Allah dž.š., ništa nije stvorio uzalud, ništa naredio bez svrhe. Sve što je stvorio, učinio je to s mjerom, sve što je naredio, učinio je to s razlogom. Sva stvorenja Božija slave i veličaju Stvoritelja. I čovjeku je to zadaća, a da bi to i ostvario i sebe istinskim vjernikom učinio, nužno je da obrede vjere revnosno izvršava. Namaz je obred, i zadaća mu je od zla i razvrata odvraćati. Post je obred, i zadaća mu je da nas u vjeri snaži i na putu odricanja jača. Zekat je farz, i zadaća mu je da nas svjesnim da ničega vlasnici nismo, drži. Hadždž je obred, i zadaća mu je da nas mijenja, preporodi. Obredi nisu, nikako ih ne smijemo tako shvatiti, sami sebi svrha. Oni su neprekidni čovjekov korektiv i sredstvo koje čovjeka čini svjesnim ovisnosti o Bogu i ukazuje mu na granice koje ne bi smio prekoračiti. Ramazan, taj neizmjerne blagodati pun, mjesec je iza nas. Mnogi od nas su bili revnosni u izvršavanju ramazanskih i ibadeta u Ramazanu. Bojim se da su mnogi razumjeli da samim prisustvom obredu postižu ono što Allahovom zadovoljstvu vodi. A nije tako! Ne potvrđuje i ne svjedoči vjeru našu, naša vanjština. U predaji jednoj se veli: „U vrijeme poslanika Sulejmana a.s., nekom čovjeku sletje ptica na rame. Čovjek je jako udari i pri tom joj slomi krilo. Ptica ode kod Sulejmana a.s., i tuži čovjeka, a Sulejman a.s., čovjeka pozva na saslušanje. Kad ga sasluša, proglasi ga krivim i presudi da mu slome ruku. Baš kad su htjeli izvršiti presudu, ptica progovori:'Ja sam tog čovjeka vidjela izdaleka, i kako na njemu ugledah džube, saruk i bradu, pomislih da se radi o dobrom čovjeku od kojeg su svi sigurni, koji nikome ne nanosi štetu, te sletjeh na njegovo rame. Umjesto da mu lomite ruku, obrijte mu bradu i skinite saruk i džube“. Posvjedoči ptica, vanjština me njegova zavela. Pred halifom Omerom r.a., došao je da svjedoči neki čovjek. Omer r.a., mu reče: „Ja tebe ne poznajem, dovedi nekog ko te poznaje“. Jedan od prisutnih reče: „Ja ga poznajem“. „Kako ga poznaješ“, upita Omer r.a.. „Poznajem ga kao pravednog i povjerljivog“, odgovori čovjek. „Je li on tvoj komšija? Znaš li kako provodi dane i noći“? „Ne“, odgovori čovjek, a Omer r.a., nastavi pitati: „Jesi li s njim poslovao“? „Ne“, odgovori čovjek. „Da li si s njim bio u nekoj prilici gdje bi se pokazao njegov ahlak, kao što je putovanje“? „Ne“, odgovori čovjek. „Ti njega ne poznaješ“, reče Omer r.a., i dodade: „Mislim da si ga samo vidio u džamiji“. Potom se okrenu čovjeku i reče: „Idi, i dovedi nekog ko te poznaje“. Poslanik Muhammed a.s., je rekao: „Ne gledajte u namaz i post čovjeka, gledajte da li, kada govori, govori istinu. Kada mu se nešto povjeri, da li to iznevjeri i da li ga napušta takwaluk kada mu se ponudi dunjaluk? Kako se ponaša kada su u pitanju njegovi interesi? Nema vjere onaj ko nema emaneta“. Ramazan je iza nas. Bilo nas je u džamijama. Bilo nas je na obaveznim i neobaveznim namazima. Bilo nas je na mukabelama. Priređivali smo iftare, družili se. Bili smo spremni u tom blagoslovljenom mjesecu na više žrtve. Nije Ramazan svojim sadržajima bio prisutan samo u džamijama i našim kućama. Ugostiteljski objekti, čak i trgovi naših gradova su svjedočili Ramazan. Vjera nam je kroz manje i veće javne iftare dobivala i festivalska obilježja. Divili smo se slikama masovnih iftara, slikama safova mladih ljudi na noćnim namazima. Hvalili se odzivom naših džematlija na posebne, lejletulkaderske programe, a sve je krunisano punim ulicama klanjača na bajram namazu. Ovo je sve za pohvalu svaku jer potvrda je to naše svijesti o nama, o našem identitetu, ali znajmo ne bi nas to kod Omera r.a., uvelo u društvo svjedoka kojima on, vjeruje. Tražio bi da nađemo nekoga ko nas poznaje bolje, nekoga ko poznaje naš karakter, naš ahlak, ko poznaje naše ponašanje jer se potvrda istinske vjere baš u tome nalazi. Poslanik nas uči, ne uzdajte se u čovjekov obred, ne sudite ljudima po njihovom namazu i postu, i zato mi sad sebe s pravom pitamo: Jesmo li mi bili u Ramazanu ili je Ramazan bio kod nas??? Ako smo mi bili u Ramazanu, tada je obred, a to mu je i zadaća, na nas uticao i boljim vjernicima nas učinio. Ako je Ramazan bio kod nas, on je eto otišao. U ovoj prvoj, postramazanskoj hutbi, pitamo sebe: Hoće li biti više istine u našem govoru? Je li Ramazan odgojio nas i naučio, da laž i ružna riječ, vjerniku ne pristaju? Hoće li biti više povjerenja među nama? Je li Ramazan obredima svojim odgojno na nas djelovao i od nas načinio ljude koji o povjerenom emanetu brinu? Ima li više takwaluka, bogobojaznosti u našim srcima, ili smo se opet nakon džamije, nakon obreda i Ramazna svi zajedno vratili u okrilje korumpiranog društva bez želje da se išta u njemu mijenja? A ne može se ništa promijeniti ako mi sebe ne promijenimo. Ljude, vidite opominje Poslanik, često napusti takwaluk kad im se ponudi dunjaluk. A mi često sudimo o ljudima kad im važne funkcije u društvu povjeravamo po tome, da li klanjaju ili ne? Dobro je da klanjaju, dobro je da poste, ali nažalost, nije to garancija i da su pošteni, ne bi im Omer r.a., samo zbog izvršavanja tih obreda vjerovao. Džemat je ramazansko obilježje. Normalno je da pripadnik džemata uvijek stavlja džematski, ispred svog interesa. Poslanik nas uči da kad o čovjeku sudimo, gledamo kako se ponaša kad je u pitanju njegov i interes opći. Nažalost, za ostvarenje ličnog interesa, mi smo, i mi koji smo u džamiji, spremni žrtvovati sav naš džamijski staž i sve poruke obreda zaboraviti. Omer r.a., traži da dođe, o nama govoriti neko ko nas zna. A zna nas onaj koji zna kako se ponašamo izvan džamije, zna nas komšija, zna nas onaj ko posluje s nama i ko je s nama bio u prilici u kojoj se ćud, ahlak, naš pokazuje, kao što je putovanje. Neće nas spasiti obred ako ne budemo vjernici istinski a Poslanik kaže: „Nema vjere onaj ko nema povjerenja, emaneta“. Uzvišeni Bože, učini nas svjesnim sveobuhvatnosti riječi Tvoje. Učini nas svjesnim, da ona, riječ Tvoja uređuje sve sfere našega života. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
30.06.2017.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Jučerašnji dan je bio, a godina 630-ta kad je Poslanik s ashabima tijumfalno, bez borbe, ušao u Mekku. Taj dan se po tom događaju naziva FETH.To je dan oslobađanja Mekke od kufra. Dan je to u kojem je svjetlo vjere u punini svojoj obasjalo Mekku i stanovnike njene. S tim dvadesetim danom Ramazana ulazimo u posljednju trećinu. Onu u kojoj se nakon zasluženog rahmeta i magfireta od vatre oslobađa. Putujući dunjalukom čovjek sam bira stazu kojom će ići. Koju god da odabere u vječnost će stići. Jedna, ona prava, vodi u vječni džennetski užitak, druga, stranputica, vodi nesnosnoj patnji, vatri vodi. Svakom je čovjeku ostavljena mogućnost da odabere put koji će ga od patnje osloboditi, vatri nedostupnim učiniti. Objava i razum, to su dvije blagodati čovjeku date koje ako slijedi, vode skupini od vatre spašenih. U skupini od vatre oslobođenih su poslanici. Allah dž.š., ih je odabrao i svojstvom ISMET počastio. Allah dž.