Gradska džamija Zavidovići

Dobrodošli na moj blog na kojem cu ispisivati hutbe iz Gradske dzamije u Zavidovicima.

26.12.2016.

NE BUDI POVODLJIV

Propisi naše vjere su potpuno prilagođeni potrebi čovjekovoj. Za određene prilike su u tim propisima predviđene olakšice. Putnik i bolesnik mogu se tim olakšicama koristiti a one mogu biti aktivirane i u nekim vanrednim situacijama kao što je nestašica vode i sl.. Propisi naše vjere omogućavaju i da u nekim izuzetno vanrednim okolnostima, nešto što je haram, može u određenoj količini, onoj nužnoj, postati halal, samo da bi se život čovjekov spasio. Tako npr. kad bi se čovjek našao u prilici da mu prijeti smrt od gladi, a nema ništa da jede osim onoga što je zabranjeno, kao što je svinjsko meso, lešina i sl., mogao bi pojesti onu količinu koja će ga u životu ostaviti. Propisi naše vjere ne predviđaju, ne ostavljaju mogućnost da u nekim danima u godini zbog njihove posebnosti, izuzetnosti, važnosti, bude nešto dozvoljeno što je u osnovi haram. Ne postoje dani u kojima je, bez obzira šta ti dani označavaju i šta s njima ili poslije njih nastupa, dozvoljeno piti alkohol, rasipnički se ponašati, nepristojno se oblačiti, neprimjereno se muškarci i žene miješati, plesati, budalijesati. Allah dž.š., je zabranio alkohol i ne postoji nikakav poseban momenat, nikakva situacija u kojoj bi on bio izuzet iz zabrane. Ta zabrana je tako ozbiljna da Poslanik insistira da je i najmanja količina alkohola zabranjena. Allah dž.š., kaže: „O vjernici, zaista, alkohol, kocka, kumiri i strelice za gatanje su šejtanovo djelo, to su odvratne stvari, zato se toga klonite da biste postigli ono što želite“./Maide, 90./. Poslanik kaže: „Ko vjeruje Allaha i Sudnji dan, ne pije alkohol. Ko vjeruje Allaha i Sudnji dan, ne sjedi u društvu u kojem se pije alkohol“. Poslanik kaže: „Klonite se alkohola, alkohol je ključ svakog zla“. Nikakav povod ne može biti da bi se musliman koji vjeruje Allaha i Sudnji dan prepustio uživanju u alkoholu. S obzirom da mnoga naša braća i sestre koji vjeruju u Allaha i Sudnji dan, ili makar tvrde da vjeruju, novogodišnju noć u društvu sa šejtanom provode, opijajući se, želimo ih opomenuti, da čine djelo koje je haram i podsjetiti ih da je Allah prokleo sve osobe koje imaju ikakve veze s alkoholom. Allah dž.