Gradska džamija Zavidovići

Dobrodošli na moj blog na kojem cu ispisivati hutbe iz Gradske dzamije u Zavidovicima.

30.11.2016.

POSLANIČE, SREĆU NAM DONOSIŠ

Ukoračili smo u Rebiu-l-evvel. Znam, svi znate da je to mjesec Mevluda. To je mjesec u kojem je čovječanstvo, ustvari svjetovi, počašćeni milošću Božijom jer Muhammed a.s., dolazi kao „RAHMETUN LIL ALEMIN“, Milost svjetovima. To je mjesec u kojem je, te godine slona, te godine kad je Ebreha odlučio porušiti Kabu, ugledano svjetlo koje obasjava krajeve daleke. Te godine, umjesto da bude srušena Kaba, srušio se Kisrin dvorac koji bijaše simbol nevjerstva i tiranije. Te godine, kad je odlučeno da se rušenjem Kabe, tog simbola tewhida ugasi svjetlo pravovjerja, ugasila se vatra kojoj se ljudi klanjaše. Svake godine Rebiu-l-evvel dolazi da nam važnost ovih događaja podcrta i da nas podsjeti na posebnost i veličinu čovjeka čije rađanje je bilo uzrok istim. Kroz vjekove sve, a njih se četrnaest naslagalo, čovječanstvo je crpilo pouku i napajalo se inspiracijom iz rebiulevvelskih događaja i Poslanikova života. Svjetlo, koje je tad, tog ponedjeljka, rebiulevvelskog dvanaestog dana zasjalo, svjetlo koje je Poslanik donio, kako on s.a.v.s., kaže, sija noću kao i danju, sija danas kao i onda. Pa iako imamo svjetlo, iako to svjetlo niti je, niti će na snazi gubiti, ipak sljedbenici tvoji Poslaniče nisu na svjetlima pozornice svjetske. Iako to svjetlo nije, niti će na jačini gubiti, ipak sljedbenici tvoji Muhammede nisu danas na pozornici osvijetljeni ni kao važan politički ni kao značajan ekonomski, ni kao interesantan znanstveni, centar i faktor. I mi ovdje u Bosni svjetlom riječi Božije smo počašćeni. Ona nam nudi sreću na Dunjaluku i spas na Ahiretu. Rebiu-l-evvel je prava prilika da analiziramo, jesmo li ostvarili dunjalučku sreću i koračamo li putem ka Allahovom zadovoljstvu. Sreća je kad čovjek ostvari unutarnji mir. Tog mira bez vjere u srcu i namaza u praksi nema. Poslanik čiji dan rođenja ćemo u ovom mjesecu obilježiti, kaže nam: „Ko čuva namaz, na Dunjaluku će imati nur a na Ahiretu spas, a ko ne čuva namaz niti će na Dunjaluku imati nur niti na Ahiretu spas“./Ahmed/. Sreća je kad čovjek ima skladan brak i sretnu porodicu. I skladan brak, i sretnu porodicu naći ćemo na onoj stazi kojom nas Poslanik vodi. Omladino naša draga, ako želite biti Poslaniku dragi i blizu njega, požurite u brak jer je on pola vjere a i zato što Poslanik opominje: „Brak je moj sunnet, a ko ne slijedi moj sunnet ne pripada meni“. Ništa mi, od velikog rebiulevvelskog događaja nećemo imati ako Poslanikovom stazom ne krenemo. Sreća je kad čovjek ima hairli, odgojenu djecu. Na tome voljeni Poslanik insistira posebno. Na tu žrtvu, da djecu odgojimo, nas podstiče snažno. Kazuje nam o djeci kao o trajnom dobru i savjetuje: „Ništa vi, o roditelji, ne možete djeci ostaviti bolje od lijepog odgoja“. Neka nas nastupajući Rebiu-l-evvel snagom svojih poruka inspiriše da se okrenemo istinskim vrijednostima. Neka nas rođenje Poslanikovo podstakne da se borimo da nam djeca budu i dunjalučki i ahiretski ponos. Neka svjetlo koje je tog davnog Rebiu-l-evvela obasjalo krajeve daleke, preko porodice, preko mekteba, preko džamije, preko škole i obrazovanja obasja put našoj djeci u sigurnu budućnost i ka bezbijednom boravištu. Sreća je kad živiš u uređenom društvu. To je ono društvo kojem se Poslanik s minbera obraća: „Tako mi Boga da je moja kći Fatima ukrala ja bih joj odsjekao ruku“. To je ono društvo u kojem nakon preuzimanja dužnosti halife, Ebu Bekr govori: „Najslabiji među vama je najjači kod mene“. To je ono društvo kojem iz mihraba govori Omer r.a.,: „I mazga da slomi nogu na neuređenim putevima Šama, i zato bi Omer bio kriv“. To je ono društvo kojem je vladar tako častan i pobožan da ga se meleki stide. To je društvo u kojem se ljudi natječu u dobru i dobročinstvu. U kojem žude da budu po dobru prepoznati i svjesni su da nije Dunjaluk cilj, cilj je Džennet. To društvo čine ljudi koji poruku ovog hadisi kudsija potpuno razumiju i žive. Poslanik prenosi od Gospodara svjetova: „Ljudima i džinima vijest veliku šaljem. Ja ih stvaram a oni obožavaju drugog. Ja im dajem opskrbu a oni zahvalni drugom. Najbolji rob je onaj koji je ponizan, a najlošiji kod Mene je onaj koji je ohol. Ja im nudim Svoju milost a neovisan Sam od njih. Oni izazivaju Moju srdžbu grijesima a ovisni su o Meni. Okupljeni u zikru su Moga sijela učesnici, pa ko želi u to sijelo neka Me se sjeća. Pokorni su Mi dragi, a griješnima nisam uskratio Moju milost. Ako Mi se pokaju, Ja sam njihov Voljeni. Ako odbiju pokornost, Ja ću im slati iskušenja da odstarnim mahane od njih. Jedno dobro djelo kod Mene vrijedi koliko deset i više, a jedno loše se računa samo kao jedno, a Ja i opraštam. Tako Mi Moje veličine i dostojanstva, ako Me zamole za oprost, oprostit ću im. Ko Mi krene kajući se, požurit ću prema njemu, a ko se od Mene okrene pozvat ću ga i reći: „Kuda ideš, zar imaš Gospodara poput Mene“? Uzvišeni Bože, pomozi nas da slijedeći Poslanika, put sreće i spasa pronađemo. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
02.12.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

23.11.2016.

