Gradska džamija Zavidovići

Izgovorimo li ime mjeseca Muharrema podsjetit će nas na hidžru i njene poruke. Redžeb će nas podsjetiti na noć želja i Mi'radžsku noć. Ša'ban na lejletul - berat. Ramazan, nas nužno podsjeća na post. Ševval i Zul Hidždže nas obraduju bajramima a Rebiul evvel nam donosi radost mevluda. U tom mjesecu obilježavajući Poslanikov rođendan razmišljamo o događajima koji su taj dan obilježili i porukama koje nam ti događaji šalju. Poslanik se rodio dvanaestog Rebiul evvela petsto sedamdeset prve godine. Ta godina u udžbenicima historije zabilježena je kao godina slona. Naime te godine je Jemenski namjesnik Ebreha u gradu Sani sagradio veliku crkvu s namjerom da hodočašće ljudi odvrati od Kabe i usmjeri u Jemen. Krenuo je srušiti Kabu. Allah ju je odbranio. Ptice su porazile vojsku slonova, a u čast Poslanikovog rođenja. U momentu rađanja Poslanikova majka hazreti Amina je vidjela svjetlo koje je obasjalo Šam, današnju Siriju i tamošnje vladarske dvore. U Perziji se ugasila vatra koju su tamošnji vatropoklonici obožavali, a koja se hiljadu godina prije toga gasila nije. U Vizantiji su se srušili Kisrini dvorci. Poslanikovo rođenje je nagoviješteno događajima koji će nagovijestiti značajne promjene u Mekki, na Arabijskom poluotoku i u cijelom svijetu. Kaba, ne da će biti zaštićena od fizičkih nasrtaja već će biti od širka očišćena. Bit će vraćena tewhidu i postati i ostati orijentir čovječanstvu jer je Muhammed, a.s., čovječanstvu Poslanik. Danas je opet na sceni pokušaj rušenja vrijednosti koje utjelovljuje Kaba. Ne samo u Sani već u gradovima svim, grade se hramovi koji se trgovački centri zovu, a kojima je cilj odvratiti čovjeka od pokornosti Bogu i pretvoriti ga u bezličnog konzumenta. Nauka o društvu i čovjeku upozorava da je hram današnjeg čovjeka trgovački centar i da tamo liječi sve svoje nemire i nespokoje kupovinom i konzumerizmom. Allah, dž.š., je pohlepnika Ebrehu koji je s vojskom slonova krenuo na Bejtullah zaustavio, uništio „Pa ih On kao lišće koje su crvi rastočili učini“./El-Fil,5/. Nikad hram u Sani nije nadvladao važnost Kabe makar je bio ogroman. Nikad, kupnja, potrošačko društvo i okrutni konzumerizam neće, niti može nadvladati poruku koju simbolizira Kaba, poruku vjere koja jedina donosi čovjeku mir i spokoj. Ekonomija svjetska danas skoro liči lišću koje su crvi rastočili jer je u središte svog interesovanja stavila profit a ne čovjekovu dobrobit. Amina je vidjela svjetlo. Nur koji se širio, i kako ona veli obasjao dvorce Šama. Poslanik i donosi svjetlo. Uzvišeni kaže: „O ljudi, dokaz vam je već stigao od Gospodara vašeg, i Mi vama objavljujemo jasnu svjetlost“./En-Nisa,174/. Drugo ime Kur'ana je Nur, svjetlost. Svjetlost je tu, pustimo je da obasja naše živote, naše životne staze. Dozvolimo li joj da uđe u naše živote i mi poput Amine hazreti možemo vidjeti svjetlo, u budućnosti u daljini, a svjetlo su naša djeca koju trebamo odgajati Kur'anom. Kroz školu i mekteb, kroz stabilnu porodicu, od sedme godine ih na namaz podsticati a od desete na namazu insistirati. Naše kuće mogu i trebaju biti ispunjene svjetlom jer muslimanske su to kuće. Poslanik nas uči da one kuće u kojima se klanja i Kur'an uči svijetle na zemlji kao zvijezde što svijetle na nebu. Danas Sirija i mnoga mjesta gdje muslimani žive vape za svjetlom koje bi se manifestiralo kroz pravdu i vlast koja služi narodu. U borbi za pravdu i slobodu u Šamu danas ljudi ginu, a na gotovo svim drugim mjestima gdje sljedbenici Poslanikovi žive pa i ovdje, oni vape za pravdom i poštenom vlašću. Rebiul evvelsko svjetlo je snažno. Treba mu dopustiti da obasja naša srca i promijeni naše ponašanje, da nas usmjeri životu u slozi i međusobnom pomaganju. Iako je više od 1440 godina prošlo od dana kada je Amina svjetlo vidjela, svjetlo je jednako snažno. Uzmimo baklju islama, svjetlo naše uzvišene vjere i izgradimo društvo koje će biti primjer svemu pozitivnom kao što to bijaše medinska zajednica kojoj je na čelu bio onaj koji je kao milost svjetovima došao. Pred rođenjem mubarek djeteta vatropoklonici su bez božanstva ostali. Vatra se u Perziji ugasila. Vatrom se prijeti svakom ko istinu poriče i u grijeh srlja. Rebiul evvel koji je u utorak nastupio snagom svoga svjetla neka ugasi našu strast i pod kontrolu stavi naše prohtjeve kako ne bi u grijeh zagazili i u vatri se nastanili. Allah, dž.š., nas je razumom počastio i jedino nama slobodu dao. Životinji On nagone drži pod kontrolom, a nas je zadužio da svoje pod kontrolu stavimo. Da bismo to mogli trebamo se svjetlom vjere obasjati i njenim obredima ojačati. Treba nam svjetlo namaza, posta, dijeljenja, da se vatri naših strasti suprostavimo. Jedino je čovjeku povjereno da sam svoje nagone i strasti kontrolira. Jedino je njemu i objava došla koju Allah naziva Svjetlom. Bez svjetla bi u tminu poroka otišao i u okove strasti čovjek bi se okovao. Rebiul evvelsko svjetlo, obasjaj nas i vodi stazama spasa, vodi u okrilje milosti Onog koji je Svjetlo nad svjetlima. U danu Poslanikova rođenja Kisrini dvorci su se u Vizantiji srušili. Oni su simbol lažne vrijednosti i prolazne moći. Pred istinom se laž ruši i nestaje. To i Allah,dž.š., kaže: „I reci došla je istina a nestala laž, laž uistinu nestaje“./Isra,81./. Neka nas laž nikad ne fascinira ma kako moćno izgledala. Ko je mogao vjerovati da će se ugasiti moćna Perzija i srušiti velika Vizantija pred arapskim beduinima. Istinu ne može niko pobijediti jer je Allah istina. Ako budemo na strani istine Allah je s nama, a s kim je On, taj je nepobjediv jer On Uzvišeni obećava: „Ako vas Allah pomogne niko vas neće moći pobijediti, a ako vas bez podrške ostavi, ko je taj ko vam osim Njega može pomoći? I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici“./Ali-Imran,160/. Uzvišeni Bože, pomozi nam da svjetlo naše vjere osvjetljava naše životne staze a da nam uzor u svemu bude Poslanik koji je sa Svjetlom došao. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
