Gradska džamija Zavidovići

Dobrodošli na moj blog na kojem cu ispisivati hutbe iz Gradske dzamije u Zavidovicima.

30.11.2016.

POSLANIČE, SREĆU NAM DONOSIŠ

Ukoračili smo u Rebiu-l-evvel. Znam, svi znate da je to mjesec Mevluda. To je mjesec u kojem je čovječanstvo, ustvari svjetovi, počašćeni milošću Božijom jer Muhammed a.s., dolazi kao „RAHMETUN LIL ALEMIN“, Milost svjetovima. To je mjesec u kojem je, te godine slona, te godine kad je Ebreha odlučio porušiti Kabu, ugledano svjetlo koje obasjava krajeve daleke. Te godine, umjesto da bude srušena Kaba, srušio se Kisrin dvorac koji bijaše simbol nevjerstva i tiranije. Te godine, kad je odlučeno da se rušenjem Kabe, tog simbola tewhida ugasi svjetlo pravovjerja, ugasila se vatra kojoj se ljudi klanjaše. Svake godine Rebiu-l-evvel dolazi da nam važnost ovih događaja podcrta i da nas podsjeti na posebnost i veličinu čovjeka čije rađanje je bilo uzrok istim. Kroz vjekove sve, a njih se četrnaest naslagalo, čovječanstvo je crpilo pouku i napajalo se inspiracijom iz rebiulevvelskih događaja i Poslanikova života. Svjetlo, koje je tad, tog ponedjeljka, rebiulevvelskog dvanaestog dana zasjalo, svjetlo koje je Poslanik donio, kako on s.a.v.s., kaže, sija noću kao i danju, sija danas kao i onda. Pa iako imamo svjetlo, iako to svjetlo niti je, niti će na snazi gubiti, ipak sljedbenici tvoji Poslaniče nisu na svjetlima pozornice svjetske. Iako to svjetlo nije, niti će na jačini gubiti, ipak sljedbenici tvoji Muhammede nisu danas na pozornici osvijetljeni ni kao važan politički ni kao značajan ekonomski, ni kao interesantan znanstveni, centar i faktor. I mi ovdje u Bosni svjetlom riječi Božije smo počašćeni. Ona nam nudi sreću na Dunjaluku i spas na Ahiretu. Rebiu-l-evvel je prava prilika da analiziramo, jesmo li ostvarili dunjalučku sreću i koračamo li putem ka Allahovom zadovoljstvu. Sreća je kad čovjek ostvari unutarnji mir. Tog mira bez vjere u srcu i namaza u praksi nema. Poslanik čiji dan rođenja ćemo u ovom mjesecu obilježiti, kaže nam: „Ko čuva namaz, na Dunjaluku će imati nur a na Ahiretu spas, a ko ne čuva namaz niti će na Dunjaluku imati nur niti na Ahiretu spas“./Ahmed/. Sreća je kad čovjek ima skladan brak i sretnu porodicu. I skladan brak, i sretnu porodicu naći ćemo na onoj stazi kojom nas Poslanik vodi. Omladino naša draga, ako želite biti Poslaniku dragi i blizu njega, požurite u brak jer je on pola vjere a i zato što Poslanik opominje: „Brak je moj sunnet, a ko ne slijedi moj sunnet ne pripada meni“. Ništa mi, od velikog rebiulevvelskog događaja nećemo imati ako Poslanikovom