DISCIPLINIRAJMO SEBE

Zabilježeno je da je Omer ibn Hatab upitao Ahnefa ibn Kajsa:“Ko je najveći neznalica među ljudima?“Ahnef odgovori:“Onaj ko proda svoj Ahiret za Dunjaluk.“Omer ga upita :“Hoćeš li da ti kažem ko je veći neznalica od toga?“Ahnef reče:“Hoću,vođo pravovjernih.“Omer mu reče:“Onaj ko proda svoj Ahire za Dunjaluk drugog čovjeka.“ Činiti loše ljudima,vrijeđati,ogovarati,ponižavati,tuđe bespravno prisvajati ili čovjeka fizički ugrožavati,to vjera ne dozvoljava.Onaj ko to čini neće se moći grijeha osloboditi obraćajući se Allahu.Ljudi jedni drugima trebaju oprostiti da bi se tih,jedni prema drugima,učinjenih grijeha oslobodili.Ako oprost ne zatražiš,ako s tim grijehom učinjenim prema čovjeku pred Gospodara svjetova odeš,morat ćeš to u Danu konačnoga suda platiti.Platiti čime?Svojim dobrim djelima ili preuzimanjem grijeha od oštećenog.Tako se gubi,odnosno proda Ahiret za Dunaluk drugog čovjeka. Poslanika imamo za uzor.I u ovom segmentu življenja vjere,uzor nam je.Ebu Seid el Hudri r.a. kazuje:“Neki je muhadžir imao potrebu Poslanika nešto pitati i želio se s njim s.a.v.s. nasamo naći.Poslanik je tada boravio u logoru Batha.Noću je izlazio do Kabe da tavafi a ujutro bi se vraćao da s ashabima klanja sabah.Jednom se duže zadržao u tavafu te požuri nazad kako bi prije izlaska sunca stigao u logor i s ashabima klanjao namaz.Pred njega izađe spomenuti čovjek,uze za uzde njegove deve,zaustavi Poslanika i reče:“Allahov Poslaniče imam potrebu kod tebe.“Poslanik mu reče:“Pusti me žurim,tvoja potreba će biti zadovoljena.“Čovjek nije htio da ga pusti a pošto se Poslanik pobojao da će zakasniti na sabah malo ga je bičem udario i odgurnuo te pored njega prošao.Kada je sklanjao sabah,Poslanik se okrenuo prema ljudima i rekao:“Gdje je onaj kojeg sam maloprije udario bičem?Neka mi vrati udarac.“Čovjek je odgovorio:“Utječem se Allahu i Njegovom poslaniku.“Poslanik ga pozva da se primakne.Kad se primakao,Poslanik mu dade bič i reče;“Uzmi svoje pravo za primljeni udarac i vrati mi istom mjerom.“Čovjek odgovori:“Utječem se Allahu od toga da udarim Njegova Poslanika.Oprostio sam ti Allahov Poslaniče.“Poslanik tada reče:“Ljudi,bojte se svoga Gospodara.Niko od vas neće nanijeti nepravdu vjerniku,a da mu se Allah neće osvetiti na Kijametskom danu.“ Život,čast i imetak,to su nepovredive vrijednosti,po učenju naše vjere.Allah dž.š. nas jasno, nedvosmisleno upozorava da je ubistvo grijeh za koji se sigurno ide u Džehenem.Vjera nas jasno uči da je čast drugog čovjeka svetost i da ničim,nikad ne treba na tu čast udariti.Ljudski je život svetiji od Kabe,a Poslanik kaže:“Čovjek je djelo Božije i neka je proklet onaj koji to djelo ruši.“U izvorima vjere nam uzvišene,naći ćemo jasne poruke da ništa,ni jedan zalogaj tuđega ne uzimamo jer time ugrožavamo sebe i svoj put ka spasu i uspjehu. Enes r.a. prenosi da je Poslanik rekao:“Često se prisjećaj smrti,to će te odvratiti od grijeha.Budi zahvalan,to će ti povećati blagodati.Često čini dovu,jer ne znaš kad će je Allah uslišati.Nipošto nemoj prekoračiti granicu niti pomagati da se ona prekorači.Dobro se čuvaj razvrata i nepravde,jer onome kome se nepravda nanese Allah bude pomagač.Dobro se čuvaj spletkaenja jer se plod spletkarenja vraća spletkarošu.“ Imamo braćo svi mnogo posla na sebi.Taj posao discipliniranja sebe trebali bi uraditi kako ne bi bili od onih koji svoj Ahiret daju za Dunjaluk drugog čovjeka.Olahko mi,bez razmišljanja o posljedicama,kvalificiramo ljude.Nije nikakva rijetkost da o ljudima bez ikakvih argumenata govorimo da su kriminalci,da su nečasni i nepošteni...Ako nemamo nikakve dokaze,i to materijalne,ako to što iznosimo nemamo čime pred sudom dokazati,tada bismo i radi našeg Dunjaluka i radi naše vječnosti takvih se kvalifikacija trebali kloniti,jer istim širimo smutnju u društvu a sebe vodimo u vatru.Kod nas je ova praksa posebno izražena kada poslije jednih na vlast dolaze drugi.Tada govore o nečasnostima predhodnika ,a nikad niko ili je posve rijetko neko završio pred sudom da se to i dokaže.Vjera od nas zahtijeva da se ustegnemo od neosnovanih optužbi,a da kao vjernici i odgovorni ljudi svaku osnovanu sumnju s potrebnim dokazima proslijedimo tužilaštvu i tako sebe uvrstimo u borce za istinu i pravdu,a ne budemo od onih koji prodaju svoj Ahiret za Dunjluk drugog čovjeka. Omer r.a. je rekao:“Vjerniku je dovoljno nesreće,ako ljude kudi zbog mahana koje i sam ima,ako kod drugih primjećuje svaku mahanu a svoje ne vidi i ako sugovornika uznemirava nečim što se sugovornika ne tiče.“Čovjek može griješiti prema Stvoritelju i prema stvorenjima.Treba se ustegnuti od svakog grijeha ,a posebno od grijeha prema čovjeku.Evo zašto,Poslanik kaže:“Glasnik ispod Arša će povikati na Kijametskom danu:“Muhamedov umete,ono što ste griješili prema Meni,oprosti sam vam.Ostale su nesuglasice i nepravde među vama,oprostite ih jedni drugima i uđite u Džennet Mojom milošću.“ Uzvišeni Bože,uputi nas da se pomažemo u bogobojaznosti i dobročinstvu a ne u grijehu i neprijateljstvu.Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
25.11.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

09.11.2016.

RIJEČ BOŽIJA JE NAŠA SNAGA

Protivnike Poslanika predhodnih, Allah dž.š. je kažnjavao i uništavao.To se dogodilo Nuhovom narodu, Adu, Semudu, Lutovu narodu, faraonu, Hamanu, Karunu i mnogima drugim. Uzvišeni o tome kaže:“I sve smo prema grijesima njihovim kaznili, na neke vjetar pun pijeska poslali, a neke strašnim glasom uništili, neke u zemlju utjerali, a neke potopili. Allah im nije učinio nepravdu,sami su sebi nepravdu nanijeli.“(Ankebut40) Muhammedov ummet Allah dž.š., je odlikovao i nebeska čudesa nije učinio osnovom za potvrđivanje Istine, niti načinom da pomogne poziv Istini. Da je htio, Allah je mogao zaustaviti i Poslanikove i naše neprijatelje, mogao je na njih nebo strovaliti ili ih u zemlju utjerati i tako i Poslanika i vjernike borbe poštediti. Allah dš.š., je htio da ovaj Ummet, koji emanet posljednje Objave nosi, zemljom hodi u skladu sa uobičajenim zakonitostima, da se trudi i pati, trpi i podnosi, odriče i žrtvuje, iseljava i bori, pobjeđuje i kuša poraz i da u redovima njegovim bude svjedoka Istine – šehida. Allah dš.š., je odredio da ovaj svijet počiva na dvojnosti, da dobro bude izmiješano sa zlom, slast sa boli, da u čovjeku bore i nadvladavaju se razni porivi, da biva i zdrav i bolestan, da se smjenjuje i svjetlo i tama, noć i dan. U duhovnom svijetu postoje meleki i šejtani, među ljudima dobri i loši, čovjek kuša i nadahnuće meleka i šejtanska došaptavanja. Allah dž.š., vjernike na iskušenje stavlja. On Uzvišeni oružje i pomagače i vjernicima i nevjernicima daje da bi se jasno očitovalo, ko slijedi Njegovu riječ i Poslanika, a ko šejtana i njegovu družinu. Allah Uzvišeni kaže: „Mi činimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa izdržite! A Gospodar tvoj vidi sve“./Furkan,20./ „Da Allah hoće, On bi im se osvetio, ali On želi da vas iskuša jedne pomoću drugih“./Muhammed,4./ Musliman ima misiju. Zadaća mu je i cilj da promoviše istinu i pravdu, da širi dobro i uputu i da posvuda bude dobrota a Allahova riječ bude uzdignuta. Riječ Božija je tu da bi nam bila oružje u borbi protiv unutarnjih slabosti, protiv zabludjelosti uma, devijatnog morala, društvene potlačenosti, osione vlasti i nepravdi koje ljudi i narodi čine jedni drugima. Riječ Božija je slabima snaga. Uzvikuje im, nađite snage u sebi, ne klonite, od borbe ne odustajte! Zar je bilo izgleda da muslimani pobijede na Bedru? Zar je bilo za očekivati da samo osam godina nakon hidžre Mekka bude slobodna.? Trud i borba, žrtva i želja za uspjehom, bivaju nagrađeni. Nađi snage u sebi, o brate mu'mine, i ne priznaji poraz, ne prihvataj bezizlazje. Ko to od nas nije naišao na teškoće, na prepreke ali ako si uporan i znaš šta hoćeš, uspjet ćeš. Riječ Božija poniženima dovikuje, podignite glave! Zar se ne sjećate da Bilal r.a., bijaše na vreli pijesak svezan i kamenom pritisnut ali ostade ponosan. Razna i teška iskušenja prolazili su vjernici, prolaze ih sad i čekaju nas u budućnosti, ali uvijek treba imati na umu da ni trn vjernika na putu ustrajavanja u dobru ne ubode a da za to ne slijedi nagrada. Ovom Ummetu Muhammedovu a.s., Allah dž.š., je ostavio u obavezu da se sam bori, da sam, trudom i žrtvom ostvaruje uspjehe i korača u pobjede. Može Allah uništiti neprijatelje naše, odstraniti prepreke, skloniti s puta, kojim nam je ići, sve što nas usporava, ali On želi da vidi ko je od nas borac a ko nije. Hoće da vidi ko se trudi a ko od drugog rješenje čeka. Hoće Uzvišeni da razdijeli marljive od lijenih. Poslanik je svima uzor. Šio je odjeću svoju, popravljao obuću. Nije se uzdao u drugog i od nas očekuje isto. Ono što on s.a.v.s., od Allaha dž.š., donosi, uspavanima uzvikuje, probudite se! Ne sanjajte o boljem sutra bez truda i borbe. Ne sanjajte o blagostanju bez odricanja i žrtve. Ne sanjajte, o omladino, o budućnosti boljoj bez kvalitetnog obrazovanja, bez usvojenih moralnih normi, ne sanjajte o čudu jer se ono neće desiti. Ovom Ummetu je Allah dž.š., odredio i u obavezu stavio da sami svojim životom dokazuju istinitost Objave. Neće neprijateljima našim doći ni snažni vjetar, ni zaglušujući krik, neće ih niko prevrnuti pa da ono što je gore postane skršeno. Na javi, stvari funkcionišu tako da su samo jaki poštovani i sigurni. Velikan naš, Muhammed Ikbal kaže: „Slabost ne izaziva divljenje, snaga pobuđuje poštovanje“. Riječ Božija data nam je kao ta snaga kojom trebamo osnažiti sebe i tako onemogućiti neprijatelja da nas ugrozi. Oholima, ta riječ objavljena poručuje, siđite sa prijestolja oholosti, škrtima, dijelite iz Allahovog imetka, ne vašeg, strankam i političkim djelatnicima poručuje: „Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjerite i kada ljudima sudite da pravično sudite“./Nisa,58./ Onima koji se diče svojim porijeklom poručuje: „Koga uspore njegova djela, neće ga ubrzati njegovo porijeklo“./Muslim/. A svim ljudima poruka je: „Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji“./Hudžurat,13./. Uzvišeni Bože, učini nas svjesnim snage riječi Tvoje i pomozi nam da je u naš život, u svakodnvnicu našu unesemo. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
11.11.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

02.11.2016.