27.01.2012.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Propisi šeriatskog prava, ugrubo dijele se na četiri oblasti. Ibadat kojim se reguliše odnos čovjeka i Stvoritelja. Munakehat kojim su regulisani odnosi u braku i porodici. Muamelat u kojem su uređeni međuljudski odnosi i Ukubat koji definiše kaznene odredbe. U međuljudskim odnosima islam insistira da svako uživa svoje pravo i da niko nikog ne izrabljuje. Allah, dž.š., kaže: „Daj bližnjemu svome pravo njegovo i siromahu i putniku namjerniku“./El-Isra,26/. Kada je Muhammed, a.s., došao u Medinu bogatiji ljudi su veoma loše postupali sa slabim i siromašnim pa je rekao: „Allah neće uzdići ni jedan narod koji slabijim ne daje njihova prava“./Taberani,ibn Madže/ Ovaj hadis govori o ljudskim pravima, posebno o pravima slabih i siromašnih. Narod koji ne daje zaštitu slabim i siromašnim ne može računati na svoj prosperitet i ne može se nadati dobru. On je unaprijed osuđen na propast. Ebu Bekr kad je za halifu izabran u svom nastupnom govoru je, između ostalog, rekao: „Najslabiji među vama kod mene je najjači kad se radi o zaštiti njegova prava“. Takvo društvo u kojem se svačije pravo poštuje napredovalo je i svi su s nestrpljenjem željeli da postanu dio tog društva i stanovnici takve države. Kako i ne bi kad Poslanik kaže: „Najbolja je ona kuća /država/ u kojoj je zbrinuto siroče i prema njemu se lijepo postupa, a najgora je ona kuća /država/ u kojoj se loše postupa prema siročetu. Ja i zaštitnik siromaha bit ćemo zajedno u Džennetu kao ova dva prsta“./ibn Madže/ Poštivanje prava slabih i nemoćnih nije pitanje dobrovoljnosti. Izričita Božija naredba je to. Svakog petka ponavljamo tu naredbu kako ne bismo bili društvo bez budućnosti. Allah dž.š. kaže: „Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini i bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno, i nasilje zabranjuje, da pouku primite On vas savjetuje“./Nahl,90/ Obaveza je poštivati pravo jetima i na svaki način zaštiti njegovu imovinu a njemu omogućiti da stasa u zrelu i odgovornu osobu, omogućiti mu odgoj i obrazovanje. Naša kuća, to jest država, želi li prosperitet i bolje sutra, mora to bolje omogućiti svima a ne samo nekima. Neće nas Allah uzdići, omogućiti nam napredak, ako s nama žive ljudi koji nemaju da kupe lijek a nas to ne brine. Kako bi to naša kuća bila kuća radosti za sve kad u njoj štrajkuju oni koji imaju i rade u suhom i toplom, a ne štrajkuju jer nemaju kome oni koji svoju snagu ostavljaju po Hercegovini, Hrvatskoj…. samo da bi preživjeli. Od Ma'rura, r.a., prenosi se kako je pripovijedio: „Jedne prilike sam susreo Ebu Zerra, r.a., i njegova roba, bili su u istoj odjeći. Ja sam ga upitao o tome, a on mi reče: „Ja sam opsovao jednog čovjeka i uvrijedio ga u pogledu njegove majke na šta mi je Poslanik priprijetio riječima: „O Ebu Zerre, ti uvrijedi čovjeka u pogledu njegove majke?! Iz tebe još nije izvjetrio džahilijjet! Oni iznad kojih ste vi, a koje vam je Allah podredio, to su vaša braća, pa onog svog brata koji je drugom podređen taj mora hraniti istom hranom koju on jede, i obući ga istom obućom koju on nosi, i ne zadužujte takvu svoju braću onim što će im naštetiti, a ako ih zadužite nečim teškim, pa pomozite im“./Buhari/. Ebu Mes'ud el Bedri, r.a., kaže: „Udario sam moga roba bičem pa sam čuo glas iza mene: „Znaj Ebu Mes'ude“, nisam razumio čiji je to glas od srdžbe koja me obuzela pa kada se približio vidio sam da je to Poslanik koji mi reče: „Znaj Ebu Mes'ude, Allah je jači od tebe nego što si ti od svoga roba“. Ispao mi je bič iz ruke od straha“. /Muslim/ Nema napretka društvu u kojem radnik nije zaštićen, u kojem ne uživa svoja prava. Koliko je radnika u našem društvu kojima se duguje zarađeno, koliko je onih kojima je uskraćeno pravo na liječenje, godišnji odmor? Koliko je onih koji rade a da ih poslodavac godinama ne prijavljuje i ne ostvaruju pravo na staž? Takvi bi trebali čuti ove Poslanikove riječi: „Allah je jači od vas“, nego što ste vi od svojih radnika. Kad čuju te riječi trebali bi izbaciti iz sebe pohlepu kao što Ebu Mes'udu ispade bič iz ruke, a trebali bi čuti i sljedeće riječi Poslanikove: „Allah zabranjuje da se zaposli čovjek prije nego se definišu njegova prava i zarada“:/Nesai/. „Uskratiti radniku njegovu zaradu je veliki grijeh“./Ahmed/ „Dajte radniku plaću prije nego se njegov znoj osuši“./Ebu Je'ala/ Ne zaslužuje zaštitu onaj ko nije odgovoran prema svome poslu i lojalan svome poslodavcu. Tako Muslim bilježi hadis u kojem Poslanik veli: „Koji rob odbjegne on više ne uživa pravo, nema se obaveze prema njemu“. „Kada rob odbjegne, namaz mu neće biti primljen“, a u drugoj predaji „on je u nevjerstvo otišao“./Muslim/. Iz ovih hadisa iščitavamo da radnik treba biti savjestan, odgovoran i firmi lojalan. Takav uživa zaštitu. I kad je takvom uskraćeno pravo, i kad takve zajednica ne štiti onda njoj nema napretka jer je dolaskom u Medinu Poslanik rekao: „Allah neće uzdići ni jedan narod koji slabe ne štiti“. Uzvišeni Bože pomozi nam da naše društvo organiziramo tako da u njemu svačije pravo bude poštovano. Amin.
Gradska džamija Zavidovići.
20.01.2012.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Kur'an jednak broj puta spominje i Dunjaluk i Ahiret. Iz toga razumijevamo da su čovjeku jednako potrebni. Musliman svakodnevno klanjajući od Gospodara traži dobro na oba svijeta. U svakom namazu uči: „Rabbena atina fi d dunja hasaneten ve fi l a hireti hasaneten“, što znači: „Gospodaru naš, daj na dobro na ovom svijetu i dobro na Ahiretu“. Allah dž.š. Dunjaluk naziva hajr, dobro, na primjer govoreći o čovjekovoj ostavštini kaže: „In tereke hajren“. „Ako ostavi imetak“. (hajr)./Bekare,180/. To dobro čovjek koristi i njime mjesto na Ahiretu zarađuje. Allah dž.š. kaže: „I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini dobro drugima, kao što je Allah tebi dobro učinio“./Kasas, 77/. A Poslanik savjetuje: „Najbolji od vas su oni koji ne ostave svoj Ahiret radi svog Dunjaluka, a niti svoj Dunjaluk radi svog Ahireta, i koji nisu teret ljudima“. /Džamiu – l- kebir, Sujuti/ Kako se odnositi prema Dunjaluku i Ahiretu na ispravan način? Odgovor na ovo pitanje nalazimo u Knjizi koja nam je Uputa. Ona nam govori o prirodi jednog i drugog svijeta. Upoznati njihovu prirodu znači, znati Dunjaluk živjeti i za Ahiret, vječni život, na njemu se pripremati. Šta je Dunjaluk? - Dunjaluk je prolazno uživanje. Allah dž.š. kaže: „O narode moj, život na ovome svijetu je samo prolazno uživanje, a onaj svijet je zaista kuća vječna“./Mu'min,39/. I Poslanik Dunjaluk, prolaznim uživanjem naziva i zaključuje : „da je nabolje dunjalučko uživanje hairli supruga“./Muslim/. - Dunjaluk je varljivo naslađivanje. Allah dž.š. upozorava: „Svako živo biće će smrt okusiti. I samo na Sudnjem danu dobit ćete plaće vaše, i ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden taj je postigao što želi, a život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje“./Ali Imran, 185/ - Dunjaluk je igra i zabava. Uzvišeni veli: „Život na ovome svijetu je samo igra i zabava, a onaj svijet je zaista bolji za one koji se Allaha boje. Zašto se ne opametite?“./Al An-'am,32/. Mufessiri tumačeći ovaj ajet kažu da djela bogobojaznih nisu igra i zabava, te da se zajedno sa Aršom, dobrim dušama i Džennetom ubrajaju u svijet Ahireta a ne u svijet Dunjaluka. Oni koji negiraju Ahiret prepuštaju se uživanju i ukrasima Dunjaluka baš kao djeca koja znaju samo za igru i zabavu, zato ih Stvoritelj pita: „Zašto se ne opametite“? - Dunjaluk je kuća ukrasa, raskoši, poniženja i zablude. Imam Gazali kaže da je Kur'anu i Poslaniku cilj odvratiti ljude od robovanja Dunjaluku i okrenuti ih Ahiretu. Zato ako nastavimo citirati ajete čija je tema Dunjaluk vidjet ćemo da je u većini on u negativnom kontekstu spomenut. Za njega se kaže da je „uljepšavanje i međusobno nadmetanje“,/Hadid,20/. Kad se spominju griješnici i nevjernici za njih se kaže: „da u životu na ovom svijetu raskošno žive“,/Mu'minun, 33/. Sve koji Dunjaluk više vole od Ahireta Svemoćni opominje: „Onome ko je obijestan bio i život na Dunjaluku više volio Dehennem će sigurno prebivalište biti“./Naziat, 37 – 39/. - Dunjaluk je kuća sticanja i lijepog života. Allah dž.