stazom ne krenemo. Sreća je kad čovjek ima hairli, odgojenu djecu. Na tome voljeni Poslanik insistira posebno. Na tu žrtvu, da djecu odgojimo, nas podstiče snažno. Kazuje nam o djeci kao o trajnom dobru i savjetuje: „Ništa vi, o roditelji, ne možete djeci ostaviti bolje od lijepog odgoja“. Neka nas nastupajući Rebiu-l-evvel snagom svojih poruka inspiriše da se okrenemo istinskim vrijednostima. Neka nas rođenje Poslanikovo podstakne da se borimo da nam djeca budu i dunjalučki i ahiretski ponos. Neka svjetlo koje je tog davnog Rebiu-l-evvela obasjalo krajeve daleke, preko porodice, preko mekteba, preko džamije, preko škole i obrazovanja obasja put našoj djeci u sigurnu budućnost i ka bezbijednom boravištu. Sreća je kad živiš u uređenom društvu. To je ono društvo kojem se Poslanik s minbera obraća: „Tako mi Boga da je moja kći Fatima ukrala ja bih joj odsjekao ruku“. To je ono društvo u kojem nakon preuzimanja dužnosti halife, Ebu Bekr govori: „Najslabiji među vama je najjači kod mene“. To je ono društvo kojem iz mihraba govori Omer r.a.,: „I mazga da slomi nogu na neuređenim putevima Šama, i zato bi Omer bio kriv“. To je ono društvo kojem je vladar tako častan i pobožan da ga se meleki stide. To je društvo u kojem se ljudi natječu u dobru i dobročinstvu. U kojem žude da budu po dobru prepoznati i svjesni su da nije Dunjaluk cilj, cilj je Džennet. To društvo čine ljudi koji poruku ovog hadisi kudsija potpuno razumiju i žive. Poslanik prenosi od Gospodara svjetova: „Ljudima i džinima vijest veliku šaljem. Ja ih stvaram a oni obožavaju drugog. Ja im dajem opskrbu a oni zahvalni drugom. Najbolji rob je onaj koji je ponizan, a najlošiji kod Mene je onaj koji je ohol. Ja im nudim Svoju milost a neovisan Sam od njih. Oni izazivaju Moju srdžbu grijesima a ovisni su o Meni. Okupljeni u zikru su Moga sijela učesnici, pa ko želi u to sijelo neka Me se sjeća. Pokorni su Mi dragi, a griješnima nisam uskratio Moju milost. Ako Mi se pokaju, Ja sam njihov Voljeni. Ako odbiju pokornost, Ja ću im slati iskušenja da odstarnim mahane od njih. Jedno dobro djelo kod Mene vrijedi koliko deset i više, a jedno loše se računa samo kao jedno, a Ja i opraštam. Tako Mi Moje veličine i dostojanstva, ako Me zamole za oprost, oprostit ću im. Ko Mi krene kajući se, požurit ću prema njemu, a ko se od Mene okrene pozvat ću ga i reći: „Kuda ideš, zar imaš Gospodara poput Mene“? Uzvišeni Bože, pomozi nas da slijedeći Poslanika, put sreće i spasa pronađemo. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
02.12.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

