Gradska džamija Zavidovići

Dobrodošli na moj blog na kojem cu ispisivati hutbe iz Gradske dzamije u Zavidovicima.

13.07.2016.

STRAH OD NEPOZNATOG

Ne znam ja, a ni ti ne znaš, uprkos svim našim nastojanjima, jesu li nam grijesi oprošteni? U ramazanu smo nastojali, i činjenjem dobrih djela, svjesni da ona brišu loša djela, i tevbom, da se grijeha oslobodimo. Da li smo uspjeli, to ne znamo, pa naša nastojanja na tom putu moraju biti stalna. Vijernik, musliman zna da svaki dan koji osvane, svjedoči o našim djelima učinjenim u njemu. Vjernik zna da se dani ramazanski i drugi ne razlikuju kad su u pitanju obaveze poput namaza, dobročinstva, darežljivosti ... Uvijek se nastoji, predani vijernik čuvati od šejtanske spletke i biti daleko od griješne staze, pogotovo ako se prije toga pokajao iskreno i oprostu se nada. Je li ti oprošteno, e to ne znaš, pa tvoje nastojanje da se tevbi vraćaš i od grijeha udaljavaš mora biti stalno, neprekidno. Ne znam ja, a ni ti ne znaš, jesu li nam dobra djela primljena, jesu li kod Boga kabul? Mi znamo šta su uslovi da djelo bude osim korisno i dobro. Čist nijjet prvi je uslov. Djelo, da bi bilo dobro mora biti korisno i ni na čiju štetu učinjeno. Jesu li nam ramazanski ibadeti kabul? Kako znati? Naša nas vjera uči da je to moguće znati. Kaže se, ako je taj ibadet, namaz, post, sadaka, itikaf, uticao na tebe, učinio te boljim, bogobojaznijim, dobru privrženijim, tvoji ibadeti su primljeni. Postili smo i to na danu dugom i vrelom. Klanjali smo, i to rano u zoru i kasno u noć. Učili smo i slušali Kur'an. Ima li šta od toga što smo činili, hoće li biti za to nagrade kakve? Siguran možeš biti u nagradu ako si makar malu promjenu na bolje osjetio, doživio. Bit će nagrade ako sad lakše i radosnije ustaješ na sabah, ako lakše i radosnije prekidaš posao radi namaza, ako odlučnije šejtanu kažeš, ne, ako lakšim korakom ka džamiji koračaš, ako ti sad više smeta kad čuješ ružnu riječ, psovku, ogovaranje. Ako ti se to sad događa, tvoji su ramazanski ibadeti kabul sigurno. Znam, sve znam i svega se sjećam, a i ti vjerujem, kad je u pitanju naš protekli život. Ono što je prošlo to je čovjeku, i samo to, od njegova života poznato. Ne znam ja, a ni ti ne znaš, šta nas čeka i šta će biti s nama sutra? Ko može od nas biti siguran da će opet uživati blagodati ramazanske i opet biti u prilici koračati jednu ramazansku trećinu kroz milost, jednu kroz oprost Božiji a u jednoj imati priliku od vatre se zaštititi? Ko može od nas biti siguran da će biti opet u prilici dočekati dane u kojima se lakše grijeha osloboditi i brže dobrim djelima opskrbiti? Niko ne zna, niti znati može, jer nam Allah dž.š. jasno poručuje, da nema toga ko može znati šta će raditi sutra. Zato, ostani ustrajan u onome što je ramazan u kuće nam i živote donio i nastoj, što više učiniti dobra danas i biti od grijeha što dalje kako bi bio spreman za sutra. Ne znam ja, a ne znaš ni ti, koje boravište ahiretsko nas čeka? Može biti da čovjek čitav život čini dobra djela i kako kaže Poslanik, primakne se Džennetu koliko za jedan lakat, pa učini takav grijeh koji ga u vatru uvede. Može biti da čovjek čitav život živi griješno i poročno i vatri se približi koliko za lakat jedan, pa učini takvu promjenu u životu i uđe u Džennet. Naša nastojanja na putu dobra moraju biti stalna. Neumorno se moramo boriti kako bi naše ahiretsko boravište bio sami Firdevs. Ramazan nam je, bar bi tako trebalo biti, dao novu snagu i snažan poticaj da ta borba bude odlučna. Ne znam ja, a ni ti ne znaš, da li je Allah s nama zadovoljan? Vjerniku, muslimanu, jeste cilj upravo to da Gospodar njegov bude s njim zadovoljan. Ka tom zadovoljstu Božijem korača se stazom koja se zove SIRATUMUSTEKIM. Mi svaki dan, klanjamo li sve rekate namaske, četrdeset puta molimo: „Uputi nas Bože na pravi put, na put onih kojima si milost Svoju darovao.“ ( Fatiha, 5,6) Draga braćo, jedna predaja veli: „Svaki čovjek bi se trebao brinuti o pet stvari: - O prošlim grijesima, jer ne zna da li su mu oprošteni - O djelima dobrim, jer ne zna da li su mu primljena - O budoćnosti, jer ne zna kakva je - O ahiretu, jer ne zna gdje će ga smjestiti - O tome da li je Allah s njime zadovoljan. Osobe koje ove brige zaokupe biće spašene a osobe koje se o ovome ne brinu njih će: - Čekati kajanje i žaljenje za propuštenim - Čekati kajanje zbog odlaganja činjenja dobrih djela - Čekati kajanje za učinjene grijehe - Čekati ljutnja što moraju svojim dobrima plaćati drugima prema kojima su griješili - Kada vide da je Allah na njih ljut neće imati načina da Ga odobrovolje.“ Uzvišeni Bože pomozi nas na našem putu ka Firdevsu tako što ćeš nas na Pravom putu učvrstiti. Amin.
Gradska džamija Zavidovići.
15.07.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

29.06.2016.

KAKO IBADETITI U NOĆI KADR?