š., kad ih spominje kaže: „I mir neka je na poslanike“./Safat,181./ Oni su najodabranija skupina. Dato im je i pravo da se za druge zauzimaju a posebno je posljednjem među njima priznato. Mi na našem putu oslobađanja od vatre, ugledajmo se na njih jer oni su nama uzor i za šefa'at njihov borimo. Istinoljubljivost je osobina koja od vatre oslobađa. Istinoljubivi su oni koji živeći vjeru, druge vjeri zovu. Ebu Bekr je es-Sidik - istinoljubivi i svi koji se načela vjere drže i žive ih, ova su skupina. Aliju r.a., Poslanik savjetuje: „Da Allah tvojim sebebom uputi jednog čovjeka bolje ti je od svih dunjalučkih blagodati“. Najsigurniji put do vječnog užitka je, o vjeri govoriti djelom. Pravednost je divno svojstvo, a još kad vladara krasi, tad je sigurno od vatre štit. Skupini koja je od vatre oslobođena, sumnje nema, pripadaju i oni koji pravedno vladaju. Poslanik kaže: „Pravedni vladari će biti na divanima od nura“. Također kaže: „ Najdraži i Allahu na Sudnjem danu najbliži od svih stvorenja bit će vladar pravedni“. Pravedniku salavat donose i za njega mole i stanovnici nebesa i zemlje, a nepravednika svi proklinju. Od vatre se, braćo, udaljava svako od nas ko pravdu podupire jer, sahat pravde, Allah vrijednuje više od dugogodišnjeg ibadeta. Svi koji ulaze u trgovinu u kojoj nema gubitka koračaju stazom koja baščama džennetskim vodi. Oni koji se bore na Allahovom putu i imetcima i životima, oni će divne dvorove u vrtovima Adna imati. To je uspjeh veliki. To je trgovina u kojoj se ne gubi. Bijaše neki čovjek koji se od vatre spasio jer je jednu noć na straži bdio Allahovu vjeru štiteći. Hazreti Aiši r.a., Poslanik govori da se od vatre zaštiti dijeleći makar pola hurme. Na straži je, braćo, svako od nas ko bdije nad propisima vjere naše. Kad je Poslanik objašnjavao šta je haram a šta farz, jedan od prisutnih reče: „Tako mi Allaha neću na ovo ništa dodavati, niti ću išta od ovog izostavljati. Poslnik reče: „Bit će spašen ako ispoštuje što je rekao“. Od vatre se štiti i oslobađa svako ko od imetka dijeli. Sadaka će, veli Poslanik, biti zastor, brana, između čovjeka i vatre. Ne dopustite, braćo, da vas šejtan pohlepom i škrtarenjem obhrve pa vas od davanja zekata odvrati. Ne očistiti post sadekatul fitrom i imetak zekatom, to vodi u zagrljaj one zmije koju Poslanik opisuje sa žutim i crnim pjegama koja će čovjeka u Džehennemu stezati i govoriti, ja sam imetak tvoj s kojim si škrtario i iz njega tuđe pravo nisi izdvajao. „Mjerenje toga dana će biti pravedno“./A'raf,8./. Vatre džehennemske će se zaštititi i patnje bolne spasiti i onaj čija dobra djela budu brojnija, teža. Abdullah ibn Mesud kaže: „Tri su skupine ljudi na Sudnjem danu. Oni čija dobra djela, makar za jedno pretegnu, ući će u Džennet. Oni čija loša djela, makar za jedno, pretegnu, ući će u Džehennem, i oni čija su djela izjednačena. To su oni koji će biti na el-Arafu, zidinama, između Dženneta i Džehennema“. U svom nastojanju da se od vatre oslobodiš, o čovječe, ne propusti priliku da gdje god možeš dobro djelo učiniš, jer svako će nam, makar koliko trun bilo, trebati. Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Poslanik rekao: „Allah dž.š., šalje meleke da obilaze puteve i da traže skupove na kojima se On spominje. Kada ih nađu, meleki se počnu dovikivati:'Dođite, našli smo ono što tražimo'! Okupe se oko njih pa ih pokriju krilima sve do najbližeg neba. Allah dž.š., ih tada upita:'Šta govore Moji robovi'? 'Slave Te i veličaju, zahvaljuju Ti i poštuju Te', odgovore meleki. 'Jesu li Me vidjeli'? 'Ne, nisu Te vidjeli'. 'A šta da su Me vidjeli'? 'Da su Te vidjeli još više bi Ti robovali, još više bi Te veličali i još više bi Te slavili'. 'A za šta me mole'? Upita Gospodar. 'Mole Te za Džennet'. 'Jesu li ga vidjeli'? 'Ne, nisu ga vidjeli'. 'Šta bi da su ga vidjeli'?'Da su ga vidjeli, još bi mu više težili, još više bi ga tražili i još više željeli'. 'A od čega traže zaštitu'? 'Od vatre'. 'A jesu li je vidjeli'? 'Ne'. 'A šta da su je vidjeli'? 'Još više bi od nje bježali i još više je se plašili'. Tada će Allah reći: 'Uzimam vas za svjedoke da sam im oprostio'. 'Među njima je jedan čovjek koji ne pripada njima, samo je usput svratio', reći će jedan melek. Oni su grupa uz koju njihov sabesjednik neće biti nesretnik i iz Mog oprosta neće biti izuzet“./Buhari i Muslim/. Uzvišeni Bože, učini nas dostojnim Tvoje milosti, otvori nam vrata Tvog magfireta i učini nas od onih koji će od vatre spašeni biti. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
16.06.2017.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Ne zna čovjek, a ni znati ne može, jer sve mu je ograničeno pa i moć poimanja, kakvu blagodat i dobra koliko nam donosi Ramazan. Sad smo u ovim prvim danima njegovim u samoj milosti Božijoj. Iz hadisa znamo da je prva njegova trećina Rahmet. Sva stvoreja Božija, milost Njegovu trebaju, i On je Uzvišeni svima i dariva. Kaže nam: „Milost Moja obuhvaća sve“./A'raf,156./. Ovdje na Dunjaluku, On Svevišnji sve obasipa neizmjernim darovima, nebrojivim blagodatima, i sve postoji i opstaje, milosti Njegovoj zahvaljujući. Od svih stvorenja Njegovih samo smo mi, čovjek je samo, onaj čiji odlazak s ovog svijeta je nazvan, povratkom. Nije nikome osim nama data sloboda izbora i niko osim nas nije razumom obdaren. Naš život, čovjekov životni put, se ne završava s odlaskom sa Dunjaluka. Naš odlazak je povratak. Kad se vratimo, šta će nam se desiti? „On će vas o onome što ste radili obavijestiti“./Džuma, 8./. Eto, tog svog na zemlji namjesnika, Allah dž.š., nije ostavio da se sam snalazi, da zemljom, Dunjalukom luta. Objavu i Poslanika je poslao i put ka uspjehu pokazao. Šta da radi, naredio mu kako bi pri povratku Gospodaru bio sretan i zadovoljan. U danima smo koji su posebni i koji se zajedničkim imenom zovu RAHMET. Trebat će nam milost Božija kako bismo se spasili i džennetskog rahatluka domogli. Nakon što Allah dž.š., u suri A'raf reče da milost Njegova obuhvaća sve, On naglasi da će je posebno dati onima koji se grijeha klone, koji su bogobojazni, koji zekat daju i u ajete Njegove vjeruju. Da bi se te, posebno darivane, milosti domogli treba se od grijeha udaljiti. Od grijeha može udaljiti samo strah od Boga, takvaluk. Ovo je mjesec kad se bogobojaznost snaži. Njegov temeljni ibadet, post, ima upravo taj cilj, „da biste bogobojazni bili“. /Bekare 183./. Mi samo Allaha radi, niko nam ništa ne bi uradio, možda nas ne bi ni prekorio kad bi nas vidio da danas jedemo i pijemo, samo Allaha radi mi postimo. Nema straha ni od kog, Božije zadovoljstvo je razlog zbog čega to činimo. Nema sumnje, post je rezultat naše vjere koja nam srca nastanjuje. Post će biti istinsko naše dobro djelo, radovat ćemo mu se na Ahiretu, kao što se ovdje iftaru radujemo, ako s njim osnažimo našu vjeru, učvrstimo bogobojaznost, postanemo jači u borbi sa grijehom, odlučniji pri susretu sa šejtanom. Ramazan je došao u naše kuće, sela, gradove.... Kad ode, ne bi smjelo biti da isti broj kladionica u gradu. Strah od Boga i naša žudnja za milošću Božijom ih je zatvorila. Kad ode Ramazan, ne bi smjelo biti da i dalje s komšijom ne govoriš i ljude oko sebe bihuzuriš. Strah od Boga i snažna želja za milošću Božijom, usmjerila te na ljubav prema bratu, i da mu pomogneš, zove te. Kad ode Ramazan, ne bi smjelo biti da tvoj korak ka dobru bude zaustavljen, da tvoj put ka milosti Božijoj bude zatvoren Braćo, nije dovoljno samo ostaviti užitak tjelesni da bi se postigao cilj. Da bi bogobojaznost osnažili, a to je cilj, potrebno je da razgaovaramo sa sobom i da vidimo gdje smo i kako možemo biti bolji. U tom razgovoru sa sobom, o čovječe, ne zanemari ono što ti Gospodar poručuje. To što ti On govori, radi tvog dobra govori. Milost posebnu, onu na Ahiretu, dobit će i onaj koji u ajete objavljene vjeruje. Allah dž.