š. kaže: „Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili“./Nahl, 97/ Dunjaluk u islamskom poimanju vrijedan je kad je u funkciji Kur'anom određenog, a Kur'an upozorava čovjeka da se ne zaljubi u Dunjaluk i ne postane njegov rob. Kur'an čovjeka uči da je Allahov zastupnik na dunjaluku, da je tu sa ciljem, da je tu privremeno i da dobra dunjalučka koristi prema od Boga datim ograničenjima. U tom smislu nas savjetuje i Hasan el Basri kada kaže: „Dunjaluk traje tri dana: jučer, nestaje zajedno sa onim što je u njemu, što se tiče sutrašnjice, može se desiti da je ne dočekaš, a danas je tvoj dan, dobro ga iskoristi“. Ibrahim et- Tejmi je ovako govorio: „Dvije stvari mi ne dozvoljavaju da dušu podčinim Dunjaluku. Prva je sjećanje na smrt a druga je da ću stati pred Svemogućeg Boga da Mu polažem račune“. Šta je Ahiret? - Ahiret je kuća vječna (darul karar). - Ahiret je istinski život (lehijel – hajevan) - Ahiret je kuća spasa a Allah poziva u kuću spasa (Vallahu jed'uu ila darisselam) - On je mjesto konačnog obračuna, kuća nagrade i kazne „Ko uradi koliko trun dobra vidjet će ga a ko uradi koliko trun zla vidjet će ga“./Zil zal,7-8/ Nakon spoznaje prirode oba svijeta, čovjek se ne bi smio opustiti i činjenje dobra odgađati jer nikom dvije prilike na Dunjaluku nisu date a bez dobrih djela nikakve dobrodošlice na Ahiretu nema. Neka nam i stihovi koje je Ali ibn el-Džehm spjevao budu opomena „Koliko li bolesnika bi Koje smrt mimoilazi! Pa se bolesnik oporavi A umrije ljekar i onaj koji bolesnoga obilazi“. Uzvišeni Bože pomozi nam da razumijemo svoju ulogu Božijeg namjesnika, da znamo cilj i budemo svjesni svoje prolaznosti. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
13.01.2012.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

„Teško svakom klevetniku, podrugljivcu“./Humeze,1/. Klevetnika i podrugljivca Allah dž.š. opisuje u suri Mutaffifin, a ta sura na našem jeziku je:“ Oni koji pri mjerenju zakidaju“, pa kaže: „Griješnici se smiju onima koji vjeruju. Kada pored njih prolaze jedni drugima namiguju, a kada se porodicama svojim vraćaju, šale zbijajući vraćaju se“./Mutaffifin,29,30,31/. Allah dž.š. zabranjuje svako skrnavljenje međuljudskih odnosa i svaki nasrtaj na čovjeka, pa objavljuje: „O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge, i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima. O kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju sami sebi čine nepravdu“./Hudžurat,11/ Poslanik je mnogo vremena svoje misije posvetio izgradnji zdravih međuljudskih odnosa jer bez toga nema uspjeha u društvu. Kada je došao na vlast u Mekki, osvojivši je, postupio je primjerom Jusufa a.s. koji prašta braći svojoj. U brojnim hadisima nas upozorava da ne činimo ništa što može povrijediti čovjeka i narušiti međuljudske odnose. Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Poslanik rekao: „Dosta je čovjeku grijeha ako ponižava brata muslimana“./Muslim/ Također je rekao: „Ne budi zlurad prema svome bratu, njemu će se Allah smilovati a tebe iskušati“./Tirmizi/ Ebu Musa r.a. veli: „Upitao sam Poslanika: „Ko je najbolji musliman“? Rekao mi je: „Onaj od čijeg jezika i ruku su mirni drugi“./Muttefekun alejh/. Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Poslanik rekao: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori ono što je dobro ili neka šuti“./Muslim/ A Ebi Mes'ud od Poslanika prenosi: „Mu'min nije klevetnik, ne kune, nije nepristojan i nije bestidan“./Tirmizi/. Vjernik je svugdje vjernik. On je to bićem cijelim. Vjernik je kad klanja, kad posti, kad dijeli. Njegova vjera se prepoznaje u odnosu prema supruzi, ona ga inspiriše i podstiče na odgoj djece. Vjernik je i kao komšija. Na radnom mjestu uživa povjerenje poslodavca i kolega jer je vjernik. Kad je učenik, dobar je učenik, jer kao vjernik slijedi načelo vjere izrečeno u prvoj objavi. Vjernik je mu'min a u korijenu ove riječi se nalazi i riječ emn što znači sigurnost i emanet što znači vjernost, poštenje i emin što znači pouzdan, povjerljiv, častan. Vjernik je svjestan odgovornosti, i to odgovornosti za svaki korak i riječ. Trun dobra i trun zla, sve će na vidjelo izaći. Svjestan odgovornosti on se teško prihvaća neke obaveze osim ako je siguran da može ponuđeno ispuniti i biti na korist drugima. U Poslanikovo vrijeme ljudi su svjesni odgovornosti izbjegavali da budu imenovani na značajne i odgovorne funkcije plašeći se da neće moći odgovoriti zadatku. Omer r.a. je to najbolje pokazao kada je na kraju grada zatekao gladnu djecu i njihovu bespomoćnu samohranu majku. Lično im je, na svojim leđima odnio brašno. Rekoše mu. „Vladaru pravovjernih, dopusti nama da mi to odnesemo“. On im reče: „Možete ovaj teret skinuti s mene na Dunjaluku ali ne možete na Ahiretu“. Omer r.a. je vjernik i u džamiji, i u porodici, i na ulici, i na funkciji. On nudi sigurnost, pokazuje poštenje i krajnje je pouzdan i častan. On nije samo vladar, on je prije i iznad svega vjernik. Uvijek je rukovođen željom da koristi drugima kako bi i on od tog djela imao korist ahiretsku. Nije mu bilo neobično primati savjet i prihvatiti kritiku i spoznati da drugi neku materiju bolje od njega znaju. To ga je kod ljudi uzdizalo a nipošto obezvrijeđivalo. Pred punom džamijom je rekao: „Žena je u pravu a Omer je pogriješio“. Danas vapimo za ljudima koji će živjeti Omerov primjer, žudimo za liderima i političarima koji će ujedinjeni tražiti najbolje za sve nas. Koji će nam nuditi sigurnost, zračiti poštenjem i kojima ćemo zbog njihove časti, mi vjerovati. Koji će imati vremena čuti glas bolesnog, nezaposlenog, obespravljenog. Koji će imati hrabrosti spustiti se sa svog, kako to zovu, nivoa i osjetiti muku penzionersku, muku radničku, onih krivajinih, granitovih, vranicinih, itd… . Mi takozvani obični ljudi, a nepravedno nas tako zovu jer svi smo ljudi, žudimo za danom kada će neki izabranik, od nas izabran, shvatiti da je nedorastao zauzete funkcije pa istu u korist boljeg od sebe, a za korist svih nas napustiti. Vjernik ne potvrđuje svoju vjeru samo prisustvom džumi ili dženazi. Vjera se potvrđuje ponašanjem, odgovornošću za preuzete obaveze, životom se potvrđuje, vjernik se bude tijelom cijelim. Vjera i vjerovanje se ne svodi na prisustvo vjerskoj ceremoniji, pogotovo to nije u predizbornoj kampanji. Vjera se živi, a vjernici se ne vrijeđaju, ne svađaju, nisu jedni drugima zluradi, nisu nepristojni i bestidni i ne ponižavaju se međusobno. Razmislimo gdje je prostor za netrpeljivost i svađu ako u našem gradu koji je centar drvne industrije u regiji nema se gdje kupiti stolica. Smišljati jedni drugima uvrede je gubljenje vremena i energije koje bi trebalo usmjeriti ka traženju rješenja. Razmislimo gdje je prostor za netrpeljivost i svađu ako znamo da se u našem gradu nekad zapošljavaše ljudi iz Maglaja, Žepča, Olova i drugih mjesta a danas preko šest hiljada nezaposlenih naših sugrađana. Smišljati jedni drugima uvredu je gubljenje vremena i energije koje treba usmjeriti ka traženju rješenja. Gdje je prostor za netrpeljivost i svađu, za podmetanje i zluradost ako znamo da se u ovom gradu nekad održalo evropsko prvenstvo u rukometu a danas mladi vrijeme provode u zadimljenim kafićima i budućnost sanjaju u kladionicama. Allah dž.