Tu je bio Adem a.s.. Tu je ustvari čovjek započeo hod dunjalučkom stazom. Učenje je bilo prvo što je čovjek kad je na zemlju stupio radio. Allah dž.š., ga je imenima stvari učio i naravno, pravi put mu pokazao. Tu je bio Ibrahim a.s.. U besplodnoj dolini ostavio Hadžeru i Ismaila potpuno siguran da ono što čini po uputi Božijoj je ispravno iako se na ljudsku pamet to u trenutku činjenja, čini nerazumnim. Vratit će se da sa sinom Ismailom sagradi Kabu i temelje tewhida učvrsti. Kaba je prva kuća Božija sagrađena na zemlji da bude simbol Božijeg jedinstva, da zauvijek svjedoči tewhid. Kroz vjekove Kabu širkom onečistiše. U nju kipove unesoše i džahilijjet zavlada. Neznanje postade dominantno. Iako je Adem imenima stvari tu podučen a Ibrahim a.s., propisima hadždža i obredima drugim, čovjek skrenu s puta istine i u zabludu ode. Kako se taj čovjek poče kipovima klanjat, on i u grijehe teške i velike zagazi. Taj predislamski svijet u Arabiji nije bio nepismen, ali je kad su u pitanju životne vrijednosti i poštivanje reda na zemlji bio u neznanju, džahilijjetu. Neporočni mladić iz plemena Kurejš, iz porodice Hašimove, el Emin, posmatrao je život u Mekki i usebi se žestoko suprotstavljao tom konceptu. Nije mogao prihvatiti da se ljudi klanjaju nemoćnom kipu, da toj kamenoj skulpturi žrtvu prinose. Nije mogao prihvatiti da jači slabije tlače, da međuplemenske ratove desetljećima bez valjana razloga vode, da ženu bez ikakvih prava drže... Nije mogao prihvatiti, pa se počeo u mir pećine Hira povlačiti i tamo o svemu noćima razmišljati. Odlazeći tamo nije on s.a.v.s., od problema bježao već mu je neumorno rješenje tražio. Bio je Ramazan, prema najpretežnijem mišljenju, bila je dvadeset sedma njegova noć kad je tišina pećine Hira prekinuta Božijom riječi IKRE. Uči, uzviknuo je Džibril. Bez spoznaje nema vjerovanja. Adem a.s., je tom zemljom hodeći učio. Ibrahim a.s., je živeći tu, učio, spoznavao, i ti Muhammede da bi ono što su oni donijeli i tu u Mekki utemeljili, sačuvao, osnažio i čovječanstvu ispravan put pokazao, moraš učiti. „Ja učiti ne znam“: zbunjeno je reagovao Muhammed. „Ponavljaj za mnom“, zapovijedi Džibril. „Mi smo ga objavili u noći Kadr“./Kadr,1./. U toj najodabranijoj noći kaderskoj započela je teći, silaziti riječ Božija čovjeku kako bi ga promijenila, uputila, oplemenila, kako bi čistoću vratila. Počela je teći riječ Božija koja će narodima slobodu i dostojanstvo donijeti. Počela je teći riječ Božija koja će urediti odnose čovjeka s Gospodarom, koja će urediti odnose čovjeka s ljudima, čovjeka s prirodom.... Naredne dvadeset i tri godine Muhammed a.s., će primiti od Gospodara svjetova preko šest hiljada ajeta, primit će sto četrnaest sura i sve to što će u godinama objave dobiti, u objavi samoj bit će opisano riječima: „TIBJANEN LI KULLI ŠEJ'IN“, sveobuhvatna Knjiga. Čovječanstvo sad ima Kur'an. Započeo je dolaziti kad je prva riječ i naredba IKRE u pećini Hira u kaderskoj noći izrečena. Ikre znači čitaj, a Kur'an znači čitanje. Sad kad iščekujemo blagoslovljenu, najodabraniju noć trebamo sebe podsjetiti da je ona vrijednija od hiljadu mjeseci u kojima te noći nema. Trebamo sebe podsjetiti da tu noć treba u ibadetu provesti. Podsjetimo se na riječi Poslanikove: „Ko noć Kadr provede u ibadetu, vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, Allah će mu oprostiti sve prethodne grijehe“. Ipak, ne smije nam se desiti da se naš, u kaderskoj noći, ibadet svede na nekoliko rekata nafile, nekoliko rečenica dove i na istigfar. Stanje u kojem se nalazimo, mi kao narod i u kojem je naš ummet, nalaže nam da sebe pitamo, kako ibadetiti u noći Kadr. Stanje u kojem jesmo od nas zahtijeva da razmišljamo, da čitamo i da djelujemo. Ikre koje je čuo Poslanik te davne 610. godine, u noći koja nastupa večeras je promijenilo Mekku, Arabiju, promijenilo je svijet. Poslije tih prvih pet ajeta dobivenih u toj noći slijedile su dvadeset i tri godine ispunjene objavom koja se pamtila i živjela. Tamo gdje je Ibrahim a.s., učeći propise hadždža uzviknuo AREFTU, spoznao sam, tu je Allah dž.š., upotpunio vjeru i usavršio blagodat datu čovječanstvu. Tu je ono što je započelo s Ikre, postalo Kur'an. Tu je čovjek konačno dobio Knjigu koju, želi li biti na pravome putu i biti snažan, mora je neprekidno čitati i uvijek joj se vraćati. Ako joj leđa okrene teškim će životom živjeti. U kaderskoj noći, koja je toliko vrijedna, nama je zadaća zamisliti se nad tom vrijednošću koju imamo, a Kur'an se zove, i uzviknuti AREFTU, spoznao sam, Kur'an je put. Imamo Knjigu koja: „Vodi jedinom ispravnom putu“. /Isra, 9./. Imamo Knjigu u koju: „Nema nikakve sumnje“./Bekare,2/. Imamo Knjigu :“U kojoj je slava naša“. /Enbija,10/. Imamo Knjigu koja jasno rastavlja istinu od neistine, Knjigu koja je svjetlo, uputa, savjet, jasni dokaz ..... Imamo Knjigu, a kad se zagledamo u sebe, kad posmotrimo ummet Pejgamberov, jedan ajet, a to je trideseti iz sure Furkan kazuje o našem odnosu prema toj knjizi. „Poslanik je rekao: „Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur'an izbjegava“./Furkan, 30./. Iako znamo, iz Kur'ana čitamo, da on vodi jedinom ispravnom putu, mi stranputicom tumaramo. Jedinstvo je siratumustekim, a ummet živi duboko podijeljen, rascjepkan, zaraćen. Evo ti ummete Lejletu-l- Kadra. „HUZIL KITABE BI KUVVEH“, Uzmi knjigu snažno i nemoj se samo takmičiti ko je ljepše uči i recituje, živi je. Ona vam zapovijeda da se oko jednog užeta okupite i tako snagu i dostojanstvo sebi vratite. Šta ako večeras svi ibadetimo klanjajući nafile, učeći dove a sutra opet istim se neprijateljstvima jednih prema drugima vratimo? Iako znamo, iz Kur'ana čitamo, da je on knjiga u koju nema sumnje, mi umjesto njene, živimo i slijedimo poruke druge. Tražimo spas, ponos i dostojanstvo na stranicama drugih knjiga, ljudskih, nesavršenih. Pokušavali su to ljudi i prije pa su nam prenijeli svoja iskustva. „Bili smo ponižen narod pa nas je Allah Kur'anom, Islamom uzdigao i kad god budemo ponos i dostojanstvo tražili na drugom mjestu, bit ćemo poniženi“. Ovo je govorio Omer r.a.. Šta nam vrijedi ako kadersku noć u ibadetu probdijemo a sutra opet na stazu grijeha se vratimo? Je li nama ta noć vrijednija od hiljadu mjeseci? Nije sigurno. Iako znamo, u Kur'anu piše da je u Kur'anu, u slovu njegovu, slava naša, mi ipak u poniženju živimo. Evo nam noći kaderske u kojoj je Poslanik rekao: „Ja učiti ne znam“. „Ponavljaj za mnom“, zapovijedio mu je Džibril. Kur'an je Knjiga koja se čita, koja se stalno ponavlja. Mi, jasno nam je, bez Kur'ana na pravi put, na sigurnu, sumnji oslobođenu stazu, ne možemo. Vrijedna će nam biti hiljadu mjeseci ova noć što večeras nastupa ako se Knjige prihvatimo čvrsto i shvatimo da je samo jedna knjiga u kojoj je sigurno govor Božiji , a Bog uzvišeni nam želi sreću i spas. Vrijedna će nam biti hiljadu mjeseci ova noć što večeras nastupa ako shvatimo da je čitanje svake knjige ibadet jednak namaskom rekatu kojeg ćemo večeras u kaderskoj noći obaviti. Lejletu-l-Kadr, o čovječe, od tebe očekuje da IKRE, da riječ Božiju čuješ srcem, da čitaš, razmišljaš i djeluješ i da ne misliš da se Džennet postiže samo sjedeći na sedžadi. Uzvišeni Bože, pomozi nas. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
01.07.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

22.06.2016.