š., kaže da je alkohol i kocka haram, zlo, u njima je, kaže On, propast tvoja. Sad u ovim danima, prve ramazanske trećine, trećine rahmeta, postiš, ostavio si hranu i vodu i užitak svaki. Zašto? Jer želiš osnažiti bogobojaznost. Znat ćeš jesi li uspio ako stvarno povjeruješ u ajet objavljeni i snagom vjere koju je Ramazan osnažio, ostaviš grijeh. Ako poslije Ramazana opet na tvoj sto se vrati alkohol a u tvoj živor svakodnevni posjeta kladionici, ti si tad samo bio u ovim ljetnim danima gladan i žedan, nisi postio. „Vjernici će postići ono što žele“./Mu'minun,1./. Sama riječ vjernik, podrazumijeva da onaj koji se tako deklariše, u ajete vjeruje. Među objavljenim je i onaj koji nas zove da preko tewbe do milosti Božije dođemo. „Reci: o robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Božiju milos! Allah će sigurno sve grijehe oprostiti. On doista, mnogo prašta i On je milosti“. /Zumer,53./. Dani između ovog i narednog petka će biti dani magfireta. Dani u kojima će Allah dž.š., praštati svakom iskrenom pokajniku. Nema sumnje u ajete Božije, a On kaže, oprostit će sve grijehe. O čovječe, čuj poziv Božiji i pohitaj u okrilje Njegove milosti koja će na Ahiretu biti samo vjernicima darivana. Čuj čovječe, ovaj poziv koji nam Poslanik u kudsij hadisu od Gospodara prenosi. Allah dž.š. kaže: „Čovječe, storio sam te iz ničega. Dao sam ti sluh, vid, razum i srce. Robe Moj, pokrivam te, a ti Me se ne bojiš. Robe Moj, spominjem te, a ti Me zaboravljaš. Robe Moj, ja se stidim tebe, a ti se ne stidiš Mene. Ko je pleminitiji i darežljiviji od Mene? Ko je pokucao na Moja vrata, a da mu nisam otvorio? Ko je nešto od Mene tražio a da mu nisam dao? Zar sam Ja škrtica, pa da Moj rob bude prema Meni škrt“. Ne budi škrt! Pokucaj na Allahova vrata tewbom! Otvori sebi put ka milosti Njegovoj! Post svoj učini istinskim dobrim djelom. Neka rezultat tvog posta bude bogobojaznost a ne glad. Uzvišeni Bože, pomozi nam da budemo istinski postači. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
02.06.2017.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Jedna hikaja kazuje da je neki bogati otac poveo sina na selo. Želio je da mu pokaže koliko ljudi mogu biti siromašni. Proveli su nekoliko dana kod siromašnih seoskih porodica. Kad su se vraćali kući, otac reče sinu: „Jesi li vidio koliko ljudi mogu siromašni biti“? Na to pitanje sin ocu dade odgovor koji ga zaprepasti. Reče mu : „Vidio sam sljedeće: Mi kod svoje kuće imamo jednog psa, oni imaju četiri. Ispred naše kuće nalazi se bazen koji se pruža do polovine avlije, oni imaju potok koji nema kraja. U našoj bašči su umjetne lampe, u njihovim baščama sijaju zvijezde. Naš pogled doseže do avlijske ograde, a njihov obuhvata cijeli horizont“. Otac je ostao zbunjen, ne znajući šta da kaže, a sin završi svoj odgovor riječima: „Hvala ti babo što si mi pokazao koliko smo siromašni“. Čista dječija duša ovaj svijet je vidjela drugačije. Vidjela ga je onakvim kakav jeste i zadovoljstvo našla u onome što čovjek obhrvan pohlepom uglavnom ne vidi. U izvorima naše vjere nalazimo da je rečeno, da bogatstvo, istinsko bogatstvo, nije u mnoštvu imetka, već u zadovoljstvu duše. Dolazi nam najodabraniji, jedini u Kur'anu spomenuti mjesec, Ramazan. Dolazi nam, kao što kiša blagorodna dođe i suhu ispucalu zemlju oživi i ona se, kiši zahvaljujući, ukrasi. Dolazi nam da rahmet, magfiret, od vatre zaštitu i nur, prospe, obilno i neizmjerno na nas i da nam dušu osvježi, probudi je i omogući joj da svijet, ovaj dunjalučki, vidi drugačijim, da ga vidi onakvim kakav on stvarno jeste. Allah dž.š., nam kazuje da ono što okom od dunjaluka vidimo, varka je. Kazuje nam da ovaj svijet, igra i zabava je. Ali evo Ramazana, evo blagoslovljenih i odabranih dana koji će nam omogućiti da svijet gledamo dušom, dušom očišćenom i oplemenjenom, omogućit će nam da tim pogledom shvatimo, da istinsko bogatstvo nije u mnoštvu dunjalučkih dobara, već u mnoštvu dobrih djela. Zašto će siromasi, vjernici siromasi, na Danu sudnjem biti odabrana skupina i prvi s Poslanikom ući u Džennet? Zato što će, kad se primijenu pravila i kriteriji vrijednovanja, oni biti bogataši. Ništa od Dunjaluka nikome, na svijetu budućem, neće biti od koristi i zato to i nije istinsko bogatstvo. Dolazi nam Ramazan da nas povede Istini i da nam pokaže šta je to stvarno vrijedno i šta će nam kad sve materijalno postane ništavno, biti korisno. U Ramazanu vjernik ne gleda Dunjaluk samo okom. Na dušu mu blagorodna kiša, blagodati ramazanskih pada i ona oživi, progleda i rekne: 'Postom, ustezanjem od jela i pića i užitka tjelesnog, od zore do zalaska sunca, ja tijelo ovo koje mi je odjeća, učim, vježbam da se odrekne svakog užitka koji se nalazi iza granice od Boga određene. Postom, tim ustezanjem od hrane i vode, tim stomakom gladnim, ja se učim razumjeti gladnog. Ramazan me stavlja u njihov hal i govori mi, o čovječe, ima gladnih pokraj tebe. Veliko ćeš dobro zaraditi, izuzetno bogatstvo steći, nahraniš li ih, obučeš li ih, pomogneš li im. Ramazan hoće, on zbog toga dolazi, da naše duše progledaju, da one vide Dunjaluk, a one znaju da ih ništa materijalno ne hrani. Hrana im je zadovoljstvo, a zadovoljstvo najveće je čovjeku kad dobro djelo učini. Allah dž.š., kad o nevjernicima govori, kaže: „Ali, oči nicu slijepe, već srce u grudima“./Hadždž, 46./. Dolazi nam Ramazan da nas povede Putu pravom, i da nam pokaže, ko je to istinski siromah. Siromah je onaj ko pred Gospodara svjetova dođe bez sedžde, bez rukua, ko pred Gospodara svjetova dođe i na prvo postavljeno pitanje ne znadne odgovor. Jedna sedžda u Ramazanu, kao njih sedamdeset izvan Ramazana je, a ako je sedžda dobrovoljnog namaza, ona se kao farz piše ako je u ramazanskom danu učinjena. Dolaze nam ramazanski dani u kojima je šejtan okovan i sputan, pa nam je put ka džamiji i do sedžade olakšan. Hoće Ramazan da naša duša osjeti ljepotu i da slast u robovanju Bogu doživi. Koliko god da si sada, ovdje na Dunjaluku bogat, koliko god dunjalučkih dobara posjeduješ, dokle god da ti u avliji bazen seže, ako sedžde nemaš, bit ćeš siromah istinski. O čovječe, dopusti Ramazanu da ti dušu blagorodnom kišom milosti i Upute oživi i da ona vidi, spozna koliki si siromah ako u ibadetu nisi. Ramazan ima zadaću dušu našu očistiti da Dunjaluk vidi onakvim kakv on jeste, prolazan i kad na tabutu budemo, potpuno bezvrijedan. Dolazi nam Ramazan da nas povede u okrilje propisa naše vjere i da nas nauči kako sebi bašče sa beskrajnim potocima i od meda i mlijeka rijekama, obezbijediti. Dolazi nam da nam pokaže put do boravišta koje pogled obuhvatiti ne može jer je veličine nebesa i zemlje. Ramazan je pravo vrijeme, to je ustvari jedino vrijeme, u kojem je duši omogućeno vidjeti istinu jasno jer se u njemu objedinjuju svi ibadeti, i ruhijje, i bedenijje i malijje, i ibadet duše, i tijela, i mala. Ramazan kaže, o čovječe, bit ćeš bogat kada to bude za tebe najvažnije, ako budeš od imetka dijelio. Nisi upotpunio Ramazan ako nisi od imetka dijelio, neće se ni post primiti bez sadake. Nisi ni život razumio, niti svoju zadaću halife Božijeg shvatio ako Dunjaluk samo sakupljaš i od njega ništa ne dijeliš. Ramazan dolazi da nas uči, da nas mijenja, da nas oplemeni, Stvoritelju i Poslaniku približi. Dolazi Ramazan da nas opomene i u ravnotežu između tijela i duše vrati. Ramazanu, hvala ti što nam dolaziš i što nam omogućuješ da nam oči dušom gledaju i da nam srca suštinu našeg postojanja razumiju. Uzvišeni Bože, daj našim dušama koje su grijehom uprljane, blagorodne kiše Tvoje milosti i oprosta i učini nas bogatašima na Danu sudnjem. Amin
Gradska džamija Zavidovići.