23.11.2016.

DISCIPLINIRAJMO SEBE

Zabilježeno je da je Omer ibn Hatab upitao Ahnefa ibn Kajsa:“Ko je najveći neznalica među ljudima?“Ahnef odgovori:“Onaj ko proda svoj Ahiret za Dunjaluk.“Omer ga upita :“Hoćeš li da ti kažem ko je veći neznalica od toga?“Ahnef reče:“Hoću,vođo pravovjernih.“Omer mu reče:“Onaj ko proda svoj Ahire za Dunjaluk drugog čovjeka.“ Činiti loše ljudima,vrijeđati,ogovarati,ponižavati,tuđe bespravno prisvajati ili čovjeka fizički ugrožavati,to vjera ne dozvoljava.Onaj ko to čini neće se moći grijeha osloboditi obraćajući se Allahu.Ljudi jedni drugima trebaju oprostiti da bi se tih,jedni prema drugima,učinjenih grijeha oslobodili.Ako oprost ne zatražiš,ako s tim grijehom učinjenim prema čovjeku pred Gospodara svjetova odeš,morat ćeš to u Danu konačnoga suda platiti.Platiti čime?Svojim dobrim djelima ili preuzimanjem grijeha od oštećenog.Tako se gubi,odnosno proda Ahiret za Dunaluk drugog čovjeka. Poslanika imamo za uzor.I u ovom segmentu življenja vjere,uzor nam je.Ebu Seid el Hudri r.a. kazuje:“Neki je muhadžir imao potrebu Poslanika nešto pitati i želio se s njim s.a.v.s. nasamo naći.Poslanik je tada boravio u logoru Batha.Noću je izlazio do Kabe da tavafi a ujutro bi se vraćao da s ashabima klanja sabah.Jednom se duže zadržao u tavafu te požuri nazad kako bi prije izlaska sunca stigao u logor i s ashabima klanjao namaz.Pred njega izađe spomenuti čovjek,uze za uzde njegove deve,zaustavi Poslanika i reče:“Allahov Poslaniče imam potrebu kod tebe.“Poslanik mu reče:“Pusti me žurim,tvoja potreba će biti zadovoljena.“Čovjek nije htio da ga pusti a pošto se Poslanik pobojao da će zakasniti na sabah malo ga je bičem udario i odgurnuo te pored njega prošao.Kada je sklanjao sabah,Poslanik se okrenuo prema ljudima i rekao:“Gdje je onaj kojeg sam maloprije udario bičem?Neka mi vrati udarac.“Čovjek je odgovorio:“Utječem se Allahu i Njegovom poslaniku.“Poslanik ga pozva da se primakne.Kad se primakao,Poslanik mu dade bič i reče;“Uzmi svoje pravo za primljeni udarac i vrati mi istom mjerom.“Čovjek odgovori:“Utječem se Allahu od toga da udarim Njegova Poslanika.Oprostio sam ti Allahov Poslaniče.“Poslanik tada reče:“Ljudi,bojte se svoga Gospodara.Niko od vas neće nanijeti nepravdu vjerniku,a da mu se Allah neće osvetiti na Kijametskom danu.“ Život,čast i imetak,to su nepovredive vrijednosti,po učenju naše vjere.Allah dž.š. nas jasno, nedvosmisleno upozorava da je ubistvo grijeh za koji se sigurno ide u Džehenem.Vjera nas jasno uči da je čast drugog čovjeka svetost i da ničim,nikad ne treba na tu čast udariti.Ljudski je život svetiji od Kabe,a Poslanik kaže:“Čovjek je djelo Božije i neka je proklet onaj koji to djelo ruši.