IZMEĐU BEDRA I FETHA

Bitke na Bedru smo se sjetili i obilježili je u utorak. Sedamnaesti ramazanski dan je bio kad se ta odsudna bitka desila koja je muslimanima donijela ne samo pobjedu, donijela im je slavu. Sutra je dvadeseti ramazan. U tom danu, a u historiji šest godina kasnije u odnosu na Bedr, dogodio se Feth, oslobođena je Mekka. Ona slava zadobijena na Bedru, sad je postala potpuna. Allahovo svjetlo koje je dvadeset godina ranije obasjalo pećinu Hira, sad obasjava gotovo cijelu Arabiju. Za tih šest godina između Bedra i Fetha, mala skupina koja je na Bedru odbranila Istinu, postala je velika koja slavodobitno ulazi u Mekku. Na Bedru ih bijaše nešto više od tri stotine, a sad kad Kabu od kufra čiste i Mekki slobodu i svjetlo istine donose, ima ih preko deset hiljada. Na Bedr su izašli da presretnu karavanu, nisu računali na borbu, a u Mekku su krenuli spremni da se bore. U prvom slučaju kad nisu računali na borbu, bili su primorani na istu, a u drugom kad su u borbu krenuli, pobjedu su bez oružja izvojevali. Neprijatelj ih je druge hidžretske godine smatrao slabim pa je svakako računao na pobjedu u borbi, ali, Allah je vjerne robove Svoje pomogao. Šest godina kasnije, neprijatelj je bio svjestan njihove snage i nije se u borbu smio upustiti jer je poraz kufra i džahilijjeta bio očit. Od bedranske bitke je prošlo 1435 godina, od oslobađanja Mekke 1429. Za toliko vjekova se ispunilo Poslanikovo obećanje i Islam je stigao i na istok i na zapad. Skupina vjernička se danas ne broji u hiljadama, ni milionima. Ima nas skoro dvije milijarde. Iako nas je toliko, danas svjedočimo da nizamo poraz za porazom i da među nama nema onakvih kakvi su s Poslanikom na Bedr izašli. Iako nas je toliko, mi danas nismo sposobni, ni borbom, ni bez nje, ući u gradove i sela širom Sirije, Iraka, Afganistana, širom svijeta islamskog i braći i sestrama donijeti slobodu. Iako nas je toliko, mi nismo sposobni roditeljima i djeci u polovini naše domovine olakšati i omogućiti im da se slobodno zovu kako žele, da svoj jezik zovu Bosanski. Zašto si Ummete toliko slab? Kako je moguće da se Bedra sjećaš i obilježavaš ga, a opet si slab? Kako je moguće da se sjećaš Fetha i obilježavaš ga, a opet si slab? Kako je moguće, o Ummete, da imaš Objavu, Uputu, Svjetlo, a opet si slab i nemoćan? Upozorio nas je Poslanik da bi nam se to moglo desiti. Govorio je: „Doći će vrijeme kada će na vas navaliti razni narodi, kao što divljač navali na svoju žrtvu“. Ashabi upitaše: „Hoće li nas u to vrijeme biti malo“? Poslanik reče: „Ne, u to vrijeme će vas biti puno, ali ćete biti kao pjena na vodi. Allah će iščupati iz srca vaših neprijatelja strah, a u vaša će ubaciti vehn“. „A šta je to vehn“? Poslanik reče: „Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti“. Sad, kad se nalazimo između Bedra i Fetha i kad nas poruke ovih velikih pobjeda u ovim danima blagoslova i bereketa prožimaju, recimo sebi, priznajmo: Slab si Ummete jer tvoji uglednici, vladari, odabranici i ulema vole Dunjaluk i sve su tom cilju podčinili. Oni svoje narode, a sljedbenike tvoje Poslaniče, tlače, obespravljuju, bez elementarnih prava ostavljaju, pa taj naš dobri narod, ta naša braća muslimanska umjesto da su spremni uvijek na borbu protiv onih koji neće biti s nama zadovoljni sve dok vjeru ne ostavimo, primorani su se boriti protiv nepravde, protiv tiranije u svojoj zemlji. Primorani su na borbu protiv svojih vladara. Oni koji bi tu borbu predvodili i Ummetu snaga bili, u zatvorima su, u progonstvu. Slab si Ummete, jer sva tvoja društva od magriba do mašrika su preplavljena korupcijom. Preplavljena su siromaštvom kojem se ne vidi kraj. Niko od zaduženih, niko od onih koji su preuzeli brigu ne čini dovoljno da se to zlo iskorijeni i muslimanu vrati dostojanstvo. Kako će na Bedru pobijediti, kako će bez borbe a sa strahom u srcima neprijatelja našeg, ući u sela i gradove i donijeti slobodu i slavu onaj ko bezpravno uzima iz našeg zajedničkog dobra. Onaj koji uzima novac koji pripada našim putevima, našim školama, našim bolnicama, našim invalidima, našim penzionerima i gradi sebi dvore i palače, ne može narodu svom donijeti ništa, osim propast. Oni što su na Bedru, druge hidžretske godine izvojevali pobjedu i slavu nam donijeli, njima je smrt bila draža od života. Oni su, i vjerovali i znali da čovjeku na tabutu neće biti važno ništa osim dobra djela. Mi ćemo i dalje bježati iz zemalja naših preko mora i pustinja gdje će nam djeca umirati jer u srcima našim je vehn. U njima se duboko ukorijenila ljubav prema dunjaluku i strah od smrti. Pitaj sebe, o sljedbeniče Muhammedov, gdje je bogatstvo Karunovo? Upitaj se i zašto je Poslanik, Ebu Bekr, Omer, i ta generacija, slavni? Oni nisu nikakvo bogatstvo iza sebe ostavili. Ostavili su čistu stazu odbranjenu na Bedru. Ostavili su Svjetlo upotpunjeno Fethom. U tome je njihova slava. Slab si Ummete jer neobrazovanost je obilježje tvoje, danas. Nepismenost u redovima tvojim vlada. Gdje je bila snaga ashaba? Između ostalog i u nauci. Zar nisu poslije Bedra i od neprijatelja svojih učili? Kako ćeš ti, o sljedbeniče Muhammedov, danas na Bedr kad nemaš nijednu ozbiljnu fabriku u kojoj se proizvodi oružje, kupuješ ga od neprijatelja. Ti nemaš ni fabriku za telefon, ni za kompjuter ni za ..., o Ummete, ti samo iz zemlje crpiš bogatsvo koje ti je Allah dao, prodaješ, i umjesto da poput tvojih slavnih prethodnika ulažeš u obrazovanje, ti kupuješ fudbalske klubove po Evropi i trošiš na kratkotrajni dunjalučki užitak. Zašto ćemo Poslaniče biti tako lahak plijen neprijatelju, upitali su ashabi:“Neće vas biti malo, bit će vas puno, mnogobrojni ćete biti ali od istine daleko i slabe vjere u srcu“. Možete li zamisliti, o ashabi, da mi danas kad obilježavamo Bedr i Feth brojimo na stotine mrtvih u Faludži, u Halepu, u Damasku, u Gazi, u Jerusalimu...? Možete li zamisliti, o vi koji ste na Bedru sedždu odbranili, da danas pripadnici Ummeta našeg metu ulice Minhena, Berlina, Pariza, ...? Možete li zamisliti, da nas ima dvije milijarde a niko nas ništa ne pita? Vi ste, o ashabi na Bedr stigli prije neprijatelja i zauzeli izvore. Nama ste ih ostavili čiste. Vi ste u Mekku ušli dostojanstveno, pobjednički, Kabu ste od kufra i džahilijjeta očistili. Ti si Poslaniče rekao nama: „Ostavljam vam dvije stvari kojih, ako se budete držali nećete zalutati, Allahovu knjigu i moj sunnet“. Do nas je braćo, uzmimo pouku iz Bedra i Fetha i odlučno krenimo u borbu sa sobom i protiv svih zala u našem društvu, ne bi li se osposobili da dostojanstvo i slobodu sebi vratimo. Uzvišeni Bože, pomozi nas. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
24.06.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

15.06.2016.

RAHMETU I MAGFIRETU STREMI!

Dvanaesti je ramazanski dan. Već dva dana smo u ramazanskoj trećini koja se magfiret zove. Allah dž.š., oprašta kad god se čovjek iskreno pokaje a u ovim, druge trećine, ramazanskim danima oprašta više. Prva trećina je bila rahmet. Allah dž.š., milost Svoju dariva svim ljudima. Poseban izraz te milosti je slanje Poslanika koji sveobuhvatnu vjeru donese i poduči ljude kojim putem ići kako bi sreću i uspjeh svjedočili. Allah dž.š., kaže da je Muhammed a.s., kao milost svjetovima poslan. Ramazan je bio kad je ta neizmjerna milost krenula s nebesa na zemlju i uputila se ka čovjeku. Sad, u ramazanu, o čovječe, iskoristi posebnost ovih dana, njihov blagoslov, bereket i svjetlo i učvrsti svoj korak na putu ka vlastitoj sreći i uspjehu. Stići u okrilje milosti Božije, ta se mogućnost otvara svakom ko krene putem onog koji je iz milosti prema svjetovima poslan. Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Poslanik rekao: „Vrata Dženneta se otvaraju svakog ponedjeljka i četvrtka i oprosti se svakom robu Božijem koji Stvoritelju druga ne pripisuje, osim čovjeku koji ne govori sa svojim bratom. Tada se kaže:' Sačekajte neće li se ova dvojica pomiriti! Sačekajte neće li se ova dvojica pomiriti! Sačekajte neće li se ova dvojica pomiriti“! /Muslim/. Nema nikakvog prostora niti može postojati razlog za svađu i sukob među braćom muslimanima. Brojni nas hadisi opominju, među njima i ovaj kojeg prenosi Enes ibn Malik u kojem Poslanik kaže: „Komšija će se držati za komšiju na Sudnjem danu i govoriti:'Gospodaru, mom komšiji si dao obilje, a meni si uskratio. Jučer sam bio gladan a on sit. Pitaj ga zašto je zatvorio vrata preda mnom i uskratio mi od obilja kojeg si mu dao“. Ramazan nam pruža priliku i da o milosti Božijoj razmišljamo i istoj odlučno koračamo tako što ćemo i sami milostivi biti. Poslanik kaže: „U Džennet može ući samo milostiv čovjek. Ashabi rekoše:'Svi smo mi poslaniče milostivi'. On reče:'čovjek ne može biti milostiv samo prema sebi, istu milost treba da osjeća prema svim ljudima a najmilostiviji je prema svima Allah d.š.“. Podučava nas Poslanik našim obavezama i pokazuje put koji milosti i oprostu vodi. On s.a.v.s., kaže: „Musliman prema muslimanu ima šest obaveza. Ako ga pozove, obavezan mu se pozivu odazvati, ako se razboli, obavezan ga je obići, kada umre, obavezan mu je na dženazu otići, kad ga sretne obavezan ga je poselamiti, ako zatraži savjet obavezan mu ga je dati i ako kihne pa zahvali Allahu obavezan mu je nazdraviti“. Sadaka je siguran korak ka milosti Božijoj i magfiretu. Znamo da Poslanik kaže da sadaka čuva od zla, da ona mijenja sudbinu i da briše grijehe baš kao što voda gasi vatru. Ramazan je mjesec sadake i to posebne. Sadaka u Ramazanu je vremenom ramazanskim ograničena i s ramazanskim ibadetima u uskoj vezi. Ta sadaka koju mi u govoru svakodnevnom nazivamo vitre uslov je da nam post bude kabul. Poslanik kaže da post ramazanski lebdi između nebesa i zemlje i neće biti uzdignut Gospodaru svjetova dok ne podijelimo vitre. Važno je znati, vitre i zekat ispravno podijeliti. O tome se brine Islamska zajednica i naš Vrhovni muftija, reisu-l-ulema. Evo njegove fetve koja nas obavezuje. U njoj se kaže: „Na temelju Kur'ana i Sunneta, u svojstvu poglavara IZ-ce u BiH, po ovlastima iz menšure, po kojoj su muslimani u BiH, Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji, te Bošnjaci izvan domovine članovi jedne Zajednice, obznanjujem da je izdvajanje zekata i sadekatu-l- fitra u fond Bejtu-l-mal Islamske zajednice u BiH obaveza, (farz), svakog muslimana i muslimanke, proistekla iz Kur'ana, Sunneta i Idžma'a (koncenzusa) naše Zajednice. U tim sredstvima je pravo siromaha i slabih, te pravo ispunjavanja potreba očuvanja, funkcioniranja i unaprijeđenja rada institucija i ustanova Islamske zajednice, koje iziskuje vrijeme i mjesto“. Uzvišeni Bože, molimo Te da nas na putu ka Tvojoj milosti i oprostu Tvom učvrstiš.Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
17.06.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

08.06.2016.