19.05.2017.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Mladost je posebno, vrlo važno, razdoblje čovjekovog života. Ako pogledamo starosnu dob ashaba Poslanikovih, muslimana prvih, vidjet ćemo da su to uglavnom bili mladi ljudi. I Poslanik naglašava važnost mladosti kad opominje da će svaki čovjek biti pitan za svoje mladalačke dane. Bit će pitan kako ih je proveo, šta je činio? Ko, mladost iskoristi i u tim danima kad je snage i elana pun posveti se dobru, ukazuje mu se prilika da bude vječno mlad. Od Ibn Abbasa r.a., se prenosi da je Poslanik rekao: „Džennetlije su golobradi mladići. Bit će visoki kao Adem a.s., a starosne dobi kao Isa a.s.. Bit će svijetle puti, obučeni u odjeću zlatnu. Kad neko od njih poželi jesti doći će mu ptica i reći:'Allahov štićeniče, pila sam sa vrela Selsebil, letjela džennetskim perivojima ispod Arša, jela sam plodove džennetske. Jedna moja polovina je skuhana a druga pečena'. On će jesti od njenoga mesa koliko mogne. Svakom, tom mladiću pripada sedamdeset odaja džennetskih a na prstima će imati deset prstenova. Na prvom će pisati: „Selam neka vam je zato što ste trpjeli“./Ra'd, 24./. Na drugom: „Uđite u njih sigurni i straha oslobođeni“. /Hidžr,46/. Na trećem: „Eto, to je Džennet koji vam je darovan kao nagrada za ono što ste radili“./Zuhruf, 72/. Na četvrtom će pisati: „Od vas je uklonjena svaka briga i tuga“. Na petom će pisati: „Obukli smo vas i nakitili“. Na šestom: „Podarili smo vam krasne hurije“. Na sedmom: „U njemu će biti sve što duše zažele i čime se oči naslađuju i u njemu ćete vječno boraviti“./Zuhruf,71/. Na osmom će pisati: „U društvu ste vjerovjesnika i iskrenih“. Na devetom: „Postali ste vječni mladići“, a na desetom: „U komšiluku ste onih koji ne vrijeđaju i ne uznemiravaju svoje komšije“. /Tenbihul gafilin/. Ovih dana mnogo mladih iz naroda našeg, iz džemata naših završavajući jedan ciklus svoga stasavanja, odgoja i obrazovanja stupa na životnu pozornicu ulazeći u zrelo doba svoga života. U svim srednjim školama sprema se jedna generacija naše mladosti da polažući svoj maturski ispit preuzme i odgovornost za svoj životni put. Svjesni, da je svaka škola priprema za život a da je život čovjekov priprema za ispit, želja nam je da tim našim sinovima i kćerima skrenemo pažnju na nekoliko važnih stvari koje ih mogu, ako ih se budu pridržavali, odvesti u društvo vječnih mladića. Ustežite se od grijeha! „A onome ko je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva uzdržao, Džennet je boravište sigurno“./Naziat, 40-41./. Šejtanova je metoda, koja kod ljudi najlakše prolazi, da nagovara da činjenje dobra odgađamo za sutra. Ubjeđuje nas da vremena imamo. Nemojmo zaboraviti da se Gospodar naš vremenom kune i da poslije te zakletve naglašava da na gubitku nisu samo oni koji vrijeme iskoriste za činjenje dobrih i korisnih djela. Šejtan je odbio učiniti sedždu Gospodaru svjetova i stalo mu je da što više ljudi od sedžde odvrati. Onome ko ovdje sa šejtanom prijateljuje, na Sudnjem danu ni šejtan prijatelj neće biti. Sad, kad ste na pragu života, kad stupate na pozornicu dunjalučku i preuzimate odgovornost i za sebe i za druge, ne činite to na griješan način. Nije vjera teret. Ona je radost. Da bi radost bila treba naći ravnotežu između ovog i budućeg svijeta. Abdullah ibn Amr ibn As kaže: „Poslanik me susreo i reče mi:'O Abdullah, do mene je došla vijest da ti svaki dan postiš a za noć jednu, Kur'an proučiš'. Rekao sam:' Istina je Poslaniče'. 'Ne radi to, posti ali i mrsi, klanjaj a i spavaj', rekao mi je Poslanik. Potom je Poslanik dodao:' Prouči Kur'an za trideset dana'. Rekao sam:' Ja mogu više od toga'. Poslanik je rekao:' Prouči ga za dvadeset dana'. 'Rekao sam:' Ja mogu više od toga'. Poslanik je rekao:' Prouči ga za petnaest dana'. Rekao sam: 'Allahov Poslaniče, dopusti mi da uživam u svojoj mladosti'. Poslanik mi reče:' Prouči ga za deset dana'. Rekao sam:' Ja mogu više od toga'. Rekao je: ' Prouči ga za pet dana'. Rekao sam:' Ja mogu više i od toga'. 'Prouči ga za tri dana i ne možeš kraće od toga', rekao je Poslanik. Zatim je Poslanik dodao:' O Abdullah, od svakog mjeseca posti po tri dana i to će biti kao da si postio cijelu godinu“./Nesai/. Poslanik želi uravnoteženog muslimana, jer islam je srednji put. Musliman ispunjava i svoje obaveze prema Bogu ali i svoje dužnosti u društvu, obaveze prema ljudima, Zajednici i Domovini. Na putu ka vječnoj mladosti, važno je i s kim se družite. Loše društvo je nesreća. Takvo društvo ljude privikne na grijeh, on im postane običan. U lošem društvu jedni druge na grijeh podstiču. Vama je, o omladino, potrebno društvo u kojem ćete jedni druge podsticati na dobro i u kojem ćete se u dobru natjecati. Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Poslanik rekao: „Bez sumnje, među robovima Božijim postoje i takvi ljudi koji nisu ni Poslanici, ni šehidi, a zavidjet će im i Poslanici i šehidi“. Ashabi upitaše: „Ko su oni“? Poslanik reče: „To su oni koji se vole na Allahovom putu iako između njih ne postoje nikakve rodbinske veze niti dunjalučki interesi. Njihova lica su od nura i visoka mjesta na kojima sjede su od nura. Oni se neće bojati kada drugi budu prestrašeni, i neće tugovati kada drugi budu tugovali“./Taberani/. Put do vječne mladosti preko ibadeta vodi. Ibadet čovjeka oplemenjuje, odgaja i na pravom putu čuva i snaži. Mladiću i djevojko, neka vas džamija orjentira i neka vam ona ne da zalutati. Neka vas sedžda svjesnim bezbrojnih blagodati koje uživate, čini. Neka vam bude jasno da i knjigu kad u rukama držite, ibadetite. Neka znate da i kad sjeme u zemlju bacate, i tad u ibadetu ste. Ibadet je svako djelo dobro. Poslanik opominje da na zemlji može zavladati nered. Naravno, neredu uzrok, ljudi su. Uzrok neredu su ona stvorenja Božija koja imaju mogućnost birati put, birati između dobra i zla. Omer r.a., prenosi da je Poslanik rekao: „Doći će vrijeme kada će svijet imati ljudske oblike, ali će im srca biti kao u vukova pustinjskih. Djeca će im biti bezobrazna, omladina devijatna, a stari će biti poročni, neće naređivati dobro i odvraćati od zla. Dobri među njima će se posmatrati kao onaj što je zalutao, a zalutalog će smatrati dobrim. Onaj koji među njima bude naređivao dobro, bit će sumnjiv a griješnik će biti častan čovjek. Vjernik će tada biti potlačen“./Sujuti/. Na životnom putu, o omladino, uvijek dobro dođe znati adresu na koju se možemo obratiti kad smo u nevolji, kad smo u nekoj potrebi. Ta adresa je dova. Allah dž.š., nas na nju obavezuje: „Zovite me, odazvat ću vam se“. Kucaj na vrata Milostivog. Njegova vrata su otvorena a Njegova dobrota neizmjerna. Ako budeš zahvaljivao Bogu čineći dobra djela, Allah dž.š., će ti još više dati. Vjerujem, omladino draga, da težite mjestu, gdje ćete biti vječno mladi. Moguće je tamo stići ako se od grijeha ustežete, u pokornosti živite, s dobrim ljudima družite i dovom kao snažnim vjernikovim oružjem pomažete. Uzvišeni Bože, pomozi našim mladima, sinovima i kćerima našim, da sigurnim korakom pravim putem idu i budu naš ponos i radost naša na oba svijeta. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
