uradio ono što sam mogao? Pouzdano znamo iz kazivanja mi'radžskog da nam je Poslanik kao poklon izuzetan sa Mi'radža, Šefa'at donio. Molit će za nas Poslanik, Allaha dž.š., na Danu Istine da oprosti tebi i da u Džennet što prije uđeš, molit će. Pitali su ashabi, kako ćeš ti Poslaniče prepoznati na Mahšeru sljedbenike svoje? Govoriš nam da će Islam i na Istok i na Zapad stići i kako ćeš onda znati ko ti je između tih ljudi vjerni sljedbenik bio da ga šefa'atom počastiš? Po eseru od sedžde. Trag od sedžde to je znak, reći će Poslanik. Mi'radske su poruke, braćo, važne i za naš Dunjaluk i za naš Ahiret. Namaz, kao poklon mi'radžski će nam život na dunjaluku učiniti sretnim, jer će nam mir unutarnji donijeti i od grijeha nas čuvati, a grijeh, upamti čovječe, umanjuje nafaku tvoju. Na Ahiretu će Šefa'at biti ono za čim žudimo a i on je poklon mi'radžski. Na istom se mjestu čovječanstvu kao dar desio i namaz i šefa'at. Šefa'at ćeš naći, obradovat će te Poslanikovo zauzimanje na Ahiretu ako do tvog uha i srca dođe oni sto trideset puta ponovljeni zahtjev da se klanja. Šefa'at ćeš imati ako tvoj dan svaki bude uz obaveze ostale, namazom ukarašen. Uzvišeni Bože, daj, da nam poruke mi'radžske osvijetle dunjalučku stazu. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
28.04.2017.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Kada je Poslanik stigao u Medinu došao mu je Hujej ibn Ahtab, vođa medinskih Jevreja. Bio je rabin i najbolji poznavalac Tevrata. Znao je sva Poslanikova svojstva. Otišao je kod Poslanika, pomno ga posmatrao a potom rekao: „Pokaži mi tvoja pleća“. Poslanik mu ih je pokazao a on na njima vidio pečat poslanički. Upitao je Poslanika: „Gdje ti je otac“? „Umro je“ – odgovori Poslanik. „Tačno“, reče rabin. „Gdje ti je umrla majka“?, upita rabin. Poslanik mu reče na kojem je mjestu umrla a on opet reče: „Tačno“. Upitao je: „Gdje ti je umro djed“? Poslanik mu je odgovorio a on opet reče: „Tačno“. „Amidža te odgojio, zar ne“?, upitao je. „Da“, rekao je Poslanik. Dugo je posmatrao Poslanika a potom otišao. Na putu ka kući susreo je brata koji ga upita: „Je li to Poslanik koji je spomenut u Tevratu“? „Da“, odgovorio je. „Pa šta namjeravaš činiti“?, upitao ga je brat. „Biti mu neprijatelj dok sam živ“, odgovorio mu je“. Allah dž.š., kad govori o sljedbenicima ranije objavljenih knjiga, kaže da oni poznaju Poslanika Muhammeda a.s., kao što poznaju sinove svoje, pa i bolje od toga./Bekare, 146/. Oni, kaže Allah dž.š., svjesno istinu prikrivaju. Od onoga dana kada je spomenuti rabin jevrejski vidio Muhammeda i u njemu prepoznao najavljenog Poslanika, uprkos spoznaji istine oglušio se o nju i objavio neprijateljstvo Muhammedovu poslanstvu, nije se ništa promijenilo kroz sve ove vjekove. Mi znamo, Allah dž.š., nam je rekao, da se neće ništa ni promijeniti. Kaže nam Uzvišeni: „Ni Jevreji, ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci: „Allahov put je jedini pravi put“. A ako bi se ti poveo za željama njihovim nakon Objave koja ti dolazi od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi niti odbraniti“./Bekare, 120/. Ovaj stav i odnos se nije, niti će se mijenjati. Ono što se kroz vjekove promijenilo je stav i odnos sljedbenika poslanikovih prema Poslaniku, prema njegovom sunnetu, prema Objavi. Mi ne sumnjamo da je Muhammed poslanik Božiji, da mu je Džibril Objavu donosio i da je tom Allahovom dž.