SVEDI RAČUN SA SOBOM!

Ta, davna 610. godina neizmjerno je važna za čovječanstvo. U njoj je počela promjena, a ta promjena je bila stvarna, istinska, jer je bila individualna. Znam, da znate da je u toj godini započela objava Kur'ana. Bio je Ramazan, blagoslovljeni mjesec u kojem su i ranije objave započinjale teći ka ljudskim srcima. To, što je Poslanik počeo primati u blagoslovljenoj kaderskoj noći, promijenilo je ljude. Ljudi koji su bili daleko od istine, daleko od ljudskih, univerzalnih vrijednosti, promijenili su se. Omer r.a., je postao drugačiji, postao je musliman. Halid ibn Velid je postao drugačiji, postao je musliman. Amr ibn As postao je drugačiji, postao je musliman. I Ebu Sufjan se promijenio i njegova supruga Hinda, i ona. Promijenili su se mnogi. Bilo ih je toliko da Poslanik na Oprosnom hadždžu govori pred više od stotinu hiljada ljudi koje je Objava promijenila i odgojila. Ono što je te sudbonosne godine, kad svjetlo obasja pećinu Hira, došlo, promijenilo je narode. Tamo gdje se kipovima klanjalo, stigao je tewhid. Tamo gdje se vatri klanjalo, stigao je tewhid. Nama je braćo stigao Ramazan. On nam dolazi svake godine da nas podsjeti na veličinu događaja iz pećine Hira i snagu riječi Božije koja je čovjeku uvijek u Ramazanu počinjala teći. I Ibrahimu a.s., Suhufi su u Ramazanu došli. I Musau a.s., Tevrat i Davudu a.s., Zebur i Isau a.s., Indžil i Muhammedu a.s., Kur'an. Ramazan je poseban. Poslanik kaže da je on mjesec blagoslova, sreće i napretka. Kaže da se u njemu djela dobra uvećavaju i množe. Kaže da kad on nastupi Allahov prijesto se zasvijetli. Poslanik kaže da je Ramazan izuzetna počast čovjeku, čak veća od one koju je Musa a.s. doživio razgovarajući s Allahom dž.š.. Poslanik kaže: „Ko posti Ramazan iskreno vjerujući i svodeći račun sa sobom, izaći će iz Ramazana čist od grijeha“./Muttefekun alejhi/. Ovaj nas hadis uči da je Ramazan mjesec promjene. U njemu se treba događati stvarna, istinska promjena, a istinska je kad mijenjaš sebe. Nije dovoljno u Ramazanu samo postiti i drugim se ibadetima posvetiti da bi se grijeha oslobodio. Nužno je svesti račun sa sobom, preispitati se i promijeniti kod sebe ono što ne valja, odbaciti ono što se s riječju Božijom koja u Ramazanu ka srcu tvom poteče, ne slaže. Jest, istina je, u Ramazanu se posvetim namazu. Ne bi ni jedan propustio jer je ovo mjesec poseban. Posteći i klanjajući u ovom blagoslovljenom mjesecu razmišljam i sebe pitam: zašto ja svaki dan u godini ne klanjam redovno? To je, jasno mi je, obaveza neodgodiva. Ne može se ostavljanje namaza ničim opravdati, ničim zamijeniti. Klanjati se mora, tako piše u Objavi koja je u Ramazanu počela teći ka srcima našim. Ramazanski ibadeti, blagoslov i berićet njegov, omekšaše moje srce, otvoriše ga i do njega doprije riječ Božija koja se sto trideset puta u Kur'anu ponavlja a namaz naređuje. Hoću se grijeha osloboditi. Zato sad u Ramazanu svodim račun sa sobom i sebi govorim: mnogo mi je namaza prošlo. Mijenjati se moram i ovu ramazansku praksu redovnog klanjanja, preslikat ću u svoju svakodnevnicu. Šta je Ramazan i ja u njemu ako ništa ne promijenim? A samo oni koji svodeći račun sa sobom, Ramazan provedu, od grijeha će se osloboditi. Pokaj se brate za propušteno, i neka te riječ Objave u Ramazanu čovjeku poslane, dotakne i promijeni. Jest, istina je, u Ramazanu se od grijeha sustežem. Izbjegavam ih. Svesjtan sam posebnosti ovog mjeseca i njegovih blagodati neizmjernih. Prestaju ljudi piti alkohol pred Ramazan i u Ramazanu ustrajavaju odričući se tog harama velikog. Prestaju mnogi ići u kladionicu i kockati se jer Ramazan je mjesec poseban. Kako da u Ramazanu činim tako teške grijehe, pita se čovjek? Kad u Ramazanu neko počne ogovarati, ružno pričati, psovkom se služiti, upozorimo ga: Ramazan je. Ono što je Poslanik počeo primati u pećini Hira u toj sudbonosnoj godini za čovjeka i u noći kaderskjoj blagoslovljenoj, promijenilo je ljude. Divimo se spremnosti Poslanikovih ashaba da se mijenjaju. Kad je stigao ajet da je alkohol haram, prolili su sve što su imali od tog zla u svojim kućama. Da bi iz Ramazana izašao čist od grijeha, moraš svesti račun sa sobom. Postani istinski musliman i reci: ja primjerom moje braće: Omera, Osmana, Alije, Halida, Amra, Bilala i brojnih s kojima je Allah zadovoljan, odbacujem grijeh. Ramazan me mijenja i neću se poslije njega alkoholu vratiti. U ovim danima do mog srca dopire riječ Božija koja glasi: „Ako se budete klonili velikih grijeha, onih koji su vama zabranjeni, Mi ćemo preko manjih ispada vaših preći i uvešćemo vas u divno mjesto“. /En-Nisa,31./ Ja čvrsto odlučujem o ovom blagoslovljenom mjesecu u kojem i melek Džibril silazi na zemlju u onoj noći u kojoj je započela stvarna , istinska promjena čovjeka, da ću se kloniti kocke, okaniti kladionice i da ću se posvetiti poštenom životu, marljivo ću raditi i truditi se kako bi halalom hranio sebe i porodicu. Znam da je Poslanik upozorio da tijelo koje se haramom hrani, vatri će biti gorivo. Ponovi mi Poslaniče, ko će izaći iz Ramazana čist od grijeha? Onaj ko svede račun sa sobom i promijeni se. Onaj ko jasno uvidi šta je kod njega loše i to odbaci. Šta bi mi značio Ramazan ako bi u njemu samo postio i ibadetio i samo u njemu od grijeha se čuvao a poslije bajrama opet šejtanu u zagrljaj uskočio. Šta bi značio Ramazan ako bi poslije njega opet alkoholu dopustio da me truje i opet haramu da me za vatru priprema, omogućio. Ono što je u Ramazanu te sudbonosne godine ka ljudskim srcima krenulo načinilo je da sablja Halidova koja je služila nevjerstvu postane sejfullah. Načinilo je da rječitost i znanje Amrovo služe islamu. Šta ako iz Ramazana izađem isti? To znači da sam živio tradiciju ali me riječ Božija nije dotakla. Uzvišeni Bože, pomozi da nas riječ Tvoja iz sna probudi i promjeni istinskoj povede. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
10.06.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

01.06.2016.