“U izvorima vjere nam uzvišene,naći ćemo jasne poruke da ništa,ni jedan zalogaj tuđega ne uzimamo jer time ugrožavamo sebe i svoj put ka spasu i uspjehu. Enes r.a. prenosi da je Poslanik rekao:“Često se prisjećaj smrti,to će te odvratiti od grijeha.Budi zahvalan,to će ti povećati blagodati.Često čini dovu,jer ne znaš kad će je Allah uslišati.Nipošto nemoj prekoračiti granicu niti pomagati da se ona prekorači.Dobro se čuvaj razvrata i nepravde,jer onome kome se nepravda nanese Allah bude pomagač.Dobro se čuvaj spletkaenja jer se plod spletkarenja vraća spletkarošu.“ Imamo braćo svi mnogo posla na sebi.Taj posao discipliniranja sebe trebali bi uraditi kako ne bi bili od onih koji svoj Ahiret daju za Dunjaluk drugog čovjeka.Olahko mi,bez razmišljanja o posljedicama,kvalificiramo ljude.Nije nikakva rijetkost da o ljudima bez ikakvih argumenata govorimo da su kriminalci,da su nečasni i nepošteni...Ako nemamo nikakve dokaze,i to materijalne,ako to što iznosimo nemamo čime pred sudom dokazati,tada bismo i radi našeg Dunjaluka i radi naše vječnosti takvih se kvalifikacija trebali kloniti,jer istim širimo smutnju u društvu a sebe vodimo u vatru.Kod nas je ova praksa posebno izražena kada poslije jednih na vlast dolaze drugi.Tada govore o nečasnostima predhodnika ,a nikad niko ili je posve rijetko neko završio pred sudom da se to i dokaže.Vjera od nas zahtijeva da se ustegnemo od neosnovanih optužbi,a da kao vjernici i odgovorni ljudi svaku osnovanu sumnju s potrebnim dokazima proslijedimo tužilaštvu i tako sebe uvrstimo u borce za istinu i pravdu,a ne budemo od onih koji prodaju svoj Ahiret za Dunjluk drugog čovjeka. Omer r.a. je rekao:“Vjerniku je dovoljno nesreće,ako ljude kudi zbog mahana koje i sam ima,ako kod drugih primjećuje svaku mahanu a svoje ne vidi i ako sugovornika uznemirava nečim što se sugovornika ne tiče.“Čovjek može griješiti prema Stvoritelju i prema stvorenjima.Treba se ustegnuti od svakog grijeha ,a posebno od grijeha prema čovjeku.Evo zašto,Poslanik kaže:“Glasnik ispod Arša će povikati na Kijametskom danu:“Muhamedov umete,ono što ste griješili prema Meni,oprosti sam vam.Ostale su nesuglasice i nepravde među vama,oprostite ih jedni drugima i uđite u Džennet Mojom milošću.“ Uzvišeni Bože,uputi nas da se pomažemo u bogobojaznosti i dobročinstvu a ne u grijehu i neprijateljstvu.Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
25.11.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