12.05.2017.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Ukoračili smo u Ša'ban, mjesec Allahovog Poslanika. Naime, Poslanik je rekao: „Redžeb je Allahov mjesec, Ša'ban moj, a Ramazan mog ummeta“./Džamiu ssagir/. Redžeb smo okončali obilježavajući Lejletu-l-Mi'radž. Mi'radž je događaj o kojem Allah dž.š., govori u Objavi i kazuje nam da mu je predhodilo noćno putovanje, Isra. Kao i druge značajne događaje iz života Poslanikova, i mi'radžski obilježavamo kako bi porukama njegovim vjerovanje svoje osnažili i sebe na dobročinstvo potaknuli. Iz kazivanja o Mi'radžu i Israu, saznajemo da je Poslanik u toku jedne noći prenesen iz Mekke u Jerusalim, a potom kroz sedam sfera nebeskih uzdignut do Aršu-r-Rahmana. Pouzdano znamo da je na tom putu uzdizanja susreo Poslanik poslanike predhodne i da im je imam bio. Znamo da je vidio Džennet i Džehennem. Kazivao nam je Poslanik da je u Džennetu vidio dvorac za Omera r.a., pripremljen i da je čuo topot nanula njegovih. Pričao nam je da je u Džehennemu vidio ljude koji su namaz zanemarili, tuđe prisvajali, kamatarili, blud činili... Iz kazivanja o Mi'radžu učimo da je ljudima namaz naređen u direktnom razgovoru Poslanika i svjetova Gospodara. Nama je Gospodar u Objavi sto trideset puta namaz spomenuo i da klanjamo naredio. U propisima vjere nalazimo da ne postoji opravdanje za ostavljanje namaza. Nikakvog opravdanja za to ne može biti. Sve što nas od namaza zbog zauzetosti, bolesti ili nekog drugog razloga prođe, mora biti naklanjano. Obilježavali smo mi'radžsku noć da se između ostalog podsjetimo na našu obavezu da klanjamo. A kad klanjamo mi s Gospodarom našim razgovaramo, i to kao i Poslanik što je, bez posrednika. Svakom je od nas, sljedbeniku poslanikovom svakom, ostavljeno da korakom svojim, u namaz stupajući, ka Aršu-r-Rahmanu kroči, da na svoj mi'radž krene, dižući ruke i iftitahi tekbir izgovarajući. Nema braćo, slobode za čovjeka bez robovanja Allahu, a najuzvišeniji način potvrde tog robovanja je namaz. Namazu je svrha da nas od grijeha odvraća, od šejtana štiti. Slobodan je onaj čovjek koji je od šejtana zaštićen. Ko sa šejtanom druguje on slobode nema, jer u stalnom strahu živi da se za grijehe i prijestupe njegove ne sazna. Mi'radž je Poslaniku došao poslije godina tegobe i tuge. Došao je da ga oslobodi straha od neuspjeha. Mi, Mi'radž obilježavamo kako bi nas on na tewbu podstaknuo i kako bismo se namazu posvetili i tako sebe od straha, od vlastitog neuspjeha oslobodili, jer namaz je temelj vjere, a tragovi sedžde su biljezi po kojima će nas Poslanik na Danu suda prepoznati i od neuspjeha spasiti. Pouzdano znamo iz kazivanja o Mi'radžu da je s Mi'radža, Poslanik čovječanstvu donio posljednja tri ajeta sure Bekare. U ta tri ajeta, tri su važne poruke čovjeku „Allahovo je sve što je na nebesima i na zemlji“(284). Čovječe, govori ti Allah dž.š., ništa tvoje nije. Tvoja su djela, a ovaj mjesec Ša'ban je onaj u kojem se djela ljudska Gospodaru uzdižu. Poslanik je u mjesecu ovom mnogo postio jer je želio da kad mu se djela Bogu uzdižu, on postač bude. „Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih“.(285). S Mi'radža Poslanik nam donosi poruku. Svi su poslanici klanjali zamnom. Svima sam došao i poruku nepromjenjivu do Dana sudnjeg donio. Svi su oni stali iza mene i klanjali, bio sam im imam. Vi, sljedbenici moji, trebate svima i u svemu predvodnici biti. Vi ste u Objavi kao ummet najbolji opisani i trebate čovječanstvu u dobru i napretku vođe biti. Kad mi'radžsku noć obilježismo, upitasmo se da nas sad Poslanik gleda šta li bi nam rekao? Rekao bi nam možda, šta ste to dopustili da vam se desi, niti vas ko šta pita, niti o bilo čemu odlučujete. Takvi razjedinjeni nikakva snaga niste a ima vas skoro milijarde dvije? Nagovještavao nam je Poslanik da ćemo ovo dočekati i da će uzrok ovom stanju biti velika ljubav sljedbenika njegovih prema Dunjaluku. Mi'radž nam poručuje, vaš Poslanik je imam svima bio, i pita nas kome ste vi??? „Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih“(286). Kako je ova naša vjera lijepa. Ni od kog ne traži ono što ne može. Kod svakog insistira da uradi ono što može. Nećeš biti pitan za ono što nisi mogao, a pitaš li se kako ću odgovoriti i čime se opravdati što nisam uradio ono što sam mogao? Pouzdano znamo iz kazivanja mi'radžskog da nam je Poslanik kao poklon izuzetan sa Mi'radža, Šefa'at donio. Molit će za nas Poslanik, Allaha dž.š., na Danu Istine da oprosti tebi i da u Džennet što prije uđeš, molit će. Pitali su ashabi, kako ćeš ti Poslaniče prepoznati na Mahšeru sljedbenike svoje? Govoriš nam da će Islam i na Istok i na Zapad stići i kako ćeš onda znati ko ti je između tih ljudi vjerni sljedbenik bio da ga šefa'atom počastiš? Po eseru od sedžde. Trag od sedžde to je znak, reći će Poslanik. Mi'radske su poruke, braćo, važne i za naš Dunjaluk i za naš Ahiret. Namaz, kao poklon mi'radžski će nam život na dunjaluku učiniti sretnim, jer će nam mir unutarnji donijeti i od grijeha nas čuvati, a grijeh, upamti čovječe, umanjuje nafaku tvoju. Na Ahiretu će Šefa'at biti ono za čim žudimo a i on je poklon mi'radžski. Na istom se mjestu čovječanstvu kao dar desio i namaz i šefa'at. Šefa'at ćeš naći, obradovat će te Poslanikovo zauzimanje na Ahiretu ako do tvog uha i srca dođe oni sto trideset puta ponovljeni zahtjev da se klanja. Šefa'at ćeš imati ako tvoj dan svaki bude uz obaveze ostale, namazom ukarašen. Uzvišeni Bože, daj, da nam poruke mi'radžske osvijetle dunjalučku stazu. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
28.04.2017.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Kada je Poslanik stigao u Medinu došao mu je Hujej ibn Ahtab, vođa medinskih Jevreja. Bio je rabin i najbolji poznavalac Tevrata. Znao je sva Poslanikova svojstva. Otišao je kod Poslanika, pomno ga posmatrao a potom rekao: „Pokaži mi tvoja pleća“. Poslanik mu ih je pokazao a on na njima vidio pečat poslanički. Upitao je Poslanika: „Gdje ti je otac“? „Umro je“ – odgovori Poslanik. „Tačno“, reče rabin. „Gdje ti je umrla majka“?, upita rabin. Poslanik mu reče na kojem je mjestu umrla a on opet reče: „Tačno“. Upitao je: „Gdje ti je umro djed“? Poslanik mu je odgovorio a on opet reče: „Tačno“. „Amidža te odgojio, zar ne“?, upitao je. „Da“, rekao je Poslanik. Dugo je posmatrao Poslanika a potom otišao. Na putu ka kući susreo je brata koji ga upita: „Je li to Poslanik koji je spomenut u Tevratu“? „Da“, odgovorio je. „Pa šta namjeravaš činiti“?, upitao ga je brat. „Biti mu neprijatelj dok sam živ“, odgovorio mu je“. Allah dž.š., kad govori o sljedbenicima ranije objavljenih knjiga, kaže da oni poznaju Poslanika Muhammeda a.s., kao što poznaju sinove svoje, pa i bolje od toga./Bekare, 146/. Oni, kaže Allah dž.š., svjesno istinu prikrivaju. Od onoga dana kada je spomenuti rabin jevrejski vidio Muhammeda i u njemu prepoznao najavljenog Poslanika, uprkos spoznaji istine oglušio se o nju i objavio neprijateljstvo Muhammedovu poslanstvu, nije se ništa promijenilo kroz sve ove vjekove. Mi znamo, Allah dž.š., nam je rekao, da se neće ništa ni promijeniti. Kaže nam Uzvišeni: „Ni Jevreji, ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci: „Allahov put je jedini pravi put“. A ako bi se ti poveo za željama njihovim nakon Objave koja ti dolazi od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi niti odbraniti“./Bekare, 120/. Ovaj stav i odnos se nije, niti će se mijenjati. Ono što se kroz vjekove promijenilo je stav i odnos sljedbenika poslanikovih prema Poslaniku, prema njegovom sunnetu, prema Objavi. Mi ne sumnjamo da je Muhammed poslanik Božiji, da mu je Džibril Objavu donosio i da je tom Allahovom dž.