š. upozorava da je teško svakom klevetniku i zabranjuje nam da bilo kome i o bilo kome ružnu riječ reknemo. Poslanik je u svom posljednjem obraćanju sljedbenike jasno upozorio: „Čovjek je djelo Božije i neka je proklet onaj koji to djelo ruši“. Uzvišeni Bože, pomozi nam da razumijemo, da je vlast odgovornost, nipošto privilegija i da je grijeh golem čovjeka uvrijediti i njegovu čast oskrnaviti. Pomozi nam Uzvišeni Bože, da složnim rukama i ujedinjeni oko zdravih ideja od mjesta našeg življenja načinimo mjesto prosperiteta i napretka! Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
06.01.2012.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Prva noć uoči petka u mjesecu Redžebu odabrana je. Iz nje muslimani crpe pouku da je moguće želje ostvariti ako se maksimalan trud uloži i na Svemoćnog Gospodara osloni. Noć se zove, noć želja. Dvadeset sedma noć istog mjeseca je noć Mi'radža i odabrana je, jer je u njoj Poslanik uzdignut na nebesa. Iz nje muslimani crpe pouku da i oni imaju svoj put uzdignuća i da imaju priliku bez posrednika sa Stvoriteljem razgovarati jer je namaz vjernikov Mi'radž. Petnaesta noć mjeseca Ša'bana, noć je odredbe. U njoj Allah dž.š. prima ili odbija ljudska djela i grijehe oprašta. Iz nje muslimani uče da će Allah dž.š. ljudima suditi isključivo po onome što su radili i zato ih i opominje riječima: „O vjernici zašto govorite ono što ne radite“. /Saf, 2/. Dvadeset sedma ramazanska noć odabrana je, također. U njoj je, svi to znamo, Muhammed a.s. primio objavu. U njoj je zasijalo svjetlo koje je rastjeralo tminu u Mekki i širilo se, i širi se i danas te je obasjalo i istok i zapad, baš onako kako je Poslanik nagovijestio. Osim odabranih noći postoje i drugi značajni događaji čije datume obilježavaju muslimani, sa isključivo jednim razlogom, da iz njih crpe pouku. Da im oni daju snagu i budu inspiracija za uzoran dunjalučki život i razumijevanje ovog svijeta kao njive na kojoj za Ahiret siju. Obilježavamo dvanaesti Rebiu-l-evvel, rođendan Poslanikov, i iz tog događaja, kad pred rođenjem mubarek djeteta srušiše se Kisrini dvorci crpimo pouku da se pred svjetlom i istinom ruši laž i razgoni tmina, baš kao što Uzvišeni u Knjizi govori: „Reci, došla je istina a nestala laž, laž uistinu nestaje“. /Isra,81./ I na hidžru se sjećaju sljedbenici Poslanikovi kako bi iz nje učili da je vjera najvrijednije što imamo te da bude li nužno treba žrtvovati prostorni da bi se duhovni zavičaj sačuvao. Niz je događaja koje muslimani obilježavaju i razumijevaju njihovu poruku i iz njih crpe pouku. Tom, razumom obdarenom Allah dž.š. se u hadisi kudsijji obraća: „ Tako mi Moje veličine i Uzvišenosti ništa u svojemu stvaranju nisam stvorio uzvišenije od tebe. Po tebi ću kažnjavati svoja stvorenja i po tebi ću im nagradu davati. Po tebi ću sviđati račun i kaznu dijeliti, o razume!“. Allah dž.š. nije ništa uzvišenije od ljudskog razuma stvorio. On se zato ljudima obraća: „Bojte se Allaha o razumom obdareni“. Seid ibn Džabir r.a. kaže: „Nema časnije odjeće za čovjeka od njegovog razuma. Ako padne on ga popravi, ako posrne on ga uzdigne, ako bude ponižen on mu vrati dostojanstvo, ako osiromaši pomogne mu da postane bogat“. Razum, to je najčasnija odjeća čovjekova, skine li tu odjeću sa sebe, dopusti li da ga nešto drugo kroz život vodi, npr. strast, on se spušta u nizine. Kako je Uzvišeni stvorio čovjeka slobodnim, čovjek može skinuti odjeću razuma sa sebe i slobodu zloupotrijebiti. Postoje ljudi koji u zadnjoj noći mjeseca Decembra, koja se zove najluđa noć skinu tu odjeću sa sebe. Kao što nas Stvoritelj i Poslanik Njegov zovu da ne skidamo odjeću i ne pokazujemo svoja stidna mjesta, jednako tako od nas traže da ničim svoj razum ne pomućujemo i da stalno sigurnim korakom Allahovom stazom hodimo. Razum, kao neizmjernu blagodat Božiju imamo kako bismo iz značajnih događaja pouku crpili i nipošto se strastima prepustili i nikad prokletniku dopustili da nas u ponor vodi i skine s nas odjeću razuma. Kad bismo se suočili s pitanjem; želite li biti spašeni na ovom i budućem svijetu, niko ne bi odrično odgovorio. Spas i sreću sami sebi donosimo, a Allah dž.š. pokazuje put. Kaže nam: „O vjernici, alkohol, kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo, zato se toga klonite da biste postigli što želite“./Maide,90/ Kad bi se suočili s pitanjem, vjerujemo li u Allaha i Sudnji dan, odgovorili bismo potvrdno. Ako iskreno vjerujemo, tad nam je važno šta Poslanik kaže i na šta nas napućuje. On s.a.v.s. veli: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka ne pije alkohol“. „Ko vjeruje u Allah i Sudnji dan neka ne sjedi za sofrom, stolom, u društvu, gdje se pije alkohol“. O čovječe, najuzvišenije što je Bog stvorio kod tebe je. To je tvoj razum. Njime te je počastio da znaš razlikovati dobro od zla, istinu od laži i da znaš iz svega oko sebe čitati i pouku uzimati. Trebaš razumjeti da si putnik na svijetu ovom i da je svaki dan, svaki tvoj udisaj i izdisaj korak tvoga putovanja ka tvom dunjalučkom kraju i zato, o razumom obdareni nipošto ni jedan dan svoga života ne zloupotrijebi, ne izgubi, ne provedi u društvu s onima koji su u neposluhu Stvoritelju svome a u društvu su prokletnikom, šejtanom. Novogodišnja noć za muslimane je sasvim obična. U njoj ne traže ni pouku ni inspiraciju. U njoj, nažalost mnogi skinu odjeću razuma sa sebe i pridruže se družini šejtanskoj. Obogaćeni poukama koje smo usvojili iz noći želja, Mi'radžske noći, petnaeste Ša'banske, Lejletul kadra i drugih u toku godine obilježenih naših blagdana, odlučni smo ostati na putu istine i u pokornosti Stvoritelju svjesni da se za svaki grijeh pred svjetova Gospodarom odgovara. Odgovara se za sebe i za one koji su naše stado, a Poslanik nas upozorava pa kaže: „Ne možeš ništa bolje uraditi za svoje dijete od toga da ga spriječiš da čini grijeh“. Ništa bolje za svoje dijete ne možeš učiniti osim da ga naučiš da ne skida odjeću razuma sa sebe nikad, ni u najluđoj noći i da zna da je najuzvišenija stvar smještena u našoj glavi, zove se razum kojem se obraća Allah dž.š. naredbom; Boj se Boga, razumom počašćeni! Pomozi nam Uzvišeni Bože, da slijedeći Tvoju riječ i od Tebe podareni razum budemo zaogrnuti odjećom Tvoje milosti! Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