š., je svakog svoga roba određenom količinom dunjalučkih dobara opskrbio. Koliko god da je čovjeku dao od svakog čovjeka zahtijeva odgovorno ponašanje i posebnu brigu o tome u šta to što mu je Allah podario, troši. Poslanik kaže da niko neće ispred Gospodara svjetova na Sudnjem danu ni korak jedan iskoračiti dok ne bude upitan: „U šta si imetak trošio“? Najbolje potrošen imetak je onaj koji je uložen u Ahiret. U Ahiret je uložen kad ga trošimo za izdržavanje porodice, za školovanje i odgoj djece. U Ahiret je uložen kad ga dajemo za opće dobro, za pomoć siromašnom i nevoljnom. U Ahiret je uložen kad ga uložimo u fabriku koja će zapošljavati ljude. Šejtanu je u ruke dat kad time što nam je Allah dao stotine maraka dajemo za novogodišnju večeru u koju je uračunata i muzika. Obradovao si šejtana tom uplatom a isti taj novac mogao je biti tvoja ahiretska radost da si nekog pomogao, da si nekog nahranio, da si dao za istraživanje lijekova protiv opakih bolesti, za biblioteku... Mnogo će naše braće i sestara koji vjeruju Allaha i Sudnji dan, ili makar tvrde da vjeruju, novogodišnju noć koja ni po čemu nije ni odabrana ni posebna, rasipništvom obilježiti. Ne činite to. Haram je. Narodi, civilizacije, imaju svoje vrijednosti kojih se drže i ljubomorno ih čuvaju. Te vrijednosti, narod svaki čine posebnim, dio su njegovog identiteta. I mi, i kao narod i kao Ummet imamo te vrijednosti kojih nam je se držati kako bi svoju posebnost sačuvali i na stazi s kojom je Allah zadovoljan, ostali. Kad je Poslanik došao u Medinu zatekao je stanovnike njene da obilježavaju neke datume koji nisu vezani ni za šta stvarno, ni za šta s porukom. Muslimanima je rekao: „Ove praznike koje smo zatekli mi nećemo obilježavati. Allah dž.š., nam je njih zamijenio sa dva bajrama“. Mudrost i znanje su izgubljene stvari muslimana. Gdje god ih nađu i ma od koga da dolaze, uzet će ih. Tako nas uči Poslanik. Kad je nešto dobro, neka naučna i tehnološka dostignuća, neki iskorak u znanju, proizvodnji, ekologiji uzet ćeš to, brate muslimanu, bez obzira da li dolazi od kineza, od amerikanca, od crnog ili bijelog čovjeka, bilo koga. Ali kad je nešto zlo, kad je loše, kad je izričito vjerom našom zabranjeno, a sve što naša vjera zabranjuje, za naše dobro to čini, jer su propisi naše vjere potpuno prilagođeni našim potrebama, to ne uzimaj, ne slijedi! Kakvog dobra ima u opijanju, rasipništvu, nedoličnom ponašanju, plesu i skakanju, u budalijesanju? To nije vrijednost ni jedne civilizacije. To je konzumerizam, a to je šejtanova civilizacija. Nikakvog dobra u tome nema. Zato, poslušajmo Poslanika koji kaže: „Ne budite povodljivi, pa da kažete:'Ako ljudi budu dobri i mi ćemo biti dobri, a ako budu loši i mi ćemo biti loši'. Naprotiv, budite postojani, pa ako ljudi budu dobri i vi budite dobri, a ako su ljudi loši, nemojte vi biti loši“./Tirmizi/. Uzvišeni Bože, učini nas postojanim u vjeri. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
30.12.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