š., riječju, završen, okončan Božiji govor čovjeku. To je konačna Objava i jedini pravi put. Bilo bi normalno, logično bi bilo da ako u istinitost nečega ne sumnjamo, da to i prihvatimo i slijedimo. Međutim, naše prihvatanje i slijeđenje ove, po Poslaniku, poslane Istine često ostaje samo na formi, na riječima. Mi znamo odlično pričati o našoj vjeri, o njenim ljepotama, ali nažalost, tu ljepotu vjere ne pokazujemo. Mi znamo odlično dokazivati drugima da je Islam istina ali oni tu istinu ne vide u nas. Zar ne znamo kako Islam uređuje odnose među nama, među ljudima uopće. Braćom nas zove. Pa ipak, pogledajte tu svađu i sukobe među braćom. Zar ne znamo šta Islam od nas traži kad je u pitanju porodica. Pa ipak, zavirite u te porodice naše i svjedočit ćete krizu u kojoj su. Zar ne znamo da Allah i Poslanik od nas traže da se borimo za dobro i prosperitet društva i da svi radimo u korist svih. Pogledajmo oko sebe i vidimo je li tako. Islam od nas traži urednost i čistoću, odgovornost i tačnost. Traži red i poštovanje drugih. Islam od nas traži da je pred svakim zakonom svaki čovjek isti a ako se oko sebe osvrnemo, vidjet ćemo da su mnogi zakoni napisani i važe samo za obične ljude. Kao što su oni u knjigama im objavljenim našli sve o Poslaniku i prepoznali ga, mi u Kur'anu nalazimo sve što nam treba kako bi bili prvi, kako bi bili drugima primjer, kako bi bili ponosni na sebe i vjeru svoju. Evo priče koja to potvrđuje. Kulturni centar Kraljevine Saudijske Arabije organizirao je izložbu o Islamu u Velikoj Britaniji. Na izložbi kao domaćin bijaše jedan saudijski alim koji je vrativši se u svoju zemlju ispričao: „Na izložbi sam upoznao jednog nemuslimana, Britanca, pa sam poželio s njim razgovarati i upitao ga, želi li nešto saznati o Islamu? Odbrusio mi je: „Ne, ne želim! Ne želim da slušam tu vašu priču o Islamu. Nekoliko godina sam živio među muslimanima u arapskom svijetu, mnogo sam o Islamu pročitao i poznajem ga odlično. Začuđen njegovom reakcijom upitao sam ga, šta to on zna o Islamu. Rekao mi je: „Islam je lijepa i uzvišena vjera. Do detalja uredila je odnose među ljudima, kako među muslimanima tako i odnos prema nemuslimanima. Islam na jasan i lijep način podučava ljude kako da se mole Bogu, kako de se odnose prema roditeljima, prema svojim suprugama, prema djeci, komšijama, prema društvu u cjelini. Uprkos ovim jasnim uputama vaš praktični život nije u skladu sa uzvišenim islamskim principima u šta sam se živeći s vama jasno uvjerio. Vi, lažete, psujete,kradete, ne cijenite vrijeme, sramotite druge ljude, ne volite sistem i red, skloni ste omalovažavanju i podcjenjivanju drugih, vrlo vam je izražen arapski nacionalizam, bezpravno prisvajate tuđe, ne brinete dovoljno o čistoći, poštujete bogataše a prezirete siromašne i vaši zakoni važe samo za obične mase ali ne i za elitu“. Zatim mi je rekao: „ Izvini ako sam bio grub prema tebi“. Rekoh mu : „Uzmi i pročitaj ovu knjigu a zanemari ponašanje pojedinaca“. Odmahnuo je rukom i rekao: „Dragi prijatelju, mislim da vi uzalud trošite novac na ovakve izložbe jer možda mi znamo više o vama nego što vi znate o sebi. Vratite se vašoj veličanstvenoj Knjizi, primijenite njena načela i principe kojima vas uči, pa ako to učenje primijenite u svome životu, vidjet ćete da će ljudi masovno prihvatati Islam bez potrebe za ovakvim izložbama i vašim objašnjenjima. Mi smo ljudi koje mnogo više zanima praktično, konkretno djelo i ponašanje od onoga što piše u knjigama“. Poslanik kojeg su oni prepoznali a nisu ga prihvatili, svojim je ponašanjem osvojio njih. Kćerka onog jevrejskog rabina Hujej ibn Ahteba, Safija bijaše supruga Poslaniku Muhammedu, majka je naša. Danas, jedan od onih koji u knjizi svojoj nalazi najavu Poslanika posljednjeg a ne prihvata ga, govori nama da oživimo ono što je Poslanik donio i ljepotu Islama pokažemo svima. Svijet danas vapi za vrijednostima koje će ga izvući iz agonije konzumerizma iz bezpotrebnih ratova i sukoba. Svijet danas vapi za vrijednostima koje će čovječanstvo vratiti na put spasa. Svijet danas čeka na nas. Uzvišeni Bože, pomozi nam da prepoznatu Istinu, prihvatimo, da je živimo i ljepotu njenu drugima pokažemo. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
07.04.2017.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Poslanik rekao: „Kada se ukopa mrtvi“, ili je rekao: „neko od vas“, dođu mu dva meleka, za jednog kažu da je Munkir a za drugog da je Nekir. Potom obojica upitaju: „Šta si govorio za ovoga čovjeka“? A on odgovori ono što je i govorio: 'On je Allahov rob i Njegov poslanik'. Tada ova dvojica kažu:'Znali smo da ćeš to reći'. Potom mu prošire prostor u mezaru sedamdeset puta, onda mu se unutra rasvijetli, te mu se kaže:'Spavaj, kao što spava onaj kojeg će probudit njegov najdraži ukućanin'. Tako će ostati sve dok ga iz njegove postelje ne proživi Allah. A ukoliko je dvoličnjak, reći će:'Čuo sam ljude kako govore pa sam i ja govorio. Ne znam ko je taj čovjek'. Tada mu njih dvojica kažu:'Znali smo da ćeš to reći'. Potom će Zemlji biti rečeno:'Skupi mu se', pa će mu se stijesniti mezar, te će mu se u njemu stiskati njegove kosti. Tako će biti kažnjavan sve dok ga iz njegove postelje ne proživi Allah“./Tirmizi/. Čovjek za kojeg će nas ova dva meleka pitati, Muhammed je a.s.. Poslao ga je Allah kao konačnog Poslanika i pečatom vjerovjesništva ga učinio. Od onog trenutka od kada je čovječanstvu poslan, vjerovati u njega, njegovo poslanstvo i put kojim je išao slijediti, uslov je za uspjeh. Svako ko vjeru u njega s.a.v.s., u srce svoje ne smjesti, i ko korak svoj stazom kojom je on išao ne usmjeri, tjeskoba mu u kaburu slijedi i ahiretska kazna vječna. On, s.a.v.s., to u sljedećem hadisu, opominjući nas, kazuje: „Primjer mene i vas je kao primjer čovjeka koji je zapalio vatru pa insekti misleći da je to svjetlo pohrle ka vatri a on ih od nje odgoni. Ja vas od vatre udaljavam a vi mi iz ruku izmičete“./Muslim/. Allah dž.š., obećava da će Poslaniku na onom svijetu, „hvale dostojno mjesto dati“. /Isra,79/. To hvale dostojno mjesto, je mjesto šefa'adžije. On će se za vjernike, a sljedbenike svoje kod Gospodara svjetova zauzimati i od vatre ih oslobađati. Ukoračili smo u mjesec Redžeb, odabrani, blagoslovljeni, sveti. On započinje jednom a završava drugom mubarek noći. Njegov početak je obilježen kandiljima regaibskim – a to je noć želja i dove, a njegov kraj je osvijetljen kandiljima miradžskim – a to je noć u kojoj je Poslanik šefa'atom darovan. Nema sumnje, želja nam je svima u prostranom i osvijetljenom kaburu berzahski period našeg života provesti. Nema sumnje, želja nam je svima Poslanikova šefa'ata dostojni biti. Ova želja ni za kog od nas nije neostvariva. Poslanik je došao da nas povede ka prostranom berzahskom boravku i da nas uvede u s ničim na Dunjaluku uporedivu ahiretsku kuću. Ebu Zerr el Gaffari prenosi: „Zatekao sam Poslanika u džamiji, sjedoh kod njega a on me upita: „Ebu Zerre, jesi li klanjao“? Odgovorih: „Nisam“. Reče mi: „Ustani, klanjaj“. Ustao sam i klanjao a potom dođoh i sjedoh do njega. Reče mi: „Ebu Zerre, traži utočište kod Allaha od šejtana i ljudskih i džinskih“. Upitah: „Allahov Poslaniče, zar ima ljudskih šejtana“? Odgovori: „Da“. Upitah: „Allahov Poslaniče, namaz, koja je njegova vrijednost“? Odgovori: „Najbolje je on djelo, ko hoće neka poveća“. Upitah: „Allahov Poslaniče, a post“? Odgovori: „Zajam koji će se nadoknaditi. A kod Allaha dobit će se i više“. Upitah: „Allahov Poslaniče, a iskreno dijeljenje“? Odgovori: „Vraća se višestruko uvećano“. Upitah: „A koje je dijeljenje najbolje“? Odgovori: „Ono koje se u tajnosti čini“. Upitah: „Allahov Poslaniče, a šta je najuzvišenije od onoga