30.12.2011.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

U Muslimovom sahihu se bilježi da je Poslanik posjetio medinsko mezarje Dženneti-bekiju i ulazeći u njega rekao: „Esselamu alejkum stanovnici ove kuće! I mi ćemo se ako Bog da s vama sresti. Želim da vidim svoju braću“. Prisutni ashabi upitaše: „A jesmo li mi tvoja braća Allahov poslaniče“. On reče: „Vi ste moji ashabi, a moja braća su oni što će doći poslije mene i vjerovati u ono što sam donio“. „A kako ćeš prepoznati one što dođu poslije tebe?“. A on odgovori pitanjem: „A kako vi prepoznajete svoje putkaste, obilježene konje?“. „Lahko“, rekoše ashabi, „oni su prepoznatljivi po svojim znakovima“. A ja ću prepoznati svoje sljedbenike po dijelovima tijela do kojih bude dopirala abdeska voda. Ja ću ih čekati kod mog vrela Havda. Vi ćete žuriti i gurati se da dođete do njega a ja ću vas dozivati“. Da bi vrelu Havd u Džennetu stigli na vrelo Istine na ovom svijetu treba doći. Kur*an je vrelo Istine. Tom vrelu svi mogu pristupiti i ono je neiscrpno. Život svoj prema kur*anskoj uputi organizirati garancija da ćeš od Poslanika prepoznat biti i sa džennetskog vrela se napojiti. Poslanik, želeći nas oko džennetskih izvora sakupiti u hadisu kojeg bilježi Bejheki pokazuje nam put, objašnjavajući naše obaveze koje proizilaze iz Knjige koja rastavlja istinu od neistine. Prihvatajući i slijedeći ono što nam Poslanik donosi odvajamo se od onih koji neće s izvora džennetskih, već ključalu vodu piti. Čovjek sam bira put kojim će ići i izvor s kojeg će piti. A da bi načinio ispravan izbor Poslanik ga na njega podstiče riječima: - „Zaista je najiskreniji govor Božija knjiga a najsigurnija veza bogobojaznost. - Najbolje pokoljenje je millet Ibrahima a.s., a najbolji put je put Muhammeda a.s. - Najčasniji govor je spominjanje Allaha, a najbolje djelo je ispravan i čvrst nijjet. - Najopasnija stvar za vjeru je novotarija, a najbolja uputa ona od Vjerovjesnika. - Najčasnija smrt je šehidska, a najveće sljepilo zabluda poslije upute. - Najbolja nauka je ona koja koristi, a vrijednost upute je u njenom slijeđenju. - Ruka koja daje je bolja od one koja prima, a malo djelo a trajno je bolje od velikog koje je kratkotrajno. - Kajanje ne koristi pred smrt ni isprika na Sudnjem danu. - Ima ljudi koji na namaz dolaze pri kraju, a ima i onih koji se Allaha sjećaju samo u nevolji. - Najveća greška je od jezika koji laže. - Najveće bogatstvo je bogatstvo duše, a najbolja opskrba je bogobojaznost. - Vrhunac mudrosti je strah od Allaha. - Najbolje što se može imati je čvrsta vjera. - Naricanje za umrlim je džahilijjetsko djelo, a krajnosti i pretjerivanja put u Džehennem. - Alkohol je skup grijeha jer je majka svih zala. - Najgora zarada je od kamate, a najgora hrana je imetak jetimski. - Sretan je onaj ko se na tuđim greškama uči, a svako od vas ide putem vlastitog izbora a konac djelo krasi. - Psovati vjernika je grijeh, a ubiti ga nevjerstvo. - Jesti ljudsko meso tj. ogovarati, je neposluh prema Bogu kao i prisvajanje tuđeg. - Ko od Allaha traži oprost On će mu oprostiti. - Ko se trudi da savlada srdžbu Allah će ga nagraditi. - Ko se strpi u poniženju Alllah će mu povećati dostojanstvo. - Ko iskaže strpljenje Allah će mu dvostruko uzvratiti - A ko iskaže neposlušnost prema Bogu, Allah će ga kazniti“. Da bi se kazne sačuvali, a to znači od Poslanika prepoznati bili obilježimo se, abdestom jer Uzvišeni naređuje da čistimo tijelo, namazom se obilježimo jer on čisti dušu a i ko ide u džamiju bit će mu svjedočeno da je musliman. Dijeljenjem se obilježimo jer iz jednog zrna nikne sedam klasova a u svakom klasu je stotina zrna. Tako snažno nas dijeljenje obilježava. Obilježi se iskrenošću jer laž vodi licemjerstvu, a licemjerstvo u najdublje dubine džehennemske, tamo gdje je piće voda uzavrela. Obilježi se znanjem koje koristi jer je Poslanik često molio: „Sačuvaj me Bože beskorisnog znanja“, a i suočit ćemo se s pitanjem jesmo li radili spram onoga što smo znali. Obilježi se istigfarom jer tewba pred smrt ne koristi, a Poslanik nam je u tome divan uzor jer je dnevno i po sedamdeset puta istigfar činio. Obilježi se zadovoljstvom jer je istinsko bogatstvo upravo zadovoljstvo. Poslanik veli: „Budi zadovoljan s onim što imaš bit ćeš najbogatiji čovjek“. Obilježi se umjerenošću, budi čovjek srednjega puta, budi musliman. Krajnosti su kako Poslanik veli gorivo džehennemsko, a narod je izbrusio izreku: „ Sve što prelazi mjeru ruši vjeru“. Poslanik je ukorio ashabe koji su sebi tovarili više nego što mogu i odricali se dozvoljenog. Obilježi se poštenjem jer je najgora opskrba tuđe. Allah dž.š. u Knjizi kojom nas želi usmjeriti stazom koja vodi do vrela Havd kod kojeg nas Poslanik čeka jasno zabranjuje da u svoj stomak haram stečeno unosimo. Obilježi se spremnošću da bratu pomogneš jer je kamata najgora zarada, a biti bratu u pomoći kad je u nevolji znači obezbijediti sebi pomoć Božiju na Ahiretu. Obilježi se ljubavlju prema bratu jer psovati ga je grijeh, a ubiti nevjerstvo. Obilježi se strpljenjem i ustraj u činjenju dobra. Svaki dan se abdesti i pet puta Allahu dž.š. na sedždu padni i na svom tijelu načini znak po kojem ćeš od Poslanika prepoznat biti i sa džennetskog vrela Havd se napojiti i vječno u društvu poslanika, šehida i dobrih uživati. Uzvišeni Bože pomozi nam da Ti ustrajno robujemo i nikad na abdest i namaz ne zaboravimo! Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
23.12.2011.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Različiti smo svi. Fizički izgled svakog čovjeka je unikatno Božije djelo. Želje i htijenja, naši karakteri, različiti su također. Ne zanimaju nas iste stvari u životu. Neki vole lov i članovi su tog društva. U svoj hobi između ostalog ulažu i članarinu. Neki su ribari i učlanjujući se u ribarsko društvo ulažu dio svog imetka u svoju rekreaciju. Neki su sportisti, a neki žele da im to i djeca budu te se u sportska društva i klubove učlanjuju i treninge plaćaju. To je pohvalno i poželjno jer je sve nabrojano i još mnogo hobija i dopušteno i poželjno. Ulažemo u spomenute i mnoge ne spomenute rekreativne djelatnosti i to je uglavnom ulaganje u dunjaluk. Vjerniku treba dunjaluk, na njega ima pravo, a i Uzvišeni Bog kaže: „ A ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu“. /Kasas,77/ Vjernik jednako, a istinski i više misli i ulaže u Ahiret jer Uzvišeni veli: „A onaj svijet je bolji i vječan je“, /El-Gašije,17/, te rado i ulaže u ono što mu donosi na oba svijeta korist. Biti član IZ - ce i istoj redovno plaćati članarinu takvo je ulaganje. Ulaganje i u Dunjaluk i u Ahiret. Allah dž.