21.12.2016.

NE SRAMOTI MUSLIMANE

Poslanik kaže: „Na Sudnjem danu će svako biti pozvan da stane iza onog koga je obožavao. Vidjet ćeš neke da stoje iza imetka, proklet je rob dirhema. Vidjet ćeš i one koji će stajati iza šejtana. Gospodaru, zbog čega si me proživio iza njega, kad ga nisam obožavao? On će odgovoriti:' Jer si čitav život ostavljao Moje a sprovodio njegove naredbe, tako si ga obožavao, stani iza njega“. /Hakim/. Buharija bilježi: „Ibrahim a.s., će na Sudnjem danu susresti svoga oca na čijem licu će biti prašina i katran. Reći će mu: 'Oče, zar ti nisam govorio da me slušaš'? Otac će mureći: 'Ibrahime, danas te slušam'. Ibrahim će reći: 'Gospodaru, obećao si mi da me nećeš poniziti na Dan proživljenja. Ima li većeg poniženja nego da mi otac bude ponižen'? Uzvišeni će mu reći:'Ibrahime, zabranio sam Džennet nevjernicima“. Ibrahim a.s., se neće moći zauzimati za oca. Muhammed a.s., se neće moći zauzimati za amidžu. Kod Allaha, na Sudnjem danu, nema nikakve protekcije. Jedini način da se uspije je da se tamo dođe sa čvrstom vjerom i mnoštvom dobrih djela. Zamisli tugu koja će obuzeti srca nevjernička kad budu stajali iza šejtana koji će uzvikivati: „O propasti, teško meni, teško meni“! On, taj prokletnik, koji nas na sve načine nastoji zavesti, tu, na Dan konačnoga suda neće ni sebi moći pomoći, a željet će. Ovo je danas posljednja rebiu-l-evvelska džuma. U predhodnim, a i kroz čitav ovaj mjesec, smo mnogo slušali o Poslaniku. Sigurno je da smo i naučili mnogo. Naučili smo da je došao kao milost, da je došao da nam pokaže put, da nas opominje, da nam svjetlo pokaže. Došao je da nas nauči, šta da radimo pa da na Sudnjem danu ne budemo izgubljeni i da budemo dostojni njegovog šefaata. On s.a.v.s., od nas očekuje da putem pravim idemo i da se svaki dan za Islam brinemo i za afirmaciju riječi Božije borimo i tako sebi na Dunjaluku osiguramo dostojanstvo a na Ahiretu Džennet. Od nas se ne traži nemoguće. Ne traži se od nas ono što već nije bilo i što ljudi već nisu činili. Ebu Bekr r.a., prenosi da je Poslanik rekao: „Nije vas Ebu Bekr pretekao mnoštvom posta, niti mnoštvom namaza. Pretekao vas je onim što je gajio u srcu. To je briga za Islamom i neobična želja da ljudi slijede uputu“. Ebu Bekr sam o sebi veli: „Tako mi Boga, nikad nisam zaspao tako dugo da bih mogao sanjati, niti sam sijelio i nemaran bio, i doista idem pravim putem“. Od Poslanika je učio Ebu Bekr. O Poslaniku smo u mjesecu mevluda učili, učili smo kako bismo sebe mijenjali, oplemenili. Naučili smo da poslanikov sljedbenik nije nemaran, nije lijen, nije neuredan. Naučili smo da poslanikov sljedbenik nije prznica i smutljivac. Naučili smo da poslanikov sljedbenik žuri Allahu i Poslaniku, žuri sedždi i dobrom djelu. Naučili smo da poslanikov sljedbenik brine za drugog, brine za brata, za opće dobro, za siromaha i nemoćnog. Naučili smo da je poslanikov sljedbenik, a to znači MUSLIMAN, svugdje prepoznat po dobru i da neće svojim ponašanjem osramotiti ni Islam ni muslimane. U jednoj od bitaka Musenna ibn Haris je oslobađajući Perziju od kufra na desno krilo svoje vojske postavio pleme Benu Bekr. Kad god bi Perzijanci napadali s te bi strane to činili i s obzirom da se to pleme nije hrabro borilo, muslimani su trpili velike gubitke. Musenna je tom plemenu poslao poruku u kojoj je pisalo: „U ime Allaha Milostivog Samilosnog. Od Musenne ibn Harisa plemenu Benu Bekr: 'Ne sramotite muslimane'“! Pobjeda u toj bitci je upravo došla sa te strane od plemana Benu Bekr. Oni su poruku razumjeli i isti tren je primijenili, sebe mijenjajući. Ibrahim a.s., moli Allaha da ne bude osramoćen na Sudnjem danu. Nema ni njemu pomoći, makar bio prijatelj Allahov jer ni njegov zagovor ne može pomoći onome ko sebi pomogao nije. Da je Ebu Talib izgovorio šehadet, moglo