što ti je objavljeno“? Odgovori: „Ajetu -l- kursijja“./Ahmed/. Ti, koji prostran i osvijetljen kabur želiš i s ničim uporedivu ahiretsku kuću, klanjaj namaz jer je to temelj naše vjere. Bez toga djela u takav kabur se ne može. Daji zajam Allahu, posti. On će ti Uzvišeni taj zajam višestruko vratiti. Budi darežljiv, ali budi darežljiv tako da je zadovoljan Allah, a da te ne brine znaju li ljudi za to. Za prostrano i osvijetljeno berzahsko boravište i s ničim na Dunjaluku uporediv ahiretski užitak, potrebno je i ponašanje svoje s zapovijedima vjere naše uskladiti. Poslanik kaže: „Potpun vjernik je onaj čije je ponašanje lijepo“./Tirmizi/. Poslanik je upitan o djelima koja će ljude užitku voditi, pa je rekao: „Bogobojaznost i lijepo ponašanje“. Upitan je o djelima koja će ljude srdžbi Božijoj i kazni ahiretskoj odvesti, pa je rekao: „Ogovaranje i blud“. /Tirmizi/. Koliko je važno, da osim izvršavanja naših obaveza prema Gospodaru svjetova, a te obaveze nazivamo obred, budemo i lijepog ponašanja i tako upotpunimo svoju vjeru, svjedoči sljedeći hadis. Ebu Ubejde r.a., kaže: „Čuo sam ashabe Poslanikove da su od Poslanika prenijeli: „Dvije su vrste grijeha, grijesi koji su između Gopodara svjetova i čovjeka, i grijesi između dva čovjeka. Ako se za grijeh učinjen prema Bogu iskreno pokaješ, ti kao da grijeha i nemaš, a što se tiče grijeha prema čovjeku, tu ne pomaže tewba, potrebno je poravnanje“. /Tirmizi, Nesai, Ibn Madže/. Cijenjena braćo, neki je čovjek pitao Poslanika za šehide, hoće li im biti oprošteni grijesi? Poslanik je rekao: „Bit će oprošteno sve osim duga“./Buhari/. Dakle, sve osim onoga što je dužan prema čovjeku. To je potrebno prije smrti poravnati i jedni drugima halaliti. Da bi nam se želja za kaburom prostranim ispunila i da bi se u kuću užitka vječnog smjestili, lijepim se ponašanjem ukrasimo, jer ono je potvrda našeg vjerovanja. Poslanik kaže: „Bogatstvo je dunjalučki ugled a bogobojaznost ahiretski“. /Muttefekun alejhi/. Želja za kaburom prostranim neka nas šefa'atu Pejgamberovu vodi. Redžeb, mjesec sveti, blagoslovljeni, odabrani, Allahov je to mjesec, provedimo u tewbi i radimo na sebi kako bi ponašanje svoje uskladili sa sunnetom našeg Pejgambera, onog čovjeka za kojeg će nas već na prvom konaku u kaburu pitati. Ko bude njegov sunnet živio, znat će odgovoriti na pitanje dvojice meleka, a ko ga ne bude slijedio, njemu je tijesno u prsima ovdje, a bit će mu i kabur stiješnjen. Gospodaru Svemogući, podari nam pravi put na Dunjaluku, prostrani kabur u Berzahu i vječni užitak na Ahiretu. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
31.03.2017.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Od Ibn Omera r.a., se prenosi da je Poslanik rekao: „Musliman je muslimanu brat, ne čini mu nepravdu, niti ga izdaje, ko pomogne brata muslimana kad mu je potrebno, Allah će njega pomoći kad mu bude potrebno. Ko sakrije mahanu muslimanu, Allah će sakriti njegovu na Sudnjem danu“./Mutefekun alejhi/. Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Poslanik rekao: „Musliman je muslimanu brat, ne iznevjerava ga, ne laže ga, niti ga na cjedilu ostavlja. Svaki musliman muslimanu je haram, haram mu je njegova čast, imetak i krv. Bogobojaznost je ovdje (pokazavši na prsa tri puta). Dosta je čovjeku zla da ponižava brata muslimana“./Tirmizi/. Poslanik je rekao: „Svaki od vas je ogledalo svome bratu, pa ako primijeti na njemu nešto negativno, neka to otkloni od njega“./ Muslim/. Omer r.a., kaže: „Neka se Allah Uzvišeni smiluje onome ko mi ukaže na moje nedostatke i propuste“. Islam je selam, mir. Allah dž.š., nam naređuje da svi živimo u miru, a Poslanik da taj mir, selam, širimo među sobom kako bismo se voljeli. Islam je ljubav. Ko voli Allaha i Poslanika, pun je ljubavi i prema stvorenjima Božijim. Vjernici se vole u ime Boga i tako koračaju u hlad ahiretski. Islam je pomaganje međusobno. Allah nam naređuje da se u dobru i bogobojaznosti pomažemo. Poslanik nas uči da će Bog pomoći svakog ko pomogne brata svog. Islam je susretljivost. Ona krasi vjernika svakog jer svaki vjernik zna da je osmijeh i lijepa riječ sadaka. Islam je briga za drugog, za brata i sestru. Ta briga se brine neprekidno i između ostalog iskazuje i tako što jedni druge opominjemo, upozoravamo i od ružnih navika i loših djela udaljavamo. Allah dž.š., zabranjuje da se vjernici jedni drugima rugaju, da jedni druge kude i da se ružnim nadimcima nazivaju. To je, veli Gospodar svjetova, ružno. A oni koji se ne pokaju, sami sebi nepravdu čine. Da se ne bi među vjernicima stvaralo neprijateljstvo i da se ne bi jedni od drugih udaljavali, obavezuje nas Allah da kad vijest neku o bratu i sestri čujemo, da kad do nas neka potvora dođe, to obavezno provjerimo kako u neznanju ne bi nekom zlo učinili. A kada se dvije skupine vjernika sukobe, obavezni smo ih izmiriti, a ako jedna drugoj ipak učini nasilje, obavezni smo se boriti protiv nasilnika. „Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala“./Hudžurat,10./. Gotovo svakodnevno slušamo i svjedočimo napadima međusobnim naše braće i podmetanjima jednih drugima. Pogotovo je to prisutno u onom segmentu životnom kojeg nazivamo politički, a ni druge sfere životne nisu na to imune. Ja ne znam, jesu li ti ljudi svjesni da oni rade posao od kojeg zavisi i naš i život naše djece i budućnost naše zemlje. Zadnjih dana su ti napadi toliko snažni da se mi obični ljudi teško snalazimo i pitamo se, kuda da se okrenemo. Ne bi mi bili zbunjeni kada bi se oni, ti naši gore, okrenuli jedni drugima i otklanjajući propuste i greške jedni drugih, radili za dobro svih nas. Omer r.a., je bio vladar, halifa, političar. Ukazivao je drugima na greške, na propuste i insistirao na poštivanju propisa i na istini. Istovremeno je bio sretan i milost Božiju molio za svakog ko njemu ukaže na propust i opomene ga. Ne treba ni našem, niti bilo kojem društvu koje napretku i uspjehu teži ni poltrona ni slijepih poslušnika. Dužni smo govoriti istinu. Dužni smo pojave i stvari u društvu nazivati pravim imenom. Da ne bi bili gubitnici i ovdje i na Ahiretu dužni smo jedni drugima ukazivati na propuste, dužni smo opominjati kad vidimo da brat ili sestra griješe. Nisi prijatelj nikome ako mu se dodvoravaš i neosnovano ga hvališ i uzdižeš. Naša politička scena, ustavari naše društvo u cjelini je bolesno jer je preplavljeno ovakvim ljudima koji zarad svoga mjesta i stolice nisu spremni ni opomenuti, ni ukazati, ni skrenuti pažnju, ni kritikovati, već znaju samo se dodvoravati. Ti si dragi brate ogledalo svome bratu. Primijetio si na njemu nešto negativno, primijetio si pri njemu nešto loše, vidio si da radi nešto što nanosi štetu i društvu i njemu, opomeni, upozori! Eto, vidiš brata svog da ne šalje djecu u mekteb. Razgovaraj s njim, utiči na njega. Govori mu o važnosti mekteba kako za njegovo dijete tako i za sve nas, za budućnost našu. Ti se ogledaš u bratu svom i sve što želiš sebi, i njemu želiš. Eto, imaš brata i komšiju koji neće da zna ni za džamiju ni za Zajednicu. Nije ispravno o tom čovjeku pričati u društvu, ogovarati ga. Ispravno je opomenuti ga, razgovarati s njim sa jasnom, dubokom i iskrenom željom i namjerom da bude kao i ti. On je ogledalo tvoje. Što želiš sebi i drugome želiš. U bratu svom vjernik vidi sve one osobine koje ima pri sebi i na koje je ponosan. Eto, imaš brata i komšiju koji neprekidno samo kuka i za svoje stanje i sve svoje neuspjehe, krivi druge. Znaš, a i on zna da nije tako. Znamo svi da uvijek