š., riječju, završen, okončan Božiji govor čovjeku. To je konačna Objava i jedini pravi put. Bilo bi normalno, logično bi bilo da ako u istinitost nečega ne sumnjamo, da to i prihvatimo i slijedimo. Međutim, naše prihvatanje i slijeđenje ove, po Poslaniku, poslane Istine često ostaje samo na formi, na riječima. Mi znamo odlično pričati o našoj vjeri, o njenim ljepotama, ali nažalost, tu ljepotu vjere ne pokazujemo. Mi znamo odlično dokazivati drugima da je Islam istina ali oni tu istinu ne vide u nas. Zar ne znamo kako Islam uređuje odnose među nama, među ljudima uopće. Braćom nas zove. Pa ipak, pogledajte tu svađu i sukobe među braćom. Zar ne znamo šta Islam od nas traži kad je u pitanju porodica. Pa ipak, zavirite u te porodice naše i svjedočit ćete krizu u kojoj su. Zar ne znamo da Allah i Poslanik od nas traže da se borimo za dobro i prosperitet društva i da svi radimo u korist svih. Pogledajmo oko sebe i vidimo je li tako. Islam od nas traži urednost i čistoću, odgovornost i tačnost. Traži red i poštovanje drugih. Islam od nas traži da je pred svakim zakonom svaki čovjek isti a ako se oko sebe osvrnemo, vidjet ćemo da su mnogi zakoni napisani i važe samo za obične ljude. Kao što su oni u knjigama im objavljenim našli sve o Poslaniku i prepoznali ga, mi u Kur'anu nalazimo sve što nam treba kako bi bili prvi, kako bi bili drugima primjer, kako bi bili ponosni na sebe i vjeru svoju. Evo priče koja to potvrđuje. Kulturni centar Kraljevine Saudijske Arabije organizirao je izložbu o Islamu u Velikoj Britaniji. Na izložbi kao domaćin bijaše jedan saudijski alim koji je vrativši se u svoju zemlju ispričao: „Na izložbi sam upoznao jednog nemuslimana, Britanca, pa sam poželio s njim razgovarati i upitao ga, želi li nešto saznati o Islamu? Odbrusio mi je: „Ne, ne želim! Ne želim da slušam tu vašu priču o Islamu. Nekoliko godina sam živio među muslimanima u arapskom svijetu, mnogo sam o Islamu pročitao i poznajem ga odlično. Začuđen njegovom reakcijom upitao sam ga, šta to on zna o Islamu. Rekao mi je: „Islam je lijepa i uzvišena vjera. Do detalja uredila je odnose među ljudima, kako među muslimanima tako i odnos prema nemuslimanima. Islam na jasan i lijep način podučava ljude kako da se mole Bogu, kako de se odnose prema roditeljima, prema svojim suprugama, prema djeci, komšijama, prema društvu u cjelini. Uprkos ovim jasnim uputama vaš praktični život nije u skladu sa uzvišenim islamskim principima u šta sam se živeći s vama jasno uvjerio. Vi, lažete, psujete,kradete, ne cijenite vrijeme, sramotite druge ljude, ne volite sistem i red, skloni ste omalovažavanju i podcjenjivanju drugih, vrlo vam je izražen arapski nacionalizam, bezpravno prisvajate tuđe, ne brinete dovoljno o čistoći, poštujete bogataše a prezirete siromašne i vaši zakoni važe samo za obične mase ali ne i za elitu“. Zatim mi je rekao: „ Izvini ako sam bio grub prema tebi“. Rekoh mu : „Uzmi i pročitaj ovu knjigu a zanemari ponašanje pojedinaca“. Odmahnuo je rukom i rekao: „Dragi prijatelju, mislim da vi uzalud trošite novac na ovakve izložbe jer možda mi znamo više o vama nego što vi znate o sebi. Vratite se vašoj veličanstvenoj Knjizi, primijenite njena načela i principe kojima vas uči, pa ako to učenje primijenite u svome životu, vidjet ćete da će ljudi masovno prihvatati Islam bez potrebe za ovakvim izložbama i vašim objašnjenjima. Mi smo ljudi koje mnogo više zanima praktično, konkretno djelo i ponašanje od onoga što piše u knjigama“. Poslanik kojeg su oni prepoznali a nisu ga prihvatili, svojim je ponašanjem osvojio njih. Kćerka onog jevrejskog rabina Hujej ibn Ahteba, Safija bijaše supruga Poslaniku Muhammedu, majka je naša. Danas, jedan od onih koji u knjizi svojoj nalazi najavu Poslanika posljednjeg a ne prihvata ga, govori nama da oživimo ono što je Poslanik donio i ljepotu Islama pokažemo svima. Svijet danas vapi za vrijednostima koje će ga izvući iz agonije konzumerizma iz bezpotrebnih ratova i sukoba. Svijet danas vapi za vrijednostima koje će čovječanstvo vratiti na put spasa. Svijet danas čeka na nas. Uzvišeni Bože, pomozi nam da prepoznatu Istinu, prihvatimo, da je živimo i ljepotu njenu drugima pokažemo. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
07.04.2017.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.