ZAŠTO NAM NIJE BOLJE?

Imamo bogatstva, rudna, šumska, vodne potencijale. Imamo plodnu i nezagađenu zemlju. Ne fali nam ni stručnih i pametnih ljudi, samo im treba dati priliku. Imamo vrlo ugodnu klimu što je blagodat neizmjerna. Ko bi nabrojao sve što nam je Bog dragi poklonio? Ipak, i uprkos svemu, stanje u društvu i državi je teško, siromaštvom i neimaštinom opterećeno, nezaposlenošću. Opterećeno poremećenim međuljudskim odnosima. U ljudima stanuje neka apatija i bezvoljnost da se problemu ide u susret, da se on savlada. Mnogi su u nekom iščekivanju, zbunjeno se okreću oko sebe i pitaju se, šta se to nama dešava? Hasan el Basri se suočio s pitanjem istim jer i u njegovom vremenu i društvu bijaše problema i pojava koje su uznemiravale i društvo na putu ka boljem, usporavale. Sagledavši stanje, taj velikan naš, reče: „Vi imate Objavu, slušate njene riječi i poruke, ali vaše ponašanje je daleko od tih poruka“. Braćo, nije Allah poslao Objavu da bi se mi takmičili, ko te Objave zna više i ko je ljepše uči i recituje? Jasno je, posve je jasno zašto je Kur'an tu među nama. „Da opomene onoga ko ima pameti i da zasluže kaznu nevjernici“. /Ja-sin, 70/. Mi smo razumom obdareni, pametni smo, nama je ta Opomena upućena. U njoj je propis o životu ispravnom. U njoj su granice sreće čovjekove. Ako granicu prekoračiš, ako Allahovu riječ zanemariš, sreća nestaje. U Objavi je zahtjev upućen čovjeku da vjeruje i dobra djela čini. Ponavljam, da vjeruje i dobra djela čini. Malo je ljudi koji ne vjeruju. Ako nas sve pitaš, jesmo li vjernici, bit će odgovor potvrdan kod gotovo svih. Ali šta je vjera, ako dobročinstva nema? Nama fali spremnost da gdje god je to moguće uraditi, dobro djelo uradimo. Samo u nas ima izreka da je bolje džaba ležat nego džaba radit. Ozbiljno je se zapitati, zar je moguće da vjernik, musliman tako misli i govori. Vjernik, musliman zna da nema dobrog djela, da je učinjeno džaba. Govoriti da je bolje džaba ležat nego džaba radit, može samo onaj koji potpuno zanemaruje Ahiret. Allahovo obećanje je istinito. On nam poručuje da nema dobrog djela koje neće biti nagrađeno, niti ima lošeg koje neće biti sankcionisano. Nerad i ljenost jesu loše djelo. Stanje u društvu nam kaže da mi već trpimo sankcije. „Vi ste na blagodatima nezahvalni, a Allah vas nebrojenim blagodatima obasipa“. I ovo je jedan od razloga zašto je nama ovako kako jest i zašto zbunjeno gledamo nekud i iz tog od nekud čekamo pomoć i rješenje. Zahvalnost je čovjekova obaveza. Ta zahvalnost kojom je obavezan, to nije samo riječ, el hamdulillah. Zahvalnost istinska, to je djelo. Djelom se, naravno dobrim, istinski zahvaljuje. Blagodatima se treba ispravno koristiti, i to je vid zahvale na njima. Allah nam je dao njive, livade i šume, potoke proveo kroz njih i izvore čiste vode dao. Koristimo li to? Možda smo to zapustili, a možda i uništili. Allah nam je dao zdravlje, tu blagodat neprocjenjivu. Poslanik nas podstiče da iskoristmo zdravlje prije bolesti. Iskoristi zdravlje brate i klanjaj dok si zdrav, dok možeš. Kad ne mogneš htjet ćeš, ali nećeš moći. Mi smo čuli našeg Poslanika da nam kazuje da nije isto vrijedan namaz obavljen sjedeći i stojeći. Nije problem kad ostariš, onemoćaš klanjat sjedeći, mora se klanjati kako god, ali iskoristi zdravlje. Iskoristi bogatstvo jer ko zna šta će biti sutra. Uplati sebi za Ahiret od blagodati dunjalučkih. Sadaka je čudo od dobrog djela. Zašto nam nije bolje? Evo skoro bijaše okupljanje na Čevljanovićima, još skorije vašer u Puračiću. Znate li braćo, da je petnaest autobusa iz našeg siromašnog grada išlo tamo. Zamislite braćo, da je neko stao pred taj džemat od sedam stotina i pedeset ljudi i tražio od njih da daju po deset km za svoje mjesto u Džennetu. Da je tražio za kuhinju sirotinjsku, za studente siromašne, za knjige školske. Da je tražio da nekog siromašnog mladića pomognemo da se oženi????? „Vi ne tražite oprost nakon što pogriješite“, i to je jedan od razloga, što nam je ovako kako jest, a nismo zadovoljni kako nam je. Griješimo, jeste svaki je čovjek griješnik, ali vjernik, on osim što griješi i kaje se, pa se učinjenom grijehu ne vraća. Našeg će te čovjeka često čuti kako sebe tješi da je Allah milostiv i da će mu oprostiti. Taj je naš brat svjestan grijeha svog ali ne izriče pokajanje, već oholo i drsko konstatuje da je Allah milostiv i da će biti unutar te milosti i za njega mjesta i bez tewbe. Zašto ti, o brate, od onoga koji prema tebi pogriješi tražiš izvinjenje? Zašto ti je stalo da ti se izvine i obeća da neće više? Ti tako, cijenjeni brate, zadovoljavaš svoj ego. Stalo ti je da kažeš da si bio u pravu i da je prema tebi učinjena nepravda. Allah dž.š., je neovisan, ništa mu od nas ne treba pa ni naša tewba. On, Milostivi na tu tewbu nas podstiče radi nas, radi naše sreće, radi našeg uspjeha, radi naše potrebe da nam život bude bolji. „Vi ne postupate prema onome što znate“, i zbog toga veli Hasan el Basri društvo je u krizi. Svi znamo šta je dobro a šta nije. Svi znamo šta je halal a šta haram. Svi znamo koji je put pravi a šta je stranputica. Znate, u Ezelu nas je Allah dž.š., pitao: „Zar ja nisam vaš Gospodar? Jesi mi svjedočimo, i to zato da na Sudnjem danu ne reknete Mi o ovome nismo ništa znali“. Mi o tome, kako treba urediti društvo, sve znamo. Mi tačno znamo zašto nam je ovako kako jest i zašto živimo u ekonomskoj nesigurnosti i političkoj konfuziji. Ko će moći od nas reći, nisam znao? „Vi ne uzimate pouku iz smrti vaših najdražih“, i zbog toga vi ste tu gdje jeste uzvikuje Hasan el Basri. Ta poruka je jednostavna i čovjekovu razumu za pojmiti lahka. Nema ništa važnije kad na tabutu budemo od djela dobrog. Onog dobrog djela koje si u vrijeme slobodno, dangubeći propustio učiniti. Zato, brate muslimanu, mijenjaj se i budi siguran da nipošto nije bolje džaba ležat nego džaba radit. Zanijeti sve što činiš da je u ime Boga pa ćeš i ovdje i tamo, srećan biti. Uzvišeni Bože, pomozi nas da se mijenjamo i ka Tvom zadovoljstvu korak svoj usmjerimo. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
04.11.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

19.10.2016.

NEĆE DRUGI, MI MORAMO!