bi mu se pomoći. Da je Azer, otac Ibrahimov izgovorio šehadet, moglo bi mu se pomoći. Ovako, ostali su s onima kojima je Džennet zabranjen. Bitke se braćo protiv nas vode i to žestoke. Ne bi smjela linija odbrane nigdje popustiti. Napada nas šejtan i od zahvalnosti Stvoritelju odvraća, a i drugi neće biti s nama zadovoljni sve dok njihovim putem ne krenemo. Za kim ideš ovdje, iza njega ćeš stajati na Ahiretu. Nije Poslanik, šejtan ti je predvodnik kad se o naredbe Božije oglušuješ. Čuješ li ti, ti što si naspram namaza, sadake i dobročinstva nemaran riječi koje sadrži Musennino pismo, ne sramoti muslimane. Nije Poslanik, šejtan te vodi i na putu krivom bodri kad si prema svojim obavezama u porodici nemaran i kad ti nije stalo da djecu u vjeri odgojiš. Čuješ li riječi koje su sadržaj Musenninog pisma, ne sramoti muslimane. Šejtan s te strane napada, odoše nam djeca u propast, Ummet trpi velike gubitke jer ne slijedimo poslanikov put. Nije Poslanik, to te šejtan nagovara i bodri da griješnom stazom hodiš i da ti bude sve jedno da li sebe i porodicu svoju haramom il halalom hraniš. Može biti da bi se promijenio kad bi do tvoga srca doprle riječi, ne sramoti muslimane. Kad musliman neuredan na ulicu, u društvo izađe, kad kuću i avliju neurednom drži, kad mu je sve jedno je li mu mahala, selo i grad čisti, on sramoti muslimane. Kad musliman u društvu, u komšiluku, međ' ljudima sije smutnju i započinje svađu i sukob, on sramoti muslimane. Kad musliman pije alkohol, kad se drogira, kad kocka, kad u besposlici vrijeme provodi, kad zanemaruje Ahiret i dobročinstvo, on sramoti muslimane. Kad je musliman daleko od Zajednice, od džemata, kad se ne brine za zajedničko dobro, on i tad sramoti muslimane. Ne sramotite nas ni vi, draga naša djeco i omladino koji u školi slabo učite jer Allah i Poslanik očekuju od vas da se borite i budete korisni, a bez znanja to ne možete. Draga omladino, na Sudnjem danu ćemo stajati pred Allahom. On će nas pitati, šta ste uradili za Islam? Reći ćeš: „Klanjao sam“. To si radio za sebe, kakvu si korist doprinio Islamu? Allah nas neće pitati zašto Islam nije pobijedio u našem vremenu i našem životu, već će nas pitati šta smo za Islam uradili. Hamza r.a., je poginuo u naletu poraza na Uhudu. Ne sramotite nas ni vi kojima smo povjerili odgovorne dužnosti u društvu. Sramotite nas ako ste iste prihvatili a niste im dorasli. Sramotite nas ako se prema ljudima i povjerenim dobrima ne odnosite na način s kojim bi Stvoritelj bio zadovoljan. Preklinjemo vas, ne sramotite nas ni vi koje je neko ubijedio da se bore za Islam i muslimane ubijajući nedužne ljude po ulicama svjetskih metropola. Preklinjemo vas, prestanite to činiti pozivajući se na Islam, jer Islam je posve suprotno od onoga kako ga vi, čineći nasilje, želite prikazati. Poslanik kaže: „Allah je lijep i voli lijepo“. Poslanik kaže: „Allah je dobar i voli dobrotu, Čist i voli čistoću, Plemenit i voli plemenitost“./Tirmizi/. Od muslimana se ne očekuje ni površnost, ni prosječnost ni griješno postupanje. Od muslimana se traži da svakom poslu prilazi temeljito i ozbiljno i da nikad ne provodi vrijeme uzalud. Poslanik nam je uzor, to smo u Rebiu-l-evvelu dobro zapamtili. Da li smo i ljubav prema Poslaniku u srcima našim uvećali pa da Uzora slijedimo??? Ako na ovom svijetu staneš iza Poslanika, i na Ahiretu će on s.a.v.s., biti ispred tebe. Ako Poslaniku leđa okreneš, na Ahiretu ćeš zajedno sa prokletim šejtanom uzvikivati: „O propasti, teško meni, teško meni“!!! Uzvišeni Bože, uputi nas na stazu spasa i daj nam i svijesti i snage da za Islam, ma gdje da smo neumorno radimo. Ne dopusti Bože Svevišnji da budemo od onih koji sramote muslimane. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
23.12.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