š. ljude koji članarinu plaćaju spominje u objavi: „Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji klanjaju i zekat daju i nikoga se osim Allaha ne boje, oni su, nadati se je, na pravom putu“./Tevbe,18/ Džamiju je lakše sagraditi nego održavati. Održavati je znači biti njen život. Ona će svima koji joj život znače biti svjedok u vječnom životu. Zahvaljujući našoj članarini imamo žive džamije, mjesta sedžde imamo, džamije koje nas orjentiraju i odgajaju. Tvoja članarina će na Ahiretu biti tvoj kapital jer će izaći pred tebe i svjedočiti; odvajao je od svog kapitala i džamiji davao snagu da sakuplja i ujedinjuje Allahove robove, da u njoj uče Allahovu riječ i stiču znanje o vjeri kako bi spremno koračali kroz život i savladavali njegove izazove. Ezan je također svjedok. Poslanik nas podučava da će sve što ezan čuje od stvorenja Božijih svjedočiti onome ko ga uči te bi, kad bi znali vrijednost ezana, Poslanik veli, ljudi se natjecali ko će ga učiti. Ezan nije i neće biti svjedok samo muezinu. Svjedočit će i onima koji su dali snagu učaču. Mi i naša članarina smo ezanu lijeha iz koje on niče i širi svoje rodne grane Allahovom zemljom. Sve će svjedočiti, i bilje i životinje, i vidljivo i nevidljivo da se ezan ovim našim dolinama, brdima i vrletima razlijegao i da smo mi koji svoj imetak u to ulažemo kroz članarinu zaslužni za to. Mekteb je centralno mjesto džemata. Najvažnije u opisu imamskoga posla. Najpreče u brizi džematskog odbora a svima nama obaveza proizašla iz prve i objave uopće. Islam je rijeka a mekteb mu je glavna pritoka. Naša članarina je uzrok pa u mektebima niče, raste i stasava trajno dobro. Dobro koje će produžiti život džamiji i džematu ali i ono dobro koje će roditeljima donositi korist i nakon njihove smrti. Koliko djece prođe kroz mekteb, toliko je svjedoka o tvom dijeljenju i borbi na Božijem putu. Kad se na Ahiretu sakupimo, a u to ne sumnjamo, izaći će to djelo koje se članarina zove pred nas u liku te mektebske djece i svjedočiti; on je pomogao da naučim vjerovati, da znam šarte imanske, da naučim vjeru prakticirati, da znam šarte islamske. Tad ćeš biti sretan što si osim u Dunjaluk nastojeći zadovoljiti svoje potrebe i želje ulagao i u Ahiret želeći ostvariti svoju iskonsku želju, u Džennet ući. Članarina IZ-ci, članu omogućava pristup obredima i institucionalno predstavljanje naše uzvišene vjere. U njoj postoje obredi koji se mogu obaviti samo u džematu. Evo, džuma je takav obred i da nije onih koji džamije održavaju, ezanu snagu daju i pritoke džematu kroz mekteb jačaju, gdje bi je i s kim obavili?? Takav je i bajram i dženaza namaz. Članarina nije, kao što se nažalost pogrešno poima kod priličnog broja naših ljudi, ulaganje u smrt. Naprotiv, ona je ulaganje u život, kako dunjalučki jer zahvaljujući njoj naša sela i gradovi imaju žive džamije a one su njihov identitet, tako i u ahiretski, onaj stvarni jer je ona dobro djelo, ona je borba na Božijem putu imetcima, ona je istinsko ulaganje u naš ahiretski život jer se dijeljenje u islamu definiše kao, davanje od sebe sebi. Zato, dragi brate kad plaćaš članarinu ti ne daješ nikom, do sebi. Kroz nju sebe i našu zajednicu na Dunjaluku jačaš a samo sebi za Ahiret uplaćuješ jer je kako Poslanik veli: „Podijeljeno naše“. Kao što je Uzvišeni Bog i poslanik Njegov u pozitivnom kontekstu spomenuli one koji članarinu plaćaju, Poslanik je one kojih za nju nije briga spomenuo također. Evo kako: „Ko se ne brine za opšte potrebe muslimana ne pripada nama“. Naši preci, djedovi i očevi su znali gdje pripadaju i u vrlo teškim vremenima brinuli se i džamije održavali, ezanu život omogućavali i mekteb od svih nasrtaja sačuvali. Nama su to predali sa jasnim očekivanjem da to čuvamo, unapređujemo i djeci našoj predamo, koja će sada zahvaljujući našoj brizi u mektebima biti naučena i osposobljena preuzeti brigu o džamiji, džematu i IZ-ci. Dragi brate, ako još nisi član IZ-ce pridruži se, tako ćeš ojačati sebe džematom a džemat sobom. Tako ćeš i bogatiji na Ahiret otići jer nije na odmet ponoviti, članarina je ulog u Ahiret. Sve nas pozivam da svoj odnos prema našoj zajedničkoj stvari, IZ-ci, preispitamo kako bi opredjeljujući se za brigu o našoj vjeri snažno pripadali našem Ummetu i odlučno slijedili našeg Pejgambera. Različitih smo zanimanja, želja i prohtjeva ali nam je svima jedna želja kad je u pitanju Ahiret. Želja nam je spas, nagrada, Džennet nam je želja. Da bismo do Dženneta stigli islam ne traži odricanje od Dunjaluka, već zahtijeva da od Dunjaluka ulažemo u Ahiret. Članarina IZ-ci je takav ulog. Uzvišeni Bože, pomozi nam da razumijemo da je briga o džamiji i džematu, briga o nama samima i da je to djelo kojem ćemo se na Ahiretu obradovati! Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
16.12.2011.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Omer r.a. kaže: „Poslanik je upitao ashabe: „Znate li koji su najbolji sljedbenici vjere?“ prisutni rekoše: „Meleki“. „Tačno“:reče Poslanik, „ali oni drugačije ne mogu ni postupati“. Ashabi tada rekoše: „Vjerovjesnici i Božiji poslanici“. „Tačno, ali njih je Allah odabrao i trebaju biti takvi“: rekao je Poslanik. „Šehidi, o Božiji Poslaniče“: ponovo rekoše ashabi. „Ne, ne mislim ni na njih“ rekao je Poslanik, jer je to posebna kategorija ljudi. Nakon toga ashabi su zašutili a Poslanik reče: „Doći će ljudi poslije mene koji me neće vidjeti, ali će vjerovati i potvrđivati ono što sam donio (Islam). Imat će Knjigu napisanu i radit će po onome što u njoj piše. To su najbolji sljedbenici vjere“./Hakim/ Mnogo poslije Poslanika smo rođeni. Vidjeli ga nismo. Vjerujemo u ono što nam je donio. Imamo Knjigu i da bi bili najbolji sljedbenici njegovi trebamo raditi po Knjizi, po onome što u njoj piše. Nama je data prilika da se u najbolje od ummeta Poslanikova svrstamo. Allah Uzvišeni te, najbolje u knjizi opisuje: „Vi ste narod najbolji od svih koji se ikad pojavio, tražite da se čine dobra djela a od nevaljalih odvraćate i u Allaha vjerujete“./Ali Imran,110/. Opisuje ih kao one koji čine dobro i naređuju ga i od zla su daleko i druge od njega udaljavaju. Oni koji žele svrstati se u najbolje sljedbenike Poslanikove čine dobro bez računa, bez očekivanja da im neko na njemu zahvali. Čine dobro radi dobra samog očekujući samo od Svevišnjeg nagradu. Allah dž.š. im je podario slobodu kao neprocjenjivo dobro kako bi mogli izabrati put dobra. Sloboda koju nam je Allah dž.š. podario nije sloboda OD već sloboda ZA. To nije sloboda ne činjenja, već sloboda da se izabere dobro kao saputnik i vodič. Oni imaju Knjigu i iz nje čitajući uče da je sloboda ako se ispravno koristi snaga a ako se zloupotrebljava tad je ona slabost. Knjiga nas uči i podstiče da uvijek budemo na strani dobra kako bi dosegnuli nagradu najboljih u imanu. Da bi se svrstali u najbolje sljedbenike Poslanikove trebamo znati da je jedini razlog činjenja dobra Allah dž.