Ibn Abbas r.a. prenosi da je Poslanik rekao: „Ko želi da bude najjači čovjek, neka se oslanja na Allaha. Ko želi da bude najplemenitiji i najčasniji čovjek, neka se boji Allaha. Ko želi da bude najbogatiji i najneovisniji čovjek, neka više vjeruje u postojanost i sigurnost onoga što je kod Allaha nego što vjeruje u postojanost onoga što on ima“./Nesai/. Od svih stvorenja Božijih jedino čovjek ne može bez rada opstati na zemlji. Od svih stvorenja Božijih jedino je čovjek osuđen na pečeno, jedino se on mora obući, jedino je njemu nužno učiti, školovati se, jedino on mora brinuti o sebi, ali jedino je on, čovjek, obdaren razumom, počašćen Objavom i stvoren tako da može raditi. Musliman zna da mora raditi i da je to farz. Radom, čovjek snaži sebe, poboljšava svoj status u društvu. Marljive društvo cijeni i poštuje, neradnike i lijene prezire. Kao što čovjek na putu spoznaje nije ostavljen da luta već mu je Objava data, Allah dž.š., čovjeka, trudbenika, vrijednog i požrtvovnog roba Svog ne ostavlja bez pomoći. Ima vjernik mogućnost uvijek da se na Allaha osloni. Allah dž.š., obećava, a obećanje Njegovo je istina, da će svakom ko se trudi, bori i žrtvuje na putu dobra, pomoći. Uzvišeni nam zapovijeda da se brinemo o sebi, zapovijeda nam da se trudimo, da se međusobno pomažemo i volimo. Kaže nam da smo braća i sestre, i sad zamislite braćo, kad bi se svi u dobru ujedinili i ono što je do nas učinili, sigurni budimo da pomoć Božija ne bi izostala. Evo u ovim danima nakon izbora u medijima najčešće slušamo preračunavanja ko u kojem Vijeću općinskom ima većinu a ko nema. Slušamo koji će načelnik moći komotno a koji teško vladati. Iz perspektive nas, nas običnih ljudi, čini se da je takva priča i pristup takav, potpuno nepotreban. Zar nismo svi većina kad treba biti koristan svome domu i Domovini? Zar nismo svi većina kad treba služiti svome rodu i narodu? Zar nismo svi na istoj strani kad treba napraviti put, popraviti školu, unaprijediti sport, kad treba studente stipendijom pomoći, kad treba grad urediti, u sela naša rasvjetu odvesti itd.. Naše bi, i ne samo naše, vijećnike zamolio da odu u Foču, Rudo, Čajniče... i da tamo spoznaju svu pogubnost njihovog poimanja većine i svu beznačajnost ko je iz koje stranke. Braćo, svi stanimo na stranu dobra, Allah dž.š., će nas pomoći. Neće Allah pomagati one koji se svađaju i oko ličnih interesa i nevažnih stvari prepiru. Od svih stvorenja Božijih jedino se od čovjeka zahtijeva da vjeruje i bogobojazan bude. Sve se Allahu pokorava, govori nam On. Sve Njega slavi, osim svi ljudi. Ne slave Svevišnjeg ljudi svi. Među ljudima ima nezahvalnih, ima blagodati podarenih nesvjesnih. Ima onih koji se ponašaju kao da su neovisni od svoga Stvoritelja. Od nas se traži bogobojaznost jer samo mi možemo griješiti. Druga stvorenja Božija ne griješe, ili nemaju moć rasuđivanja pa neće odgovarati. Ako želiš biti plemenit i častan ima uslov jedan, budi bogobojazan. Šta je brana između tebe i grijeha osim strah od Boga i svijest o odgovornosti? Ništa osim svijest, spoznaja da te Allah gleda, da sve zna i da će te za taj skriveni grijeh pitati, te ne može od grijeha odvratiti. Častan je čovjek kome se vjeruje na riječ – bogobojazni znaju šta je obećanje. Častan je onaj koji je povjerljiv – bogobojazni znaju šta je emanet. Častan je onaj koji je pošten – bogobojazni znaju šta je vjera. Častan je onaj koji je vrijedan i marljiv – bogobojazni znaju da je to farz. Braćo, vrijeme je, krajnje je vrijeme, da u društvu afirmišemo vrijednosti, da cijenimo poštenje, rad, iskrenost, povjerenje. Braćo, vrijeme je da se prestanemo nadati i da prestanemo vjerovati da će nas neko od neprijatelja štititi. Samo nas naša bogobojaznost može od šejtana sačuvati. Samo nas naš požrtvovan rad i iskren pristup poslu i obavezama može sačuvati od novih zala i nevolja. Ako mi budemo dobri, bogobojazni, Allah dž.š., je svemoćan, On će se pobrinuti za našu sigurnost i budućnost. On zna i kako i može sve. Ne živimo u zabludi! Nije nas niko zaštitio od topova, od genocida, nije nas niko zaštitio od progona, niko nije spriječio podjelu ove zemlje. Nije nas niko zaštitio od referenduma. Zar bi nas neko zaštitio od nestanka? Poručuje Poslanik:, vjeruj, čvrsto vjeruj, budi bogobojazan i bori se, u tome je tvoja čast i tvoj ponos. Od svih stvorenja Božijih jedino čovjek ima potrebu gomilati imetak, samo on gradi i kupuje i ono što mu ne treba. Ta pohlepa čovjeka vodi u grijeh. On prisvaja tuđe na nedozvoljen način, krade, gazi u korupciju... Evo u ovom, na početku, citiranom hadisu Poslanik nas pita, šta je sigurno? Ono što si sakupio i po bankovnim računima rasporedio, ono što si sakupio i u bespotrebne kuće i vikendice skrho, ili ono što je kod Allaha? Sigurno je samo ono što je kod Allaha. Znam, da to svi znamo. Ali je isto tako istina da se niko ili skoro niko od nas tako ne ponaša. Evo šta je Lukman mudri sinu oporučio: „Ne bavi se Dunjalukom, uzmi od njega samo koliko ti treba. Gospodaru robuj koliko ti On treba. Za Ahiret radi onoliko koliko bi htio da na njemu živiš i uživaš, a griješi onoliko koliko si spreman podnijeti kaznu“. Uzvišeni Bože, osnaži nas u tewekkulu, povećaj nam bogobojaznost i učvrsti u vjerovanju. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
21.10.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

12.10.2016.