13.12.2016.

POSLANIČE – PUT MI KAŽI

Hakim u Mustedreku bilježi da se Adem a.s., stidio Allaha dž.š., zbog počinjenog grijeha i želio se pokajati. Obratio se Gospodaru: „Gospodaru moj, zar me nisi stvorio Svojom rukom?“ „Da“, odgovorio mu je Gospodar. „Zar nisi u mene udahnuo Svoga ruha“? , upita Adem. „Da, Ademe“. „Gospodaru moj, zar nisi naredio melekima da mi sedždu učine“?, upitao je Adem. „Da, Ademe“, odgovorio mu je Allah. „Gospodaru moj, zar Ti nisi rekao kada sam kihnuo:'Smilovao ti se tvoj Gospodar“? „Da, Ademe“, odgovorio mu je Allah. Adem ponovo upita: „Gospodaru moj, zar Tvoja milost nije pretekla Tvoju srdžbu“? „Jest, Ademe“, odgovori Allah. „Gospodaru moj, ako se pokajem hoćeš li me vratiti u Džennet?“, upitao je Adem. „Da, Ademe, vratit ću te“, odgovorio mu je Allah. „Onda Ti se kajem“, reče Adem“. Poslanik Muhammed a.s., je na Mi'radžu vidio čovjeka koji bi pogledao desno i vidio masu ljudi pa bi se nasmijao, a potom bi pogledao lijevo i opet vidio masu ljudi pa bi zaplakao. Poslanik je upitao Džibrila: „Ko je ovaj čovjek“? Džibril mu reče: „Ovo je tvoj otac Adem. Kad pogleda na desnu stranu vidi svoje potomke koji su živjeli u pokornosti i oni će u Džennet, pa se tad nasmije, a kad pogleda lijevo, vidi neposlušne i griješne potomke svoje koji će u Džehennem i zato tad zaplače“. Allah dž.š., je između Adema i Muhammeda a.s., poslao mnogo poslanika. Kaže nam, da nam je o nekima od njih u Knjizi kazivao a o nekima nije. Među sto dvadeset četiri hiljade njih, malo je onih za koje znamo. Ali ono što o svakome od njih znamo je, da su došli da pokažu čovjeku put do Dženneta. Došli su, od Gospodara svjetova poslani su, da čovjeka opominju, savjetuju i da ga vode kući spasa. Allah dž.š., kaže: „Mi ni jedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali“./Isra,15./. U ovom mjesecu, Rebiu-l-evvelu, rodio se posljednji u poslaničkom nizu. On se u nekoliko stvari razlikuje od predhodnika svojih, a jedna od tih je da je on s.a.v.s., poslan svim ljudima i da je pečat vjerovjesništva. Iz te činjenice proizilazi da put koji je pokazao čovjeku, čovječanstvu, je konačni, nezamjenjivi put kojim se čovjek može vratiti u Džennet. Nema drugog puta. To je Poslanik čak i slikovito objasnio crtajući na pijesku put i stranputice. Ta slika na pijesku u stvari je prikaz kur'anskog ajeta: „A onaj ko želi neku drugu vjeru osim Islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati“./Ali Imran,85./ Savremenici poslanikovi, ta najbolja generacija ljudi na zemlji, ashabi, često su Poslanika pitali, pitali su ga o svemu, a najčešće o dobrim djelima, a sve to iz silne želje da na desnoj strani budu, na onoj koju kad Adem a.s., pogleda nasmije se od radosti što džennetske stanovnike vidi. Muaz ibn Džebel, u ime svih sljedbenika poslanikovih, u ime svih ljudi koji za povratkom u Džennet žude, pita: „Poslaniče, put mi kaži“! Muaz želi znati koja su to djela koja će ga u Džennet uvesti. Koja su to djela koja će ga od vatre udaljiti. Kao da kaže, Poslaniče, šta treba da radim, pa da i ja na toj desnoj strani, kojoj se i otac naš Adem a.s., raduje, budem? Poslanik mu reče: „O, Muaze, pitao si o onome što je za svakog čovjeka najvažnije“. Šta ima za čovjeka važnije od toga, gdje će vječnost provesti. „Ta djela nisu teška, onome kome ih Allah olakša“. Nije teško činiti dobro čovjeku koji je svjestan prolaznosti dunjalučke i vječnosti svijeta budućeg. Nije teško činiti dobro, ako nam je srce ispunjeno vjerom u Boga i ljubavlju prema Poslaniku. „Vjeruj Allaha i nikoga s Njim ne izjednačuj“, reče mu Poslanik. Allah dž.