š.. Radi Njega činimo a savjest koju posjedujemo je glas Njegov u nama i u njoj je sud o našim djelima. Vjernik, istinski Poslanikov sljedbenik, koji Knjigu ima i iz nje uči zna šta je dobro a šta zlo, svjestan je svojih dužnosti, a kad ih ne izvrši ili grijeh učini doživi sankciju, progoni ga savjest. Čovjek je najljepše stvorenje Božije koje se, ako ga Knjiga ne usmjerava, može izopačiti u čudovište, ne fizičko. Čovjek se rađa, a ličnost, dobar čovjek, istinski Poslanikov sljedbenik postaje. To se postaje putem vjere, kroz namaz i druge obrede sazrijevanjem, odgojem a posebno samoodgojem. Da bi čovjek postao najbolji u imanu on se odgaja namazom, postom, zekatom, hadždžom. Odgaja se izgrađujući stav o životu i posjedujući cilj. On živi u skladu sa svojim uvjerenjima. Postoje ljudi koji imaju Knjigu koju nam je Poslanik ostavio ali nisu oni koje Poslanik u hadisu naziva u imanu najboljim. Nisu jer Knjigu samo imaju, po njoj ne žive. Knjigom odgajani ljudi koji u društvo najboljih poslanikovih sljedbenika koračaju se ne stide svog svjetonazora. Svakodnevno se usmjeravaju ka dobru. Koriste svaki trenutak svjesni da se Uzvišeni vremenom kune i da ono izmiče, prolazi. Ti ljudi na Knjizi odgajani prihvataju stvarnost razumno i od problema ne bježe. Vjernik čiji je život u knjizi objave opisan ne bježi od problema već im u susret ide svjestan da oslonivši se na Svemoćnog za svaki problem rješenje ima. On prihvata ljude i radi na bratimljenju među njima. Učvršćuje veze kroz džemat i kako to Poslanik naređuje, širi selam. U skladu sa vlastitim sposobnostima je društveno koristan i sposoban je, jer Knjiga objavljena je Furkan, ispravno rasuđivati i ispravne životne odluke donositi. Poslanik kaže da ljudi najboljeg imana neće njega vidjeti, imat će Knjigu i po njoj živjeti. Ako želiš biti baš taj, u imanu najbolji, tad znaj da Knjigu koju imaš, nemaš uzalud. Poslanik ju je donio da bude tvoj putokaz i vodič u društvo najboljih. Uzvišeni Bože pomozi nam da objavljeno živimo i u grupu, u imanu najboljih se svrstamo. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
09.12.2011.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Ibn Kesir bilježi da je Nuh a.s. sa sljedbenicima svojim u lađu se ukrcao desetog Redžeba, te da su sto pedeset dana plovili i na brdu Džudijj pristali, a onda jedan mjesec u lađi proveli, te se desetog Muharrema iskrcali i tako dobili nagradu koju im je Uzvišeni obećao, dobili spas. Imam Ahmed bilježi da je Poslanik Muhammed a.s. u Medini prošao pored skupine Jevreja koji su deseti Muharrem postili. Upitao ih je: „Zašto postite ovaj dan?“ Rekli su: „Na današnji dan Allah dž.š. je spasio Musaa a.s. i sinove Israilove a potopio faraona i omogućio Nuhu a.s. da se usidri i bude on i vjernici od potopa spašeni. Nuh i Musa a.s. su iz zahvalnosti prema Allahu dž.š. ovaj dan postili.“ Nisu svi iz Nuhovog naroda u lađu ušli. Svi koji su željeli, a čovjek je biće izbora, mogli su. Svi koji su odabrali vjeru i slijedili Nuha a.s. našli su spas. Nisu svi bezbjednim, suhim preko mora putem prešli već samo oni koji su izabrali vjeru i krenuli za Musa a.s. na put do obećane zemlje. Pokoljenjima kasnijim Nuhova lađa je simbol spasa, a Musaov put preko mora putokaz ka, od Allaha dž.š. obećanoj nagradi. Deseti dan Muharrema, dan Ašure, u ponedjeljak je. Podsjeća nas taj dan na dvije važne priče iz čovjekove povijesti. Priču o Nuhu i njegovu narodu i kazivanje o Musau i sinovima Israilovim. Kad su iz lađe izašli s Nuhom na čvrsto tlo su stali. Kad su preko mora prešli za Musaom na čvrsto tlo, na suho tlo su stali jer su vjerom i djelima zaslužili sigurnost, čvrsto tlo pod nogama, sreću na ovom i nagradu na svijetu budućem. Allah dž.š. poziva sve nas da uđemo u lađu spasa koja se zove ISLAM i napućuje sve nas na put ispravni do obećane nagrade koji se zove „SIRATUL MUSTEKIM“. Ne ući u lađu znači ne biti spašen. Ni Nuhov sin nije našao spasa izvan lađe. Kao što je Nuh a.s. zvao sina svoga, Musa a.s. sinove Israilove, Allah dž.š. u Kur*anu zove nas, sinove Ademove da se ukrcamo u lađu i kaže: „O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i grijeh navoditi“. /An-Nur,21/ Ako smo odlučni u svojoj želji da na čvrsto tlo stanemo i kroz život sigurnim putem hodimo, tad ćemo se nužno za vjeru opredijeliti. Ne formalnu, već živu vjeru. Poslanik kaže: „Teško onome ko previše spominje Allaha a ništa djelima ne potvrđuje“. Allah dž.š. nas poziva, a djela naša su potvrda da smo u lađu ušli i da sigurnosti i nagradi težimo. U ponedjeljak je podsjećanje na dan kad je Nuh a.s. sa vjernicima na kopno stupio, na sigurno izašao. Izađi iz postelje i klanjaj sabah, to je potvrda da si u lađi. Izađi iz zablude i stupaj putem istine, to je potvrda da si u lađi. Izađi iz neposlušnosti i pokori se Svemoćnom, to je potvrda da si u lađi. Izađi iz besposličarenja i čini dobro u granicama svojih mogućnosti i tako sigurnom lađom plovi na sigurno. Oni koji su u vjeri formalno, koju djelima ne potvrđuju, koji znaju ko je Stvoritelj ali Mu se ne pokoravaju nisu s Nuhom a.s. osjetili čvrsto tlo pod nogama. Kako smo i mi danas kao i oni onda željni sigurnosti na ovom svijetu i spasa na budućem obavezni smo čuti i prema onome što od Poslanika čujemo živjeti. Između poslanikove hidžre i dana Ašure smo. U tim danima poslanik je stigao u Medinu i bio iznenađen silnom željom svakog ensarije da baš u njegovu kuću miljenik Božiji uđe. Svi su željeli Poslanika u svoju kuću. Ejub el Ensari sretni je domaćin u čiju će kuću Poslanik ući. I ostali su, međutim bili sretni jer su radosno Poslaniku vrata otvorili pa iako u svaku fizički nije ušao, njegov sunnet, način života, islam kojeg je donio jest. Svi su prolili alkohol jer je to vjera i Poslanik tražili. Zbratimili su se s braćom muhadžirima jer je to Poslanik i vjera tražili. Uvijek su bili spremni za borbu i zaštitu islama i Poslanika jer je to Poslanik i vjera tražili. Svakog trena natjecali su se u dobru i postali najbolja generacija čovječanstva. Ušavši u kuće njihove Poslanik ih je naučio da moraju sticati znanje, da je obaveza svakom klanjati, da se moraju međusobno pomagati. Kupujući sjekiru jednom od njih uči ih da trebaju raditi, da je rad ibadet a ruka koja radi u džihadu. Takvi željni Poslanika u svojoj kući bili su, pa je Poslanik rekao: „Najbolji su oni koji žive sa mnom, moji savremenici, a onda oni koji će doći poslije njih, a zatim oni poslije njih, a svi mogu biti poput vas, ali će doći ljudi koji će šehadet govoriti a neće po njemu živjeti, koji će varati jedni druge, među njima će nestati povjerenja i koji će druge opominjati a sami u zabludi živjeti.“ Nije naše da sudimo jer sud o nama nije u nama. Gospodar svjetova će suditi ali iz onoga što oko sebe vidimo kao da je Poslanik o nama govorio jer mi šehadet zborimo a daleko od njega živimo, prevara naša je svakodnevnica i nikog ne čudi, a povjerenje gotovo da je potpuno iščezlo i takvi svakom savjet želimo dati a sami savjeta trebamo. Hidžra koju smo ispratili i Ašura koju iščekujemo može biti snažan podstrek da u lađu sigurnu uđemo i da čineći ono što Bog naređuje i ostavljajući zabranjeno sigurno plovimo. Nuhova lađa, kako Uzvišeni veli u ime Allaha plovi i usidrava se. Ako želiš sigurnu plovidbu i čvrsto tlo pod nogama a nagradu na ahiretu, živi po sljedećem pravilu: „Ne čini djelo ispred kojeg BISMILLA ne može stati!“. Uzvišeni Bože, pomozi nam da budemo dostojni domaćini Poslaniku i da sigurnim korakom koračamo do tvoje obećane nagrade. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