BRAK JE POSLANIKOV SUNNET

S brojnim problemima i izazovima se susreću društva. Neki su tako ozbiljni da ugrožavaju same temelje istog. Ni naše društvo nije pošteđeno teških izazova ali nažalost nije osposobljeno nositi se s njima niti ima plan kako problem preduprijediti. Jedan od problema koji je, bez sumnje, aktuelan širom svijeta, zapadnog posebno, je kriza braka i porodice. Statistički podaci u našoj zemlji su vrlo zabrinjavajući i zovu nas na buđenje kako bismo ovaj problem ozbiljno shvatili i prišli mu na krajnje promišljen način. Od nas se očekuje da u skladu sa propisima naše vjere djelujemo. Zadaća nam je svima da naređujemo dobro a od zla odvraćamo. Ima, braćo, opština u našoj zemlji u kojima je u protekloj godini bilo više razvoda nego vjenčanja. Broj razvoda braka na nivou cijele države iz godine u godinu se povećava. U 2008-oj ih je bilo 1369 a u 2014-oj 2600. Šta je brak? Islamski pravnici ga definišu kao ženidbeni ugovor prema šeriatskim propisima zaključen između muškarca i žene njihovom slobodnom voljom čime stiču pravo da žive u halal intimnom odnosu. Islam, vjera naša uzvišena, nekim ljudima je brak naredila, nekim preporučila a nekim zabranila. Brak je obligatna dužnost, farz, onoj osobi koja je materijalno zbrinuta a nije u stanju sačuvati se od bluda. Brak je preporučen, mustehab, osobi koja ima materijalne uslove za normalan bračni život a sigurna je da neće otići u grijeh. Brak je zabranjen, haram, onome ko se može ustegnuti od grijeha a škrt je i ne bi omogućio supruzi normalno življenje kao i osobi koja boluje od neke neizliječive, zarazne, venerične bolesti, pa ne bi mogao izvršavati svoje bračne dužnosti. Zašto je broj sklopljenih brakova u našim selima i gradovima sve manji? Mnogo je faktora koji na to utiču. Ne treba zanemariti ni ekonomsku situaciju, ali jedan od ključnih je ne poštivanje propisa naše vjere i slobodno stupanje u intimni odnos prije braka. Ponekad se ima dojam da taj čin naši ljudi uopće ne doživljavaju kao grijeh, a grijeh je to, i to ne bilo kakav, već veliki. „Ne približavajte se bludu“, zapovijeda naš Gospodar a potom iznosi i razloge zašto: „jer je to razvrat kako je to ružan put“./Isra,32./. Brak je cijenjena braćo, posebno se obraćam mladima, Poslanikov sunnet. Trojica su ljudi došla Poslaniku pitati o ibadetu i pobožnosti. Jedan od njih je rekao da klanja po čitavu noć. Drugi je rekao da posti svaki dan. Treći reče da se uopće neće ženiti. Poslanik ih je saslušao, prekorio i rekao: „Ja postim ali i mrsim, klanjam ali i spavam i oženjen sam“, pa dodao: „Ko se ne pridržava moga sunneta, on ne pripada meni“. Brak je najbolji čuvar morala, zdravlja, porodice i društva. Poslanik nas je podučio da je nedopustivo da musliman bježi sa pozornice života i da se povlači u ibadet. Traži od nas da se uhvatimo u koštac s problemima koje život nosi i da ispunjavamo svoje društvene i porodične obaveze. Rekao je: „Ko se oženi, taj je sačuvao dvije trećine vjere“. Ovako je Poslanik reagovao prema onima koji su od braka bježali u ibadet. Šta bi rekao danas onima koji u brak ne stupaju, ne zbog želje da imaju više vremena za ibadet, već zbog činjenice da ono što je u braku halal nalaze izvan te institucije pa za brakom nemaju ni potrebu a zanemaruju činjenicu da to što čine je grijeh i to takav da u momentu tog griješnog čina iman ih napusti. Za šest godina, od 2008-2014, broj razvoda se u našoj zemlji udvostručio. Zašto? Jedna bračna savjetnica odgovara na ovo pitanje. Ovo je njeno iskustvo: „Mladi ulaze nespremni u brak, imaju nerealna očekivanja i brak idealiziraju. Nemaju spremnosti na kompromis, iskrenosti i fali im otvorena komunikacija. Tu su i problemi u široj porodici, te različiti odgojni stilovi i ekonomska situacija. Žene su danas obrazovane, zaposlene, ekonomski su neovisne i lakše se odlučuju na razvod nego ranije kad su bile ekonomski ovisne o mužu te primorane podnositi i različita zlostavljanja“. Da ne bi došlo do razvoda braka tako lahko i zbog bezazlenoga problema nužno je slijediti uputu naše vjere. Izbor bračnoga druga je važan za sretan i stabilan brak. Poslanik nas uči da se bračni drug bira po kriteriju, ljepote, porijekla, bogatstva i odgoja. A zatim preporučuje: „Opredijeli se za onu, onog, koja je, koji je, najboljeg odgoja“. „Ko se oženi zbog bogatstva, Allah će mu povećati siromaštvo“, obećava Poslanik. Ne mora to značiti da neće imati novca i imetka. Možda će imati i previše ali će imati i osjećaj nezadovoljstva. „Ko se oženi zbog porijekla, ugleda, Allah će ga poniziti“. Nije nevažno porijeklo bračnog partnera, ali je odgoj važniji. Zar Nuhov sin nije idealnog porijekla bio? Ljepota, cijenjena omladino, to je osobina koja stanuje u osobi, jer svi ćemo kroz vrijeme izgubiti vanjsku ljepotu. Osvojit će nas bore, osijedit će nam kosa, pogubit ćemo zube, nestat će naše snage, ali ljepota koju nam daje odgoj nećemo izgubiti bez obzira na protok vremena . Ta se ljepota starenjem uvećava. Statistike kažu da je najviše razvoda u našoj zemlji nakon petnaest i više godina braka. Možda bi tu pojavu neobičnu mogla objasniti ova naša bosanska mudrost koja kaže: „Kad se muž razboli, žena se oko njega svije, a kad se žena razboli njega ni briga nije“. Može biti da mnogi muškarac u ženi vidi samo objekat za vlastito zadovoljenje. Ako se budemo rukovodili preporukom Poslanikovom, i odgoj pri izboru bračnog druga stavljali na prvo mjesto, nećemo biti nespremni za brak, nećemo imati nerealna očekivanja, bit ćemo sposobni na kompromis, bit ćemo iskreni jedno prema drugom, imat ćemo zdravu komunikaciju i znat ćemo se nositi sa svim izazovima i iskušenjima, pa i ekonomskim. Znat ćemo da je i brak ibadet i znat ćemo da iz braka možemo osvojiti trajno dobro jer je jedna od svrha braka porod a dobro odgojeno dijete je, trajno dobro. Na kraju recimo da razvod braka nije zabranjeno, već Bogu najmrže dozvoljeno djelo. Znači može se desiti, ali samo onda kad je taj čin jedini izlaz. Uzvišeni Bože, pomozi nam da budemo uzorni muževi i odgovorni očevi. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
14.10.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

05.10.2016.

AŠURA NAM DOLAZI DA NAS OPOMENE

Prema predaji koju bilježi Ahmed u Musnedu 10. dan Muharrema, Ašure dan, je onaj u kojem se lađa Nuhova na brdu Džudijj usidrila. O tom događaju Bog Uzvišeni govori: „I kad je zapovijed Naša pala i voda s površine Zemlje prokuljala, Mi rekosmo. „Ukrcaj u lađu od svake životinjske vrste po par jedan i čeljad svoju, osim onih o kojima je bilo govora, i vjernike, a malo je bilo onih koji su s njim vjerovali“. I on reče: „Ukrcajte se u nju, u ime Allaha neka plovi i neka pristane! Gospodar moj uistinu, prašta i samilostan je“. I ona ih je ponijela valovima velikim kao brda i Nuh zovnu sina svoga koji se nalazio podaleko:“ O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima“. A on reče:“Skloniću se na kakvo brdo koje će me od vode zaštititi“. „Niko danas Allahove kazne neće pošteđen biti osim onoga kome se On smilovao“: reče Nuh, i val ih razdvoji i on potopljen bi. I bi rečeno: „O Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o nebo, prestani“! I voda se povuče i ispuni se odredba, a lađa pristade na brdu Dždijj, i bi rečeno: „Daleko nek je narod nevjernički“./Hud, 40-44/. Kako nam prenosi ibn Abbas, a bilježi Buharija, Poslanik je u Medini zatekao sinove Israilove kako dan Ašure poste, pa ih je upitao: „Zašto“? Rekli su: „ Ovo je poseban dan, dan u kojem je spašen Musa i narod Jevrejski od njihova neprijatelja pa ga je Musa a.s., postio“. Poslanik je rekao: „Meni je Musa a.s., bliži nego vama“, pa ga je i Muhammed a.s., postio i nama preporučio da postimo“. O tom događaju Bog Uzvišeni govori: „Još davno prije njih, Mi smo faraonov narod na iskušenje stavili, kad im je došao plemeniti Poslanik. „Ispunite prema meni ono što ste dužni, o Allahovi robovi, ja sam vam Poslanik pouzdani i ne uzdižite se iznad Allaha, ja vam doista donosim dokaz očevidni, i ja se obraćam i svome i vašem Gospodaru da me ne kamenujete, a ako mi ne vjerujete, onda me na miru ostavite“. I on pozva u pomoć Gospodara svoga: „Ovo je doista narod nevjernički“! „Izvedi noću robove moje za vama će potjera poći i ostavi more neka miruje, oni su vojska koja će zaista potopljena biti. I koliko ostaviše bašča i izvora, i njiva zasijanih i dvorova divnih i zadovoljstava koja su u radosti uživali, tako to bi, i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili. Ni nebo ih, ni Zemlja nisu oplakivali i nisu pošteđeni bili, a sinove Israilove smo ponižavajuće patnje spasili od faraona, on je bio gord, jedan od onih koji su u zlu svaku mjeru prevršili“. /Duhan, 17-31/. Dan Ašure je u utorak. Kao i svake i ove godine nam dolazi da ova dva događaja aktuelizira, da nas na njih podsjeti i da nas motiviše da iz njih pouku crpimo. Nuhov poziv upućen sinu da u lađu uđe, poziv je koji je svakom čovjeku upućen, jer izvan te, po Božijoj uputi, i nadzoru Božijem napravljenoj lađi, nema spasa. Allah dž.š., nas poziva da ukoračimo u tu lađu spasa: „O vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama šejtanovim, on vam je zaista neprijatelj otvoreni. A ako skrenete nakon što su vam došli jasni dokazi, onda znajte da je Allah silan i mudar“./Bekare,208-209./. Gdje je spas, ako se u lađu ne uđe? Za Nuhova sina, nije bilo spasa izvan lađe. Čovječe, posmatraj primjer Nuhova sina neposlušnog i nauči, upamti. Svaki čovjek Bogu neposlušan neće se spasiti. Nuhovom narodu je došao dan u kojem je spasa bilo samo za vjernike, samo za one koji se u lađu ukrcaše. Svi ćemo dočekati dan kad će samo vjernici biti spašeni, to je Dan konačnoga suda. Čuo je Nuhov sin poziv očev, ali se ne odazva. I narod Nuhov je poziv Poslanika svoga čuo, ali oni prste u uši stavljaše i odjećom se pokrivaše da ne čuju i ne vide. Čuješ li ti ezan? Gdje se skloniš, pa se ne odazoveš? Odazovi se! Na sedždu pani, a cijela zemlja je mesdžid. Nije realno da se na svaki poziv ezana odazoveš dolaskom u džamiju ali jeste obavezno da na sedždu paneš jer ta sedžda to je tvoja lađa čvrsta. Nisu ekseri i daske od kojih Nuhova lađa skovana bi davali joj čvrstinu. Njena čvrstina i bezbijednost njena bijahu u ruci Božijoj. Ona je u ime Allaha plovila i pristajala a vjera ljudi koji u nju uđoše, tu joj čvrstinu i sigurnost obezbijediše. I naš tabut od eksera i dasaka je. Svi ćemo na njemu Bogu u susret zaploviti a siguran u plovidbi i na bezbjedno mjesto će pristati samo onaj ko sa sobom čvrstu vjeru i dobra djela ponese. Siguran će biti onaj kome na tabutu društvo bude namaz jer pouzdano znamo da je on prvo za šta će nas pitati. Nema mjesta na koje se u Danu konačnoga suda od odgovornosti može pobjeći. Bit će siguran samo onaj ko se Poslanikovu pozivu da Istinu slijedi odazove. Ašure dan, deseti Muharrem, u kojem je Nuh i vjernici spašeni uzvikuje nam: spasi se, u lađu spasa, Islam, uđi, a Islamu je namaz temelj. Put kojim je išao Musa i narod Izraelski je put kojim ide narod svaki na putu do vlastitog dostojanstva. I kad se Israilovi sinovi od faraona spasiše i u danu Ašure preko mora suhim putem pregaziše, oni se ne oslobodiše od poroka, od grijeha, pa su do obećane zemlje morali još dugo hoditi i na sigurnu kuću još dugo čekati. Ašure dan nam dolazi da iz ovog događaja mi pouku crpimo i da nipošto nakon što smo kroz sva iskušenja rata u kojem smo na nestanak bili osuđeni prošli, da se nipošto zlatnom teletu, simbolu robovanja dunjaluku ne okrenemo. Ašure dan nam poručuje: nastavite ići putem spasa. Nemojte nakon što ste pronašli put i preko mora rata prešli, nemojte pohlepi, mržnji, zavidnosti, svakovrsnom grijehu i poroku dopustiti da vaš korak ka sigurnosti ka prosperitetu ka zemlji obećanoj uspori. Ašure dan poručuje nam: spasite se, ne robujte dunjaluku, pokoravajte se Gospodaru i Dunjaluka i Ahireta jer je to jedini način da živite sretno na oba svijeta. Uzvišeni Bože, našu borbu za zemlju obećanu, Bosnu, pomozi i uspjeh nam daj, a našu plovidbu na tabutu putevima berzahskim učini sigurnom i daj da na Ahiretu ta naša lađa pristane kod džennetskih izvora, gdje za vjernike ima sve, i više od toga. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
07.10.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