š., čovjeku daje da se rađa čist, u čistoj vjeri Božijoj. Od čovjeka traži da tu čistoću vjere u Boga jednog očuva i učvrsti. Od nas Uzvišeni traži, da promatramo, da putujemo, da razmišljamo, da ibadetimo, da učimo i da posmatrajući i čitajući znakove i ajete, vjerovanje, snažimo. „Klanjaj namaz, posti Ramazan, daji zekat i ako si u stanju obavi hadždž“. To Muaze trebaš činiti da bi bio na putu ka Džennetu. Poslanik nas uči da se vjera naša temelji na pet šarta islamskih. Namaz, čovjeka svakodnevno vezuje za Gospodara, kako ne bi zaboravio svoju ovisnost o Njemu, kako ne bi previdio svoju nemoć i kako bi stalnim podsjećanjem na Božiju sveprisutnost, protiv grijeha se uspješno borio. „Zaista namaz odvraća od razvrata i svega što je ružno“./Ankebut,45./. „Posti Ramazan“, to, o Muaze, moraš raditi ako si zdrav i sposoban jer je to posebno važno djelo i nezaobilazan metod u odgoju čovjeka. Post će te naučiti, kako pobijediti sebe, kako savladat strast i nagon i kako uprkos svim teškoćama ustrajavati u pokornosti Stvoritelju. „Daji zekat“. O Muaze, o čovječe, Allah dž.š., je blagodati na Dunjaluku rasporedio. Neki imaju više, neki manje. Neki tako mnogo da imaju viška a neki tako malo da im ne može biti. Iskušavam i one kojima sam dao i one kojima sam uskratio, poručuje Stvoritelj. Ako bogati budu dijelili, shvatili su i razumjeli da oni nisu vlasnici ničega. Ako siromašni budu strpljivo podnosili dunjalučke nedaće, neka znaju da će Poslanik, Muhammed a.s., prvi ući u Džennet, a s njim će biti siromašni vjernici. „Ako si u mogućnosti, obavi hadždž“. Tražiš, o Muaze, da ti pokažem put do Dženneta. Želiš da ti ukažem na djelo koje će te u Džennet uvesti. Upamti, hadždž je tu posebno važan jer on čovjeka mijenja potpuno. Omogućava mu da se grijeha oslobodi i započne iznova. Omogućava mu da iz hadždžskih obreda nauči suštinu svoga postojanja i da u srcu učvrsti i ojača žudnju za Džennetom. „Imaju djela, o Muaze, koja, ja nazivam, vratima svakog dobra“, reče Poslanik. Posebna su zbog toga što su tajna i što za ta djela zna samo izvršilac i svjetova Gospodar. Pitam te: „Hoćeš li da te uputim ka tim vratima svakog dobra“? Poslaniče, snažno mi je stalo da budem čvrsto na putu ka Džennetu, zato te molim PUT MI KAŽI!!! „Ta djela su, post, sadaka i noćni namaz“. Sva tri ova djela imaju obilježje tajnosti. Post je skriveni ibadet, sadaka je najbolja kad se tajno daje, a najbolji namaz poslije farza je onaj tajni, noćni. Nije dovoljno samo obrede činiti da bi se Dženneta domogli. Čuli smo, obredi su temelj, a vjera je više od toga. Ona je ponašanje, vjera je život. Zato Poslanik sada pita Muaza: „Hoćeš li da ti kažem šta je posebno važno na tom putu ka Džennetu?“ „ Došao sam zbog toga, Poslaniče, kaži mi“:, reče Muaz. „Islam ti je glavna stvar, njegov temelj je namaz a džihad je njegov vrhunac“. Život čovjekov treba biti islam. Taj život se smiješća između sabahske sedžde i neprekidne borbe sve dod počinka, a ta borba na putu ka Džennetu, džihad se zove. Sedžda je temelj. Ona odgaja i čuva od grijeha i podstiče na borbu. A džihad je borba sa sobom, borba protiv šejtana i sa svim životnim izazovima. U džihadu je, i onaj koji uči, i onaj koji radi, i onaj koji dobro naređuje a zlo zabranjuje. U džihadu je i žena u trudnoći. Džihad je svaki trud učinjen na putu dobra, na putu ka Džennetu. „Ima nešto, Muaze, što se nad čovjekom nadvilo kao stalna opasnost. Tako je strašno da ti može sva djela uništiti i s tog puta ka Džennetu odvesti na stranputicu i smjestiti te na lijevu stranu“. Kad je lijevo pogledao Adem a.s., zaplakao je, jer na toj strani bijahu stanovnici Džehennema. Tamo nas, veli Poslanik može odvesti, jezik. Kuda nas vodi smutnja, svađa, sukob, nerazumijevanje, samoisticanje, lažne optužbe? Sve to vodi nas nesreći na oba svijeta. Na ovom, takvo društvo nema napretka, a na Ahiretu svi koji su se koristili lažnim optužbama, ružnim riječima, koji su ogovarali i smutnju u društvu sijali, uništili su svoja dobra. Uzvišeni Bože, pomozi nam da u mjesecu Pejgamberova rođenja, čvrsto stanemo na put koji Džennetu vodi. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
16.12.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