treba krivca tražiti prvo u sebi. Kao što želiš uspjeh sebi, ogledajući se u bratu svom, ti i u njemu želiš vidjeti uspješna čovjeka. Razgovaraj s njim, opominji ga i nastoj mu otvoriti oči i na akciju ga pokrenuti. Milost Božiju Omer r.a., moli za svakog ko ga opomene i na propust mu ukaže. Eto, vidiš brata da posao koji mu je povjeren ne izvršava odgovorno. Aljkav je i samo mu je važno da radni dan što prije prođe. Ne vodi brigu, nije svjestan da to što dobije kao plaću treba biti halal, a nije halal ako su tu plaću na tvom poslu zaradili drugi. Eto, vidiš brata ili sestru koji zauzimaju važnu poziciju u društvu, vrše odgovornu funkciju a nisu na nivou zadatka. Zbog milosti Božije koju ćemo svi na Ahiretu trebati, opomeni, razgovaraj, upozori! Nije, ni islamski, ni ljudski pričati iza leđa, ogovarati. Vjernik je ogledalo vjerniku. Mi se ogledamo jedni u drugima. Zar nije Poslanik rekao: „Nećete biti potpuni vjernici sve dok bratu svom ne budete željeli što i samome sebi“. Zamislite braćo, da mi jedni drugima na ovaj način želimo dobro, u kakvom dobru bi mi živjeli? Mi danas ne bi slušali o maloljtničkoj delikvenciji, o nasilju u školi, u porodici... Da mi na ovaj način, gledajući sebe u drugom, a vjernik je ogledalo vjerniku, želimo jedni drugima dobro, mi danas ne bi slušali o propalim i uništenim preduzećima, o obespravljenim radnicima, o armiji mladih ljudi koji odoše sa svojih ognjišta. Da mi na ovaj način, opominjući jedni druge i otlanjajući jedni od drugih mahane i nedostatke, živimo, mi danas ne bi slušali o neuspjelim revizijama i ne bi gledali ponižene žrtve. Allah dž.š., kaže: „Ako vas Allah pomogne, niko vas neće moći pobijediti, a ako vas ostavi bez podrške, ko je taj ko vam osim Njega može pomoći? I samo neka se u Allaha pouzdaju vjernici“./Ali Imran,160./. Allahovu pomoć treba zaslužiti, treba je zaslužiti tako što ćemo biti ono što nam On naređuje da budemo. Da bi pobijedili, trebamo biti braća. Uzvišeni Bože, učvrsti bratsku ljubav među nama. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
17.03.2017.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Allah dž.š., je Milostivi, Samilosni, Er-Rahman – Er-Rahim. Njegova milost je neizmjerna i sva stvorenja obuhvata. Ovdje, na Dunjaluku, ta milost Božija je podarena svima i svi se ljudi i stvorenja sva, blagodatima koriste. Sve jedno je, je li neko vjernik ili nije, sve jedno je, je li neko bogat ili nije, sve jedno je, je li muškarac ili žena, svima jednako sunce sija, svima jednako voda teče, svima jednako lijek pomogne, svima jednako svanjiva dan i noć dolazi da se u njoj odmore. Bog je Uzvišeni milost Svoju podijelio, pa će neizmjerna količina te milosti biti dijeljena na Ahiretu, ali na Ahiretu neće biti dijeljena svima. Allah dž.š., kaže: „Milost Moja obuhvaća sve, daću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali, onima koji će slijediti Poslanika koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe u Tevratu i Indžilu zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti a ružna zabraniti, koji će ih tereta i teškoće koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili, postići ono što budu željeli“./Al-A'raf, 156-157./. Milost Božija na Ahiretu za vjernike je, a vjernici su opisani na početku sure „Vjernici“. „Oni će ono što žele postići“, kaže Uzvišeni. Da bi to postigli, „oni namaz ponizno obavljaju“. Ta poniznost koju vjernici u namazu doživljavaju, ne napušta ih sa predajom selama. Ona je njihovo svojstvo pa se kao takvi i u društvu prepoznaju. Ono što je u namazu poniznost „HUŠU'“, to je u ponašanju AHLAK. Zato Allah dž.š., u daljem redanju svojstava vjerničkih kaže da, „oni ono što ih se ne tiče izbjegavaju“. Vjernik smjerno i predano izvršava svoje obaveze, a kako kaže Poslanik: „Od najljepših osobina vjernikovih je da se ne bavi onim što ga se ne tiče“. Svi bismo trebali, jer svi žudimo za milošću Božijom na Ahiretu, raditi na sebi i ne čeprkati po tuđim životima, ne baviti se tuđim problemima, osim ako možemo pomoći nekom u nevolji. Poslanik kaže: „Blago onom ko je svjestan svojih, pa se nema vremena baviti tuđim problemima“. Vjernik koji je dostojan milosti Božije i koji je čvrsto na putu uspjeha je i, „onaj koji milostinju udjeljuje“. Ko je milostiv ovdje, Allah će biti milostiv prema njemu tamo, tako nas uči i na milosrđe podstiče Poslanik. Nije milosrđe samo osjetiti sažaljenje prema unesrećenima, prema potrebnom. Istinsko je milosrđe u granicama svojih mogućnosti pomoći, od podarenog udijeliti. Ova se osobina vjernička često u izvorima vjere ističe i na nju nas se podstiče je su ljudi u prirodi svojoj egoisti. Zar ne kaže Poslanik da kada bi čovjek imao dolinu zlata, poželio bi još jednu. Zato se od vjernika očekuje da radi na sebi i da sebe u razgovoru sa sobom ubjeđuje da neće na kraju dunjalučkog puta imati ništa od onoga što je sakupljao, čuvao i nije po propisima vjere čistio od tuđega prava. U imetku bogatih, pravo imaju siromašni, tako Allah kazuje, a oni koji su svjesni tog tuđeg u imetku svom i koji to daju onome kome pripada, sigurnim korakom kroče u okrilje milosti Božije koja je na Ahiretu samo vjernicima obećana. Vjernika krasi moral, on ne prelazi granice koje je Allah dž.š., postavio. Ko užitka traži izvan tih granica, on se od milosti Božije udaljava. Allah dž.š., kaže kad vjernika opisuje da on ne skrnavi brak. Za one koji to čine kaže da u zlu pretjeruju. I Allah dž.š., i Poslanik Njegov, podstiču ljude da red i ravnotežu na zemlji uspostavljaju i čuvaju. Jedan od važnih stubova toga reda i ravnoteže je brak. Poslanik apeluje na sve mladiće i djevojke koji ispunjavaju uslove da se u brak kao bedem koji će ih od šejtana štititi sklonu. Poslanik kaže: „O omladino, ko od vas ima uslove za brak neka u njega uđe odmah“. „Jer brak je pola vjere“. Milost Božija je na Dunjaluku svima dostupna, ali to je samo jedan postotak Njegove milosti. Ostala, ogromna količina te milosti je na Ahiretu, i to samo za vjernike rezervisana, a vjernici su u Kur'anu, u suri „Vjernici“ opisani, svojstvo im je da su od bluda daleko. Ljudima su na Dunjaluku povjerene obaveze. Jedna od velikih i važnih je vjera. Allah dž.š., opisujući vjernike kaže: „Oni o povjerenim emanetima i obavezama preuzetim brinu“. Taj emanet, da vjeru nosi i ravnotežu na zemlji čuva, nije prihvatio niko, a bilo je prije nas ponuđeno i brdima i planinama i zemlji. Čovjek je prihvatio. Ako emanet ispuni, obaveze na vrijeme izvrši, slijedi ga nagrada izuzetna, a to je ta milost Božija koja će se obilno na Ahiretu vjernicima davati. Allah dž.š., kaže da vjernici, „namaz na vrijeme obavljaju“. Kaže nam da vjernici bdiju nad svojim dužnostima i da u tome ustrajavaju. Namaz je temelj, pa ako su u tome predani i ustrajni, očekivati je da i druge dužnosti svoje izvršavaju i na vrijeme i ispravno. Ako se ovim osobinama okitimo, ako se poniznosti obilježimo i ono što nas se ne tiče izbjegavamo, i ako milosrđe pokažemo, i ako granice ne prekoračimo, i ako preuzete obaveze, emanete ispunjavamo, i ako se ustrajnošću ukrasimo, nema sumnje, milosti Božijoj dostojni ćemo biti, jer Allah dž.š., nakon nabrajanja ovih osobina vjerničkih kaže: „Oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet naslijediti i u njemu vječno boraviti“. Uzvišeni Bože, pomozi nam da čvrsto na putu koji Tvojoj neizmjernoj milosti vodi, budemo. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
10.03.2017.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.