28.09.2016.

PRISEGNIMO POSLANIKU NA VJERNOST

Musliman je neprekidno u ratu. Šejtan ga napada sa svih strana i sredstvima svim. Ima taj prokletnik samo jedan cilj, zavesti čovjeka na krivi put i u vječnu patnju ga odvesti. Allah dž.š., nas upozorava, govori nam o tom šejtanskom naumu i opominje nas da nam je šejtan neprijatelj pa da ga neprijateljem i držimo. Čovjek je tijelo i duša. Neprekidna je čovjekova borba da načini i održi ravnotežu između Dunjaluka i Ahireta. Šejtan uljepšava grijeh, uljepšava Dunjaluk i podstiče nas da odgađamo činjenje dobra za sutra. Musliman zna, jer je u Objavi čitao, da obaveze mora ispuniti na vrijeme i da svako odgađanje može biti pogubno. Poslanika su pitali, koje je najbolje djelo? On je rekao: „Namaz u njegovo vrijeme“. Dakako da se ovdje ne misli samo na obavljanje namaza u namaskom vremenu već i da čovjek u životu počne klanjati na vrijeme. Vrijeme namazu je od sedme godine života. Dolazi nam hidžra i podsjeća nas na zakletvu Poslaniku koju mu ispod stabla dadoše oni koji Allahovo zadovoljstvo stekoše. Zakleli su mu se na pokornost u pogledu rata. Poslaniče, i mi se zaklinjemo iščekujući mlađak mjeseca Muharrema da nećemo pokleknut u borbi protiv šejtana. Musliman je poslušan Bogu i Poslaniku i bezpogovorno izvršava zapovijeđeno. Čini to i kod kuće i na putu i u zdravlju i bolesti. Poslušan je Stvoritelju i u muci i rahatluku, i kad mu je lijepo i kad mu je teško. Nije tajna, svima nam je znano, da svi ljudi u muci, u nevolji i teškoći Stvoritelja svjetova traže i od Njega izlaz i rješenje mole. Takva je priroda ljudska. Čak su, Allah dž.š., nam o njima govori, i oni koji su se toliko oholili da su se božanstvima smatrali, u teškoći ponizno Boga molili. Poslanik nas upućuje, kako da ispravno postupamo i kako da zadovoljstvo Božije zaradimo. Rekao nam je : „Sjećejte se Allaha dž.š., kad vam je lijepo. Allah dž.š., će se vas sjetiti u teškoći“. Dolazi nam hidžra. Oni s kojima je Allah zadovoljan, a na vjernost su se pod stablom zakleli, tom zakletvom su prihvatili da poslušnost i bezpogovornost bude njihov put. Poslaniče Božiji, iščekujući mlađak mjeseca Muharrema, zaklinjemo se tebi da ćemo Allahu i Miljeniku Njegovu poslušni biti i bez imalo teškoće naređeno živjeti. To od nas hidžra traži. Musliman se nesebično daje na putu dobra i za dobro. Zna musliman da je Dunjaluk kratka vijeka i da ako se ne proživi u pokornosti izgubljeno je vrijeme. Jest, vremena Mi, kune se Stvoritelj, na gubitku je čovjek osim ako vjeruje i čini dobro. Oni koji su došli pod stablo da Poslaniku zakletvu dadnu, obavezali su se na nesebičnost i darežljivost. Obavezali su se da će u granicama mogućnosti svojih činiti dobro za zajednicu, za Državu i da će od onoga čime su opskrbljeni pomagati unesrećene i potrebne. Dolazi nam mlađak mjeseca Muharrema, dolazi nam hidžra. Dolazi nam da nam kazuje o ljudima s kojima je Allah dž.š., zadovoljan te da nas podstakne da i sami Poslaniku se zakunemo i obavežemo da ćemo se u dobru natjecati i darežljivošću se okititi. Nije brate sitnica lijepa riječ, nije sitnica uklonuti smetnju s puta, nije sitnica priteći u pomoć bratu, komšiji. Ne postoji malo, beznačajno dobro djelo. Poslanik nam je govorio o ženi koja je berući trunje po džamiji zaradila Džennet. Govorio nam je o griješnici koja je spašavajući žednoga psa, spasila sebe. Govorio nam je da je u Džennetu vidio čovjeka koji je tamo stigao jer je uklanjao smetnje s puta. Musliman se čuva tuđeg haka. Vrlo mu je stalo da ne uzurpira ničije pravo i ne ugrozi nikoga. Poslanik nas upozorava: „Ko prisvoji tuđe pravo, pripada mu vatra a zabranjen mu je Džennet. Ashabi upitaše:'Ako je prisvojeno neznatno, malehno? Poslanik kaže: „Tamam bila grančica gorkog drveta erak“. Poslanik se na Akabi, pod stablom sastao s ljudima s kojima će ubrzo trebati kad u Medinu stigne praviti državu. Niko je nije sagradio, ustabilio i stanovnike njene sretnim učinio, ako je u njoj bilo obespravljenih, unesrećenih, ako je u njoj bilo privilegovanih i onih koji su iznad zakona bili. Zato se od njih traži da se zakunu da neće ničije pravo ugroziti, nikoga oštetiti. Iščekujući mlađak mjeseca Muharrema, hidžru iščekujući, braćo, radi naše sreće i sreće i budućnosti naše djece, zakunimo se Poslaniku da nećemo ničije pravo ugroziti i nikoga svjesno i namjerno oštetiti. To od nas hidžra traži. Musliman svugdje i uvijek govori istinu. Allah dž.š., to od nas zahtijeva i onda kad to nije u interesu nas i naših najbližih. „Laž, to su vrata licemjerstva“, opominje Poslanik. Ko može graditi normalno, zdravo, stabilno društvo sa licemjerima i neiskrenim ljudima? Zato Poslanik traži od skupine pod stablom da se zakunu da će iskrenost i istinoljubivost biti njihovo opredjeljenje i njihov put. I bilo je. I zato su mogli biti tako jaki da koračaju iz pobjede u pobjedu i da budu cijenjeni i poštovani i od prijatelja i neprijatelja. Iščekujući mlađak mjeseca Muharrema, a s njim nam dolazi hidžra, i mi se obavežimo da ćemo uvijek istinu govoriti, za istinu se boriti ma koliko to bilo teško i izazovno. Znajmo da je svaki drugi izbor i svaki drugi put teži jer ne donosi uspjeh a niko baš tako lahko ne podnosi neuspjeh. Siguran sam da svi i kao pojedinci i kao društvo uspjehu stremimo. Na tom putu tebi se Poslaniče zaklinjemo da ćemo istinu govoriti i za istinu se boriti jer je to jedini način da ovdje živimo sretno a na Ahiretu budemo spašeni i u društvu Tvojih iskrenih robova. Još su se oni pod stablom Poslaniku zakleli da će biti borci na putu istine i promovirati vrijednosti naše vjere bez straha od ičijeg prigovora. I mi Poslaniče vjerujemo da su vrijednosti naše vjere neupitne i iščekujući mlađak mjeseca Muharrema molimo Svevišnjeg da nas učini snažnim i odlučnim na pravom putu i da budemo neustrašivi u življenju i promoviranju Njegove riječi i Poslanikova sunneta. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
30.09.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

21.09.2016.