RAMAZAN NAS ČASTI

Ramazan nam dolazi. Radujemo mu se jer nam donosi darove i blagodati brojne. Šta nam donosi i kakvoj se to blagodati radujemo? U imenu svom, Ramazan sadrži važne poruke. Ta riječ iz čijeg korijena nastaje njegovo ime u arapskom jeziku označava ispucalu, suhu zemlju na koju padne blagorodna kiša. Blagorodna kiša milosti i oprosta Božijeg past će na duše naše u blagoslovljenom mjesecu posta. U imenu svom, Ramazan sadrži iza svakog slova poruku. Iza slova R, se nalazi RAHMET, iza slova M, se nalazi MILOST, iza slova D, (naravno u arapskom značenju te riječi) nalazi se od vatre zaštita a iza slova N, nalazi se NUR, svijetlo. Svijetlo ramazansko koje će obasijati i naše duše, i naše kuće, i naše avlije, svemir će obasjati. Da hoće obasjati svemir svjedoče riječi Poslanikove: „ Kada se pojavi mlađak mjeseca posta, zasvijetli se Allahov prijesto a sve što je na nebesima i na zemlji govori: ' Blago ummetu Muhammedovu kakvu im je počast Allah priredio.“ Počast koju nam Ramazan donosi je POST. Allahova naredba upućena svim punoljetnim, pametnim i zdravim muslimanima i muslimankama. Postiti znači ustegnuti se od svakog tjelesnog užitka od zore do zalaska sunca, i ne samo to. Postiti istinski, znači ustegnuti se od svake negativnosti i grijeha. „ Ko ne ostavi grijeh, nema potrebe da radi Allaha ostavlja hranu i piće“ : govorio je Poslanik. Razumijemo, nije postu cilj mučiti tijelo glađu i žeđu, uskraćivanjem potrebnog, cilj mu je ojačati volju i učvrstiti odlučnost čovjekovu da se šejtanu suprostavi i da osnaži imanski, kako bi se grijehu odupro. Takav post, post koji čovjeka snaži i od grijeha udaljava je djelo za koje nagrada čovjeku nije ni opisana. To je djelo koje vodi kapiji Džennetskoj, Rejjan i koje mu donosi dvije radosti. Ovdje iftarsku a na Ahiretu radost Dženneta. Ramazan nas časti posebnim ibadetom. On je mjesec Kur'ana. Mi u Bosni u tom blagoslovljenom mjesecu posebno se posvećujemo Kur'anu kroz naša mukabelska druženja. Našim mukabelama mi se prisjećamo Poslanika koji je svakog Ramazana pred Džibrilom ponavljao do tad objavljeno mu a u posljednjem Ramazanu svoje misije, on s.a.w.s. je pred melekom koji mu je Objavu donosio, dva puta čitav Kur'an ponovio. Na toj poslaničkoj praksi temeljimo naše mukabele, svjesni važnosti učenja Kur'ana i veličine nagrade za to djelo. Svaki proučeni i odslušani harf kod Allaha dž.š. se vrijednuje kao deset sevapa. Ko je u prilici iskoristiti dane ramazanske i s Kur'anom se družiti neka ne propusti tu priliku jer Kur'an će se na Ahiretu zauzimati za one koji su se s njim družili. Ramazan nas časti posebnim ibadetom, TERAVIJOM. Jest kasno jer ljetna je noć koja se skoro sva pretvorila u dan. Ipak, žrtvovat ćemo se i u teravijski džemat žuriti svjesni Poslanikovih riječi: „ Ko obavi farz u Ramazanu kao da je obavio sedamdeset njih izvan Ramazana, a ko obavi nafilu u Ramazanu, kao da je obavio farz izvan njega. Ko god je u prilici neka se posveti ovom posebnom Ramazanskom ibadetu, i neka bude svjestan da svako djelo, veliko ili malo na Ahiretu će biti značajno. Iskoristimo blagoslovljene ramazanske dane i noći jer ne znamo hoćemo li sljedeće dočekati. Ramazan nas časti IFTARIMA. Poslanik kaže: „ Ko priredi iftar postaču ima nagradu kao postač, s tim što ništa postaču od njegove nagrade neće umanjiti.“ Ramazan nas časti iftarskim berićetom i podstiče nas da iftarsku radost dijelimo s porodicom, s rodbinom, s komšijama... Prilika je da u ovom blagoslovljenom mjesecu kroz iftarsku sofru osnažimo naše porodične veze, obnovimo i učvrstimo rodbinske i bdijemo nad našim komšijskim obavezama. Blagodati i darove Ramazanske, nabrojati je nemoguće. Potvrdu za to nalazimo u sljedećem hadisu: „Kada je Musa a.s. bio u prilici razgovarati s Allahom dž.š. upitao je: 'Jesi li, Gospodaru, ikoga počastio kao mene koji sada s Tobom razgovaram ?' 'Jesam, imat ću zajednicu ljudi na Zemlji kojoj ću narediti post. Pa kada budu postili i kada im u iftar usne pobijele a lica poblijede i kada Me u takvome stanju nešto zamole, između Mene i njih neće biti nikakva zastora, a sada, o Musa, dok ti sa Mnom razgovaraš između Mene i tebe je sedamdeset hiljada zastora.“ Uzvišeni Bože, podari nam zdravlje kako bi smo u ramazanskim blagodatima uživali i iz Ramazana čisti od grijeha izašli. Amin.
Gradska džamija Zavidovići.
03.06.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

25.05.2016.

ALLAH DŽ.Š. ŽELI DA SE SPASIŠ

Od Zejd ibn Eslema se prenosi da je Poslanik rekao: „Djela se vrjednuju na pet načina: djelo, za koje je nagrada koliko i ono vrijedi, djelo, za koje je nagrada obavezujuća, djelo, koje se nagrađuje deseterostruko, djelo, koje se nagrađuje do sedam stotina puta i djelo, čiju nagradu ne zna niko osim Allah.dž.š.. Djelo za koje se dobije ista nagrada koliko i ono, je kada čovjek učini grijeh, onda mu se piše onoliko koliki je taj grijeh, ili kada čovjek naumi učiniti dobro djelo ali ga ne učini. Njemu se piše kao da ga je uradio. Djelo za koje je nagrada ili kazna obavezna je ako čovjek robuje Allahu, bit će sigurno nagrađen Džennetom, a ako robuje nekom drugom, bit će sigurno kažnjen Džehennemom. Djelo za koje je nagrada deseterostruka je kada čovjek s nijjetom čistim učini dobro djelo. Djelo koje se nagrađuje do sedam stotina puta je dijeljenje na putu Božijem, a djelo za koje nagradu, kakva je, ne zna niko osim Allah dž.š., je post“. Allah dž.š., želi da se spasiš. On, Uzvišeni je milostiviji prema robu Svome od majke prema djetetu. Da si grijehu sklon, o čovječe, Gospodar tvoj zna. Kad pogriješiš, melekima, pisarima plemenitim naredi da ne upisuju grijeh odmah. Zadaća je melekima sačekati, upisivanje grijeha odgoditi s nadom da će se čovjek za grijeh učinjeni pokajati pa da ga i neće upisivati. A ako ga ipak upisati moraju jer si, o čovječe, na tewbu zaboravio, upisat će samo učinjeno bez ikakvog uvećavanja istog. Allah dž.š., želi da se spasiš. On, Uzvišeni je milostiviji prema robu Svome od majke prema djetetu. Podstiče čovjeka da pozitivno misli, da uvijek dobru teži i da uvijek želi činiti dobro. Ovakve misli i želje ovakve za Gospodara Milostivog su dobro djelo. „Ko naumi učiniti dobro djelo pa ga ne učini, piše mu se dobro djelo“, : govorio je Poslanik. U jednoj je predaji zabilježeno: „Među Izraelćanima bijaše jedan pobožnjak koji je prolazio pokraj pješčane dine i u sebi iskreno poželio i zamislio da je ta hrpa pijeska, brašno pa da sve to podijeli svojim gladnim sunarodnicima. Allah dž.š., objavi Vjerovjesniku koji u to vrijeme živio:'Reci tome pobožnjaku da mu Allah upisuje nagradu koju bi imao da je toliko brašna gladnim podijelio“. Allah dž.š., želi da se spasiš i pokazuje ti put spasa. Na tom putu, robuje se svjetova Stvoritelju. Na tom putu se Njemu pokorno živi i zakoni Njegovi poštuju. Idući tim putem, ne prelazi se granica i ne ukoračuje u grijeh jer je svaki takav korak izlazak iz pokornosti Svevišnjem. Bog Uzvišeni se obavezuje da svakom ko Mu robuje i u pokornosti Mu živi, Džennet daruje. Zamisli, o čovječe, da ti radniku plaću daješ, hraniš ga i odijevaš a on tuđi, a ne tvoj, posao radi? Ko bi bio zadovoljan takvim radnikom? Zamisli, čovječe, Allah ti daje blagodati, hrani te, zdravlje ti dariva, dobrima neizmjernim obasipa, a ti šejtanu robuješ. Ako se tako ponašaš, sebe u propast vodiš. Allah se obavezao da će svakog ko robuje drugom a ne Njemu, Džehennemu prepustiti. Allah dž.š., želi da se spasiš. On, Uzvišeni je milostiviji prema robu Svome od majke prema djetetu. Kad učiniš grijeh, ako se ne pokaješ prije nego ga meleki upišu, bit će upisan samo taj grijeh, a ako učiniš dobro djelo, Uzvišeni melekima, pisarima plemenitim naredi da upišu deset dobrih djela. Allah dž.š., kaže: „Ko uradi dobro djelo bit će deseterostruko nagrađen, a ko uradi loše djelo bit će samo prema zasluzi kažnjen, i neće im se nepravda učiniti“./Al – An-am, 160./ Svako dobro djelo, Allah dž.š., iz milosti prema robu Svome umnožava, jer želja je Njegova da se spasiš. Ne oklijevaj, o čovječe, i činjenju dobra požuri. Ljubav prema Dunjaluku je duboko usađena u prirodu čovjekovu. I Allah i poslanik Njegov nam to potvrđuju. Uzvišeni kaže: „Želja za Dunjalukom vas obuzima sve dok kabure ne naselite“./Tekasur,1./, a Poslanik veli: „Kada bi čovjek imao dolinu zlata , poželio bi još jednu a usta mu se neće napuniti ničim osim zemljom“. Borba je sa samim sobom, i to borba velika, staviti ruku u džep i podijeliti od onoga čime nas je Allah opskrbio. Borba je sa samim sobom i to velika, iz svoga imetka izdvojiti za nevoljnika, za siromaha, za potrebnog studenta i đaka, za opće dobro, za vakuf... Baš zato što je to dobro veliko, Allah dž.š., želeći da se spasimo podstiče nas i stimuliše da to djelo činimo jer je ono toliko dobro i toliko vrijedno da se i do sedam stotina puta umnožava. Allah dž.š., kaže: „Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu sliče na onoga koji je posijao zrno iz kojeg nikne sedam klasova a u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah će onome kome hoće dati i više. Allah je neizmjerno dobar i sve zna“. /Bekare,261./. Ima i djela koja čovjeka vode uspjehu sigurno. Za takva djela nije nagrada ni opisana, nije ni saopštena čovjeku. Nju zna samo Allah. Post je takvo djelo. Allah dž.š., želi da se spasimo i radi toga propisuje nam post. Radujemo se da nam dolazi Ramazan i donosi u naše živote to izuzetno djelo. Raduje nas da nam dolazi Ramazan i donosi djelo koje nas vratima džennetskim vodi i koje nam i dunjalučku i ahiretsku radost daruje. Pripremimo se i budimo odlučni ustrajati u činjenju tog djela, svjesni Allahovih dž.š., riječi: „Post je Moj i Ja za njega posebno nagrađujem“. Bilal r.a., je postio nafilu i došao kod Poslanika i zatekao ga da jede. Poslanik mu Reče: „Priđi za sofru i jedi s nama“, Bilal reče: „Ja postim Poslaniče“, Poslanik reče: „Mi jedemo našu opskrbu a Bilalova opskrba je u Džennetu. Ako se postač nađe s ljudima koji jedu, ne poste, svaki njegov organ čini tespih, a meleki mole za njega govoreći: „Allahu naš, oprosti mu i smiluj mu se“. To traje sve dok čovjek sjedi s njima“. Uzvišeni Bože, hvala Ti na neizmjernim blagodatima a posebno na blagodati Ramazana. Molimo Te, učini nas od onih koji će spašeni biti. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
27.05.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