09.11.2016.

RIJEČ BOŽIJA JE NAŠA SNAGA

Protivnike Poslanika predhodnih, Allah dž.š. je kažnjavao i uništavao.To se dogodilo Nuhovom narodu, Adu, Semudu, Lutovu narodu, faraonu, Hamanu, Karunu i mnogima drugim. Uzvišeni o tome kaže:“I sve smo prema grijesima njihovim kaznili, na neke vjetar pun pijeska poslali, a neke strašnim glasom uništili, neke u zemlju utjerali, a neke potopili. Allah im nije učinio nepravdu,sami su sebi nepravdu nanijeli.“(Ankebut40) Muhammedov ummet Allah dž.š., je odlikovao i nebeska čudesa nije učinio osnovom za potvrđivanje Istine, niti načinom da pomogne poziv Istini. Da je htio, Allah je mogao zaustaviti i Poslanikove i naše neprijatelje, mogao je na njih nebo strovaliti ili ih u zemlju utjerati i tako i Poslanika i vjernike borbe poštediti. Allah dš.š., je htio da ovaj Ummet, koji emanet posljednje Objave nosi, zemljom hodi u skladu sa uobičajenim zakonitostima, da se trudi i pati, trpi i podnosi, odriče i žrtvuje, iseljava i bori, pobjeđuje i kuša poraz i da u redovima njegovim bude svjedoka Istine – šehida. Allah dš.š., je odredio da ovaj svijet počiva na dvojnosti, da dobro bude izmiješano sa zlom, slast sa boli, da u čovjeku bore i nadvladavaju se razni porivi, da biva i zdrav i bolestan, da se smjenjuje i svjetlo i tama, noć i dan. U duhovnom svijetu postoje meleki i šejtani, među ljudima dobri i loši, čovjek kuša i nadahnuće meleka i šejtanska došaptavanja. Allah dž.š., vjernike na iskušenje stavlja. On Uzvišeni oružje i pomagače i vjernicima i nevjernicima daje da bi se jasno očitovalo, ko slijedi Njegovu riječ i Poslanika, a ko šejtana i njegovu družinu. Allah Uzvišeni kaže: „Mi činimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa izdržite! A Gospodar tvoj vidi sve“./Furkan,20./ „Da Allah hoće, On bi im se osvetio, ali On želi da vas iskuša jedne pomoću drugih“./Muhammed,4./ Musliman ima misiju. Zadaća mu je i cilj da promoviše istinu i pravdu, da širi dobro i uputu i da posvuda bude dobrota a Allahova riječ bude uzdignuta. Riječ Božija je tu da bi nam bila oružje u borbi protiv unutarnjih slabosti, protiv zabludjelosti uma, devijatnog morala, društvene potlačenosti, osione vlasti i nepravdi koje ljudi i narodi čine jedni drugima. Riječ Božija je slabima snaga. Uzvikuje im, nađite snage u sebi, ne klonite, od borbe ne odustajte! Zar je bilo izgleda da muslimani pobijede na Bedru? Zar je bilo za očekivati da samo osam godina nakon hidžre Mekka bude slobodna.? Trud i borba, žrtva i želja za uspjehom, bivaju nagrađeni. Nađi snage u sebi, o brate mu'mine, i ne priznaji poraz, ne prihvataj bezizlazje. Ko to od nas nije naišao na teškoće, na prepreke ali ako si uporan i znaš šta hoćeš, uspjet ćeš. Riječ Božija poniženima dovikuje, podignite glave! Zar se ne sjećate da Bilal r.a., bijaše na vreli pijesak svezan i kamenom pritisnut ali ostade ponosan. Razna i teška iskušenja prolazili su vjernici, prolaze ih sad i čekaju nas u budućnosti, ali uvijek treba imati na umu da ni trn vjernika na putu ustrajavanja u dobru ne ubode a da za to ne slijedi nagrada. Ovom Ummetu Muhammedovu a.s., Allah dž.š., je ostavio u obavezu da se sam bori, da sam, trudom i žrtvom ostvaruje uspjehe i korača u pobjede. Može Allah uništiti neprijatelje naše, odstraniti prepreke, skloniti s puta, kojim nam je ići, sve što nas usporava, ali On želi da vidi ko je od nas borac a ko nije. Hoće da vidi ko se trudi a ko od drugog rješenje čeka. Hoće Uzvišeni da razdijeli marljive od lijenih. Poslanik je svima uzor. Šio je odjeću svoju, popravljao obuću. Nije se uzdao u drugog i od nas očekuje isto. Ono što on s.a.v.s., od Allaha dž.š., donosi, uspavanima uzvikuje, probudite se! Ne sanjajte o boljem sutra bez truda i borbe. Ne sanjajte o blagostanju bez odricanja i žrtve. Ne sanjajte, o omladino, o budućnosti boljoj bez kvalitetnog obrazovanja, bez usvojenih moralnih normi, ne sanjajte o čudu jer se ono neće desiti. Ovom Ummetu je Allah dž.š., odredio i u obavezu stavio da sami svojim životom dokazuju istinitost Objave. Neće neprijateljima našim doći ni snažni vjetar, ni zaglušujući krik, neće ih niko prevrnuti pa da ono što je gore postane skršeno. Na javi, stvari funkcionišu tako da su samo jaki poštovani i sigurni. Velikan naš, Muhammed Ikbal kaže: „Slabost ne izaziva divljenje, snaga pobuđuje poštovanje“. Riječ Božija data nam je kao ta snaga kojom trebamo osnažiti sebe i tako onemogućiti neprijatelja da nas ugrozi. Oholima, ta riječ objavljena poručuje, siđite sa prijestolja oholosti, škrtima, dijelite iz Allahovog imetka, ne vašeg, strankam i političkim djelatnicima poručuje: „Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjerite i kada ljudima sudite da pravično sudite“./Nisa,58./ Onima koji se diče svojim porijeklom poručuje: „Koga uspore njegova djela, neće ga ubrzati njegovo porijeklo“./Muslim/. A svim ljudima poruka je: „Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji“./Hudžurat,13./. Uzvišeni Bože, učini nas svjesnim snage riječi Tvoje i pomozi nam da je u naš život, u svakodnvnicu našu unesemo. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
11.11.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

02.11.2016.