IZBORI I HIDŽRA

Drugog Oktobra je prvi Muharrem. Započet će nova 1438. h.godina. Svi znamo da je događaj Poslanikove hidžre iz Mekke u Medinu označio početak našeg kalendara. Taj događaj je značio svakovrsnu promjenu i početak je jedne nove ere, jednog novog kalendara. Poruke hidžre su svevremene. Snaga njenih poruka je neiscrpna i upravo zato se mi svake godine radujemo, novoj godini kako bi porukama hidžretskim osnažili sebe na putu Istine i učvrstili svoj korak na putu ka Allahovom zadovoljstvu. Vjera nas uzvišena uči da se ništa nikad ne događa slučajno. Allah dž.š., svime upravlja i sve određuje i sve sa svrhom i smislom stvara. Nema slučajnosti ni u činjenici da se u prvom danu nove hidžretske godine, ove godine u našoj Domovini održavaju lokalni izbori. Siguran sam da u tom poklapanju ova dva značajna događaja ima poruka koje trebamo isčitati i ima pouka koje trebamo usvojiti. Jeste, s hidžrom je Poslanik i ashabi mu u Medini udarili temelje državi i na tim zdravim temeljima izgradili je čvrstu i stabilnu. Toliko je bila čvrsta i stabilna da se pred njenom snagom tresla i Perzija i Vizantija a okolna plemena i naselja diveći se toj snazi su hrlili u savez s Poslanikom i širili granice i povećavali moć Države. Glavni adut iz kojeg je Poslanikova država crpila snagu bili su ljudi. Ljudi koji su svakim svojim gestom i činom svakim doprinosili da država bude jača i snažnija. Oni su sebe i sve svoje znanje za nju žrtvovali. Uvijek su njen i zajednički interes stavljali ispred svog. Takvi ljudi su mogli načiniti tu zdravu zajednicu i snažnu državu koja će postati simbol pravednosti, jednakosti, istih šansi za sve, koja će postati simbol države koja je sposobna svoje građane držati na okupu i štititi ih od zla i nesreće. Ponavljam, snaga jedne zemlje su ljudi. Neki je ashab zažalio što nema punu kuću zlata i srebra pa da to bogatstvo dijeli na Božijem putu. Omer r.a., slušajući njegovu želju a znajući šta je istinska i prava vrijednost i koji je način da se čvrsto stoji na pravom putu reče: „Da je meni punu kuću sposobnih ljudi pa da s njima gradim jaku i bogatu državu“. Mnogo je ljudi u našoj zemlji krenulo u borbu da preuzmu odgovornost za našu budućnost. Bore se da na svoja pleća preuzmu teret brige za naše zajedničko dobro. Treba cijeniti i poštovati tu njihovu hrabrost i njihovu odlučnost da svoje vrijeme, snagu i sve svoje sposobnosti stave u službu zajednice, u službu našeg zajedničkog dobra. Sigurno je da među njima ima i onih koji u toj borbi vide samo priliku za sebe. Na nama nije da proničemo u ljudske namjene, da čaprkamo po njihovim nijjetima jer mi to i ne možemo. Možemo samo reći da je teško onom ko zloupotrijebi ono što pripada svima. Neka ne misle ljudi kojima je lični interes i vijećnički paušal jedini motiv za borbu da će pred Gospodarom svjetova proći bez posljedica. Ja, međutim, ne želim govoriti o onima čije slike i poruke možemo vidjeti na svakom koraku diljem drage nam Domovine. Želim govoriti o narodu i narodu reći šta to poklapanje hidžre i izbora poručuje i kakvu nam pouku daje. Poslanik je rekao da je svih nas hidžra u odricanju od onoga što je loše, ružno, zabranjeno. Rekao je: „Muhadžir je onaj ko se udalji od harama“. Ne mijenjaju izbori stanje u našim porodicama, selima, gradovima. Koliko ih je do sad održano pa ipak nismo svjedočili nekim izuzetnim, divljenja dostojnim promjenama. Često se samo mijenjao život onih koji su izabrani. Promjena u nama, promjena nas, to se mora desiti da bi vidjeli promjenu oko nas. Poslanik je imao ljude koji su ostavili sve što ne valja i koji su shvatili da je dobro djelo učinjeno radi višeg cilja, radi Ahireta, jedino blago i trajno je. Trebaju li se desiti izbori da bi mi svi zajedno brinuli o dobrima i bogatstvima naše zemlje. Mi to možemo i sad, mogli smo i jučer, ali mi svi volimo bježati od odgovornosti i svu svaljivati na one koje smo izabrali a koji su se dobrovoljno i svesrdno ponudili da nam služe. Dobra i bogatstva naše zemlje su ogromna, ali često i beskorisna. Kome ovog trenutka koriste zapuštene njive i livade, kakva je ovog trenutka Zemlji i narodu našem korist od nereda u našim šumama od zagađenih naših rijeka i drugih vodotoka? Dobra naše zemlje su fabrike koje su građene desetljećima a sada su im na kapijama katanci a tik uz mašine im raste trava i korov. Sve jedno je ko će u prvom danu hidžretske godine preuzeti brigu za naše zajedničke poslove ako ćemo se mi kao narod, kao zajednica oglušiti o poruke hidžre i ostati uz stare navike i ništa u životu svom ne mijenjati. A hidžra nas uči da moramo da bi nam Država bila jaka kakva je bila ona Poslanikova čiji temelji su hidžrom udareni, sami sebe hraniti a to znači njive i livade, zemlju našu oživjeti. Hidžra nas uči da trebamo svakog dana snažiti a to možemo ako uspostavimo red u društvu, ako zaštitimo naša bogatstva kao što su šume i ako se prema vodi, tom resursu za kojim svijet vapi odnosimo islamski. Kakav je smisao ovih svađa, prepirki i podmetanja među kandidatima? Kakav je smisao napadanja jednih drugih i međusobnih omalovažavanja? Vaša borba, cijenjena braćo i sestre, nije borba za vas, to je borba između vaših ideja. Ako i ne prođeš na izborima, ako ljudi ne prepoznaju ovog trenutka vrijednost tvoje ideje, to te ne amnestira od borbe. Obavezan si nastaviti se boriti da ideje koje su dobre, koje donose dobro svima sprovedeš, oživiš preko onih koji su počašćeni da upravljaju našim zajedničkim dobrima. Ne možeš i ne smiješ biti protiv dobre ideje samo zato što dolazi iz tuđe partije. Sve jedno je braćo, ko će u danu prvom nove hidžretske godine preuzeti brigu o nama ako ćemo mi ostati isti i ako ćemo opet misliti da je nečiji tuđi posao i nečija tuđa briga urediti i uređenim čuvati naše zavičaje, naše okruženje. Kakvoj promjeni se možemo nadati ako će poslodavac opet ignorisati prava radnika a radnik opet u poslodavcu vidjeti svog neprijatelja. Nama treba istinska promjena. Donosi nam je hidžra a to je promjena u nama. Bez te promjene neće se desiti ništa bolje. Koliko je do sada bilo izbora, koliko se promijenilo ljudi kojima smo povjeravali naše zajedničke poslove? U nedjelju, prvog Muharrema, izaberi koga hoćeš. Slobodan si, sigurno imaš neke kriterije po kojima ćeš vrijednovati kandidate. Da bi izbori donijeli promjenu, da bi donijeli dobro svima, našoj djeci, mi u tom danu, prvom nove hidžretske godine, a to je ove godine i dan izbora, moramo izabrati vlastitu promjenu, promjenu svijesti. To podrazumijeva da konačno svi shvatimo i prihvatimo da to što je državno nije tuđe, već naše i da se za to svi moramo boriti i svi imati isti cilj, to unaprijediti. Promjena koju u prvom danu nove hidžretske godine moramo doživjeti, a hidžra je donosi je ostavljanje grijeha, okretanja leđa haramu, objava rata svemu što uništava našu zajednicu, dovodi u pitanje našu budućnost. Iz dinastije Umejevića bio je i halifa Hadžadž ibn Jusuf. Bio je strog, okrutan, nepravedan. Upitaše ga, zašto nije pravedan kao Omer ibn Hatab? On im reče: „A zašto vi niste pobožni kao Omerovi savremenici, Poslanikovi ashabi“. Neće izbori promijeniti stanje u našim porodicama, u kućama, u selima i gradovima. Mi se moramo promijeniti i moramo prestati čekati da će neko nekad riješiti naše probleme. Eto, potpisan je i adaptiran sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Eto, usaglašen je mehanizam koordinacije. Eto, sprovode se tačke plana reformske agende. Je li zbog svega nabrojanog neko došao da ti uredi i pokosi njivu sredi avliju i mezarje? Hoće li iko doći da ukloni ostruge koje sa živica napadaju seoske puteve, da ukloni smeće koje smo po divnim krajolicima drage nam domovine pobacali. Drugog okrobra je prvi Muharrem. Započet će nova hidžretska godina a hidžre je poruka da svi mi imamo priliku muhadžiri biti i nagradu muhadžirsku imati. Tom cilju vodi ostavljanje grijeha, ružne navike i borba za dobro svih. Da ne biješe hidžre, ne bi bilo Poslanikove države. Ako se nama ne desi hidžra, ako nam se ne desi promjena u nama, pitanje je šta će biti s naše države. Na izborima glasaj slobodno, glasaj po svojoj savjesti. Sigurno je da među tim stotinama kandidata ima onih kojima je želja služiti narodu i domovini radi Božijeg zadovoljstva. Budi siguran da nisi tim potezom olovke ni okrčio njivu ni posadio voćku, ni uklonio smetnju s puta. To ti bijaše obaveza i prije i poslije izbora, to ti bijaše obaveza kao muhadžiru jer smo kao muslimani svi dužni boriti se za zajedničko dobro i služiti narodu i Domovini. Uzvišeni Bože, pomozi nas da poruke koje nam poklapanjem drugog Oktobra i prvog Muharrema šalješ razumijemo i iz toga pouku uzmemo . Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
23.09.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

24.08.2016.