27.04.2016.

PORUKE MI'RADŽSKE

Mjesec Redžeb primiče se kraju. Posljednji njegovi dani donose nam mubarek Lejletu-l- Mi'radž. Dvadeset sedmi redžebski dan kad nastupi, nastupa ova odabrana i veličanstvena noć. Donosi nam ona poruka i pouka mnogo. Jednom riječju ih možemo nazvati, mi'radžske. Događaju Mi'radža predhodilo je noćno putovanje Isra. I o ovom događaju Allah dž.š., govori, jednu suru naziva imenom njegovim. Na početku te sure kaže: „Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi“./Isra,1./. Neobično je, prirodnim zakonima suprotno, a to znači mu'džiza je, da je Poslanik u toku jedne noći prešao tako dalek put iz Mekke u Jerusalim, potom na nebesa i nazad. Mnogi nisu u to mogli povjerovati, ali oni koji znaju da Muhammeda šalje Allah, svjetova Stvoritelj, nemaju problem s povjerenjem u Hvaljenog. Ebu Bekr će baš zbog ovog događaja dobiti nadimak es-Sidik. Neće se dvoumiti kada mu kažu da o tako neobičnoj stvari pripovijeda Muhammed. Ne, neće se dvoumiti, neće ni trunke jedne sumnjati, samo će upitati: „Je li to rekao Muhammed? Ako je on s.a.v.s., to rekao, istina je“. Noć mi'radžska donosi nam poruke. Jedna od njih je ova, ako je nešto rekao Muhammed a.s., istina je. Pita nas mubarek mi'radžska noć, ponašamo li se mi tako prema onome što je Poslanik rekao? Rekao je da je namaz u džematu vrijedniji od pojedinačnog. Rekao je da je musliman muslimanu brat. Rekao je da nikako ne bismo smjeli zaspati siti ako je u komšiluku neko gladan. Rekao je da ne smije proći dan u kojem ništa novo ne naučimo. Rekao je, ne pripada redovima ummeta njegova onaj ko ne vodi brigu o zajedničkim interesima i ciljevima. Šta nam znači ono što je rekao naš Poslanik? Eto to nas pita noć mi'radžska koja Ebu Bekru donese časni nadimak es-Sidik, jer on sve što je Poslanik rekao, prihvati i primijeni. Neobično je, prirodnim zakonima suprotno, a to znači mu'džiza je, da je Poslanik u Aksa mesdžidu svim predhodnim poslanicima imam bio. Oni, tu, svi za njim namaz klanjaše. Poslanici predhodni su već bili davno na Ahiret preselili. Da bi poruku čovječanstvu poslao, Allah dž.š., u mubarek mi'radžskoj noći ovim skupom, džematom neobičnim, uči ljude, da Islam nadvisuje sve a njega ne nadvisuje ništa. Mi'radžska noć, dođe nam svake godine s porukom. Dođe nam reći, Poslanik je svim poslanicima predvodnik u namazu bio. Dođe ta noć odabrana da nam poruči: Vi, ummet njegov trebate narodima na zemlji predvodnici biti. Dođe nas ta mubarek noć podsjetiti da smo mi ummet srednjega puta a samo takvi mogu biti predvodnici drugima. Dođe nas podsjetiti mi'radžska noć da smo za predvodnike odabrani jer osobina nam je da naređujemo dobro a zlo zabranjujemo. Ummet Muhammedov zadužen je, jer Objavu ne promijenjenu ima, da na zemlji po dobru bude prepoznat. Zadužen je da se takvim osobinama okiti i snagom zaogrne da svi narodi, kao što to učiniše i njihovi poslanici, stanu u saf u kojem se bori za dobro svakog čovjeka, za napredak svakog naroda, za sklad u svakome društvu. Zar ne reče Poslanik: „Tako mi Boga da je Musa a.s. živ, morao bi da me slijedi“. Zna to Musa a.s.. Zna to Isa a.s.. Zna to Ibrahim a.s.. Zna to Jusuf a.s.. Zna to Ejjub a.s.. Znaju to svi poslanici i zato svi, IKTEDEJTU BI HAZEL IMAMI, izgovaraju i staju u saf iza Miljenika Božijeg. Čovječanstvo vapi da se oslobodi tiranije svake vrste. Vapi da se oslobodi tiranskih vladara, ali i tiranije kapitala, tiranije konzumerizma, tiranije mode i svih kvazi vrijednosti. Naša je zadaća, neka nam je to jasno, stati pred džemat koji se čovječanstvo zove i osloboditi čovjeka današnjeg okova materijalizma, osloboditi čovjeka pohlepe, siromaštva i nepremostivih razlika u društvu. Zadaća nam je to, jer mi smo ummet onog koji predvodi džemat poslanika u Aksa mesdžidu. Kao što on predvodi poslanike, Ummet njegov treba predvoditi čovječanstvo. Na putu mi'radžskom, Poslanik pokazuje kako se ponašati, kad pred izborom budeš. A pred izborom si stalno, pred iskušenjem neprekidno jer sloboda ti je data. On s.a.v.s., kad mu melek nudi vino i mlijeko, bira mlijeko. Bira ono što svakom jest dobro i korist. On okreće leđa onome što čovjeka čini ovisnim, što ga od istine odvraća, što ga propasti i dunjalučkoj i ahiretskoj vodi. „Istinu si izabrao“, : uzvikuje Džibril, kad Poslanik čašu s mlijekom bira. Mi'radžska noć dolazi da nas na istinu podsjeti i na putu ka njoj učvrsti. Dolazi da nas podsjeti da ćemo na Ahiretu drugima biti svjedoci a da će nama svjedok biti Poslanik. Zar vam nisam svojim primjerom pokazao kako da se ponašate kad se pred izborom nađete? Pokazao sam vam da uvijek birate ono što donosi korist, i vama i drugima. Kad si pred izborom, darežljivost ili škrtost, biraj darežljivost. Kad si pred izborom, marljivost ili ljenost, biraj marljivost. Kad si pred izborom, žrtva ili ravnodušnost, na putu dobra, žrtvuj se. Ova mubarek, mi'radžska noć dolazi da nam pokaže put kojim je išao najodabraniji između nas. Na tom putu je posve jasno šta je halal a šta haram i vjernik uvijek bira onu čašu u kojoj je ono što će ga na putu dobra ojačati i njegov korak na putu istine učvrstiti. U događaju mi'radžskom, čaša mlijeka simbolizira pravi put i život uokviren u propis šeriatski. Sve ima granicu. I naš razum je ograničen. Spoznajom seže do Sidretu-l- muntehaa. Ono iza te perde čovjeku je nedokučivo. Eto, tu perdu će Poslanik na putu svog uzdignuća, na mi'radžskom putu proći i tamo iza nje vidjeti ono što oko nije vidjelo, uho čulo niti srce osjetilo. Tamo će s Gospodarom svjetova bez posrednika razgovarati i od tamo će čovjeku donijeti darove neprocjenjive. Donijet će: namaz, šefa'at i donijet će tri posljednja ajeta sure Bekare. Mi'radž Poslanikov je bio nakon mnogih godina tegobnih, godina patnje i teškoće u Mekki. Došao je kao stanica ohrabrenja i mjesto gdje se snaga nova natočila za teškoće i iskušenja nova. Čovjeku od tamo dolazi namaz kao ta stanica ohrabrenja. Dolazi mu namaz da mu bude korektiv u uspostavi ravnoteže između dva svijeta. Dolazi mu da mu bude put do Gospodara svjetova, direktan. Namaz je naređen na Mi'radžu, u direktnom razgovoru između Gospodara i roba. Došao je iza perde. Ako hoćeš na mi'radž svoj, o čovječe, tad stani na sedžadu. Ako hoćeš s Gospodarom svojim razgovarati, to se na kijamu namaskom, na rukuu i sedždi čini. Ako hoćeš da ti ono što je iza perde bude makar malo jasnije i bliže, kreni putem spoznaje, a tog puta, upamti, bez namaza nema. Pogriješit ćeš. Posrnut ćeš i u porok grijeha i pustoš stranputice otići. Čovjek si, hoćeš pogriješiti sigurno. Ako si vjernik, pokajat ćeš se. A mi'radžska noć nam donosi radosnu vijest. Poslaniku tvome Muhammedu je u toj mubarek noći šefa'at podaren. On će se na Ahiretu za sljedbenike svoje zauzimati, borit će se da im bude oprošteno i da u Džennet odmah uđu. Zar nije zanimljivo da sa istog mjesta Poslanik ummetu svom donosi i namaz i šefa'at? Jest, zanimljivo, a mi iz toga čitamo da je za svakog ko šefa'at želi, namaz put ka njemu. Poslanik će sljedbenike svoje po tragovima abdeskim i tragovima od namaza prepoznavati. Ako se šefa'atu nadaš, na Mi'radž moraš, a tvoj mi'radž, o čovječe je namaz. Sa Mi'radža Poslanik nam donosi poruku jasnu: „Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje čini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje“./El-Bekare,286./. Uzvišeni Bože, otvori naša srca i um za poruke mi'radžske. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
29.04.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