ZAŠTO NAM NIJE BOLJE?

Imamo bogatstva, rudna, šumska, vodne potencijale. Imamo plodnu i nezagađenu zemlju. Ne fali nam ni stručnih i pametnih ljudi, samo im treba dati priliku. Imamo vrlo ugodnu klimu što je blagodat neizmjerna. Ko bi nabrojao sve što nam je Bog dragi poklonio? Ipak, i uprkos svemu, stanje u društvu i državi je teško, siromaštvom i neimaštinom opterećeno, nezaposlenošću. Opterećeno poremećenim međuljudskim odnosima. U ljudima stanuje neka apatija i bezvoljnost da se problemu ide u susret, da se on savlada. Mnogi su u nekom iščekivanju, zbunjeno se okreću oko sebe i pitaju se, šta se to nama dešava? Hasan el Basri se suočio s pitanjem istim jer i u njegovom vremenu i društvu bijaše problema i pojava koje su uznemiravale i društvo na putu ka boljem, usporavale. Sagledavši stanje, taj velikan naš, reče: „Vi imate Objavu, slušate njene riječi i poruke, ali vaše ponašanje je daleko od tih poruka“. Braćo, nije Allah poslao Objavu da bi se mi takmičili, ko te Objave zna više i ko je ljepše uči i recituje? Jasno je, posve je jasno zašto je Kur'an tu među nama. „Da opomene onoga ko ima pameti i da zasluže kaznu nevjernici“. /Ja-sin, 70/. Mi smo razumom obdareni, pametni smo, nama je ta Opomena upućena. U njoj je propis o životu ispravnom. U njoj su granice sreće čovjekove. Ako granicu prekoračiš, ako Allahovu riječ zanemariš, sreća nestaje. U Objavi je zahtjev upućen čovjeku da vjeruje i dobra djela čini. Ponavljam, da vjeruje i dobra djela čini. Malo je ljudi koji ne vjeruju. Ako nas sve pitaš, jesmo li vjernici, bit će odgovor potvrdan kod gotovo svih. Ali šta je vjera, ako dobročinstva nema? Nama fali spremnost da gdje god je to moguće uraditi, dobro djelo uradimo. Samo u nas ima izreka da je bolje džaba ležat nego džaba radit. Ozbiljno je se zapitati, zar je moguće da vjernik, musliman tako misli i govori. Vjernik, musliman zna da nema dobrog djela, da je učinjeno džaba. Govoriti da je bolje džaba ležat nego džaba radit, može samo onaj koji potpuno zanemaruje Ahiret. Allahovo obećanje je istinito. On nam poručuje da nema dobrog djela koje neće biti nagrađeno, niti ima lošeg koje neće biti sankcionisano. Nerad i ljenost jesu loše djelo. Stanje u društvu nam kaže da mi već trpimo sankcije. „Vi ste na blagodatima nezahvalni, a Allah vas nebrojenim blagodatima obasipa“. I ovo je jedan od razloga zašto je nama ovako kako jest i zašto zbunjeno gledamo nekud i iz tog od nekud čekamo pomoć i rješenje. Zahvalnost je čovjekova obaveza. Ta zahvalnost kojom je obavezan, to nije samo riječ, el hamdulillah. Zahvalnost istinska, to je djelo. Djelom se, naravno dobrim, istinski zahvaljuje. Blagodatima se treba ispravno koristiti, i to je vid zahvale na njima. Allah nam je dao njive, livade i šume, potoke proveo kroz njih i izvore čiste vode dao. Koristimo li to? Možda smo to zapustili, a možda i uništili. Allah nam je dao zdravlje, tu blagodat neprocjenjivu. Poslanik nas podstiče da iskoristmo zdravlje prije bolesti. Iskoristi zdravlje brate i klanjaj dok si zdrav, dok možeš. Kad ne mogneš htjet ćeš, ali nećeš moći. Mi smo čuli našeg Poslanika da nam