KRAJ KABURA POSLANIKOVA

Bilježi se da je Ibn Abbas rekao:“Neki je židov iz Šama čitao Tevrat i u njemu našao opis Allahovog poslanika Muhammeda a.s. i njegova svojstva.Upitao je svoje učitelje :'Ko je Muhammed'?Oni mu rekoše:'To je lažljivac i prevarant, za tebe je bolje da ga ne vidiš i da on tebe ne vidi.'Jevrej reče:'Tako mi Musaova Tevrata, nećete me moći spriječiti da ga posjetim i vidim.'Uzjahao je na svoju devu i danonoćno putovao. Kada se primakao Medini, prvi na koga je naišao bio je Selman Farisi. On je pomislio da je to Poslanik, a Poslanik je bio prije tri dana umro. Upitao je Selmana za Muhammeda, a Selman reče samome sebi:'Ako mu kažem da je umro vratit će se odakle je i došao, a ako mu kažem da je živ slagat ću. Reče mu:'Pođimo do njegovih ashaba.'Otišli su u džamiju i tamo zatekli ashabe u tugovanju. Jevrej reče:'Esselamu alejke jaa Muhammed', misleći da je Muhammed među njima. Ashabi zaplakaše i upitaše:'Ko si ti koji otvaraš naše rane'? Jevrej podiže glas i reče:' Koje li tuge i žalosti i kakvog li uzaludnog putovanja. Da se bogdo nisam ni rodio i kamo sreće da Tevrat nikad nisam čitao. A ako sam ga i čitao, kamo sreće da ne nađoh u njemu Muhammedova opisa. Kako bi volio da sam nakon što sam našao njegov opis zatekao ga živog.'Zatim je rekao:'Da li je među vama Alija koji bi mi ga mogao opisati?'Alija se javi a jevrej nastavi:'I tvoje ime sam našao u Tevratu.'Alija mu poče opisivati Poslanika:'On nije bio ni visok ni nizak. Imao je okruglu glavu i spuštene vijeđe. Oči su mu bile tamne, obrve izvijene u luk, kada bi se smijao svjetlo je izbijalo sa njegovih zuba među kojima je bio razmak. Krupnih šaka i stopala i brza hoda, a između pleća je imao pečat vjerovijesništva'. Jevrej reče:'Istinu si rekao,tako je opisan u Tevratu. Da li ti je ostalo kakve odjeće od njega koju bi mogao pomirisati?'Alija reče, idi do Fatime i donesi Poslanikovo džube.'Selman je donio njegovo džube na kojem bijaše sedam zakrpa. Jevrej ga je pomirisao i rekao:'Kako je samo lijep ovaj miris.'Potom je otišao do kabura Poslanikova, podigao glavu prema nebu i rekao:'Gospodaru, svjedočim da si Ti Jedan , Jedini, Sveobuhvatni, i svjedočim da je stanovnik ovog kabura Tvoj Poslanik i Miljenik i potvrđujem istinitost onoga što je reko. Allahu moj, ako primaš moj islam usmrti me ovog trena.'Jevrej se poslije ovih riječi sruši kod časnog kabura i umrije. Alija i ashbi ga ogasuliše i u Dženeti-bekijji ukopaše.“(Tenbihul-gafilin) Iz raznih dijelova svijeta, iz država mnogih su hadžije već u Medini i već su Pejgamberov kabur zijaretili. Naše hadžije će to isto učiniti u ponedjeljak i utorak. Susret s Poslanikom, selam upućen njemu je sreća iznimna i doživljaj neopisiv. A kako i ne bi bio kad je on s.a.v.s.,rekao:“Ko me posjeti poslije smrti, kao da me je posjetio dok sam bio živ. Ko me posjeti (ko posjeti moj mezar)ima moj Šefaat. Onog židova koji je opise Poslanikove u Tevratu našao je susret s Poslanikom promijenio i džennetskim stanovnikom ga učinio. A kako i ne bi kad u tom kaburu je svih svjetova čast i dika. U tom kaburu je onaj koji je kao milost svjetovima došao. U tom kaburu je onaj koji je svakim trenutkom svoga života svjedočio Istinu i za sva vremena je uzor ljudima. U tom kaburu je onaj čiji Ummet je bio i treba uvijek biti prvi u svemu jer je s Istinom u rukama. Od Mukatila ibn Sulejmana se prenosi da je Musa a.s. rekao:“Gospodaru u Objavi datoj mi vidim da će postojati narod koji će imati pravo zagovora i za koji će se zagovarati, pa ih učini mojim ummetom!“Allah dž.š. mu je rekao:“To je Ummet Muhammedov.“Musa je rekao: „U Objavi vidim ummet koji će se boriti protiv onih koji su u zabludi, učini ih mojim ummetom!“On mu reče:“To je Ummet Muhammedov.“Musa reče:“U Objavi vidim ummet koji se čisti vodom i prašinom, učini ih mojim ummetom!“Gospodar reče:“To je Ummet Muhammedov.“Musa reče:“U Objavi vidim da će pripadnici tog ummeta imati nagradu i kad samo naume učiniti dobro djelo, a ako ga učinu pisat će im se deset do sedam stotina sevapa. A ako naumi učiniti hrđavo djelo, ne piše mu se ništa dok ga ne uradi, a kad ga uradi, piše mu se samo jedno hrđavo djelo, učini ih mojim ummetom!“Gospodar reče:“Oni su Ummet Muhhameda a.s.“ „Gospodaru, vidim u Objavi kazivanje o ummetu iz kojeg će sedamdeset hiljada ljudi ući u Džennet bez polaganja računa, učini ih mojim ummetom!“Gospodar reče:“Oni su Ummet Muhammedov.“ Poslaniče Božiji, svih naroda svijeta predstavnici u ovim mjesecima časnim, tvoj će kabur zijaretiti. Zadaća im je promijeniti se, zadaća im je kroz ličnu promjenu, mijenjati i svijet oko sebe. Svima nam je zadaća u ovim mjesecima časnim podsjetiti se na istinu da će ovaj ummet Muhammedov biti svjedok protiv ummeta predhodnih. Svjedočit će da je došla istina i da im je dostupna bila. Allah dž.š. kaže:“I tako smo od vas načinili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi i da Poslanik bude protiv vas svjedok“(Bekare 143). Zadaća nam je da se izgradimo i dostojni Poslanikova zagovora budemo. Zadaća nam je da se protiv zablude i djelom i riječju borimo. Zadaća nam je da se od svega što kompromituje nas i vjeru našu očistimo. Zadaća nam je da uvijek o dobru pričamo, dobro radimo, na dobro potstičemo, a hrđavih se djela klonimo. Zadaća nam je da se za Džennet borimo. Ne možeš, dragi posjetioče kabura Poslanikova, biti isti nakon što si se s Poslanikom susreo. Ne možeš Ummete Muhammedov biti ravnodušan nad činjenicom da je nepromijenjena i vječna riječ Božija u tvojim rukama. Opise i svojstva Poslanikova, jevrej je našao u Tevratu, a potom ih je našao i u Medini. Opise i svojstva nas, svi mogu naći u Kur'anu, o nama je u Tevratu Musa čitao. U časnim mjesecima dok kraj kabura Poslanikova stojimo i selame mu od Ummeta prenosimo pitamo se :Mogu li stvarno oni koji o nama čitaju i susresti muslimana, sljedbenika Poslanikova, s onim osobinama kojima nas Uzvišeni u Objavi opisuje? Pitamo se, postoji li danas Ummet o kojem je Musa čitao? Vi s hadždža ne možete doći isti. Mi ovdje i svi muslimani svijeta u Uzora čovječanstvu se moraju ugledati i svojstvima kojima smo u Kur'anu opisani okititi. Uzvišeni Bože, pomozi nas da istinski sljedbenici Muhammedovi budemo.Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
26.08.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.


Stariji postovi

Gradska džamija Zavidovići
<< 11/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
156884

Powered by Blogger.ba