13.04.2016.

KOGA ĆEŠ KRIVITI ZA NEUSPIJEH ?

Ebu Zerr r.a. prenosi da je Poslanik, prenoseći od Gospodara svjetova rekao: „Robovi Moji, zabranio sam nepravdu Sebi i među vama sam zabranio nepravdu, pa ne budite nepravedni. Robovi Moji, svi ste vi zalutali osim onih koje sam Ja uputio. Molite Me da vas uputim i Ja ću vas uputiti. Robovi Moji, svi ste vi gladni osim onih koje Ja nahranim, pa tražite od Mene da vas nahranim i Ja ću vas nahraniti. Robovi Moji, svi ste vi goli osim onih koje Ja odjenem, tražite od Mene da vas odjenem i Ja ću vam odjeću dati. Robovi Moji, vi griješite noću i danju, a Ja praštam sve grijehe. Tražite od Mene da vam oprostim i Ja ću oprostiti. Robovi Moji, kada biste svi vi, i prvi i posljednji, i džini i ljudi, imali vjeru najpobožnijeg čovjeka, to ništa ne bi povećalo Moju vlast. Robovi Moji, kada biste svi vi, i prvi i posljednji, i džini i ljudi, bili kao najgriješniji i najgori čovjek, to nimalo ne bi umanjilo Moju vlast. Robovi Moji, kada biste svi vi, i prijašnji i potonji, i ljudi i džini, stali na jedno mjesto i svaki od Mene tražio što mu treba i kada bih svakome od njih dao ono što traži, to nimalo ne bi umanjilo ono što imam, osim onoliko koliko bi mora nestalo kada bi konac stavio u njega a potom izvukao. Robovi Moji, vaša djela su bitna, za njih će vas pitati i račun će te polagati, za njih će vas nagraditi na Sudnjem danu. Ko bude imao dobra, neka zahvali Allahu, a ko ne bude imao dobrih djela, neka ne krivi nikoga drugog osim sebe.“ Na dobro poziva Allah i Njegov Poslanik, na grijeh, šejtan. Čovjeku je sloboda data da se bez ičije prisile i bilo kakvog pritiska opredijeli za put kojim želi ići. Ako izabere put šejtanov, koga će kriviti za svoju propast, koga, kad je to samo njegov izbor? Dunjaluk je, poprište borbe između dobra i zla, dunjaluk kojeg je svaki tren svakome od nas ostalo manje. Svaki dan koji prođe, ako ga nismo u pokornosti, čineći dobra djela proveli, izgubljen je i propuštena je prilika. Analizirajući čovjekove obaveze koje iz izvora vjere proizilaze, svaki dan bi čovjek trebao spominjanjem i veličanjem Allaha započeti. Allah dž.š. naređuje: „ I veličaj i hvali Gospodara svoga kad ustaješ.“ (Tur 48.) To nam naređuje Gospodar svjetova, a Poslanik nas uči da je zikr, stalna svijest o Bogu, vjernikova osobina i da on svaki posao započinje s Njegovim imenom i čini ga u ime Njega, a i ne započinje i ne upušta se u posao ispred kojeg se ne može ime Božije spomenuti. Da ne bi na Sudnjem danu bio u prilici za svoju propast krivca tražiti i tako za spasom tragati, ne dopusti šejtanu da ti omili san više nego namaz. Veličanjem Svevišnjeg, a sedžda je najbolji način veličanja, musliman započinje dan. Na svijet smo došli goli, bosi i neosunećeni. Takvi ćemo i proživljeni biti. Ovdje, na Dunjaluku obavezni smo odjeću imati. Uzvišeni nam je odjeću dao da stidna mjesta sakrijemo i naredio nam: „Lijepo se obucite kad hoćete da klanjate.“ (A'raf 43.). Tačno se zna, gdje i pred kim se može odjeća odložiti i pred koga se s otkrivenim stidnim mjestima smije. Vjerniku je obaveza stidna mjesta sakriti, vjernici također. To je izraz njihove pobožnosti i pokornosti Bogu. Koga ćeš kriviti na Danu sudnjem što si suprotno propisu Božijem živio, što si nepristojnim oblačenjem, otkrivajući svoje tijelo širila smutnju na zemlji ? Krivca osim tebe nema. Zato, sestro i brate, preuzmi odgovornost za ponašanje svoje. Koliko je abdest važan i koliko obavezan za čovjeka, najbolje govori propis naše vjere koji se Tejemum zove. Abdest možeš ne uzeti samo ako nema vode, a i tada moraš biti čist, jer ima mu Tejemum kao zamjena. Svakodnevna čovjekova obaveza je abdest. Iskreni, dobri vijernik, nastoji biti uvijek pod abdestom jer je on štit i svjetlo. Vjernik abdesti kako bi se od grijeha čistio, kako bi se za razgovor s Gospodarom svjetova pripremio, kako bi se za susret sa Stvoriteljem i Sudijom pravednim pripremio. Tražit ćeš krivca kad se s Gospodarom i vagom dijela susretnu ljudi. Tražit ćeš krivca što ti loša djela pretežu, a krivac si ti. Zar te neko spriječio da kad iz postelje ustaneš, dan s abdestom započneš? Zar te neko spriječio da i u podne i u ikindiju i u akšam i za jaciju abdest uzmeš i sebi sapiranje grijeha i svjetlo vjere priskrbiš. A abdest je uvod i priprema za namaz, a namaz je kako Uzvišeni kaže: „Vjernicima propisan u vrijeme određeno.“ (Nisa 103.). Propisan je u svakome danu. Nema dana u kojem je čovjek oslobođen sedžde, i nema stanja u kojem je sedžde oslobođen. Znamo, djela se samo trojici ne pišu, maloljetnom, nepametnom i onome koji spava, dok se ne probudi. Ako se ne probudiš na sabah, a dužan si, zažalit ćeš. Ako ti srce prespava podne, ikindiju, akšam, jaciju, ako si nemaran naspram džume, ako svakodnevno sedždi ne hitiš, koga ćeš kad se s Gospodarom susretneš kriviti, osim sebe. Obavezan si u svakome danu za opskrbom ići. Obavezan si raditi i boriti se. Allah te je tako stvorio i za rad osposobio. Ako od sebe, zbog nerada, nemara, ljenosti, načiniš socijalni slučaj, ako sebe ljenošću dovodeš u priliku da ruku pružaš, zažalit ćeš i tražit ćeš krivca kad pred Gospodara dođeš. A ko je kriv za tvoje stanje ? Allah Uzvišeni kaže: „ Na Zemlji nema ni jednog živog bića a da ga Allah ne hrani.“ (Hud 6.). I tebe hrani. On Svevišnji daje da sjeme klija i nikne. On daje da stabljika izraste i ojača. On daje da plod sazrije. On daje tebi snagu i pamet da do hrane dođeš, i On nas uči da je naš put ka opskrbi, nama farz. Uči nas da je rad i borba da nam hambar bude pun, naš džihad. Svakodnevna obaveza, stalna i neprekidna vjernikova praksa je zahvalnost Allahu na blagodatima. Allah nas neće kažnjavati ako budemo zahvalni. Evo šta On Uzvišeni kaže: „Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali.“ (Nisa 147.). Svaki dan, brate, šukr čini Bogu na blagodatima koje uživaš. Ako želiš imati više, zahvala Stvoritelju je put ka tome: „ Ako budete zahvalni, Ja ću vam još više dati.“ (Ibrahim 7.). I da ne bi bio od onih koji će žaliti što dunjaluk izgubiše, da ne bi bio od onih koji će gledati koga da okrive što su na Ahiretu propali, čuvaj se haram zalogaja. Čuvaj se tuđeg haka. Upozorenje, da se toga čuvamo i od harama daleko budemo vrlo je jasno. Poslanik nas uči da ko prisvoji tuđe, makar to bilo nešto bezazleno, poput grančice nekog gorkog drveta erak, mjesto njegovog boravišta je Džehennem. Svaki dan smo, braćo, obavezni, imenom Božijim i veličanjem Njega započeti. U svakom smo danu obavezni abdestom i namazom. U svakom smo danu obavezni za opskrbom ići, za egzistenciju se boriti. U svakom smo danu obavezni zahvaljivati i čitav život brinuti se da ne bi haram zalogaj u naš stomak stigao. Uzvišeni Bože, pomozi nas da ne zažalimo ni za jednim dunjalučkim danom i da ne dođemo u priliku da tražimo krivca za naše nezavidno stanje pred Tobom kad budemo. Amin.
Gradska džamija Zavidovići.
15.04.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

