Gradska džamija Zavidovići

Dobrodošli na moj blog na kojem cu ispisivati hutbe iz Gradske dzamije u Zavidovicima.

08.02.2012.

IME NAS ODREĐUJE

Sedmi je dan od poslanikovog rođenja. Po sunnetu njegovom toga dana se djetetu daje ime. Njemu s.a.v.s., je ime odabrao Allah, dž.š.. Kad ga Isa, a.s., nagovještava donoseći svom narodu radosnu vijest kaže da im donosi vijest o Poslaniku koji će doći poslije njega, čije ime će biti Ahmed. Prvom čovjeku na zemlji Stvoritelj je također dao ime, Adem, a potom Adema kako veli poučio imenima svih stvari. Dajući Ademu ime i učeći ga imenima nama kazuje o važnosti imena. O toj važnosti nam kazuje i Poslanik kad veli: „Dajite djeci lijepa imena jer ćete na Sudnjem danu biti prozivani po vašim, i imenima očeva vaših.“ O važnosti imena i obavezi da se djeci daju lijepa, muslimanska imena govori i slučaj Omera, r.a., i čovjeka koji mu se došao požaliti na neposlušnog sina. Omer pozva i drugu stranu da je čuje jer je to nužno da bi se pravedno presudilo. Mladić upita Omera: „Imaju li roditelji obaveze prema djeci prije nego djeca imadnu obaveze prema njima? Omer odgovori: „Da, otac je obavezan djetetu odabrati dobru majku, omogućiti mu sticanje znanja i dati mu lijepo, muslimansko ime.“ Sin reče: „Za majku otac mi je odabrao nevjernicu, nije mi omogućio da naučim niti jedan harf i dao mi je ružno ime.“ „Ti si bio neposlušan prema svome djetetu prije nego je ono bilo neposlušno prema tebi.“, reče Omer, r.a.. Sunnet poslanikov utemeljuje i ceremoniju pri davanju djetetu imena poznatu pod imenom akika. Po Pejgamberovoj praksi djetetu se kolje kurban, na ime djeteta dijeli sadaka, odredi mu se ime i uči dova za zdravlje, uputu i sreću novorođenčeta. Samo važni događaji bivaju obilježeni ceremonijom, skupom, obredom pa nam ova govori koliko je važan trenutak davanja djetetu imena i koliko je važno da to ime bude lijepo, muslimansko. Čovjeka određuje ime, a ime određuje narod. Generalno posmatrajući po imenu čovjeka bi mogli odrediti da li je on Englez, Nijemac, Talijan, Kinez, Japanac, Slovenac, Makedonac, Srbin, Hrvat,… Mi smo također narod. Imamo svoju zemlju. Imamo svoju vjeru. Imamo svoj jezik i imamo svoja, naša, muslimanska imena. Neprijateljima okruženi izloženi smo omraženju države nam naše. Ime jezika nam zabraniše, vjeri prostor stijesniše i na naše ime i naša imena što otvoreno što prikriveno napadoše. Tako je u Bukvaru Siniša bio obrazovan a Mujo kopao nos. Milan bio pilot a Ibro orao zemlju. Nikad na televiziji nismo vidjeli Hanifu, Ramku, Salihu da je učiteljica, advokat, poslovna žena. Uvijek je to bila Ana, Marija, Zorica, pa logično naši, svog identiteta dovoljno nesvjesni roditelji, a želeći svojoj djeci svijetlu budućnost počeše djecu svoju s tim imenima identificirati, a naša imena se izgubiše. Na scenu dođoše tuđa, koja smo, da nam bude lakše zvali međunarodna. U knjizi „Moj bijeg u slobodu“ Alija Izetbegović problem primjećuje i na njega ukazuje prenoseći nam jednu smrtovnicu iz 1985. godine u kojoj se obavještava da je umrla Fatima, da su ožalošćeni sinovi Selver i Enver, kćeri Zumreta i Adila, snahe Olga, Vasvija i Dragica, zetovi Enes, Hilmija, Fadil i Abdulah, unučad Kemal, Mubera, Omar, Ajla, Amra, Kenan i Kerim te praunučad Erol, Sibel, Natali, Alen i Ira. Alija komentira: „Obratite pažnju kako se postepeno gube muslimanska imena. U četvrtoj generaciji ih više nema. Bio je to vanjski izraz krajnje ozbiljnog fenomena – duhovnog nestajanja jednog naroda.“ /Moj bijeg u slobodu, 122.str./ Danas kad imamo međunarodno priznatu državu. Kad jezik opet zovemo njegovim imenom. Kad je vjera postala slobodna, a da bi u punini značenja riječi narod , to i bili moramo čuvati i njegovati naša imena. Sedmog dana od Poslanikovog rođenja opominjemo se i podsjećamo na našu obavezu da je dati muslimansko ime djetetu dužnost, pred Bogom odgovornost. Kur'an nas uči da su svi Božiji poslanici muslimani, pa su i najbolja i najljepša pejgamberska imena. Našim selima i gradovima, mahalama našim opet trebaju hodati Ademi, Ibrahimi, Mustafe, Muhamedi…, opet se trebaju rađati Fatime, Aiše, Hatidže, Salihe itd.. Zapamtimo ne postoji međunarodno, već muslimansko i nemuslimansko ime. Za opću naredbu nadijevanja lijepih imena islam je postavio nekoliko pravila koja treba poštovati. - Ime treba biti lijepo, a to znači sa lijepim značenjem kako djetetu ne bi bila smetnja. Poslanik je imao običaj mijenjati ružna imena, npr. ime Kabiha što znači ružna zamijenio bi imenom Džemila što znači lijepa. - Ime svojim značenjem ne smije upućivati na obožavanje nekog drugog osim Stvoritelja. Kad bi se čovjek zvao Abdul Kaba, rob kabe onaj ko mu to ime dade učinio je haram. - Da se ne daju imena koja čovjeku daju one osobine koje mu ne pripadaju. Pod ovo potpadaju i Allahova lijepa imena koja su svojstvena samo Stvoritelju. - Lijepo je djeci davati imena Vjerovjesnika i dobrih ljudi da bi se sačuvao spomen na njih. Poslanik kaže: „Allahu su najdraža imena Abdullah i Abdurrahman.“ Na kraju citirajmo hadis u kojem Poslanik upozorava: „Onaj koji oponaša neki narod, njemu i pripada.“ Ni u čemu ne oponašajmo druge, a posebno ne u davanju djetetu imena jer nas ime određuje. Uzvišeni Bože, pomozi nam, da budemo svjesni vlastitih vrijednosti i vlastitog imena. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
10.02.2012.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Gradska džamija Zavidovići
<< 02/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
26272829


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
65334

Powered by Blogger.ba