02.12.2011.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Hidžra je sunnet svih poslanika Božijih. Hidžru su neki činili jer mjesto i narod kojem su poslani bit će uništeni. Oni su ustvari, pozivali narode kojima su poslani hidžri, preseljenju iz kufra u iman, iz širka u tewhid, iz grijeha u dobročinstvo. Kad narodi njihovi hidžru odbiše Allah naredi njima da se sele. Tako je sa Hudom, Salihom, Lutom i drugim poslanicima. Neki su poslanici hidžru činili sa narodima svojim poput Musaa a.s. koji narod svoj u obećanu zemlju vodi i našeg Pejgambera a.s. koji sa ashabima napušta nesigurnu Mekku i odlazi u sigurnost Medine. Ibrahim a.s. veli: „Ja se selim onamo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je On uistinu silan i mudar“./Ankebut,26/. On svoju hidžru vidi kao preseljenje bićem svim u okrilje Božije milosti i Njegova zadovoljstva. Kada poslanik Muhammed, a.s., govori o hidžri on veli da poslije hidžre, misleći na svoje i ashaba preseljenje u Medinu, nema hidžre već postoji samo namjera i borba, nijjet i džihad. I h. Aiša r.a. na pitanje suvremenika svojih o hidžri odgovara: „Danas nema hidžre“. Mi danas, dakle, možemo klanjati, postiti, dijeliti, hadždž obavljati, roditeljima dobročinstvo činiti, međusobno se pomagati i još mnoga dobra činiti koja su radili i oni koji su s poslanikom putem hidžre koračali. Iščekujući prvi Muharrem hiljadu četiristo trideset treće pitamo se, da li smo mi uskraćeni za nagradu koju zasluži muhadžir, pitamo se, možemo li mi muhadžir biti? Hidžra, to nije tek događaj iz prošlosti davne, ona je proces. Svi ljudi mogu muhadžir biti jer poslanik Muhammed a.s. veli: „Muhadžir je onaj ko se seli iz onoga što je Allah zabranio“. I mi danas u prilici smo zaslužiti nagradu muhadžira ako čvrste namjere stupimo u odlučnu borbu, u džihad sa sobom i grijehu kažemo: NE. Allah dž.š. u suri En-Nisa podstiče nas na takav korak. Uzvišeni veli: „Ako se klonite velikih grijeha, Mi ćemo preko manjih ispada vaših preći i u džennet vas uvesti“. Brojni su grijesi kojih se osloboditi trebamo a Ebu Talib el Mekki želeći nam pomoći u našoj hidžri veli: „Sakupljao sam izjave ashaba i pobilježio grijehe kojih se čovjek treba kloniti dijeleći ih po sljedećem principu: - Četiri su grijesi srca, to su: širk, neposlušnost, gubljenje nade u Božiju milost i odsustvo bogobojaznosti. - Četiri su grijesi jezika, to su: laž, potvora, lažno svjedočenje i sihr. - Tri su grijesi stomaka, to su: alkohol, haram imetak i kamata. - Dva su grijesi spolnog organa, to su: izvanbračna veza i odnos sa osobom istog spola. - Dva su grijesi ruku, to su: ubistvo i krađa. - Jedan je grijeh nogu, to je bježanje sa bojnog polja. - A jedan je grijeh tijela cijelog a to je neposlušnost prema roditeljima. Grijesi se, vidljivo je to iz ovog nabrajanja dijele u dvije osnovne kategorije: ne izvršavanje naređenog i činjenje zabranjenog. Svi koji ne izvršavaju od Uzvišenog naređeno u prilici su muhadžir biti, srce od širka očistiti, iz neposlušnosti iskoračiti i na sedždu pred Gospodarom panuti, nadi u Allahovu milost se vratiti i postati svjesni kazne kojom se neposluh kažnjava. Velika prepreka na putu do dženneta, poslanik veli, jezik je. On sva dobra ugroziti i uništiti može. Za ulazak u džennet kontrola nad jezikom je nužna. Laž, potvora, lažno svjedočenje i sihr, grijesi su kojih se treba osloboditi i tewbom hidžru učiniti. Laži se osloboditi jer vodi licemjerstvu, potvore jer nered i smutnju izaziva, lažnog svjedočenja jer nedužne u patnju gura i sihra jer ravnotežu i red na zemlji remeti. Kao što je jezik prepreka na putu za džennet, haram u stomaku prepreka je našem djelu na putu do Stvoritelja našeg. „Ko u stomak svoj haram zalogaj unese dobra djela mu primljena biti neće“. veli Poslanik. Haram u stomaku je alkohol, imetak stečen na nedozvoljen način i kamata. Muhadžiri davne šesto dvadeset druge su napustili kuće, imetke, zavičaj, sve u borbi za dobro. Od nas, da bi muhadžiri bili, ne traži se napuštanje kuće, porodice, već napuštanje harama i donošenje porodici mira, napretka i berićeta. Tewbom budi muhadžir, ostavi alkohol, kocku i kamatarenje. Pouku iz propasti Lutova naroda imamo. Oni hidžru ne učiniše a Lutu da bi kazne bio spašen hidžra bijaše naređena. Da učiniše hidžru i napustiše grijeh i oni bi spašeni bili. Blud otvara vrata ponora. Poslanik veli da kada se nemoral u društvu pojavi Allah tim ljudima da kaznu, bolest i epidemiju kakva je ranije nepoznata bila. Na ahiretu su dva mjesta gdje će ljudi boraviti: „Divno mjesto“ i „Bezdana provalija“. Ko učini hidžru iz grijeha i tewbom se očisti on ka mjestu divnom korača. Kad proživljeni budemo sve će o našem dunjalučkom životu svjedočiti. Svjedočit će ruke, noge, pa umjesto da svjedoče o grijehu, o krađi, ubistvu, o napuštanju dobra, učinimo hidžru kako bi slušali svjedočenje o dobru. Ruka koja krade može sticati i dijeliti. Ruka koja uništava može red na zemlji uspostaviti. Tom nogom koja te od džamije udaljava možeš se džamiji i približavati. Hidžra je put. Budi muhadžir! Cijelim tijelom griješi s kim roditelji zadovoljni nisu. Cijelim tijelom griješi ko je pravo žene stavio ispred prava majke. Cijelim tijelom griješi ko roditeljima kaže „uf“, jer poslanik veli da je postojala blaža riječ od ove kojom prema roditeljima izražavaš negodovanje i nju bi Allah zabranio. Tewbom Gospodaru i traženjem halala od roditelja cijelim tijelom hidžru čini i brizi prema roditeljima se posveti jer nije šala, proklet je onaj kod koga roditelji, jedan ili oba starost dožive a on kod njih džennet ne zaradi. Sutra je prvi Muharrem, prvi dan Nove hidžretske godine. To može biti i prvi dan našeg opredjeljenja da se grijeha klonimo, da ka oprostu i Allahovoj milosti koračamo. Iskoristimo priliku i budimo muhadžiri kako bi nas Uzvišeni u divno mjesto uveo, u džennet nastanio. Uzvišeni Bože podstakni i pomozi našu hidžru. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
25.11.2011.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.