06.04.2016.

REDŽEB JE ALLAHOV MJESEC

Poslanik je rekao: „Redžeb je Allahov mjesec, Ša'ban mjesec Božijeg poslanika a Ramazan mjesec ummeta“. /Džamiu-sagir/. Poslanik je molio: „Allahumme barik lena fi Redžebe ve Ša'bane ve belligna Ramadane. Gospodaru moj, blagoslovi nam Redžeb i Ša'ban i daj nam da dočekamo Ramazan“. Riječ „Redžeb“ znači veličanstven. Ovaj mjesec ima izuzetno mjesto među mjesecima i jedan je od četiri u kojima je ratovanje zabranjeno. Mufessiri kažu: „Nagrada za dobro djelo u ovom mjesecu učinjeno je znatno veća nego u drugo vrijeme, a razumije se i kazna za grijeh je u ovom mjesecu žešća“. Kada su Poslanika upitali: „Zbog čega se Redžeb naziva Allahov mjesec“? Poslanik je odgovorio: „To je zato što je Redžeb mjesec u kojem Allah dž.š., mnogo prašta. U tom mjesecu je zabranjeno ubijanje“. U ovom mubarek mjesecu čiji je prvi dan danas postoje i dvije noći u kojima se nalazi poseban rahmet. To su Lejletu- Regaib, noć koja označava veliku blagodat i dobročinstvo. A tu je i noć Lejletu-l-Mi'radž, noć Poslanikova uzdignuća. Glagol „Re-ga-be“ znači nešto željeti, htjeti, biti nečemu naklonjen. Ta se noć, osim noć želja, u našoj tradiciji još naziva, noć začeća. U predaji jednoj stoji da je hazreti Amina u polusnu u noći regaibskoj vidjela meleka i poslanike odabrane koji su joj došli reći da će biti majka najodabranijeg među ljudima. Sinoć bijaše ta noć dobra obilnog. Sinoć bijaše noć u kojoj Uzvišeni čovječanstvu, posljednjeg i najodabranijeg Poslanika poklanja. Ako čovjek taj dar obilni koji čovjeku u noći regaibskoj dolazi prihvati, otvara mu se mogućnost ispuniti svoje želje za srećnim dunjalučkim životom i spasom ahiretskim. Ako čovjek prihvati krenuti za Poslanikom, a on je dar obilni sinoćne noći, bit će u prilici biti s Poslanikom i u danu velikog ispita, bit će s Poslanikom u danu kad ljudi ništa neće željeti osim spas. Željni spasa, tada kad pred Gospodara stanemo svi ćemo biti. Toj stazi spasa nas poziva Poslanik. Na toj stazi se klanja. Klanja se jer je to naredba Božija i jer je to najbolji i najuzvišeniji način da Mu se na blagodatima neizmjernim zahvali. Na toj stazi se klanja jer je namaz temelj vjere, njen osnovni stub i zadaća mu je čuvati nas od harama i daleko nas od šejtanske spletke držati. Nema ispunjenja želje, da se na danu suda konačnog spasimo ako namaza ne bude. Na toj stazi kojoj Poslanik, a on je dar obilni noći regaibske, poziva živi se ponizno i skromno. Oholost, samohvala i sebeljublje je suprotno onome što su Poslanik i ashabi mu živjeli. Vjernik koji želi želju svoju ispuniti i na danu suda konačnog siguran od kazne biti, zemljom hoda ponizno, svjestan i svoje uloge i svoje zadaće. Svjestan je vjernik svoje ovisnosti o Bogu. Nema spasa onome ko oholo zemljom hodi, ko djela svoja dobra ističe i hvali se s njima i ko uvijek samo sebe vidi i ističe a zajednicu i džemat zanemaruje. Na toj stazi kojoj Poslanik zove, brat se voli i pomaže mu se. Na toj stazi musliman muslimanu leđa ne okreće, mahane mu ne istražuje, ne uhodi ga i ne čini ništa što može udariti na njegovu čast i ponos. Poslanik je rekao: „Čovjek je djelo Božije i neka je proklet onaj koji to djelo ruši“. Nema spasa, u propast koračaju muslimani kad se brat protiv brata okrene, kad se jedan od drugog udalji, kad jedan pred drugim vrata dobra zatvaraju. Kako bi bilo dobro da u ovom odabranom mjesecu, u mjesecu svetom u kojem je rat i ubijanje zabranjeni, muslimani mačeve vrate u korice i žive u miru, pomažući se i tako koračaju ahiretskom hladu. Na toj stazi kojoj Poslanik zove, vrijeme se ne provodi uzalud. Na danu suda konačnog spasit će se onaj koji je dunjalučki život iskoristio, koji je ovo dunjalučko vrijeme u pokornosti Stvoritelju provodio. Spasit će se onaj koji nije na nagovor šejtanski činjenje dobra odgađao za sutra. Spasit će se onaj koji zna da je namaz obavljen u njegovo vrijeme, najbolje djelo a to znači da smo sve obavezni činiti čim postanemo dužni. Želju će svoju ispuniti i u danu konačnoga suda se spasiti onaj koji je svjestan zakletve Božije: „Vremena Mi, svaki čovjek je na gubitku osim dobročinitelja i istinoljubivih“. Nema spasa, ako vrijeme dunjalučko, a ono je blagodat neizmjerna, provodimo u nemaru spram obaveza svojih i ne pripremamo se za preseljenje u vječnost. Noć želja i začeća bijaše sinoć. Neka naša neizmjerna želja da se na danu konačnog suda spasimo u nama začne i duboko u naše srce usadi odlučnost da putem pravim idemo, onim kojim je išao Poslanik i ashabi mu. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
08.04.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.


Stariji postovi

Gradska džamija Zavidovići
<< 07/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
137403

Powered by Blogger.ba