kazuje da nije isto vrijedan namaz obavljen sjedeći i stojeći. Nije problem kad ostariš, onemoćaš klanjat sjedeći, mora se klanjati kako god, ali iskoristi zdravlje. Iskoristi bogatstvo jer ko zna šta će biti sutra. Uplati sebi za Ahiret od blagodati dunjalučkih. Sadaka je čudo od dobrog djela. Zašto nam nije bolje? Evo skoro bijaše okupljanje na Čevljanovićima, još skorije vašer u Puračiću. Znate li braćo, da je petnaest autobusa iz našeg siromašnog grada išlo tamo. Zamislite braćo, da je neko stao pred taj džemat od sedam stotina i pedeset ljudi i tražio od njih da daju po deset km za svoje mjesto u Džennetu. Da je tražio za kuhinju sirotinjsku, za studente siromašne, za knjige školske. Da je tražio da nekog siromašnog mladića pomognemo da se oženi????? „Vi ne tražite oprost nakon što pogriješite“, i to je jedan od razloga, što nam je ovako kako jest, a nismo zadovoljni kako nam je. Griješimo, jeste svaki je čovjek griješnik, ali vjernik, on osim što griješi i kaje se, pa se učinjenom grijehu ne vraća. Našeg će te čovjeka često čuti kako sebe tješi da je Allah milostiv i da će mu oprostiti. Taj je naš brat svjestan grijeha svog ali ne izriče pokajanje, već oholo i drsko konstatuje da je Allah milostiv i da će biti unutar te milosti i za njega mjesta i bez tewbe. Zašto ti, o brate, od onoga koji prema tebi pogriješi tražiš izvinjenje? Zašto ti je stalo da ti se izvine i obeća da neće više? Ti tako, cijenjeni brate, zadovoljavaš svoj ego. Stalo ti je da kažeš da si bio u pravu i da je prema tebi učinjena nepravda. Allah dž.š., je neovisan, ništa mu od nas ne treba pa ni naša tewba. On, Milostivi na tu tewbu nas podstiče radi nas, radi naše sreće, radi našeg uspjeha, radi naše potrebe da nam život bude bolji. „Vi ne postupate prema onome što znate“, i zbog toga veli Hasan el Basri društvo je u krizi. Svi znamo šta je dobro a šta nije. Svi znamo šta je halal a šta haram. Svi znamo koji je put pravi a šta je stranputica. Znate, u Ezelu nas je Allah dž.š., pitao: „Zar ja nisam vaš Gospodar? Jesi mi svjedočimo, i to zato da na Sudnjem danu ne reknete Mi o ovome nismo ništa znali“. Mi o tome, kako treba urediti društvo, sve znamo. Mi tačno znamo zašto nam je ovako kako jest i zašto živimo u ekonomskoj nesigurnosti i političkoj konfuziji. Ko će moći od nas reći, nisam znao? „Vi ne uzimate pouku iz smrti vaših najdražih“, i zbog toga vi ste tu gdje jeste uzvikuje Hasan el Basri. Ta poruka je jednostavna i čovjekovu razumu za pojmiti lahka. Nema ništa važnije kad na tabutu budemo od djela dobrog. Onog dobrog djela koje si u vrijeme slobodno, dangubeći propustio učiniti. Zato, brate muslimanu, mijenjaj se i budi siguran da nipošto nije bolje džaba ležat nego džaba radit. Zanijeti sve što činiš da je u ime Boga pa ćeš i ovdje i tamo, srećan biti. Uzvišeni Bože, pomozi nas da se mijenjamo i ka Tvom zadovoljstvu korak svoj usmjerimo. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
04.11.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Gradska džamija Zavidovići
<< 11/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
285060

Powered by Blogger.ba