07.12.2016.

SLIJEDI POSLANIKA – VOLJET ĆE TE ALLAH

U ponedjeljak je 12. Rebiu-l-evvel. Toga dana i datuma toga a godine 571. rodio se poslanik Muhammed a.s.. Ovaj mjesec je zbog ljubavi prema Poslaniku, ispunjen brojnim i raznovrsnim manifestacijama njemu s.a.v.s., u čast. Voljeti Poslanika znači i svjetova Gospodara voljeti, a ta ljubav se iskazuje slijeđenjem. Evo potvrde tome: „Reci: „Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti“, a Allah prašta i smailostan je“./Ali Imran,31./. Allah dž.š., nas poziva da do Njegove, Božije ljubavi, prema nama dođemo slijeđenjem miljenika Njegova a Poslanika našeg, Muhammeda a.s.. Manifestacije koje ćemo posjećivati, one nisu vrhunac naše iskazane ljubavi prema Božijem odabraniku. One su samo sredstvo, one su put, kojim idući, mi Poslanika upoznajemo, o njemu i životu njegovom slušamo kako bi ga znali slijediti. Neophodne su jer je svakom muslimanu obaveza Poslanika upoznati. Obaveza je svakom od nas upoznati čovjeka koji kaže: „Svaki je vjerovjesnik imao po jednu uslišenu dovu. Drugi vjerovjesnici požurili su s dovama na ovom svijetu, a ja moju sam odložio za Sudnji dan kao zauzimanje za moj ummet“. /Muslim/. Zar ne treba upoznati čovjeka koji se ovoliko žrtvuje za čovjeka? Na tim manifestacijama, mevludima i sličnim, donosimo salavate, a ko na Poslanika donese jedan, Allah dž.š., na njega deset salavata donese. Prisustvujući mevludima povećava se naša želja za Resulom i postajemo spremniji čuti Poslanikovu riječ upućenu nama. Ta riječ poslanička vodi nas od kazne i vatre daleko. Naša srca otvorimo neka u njih ljubav prema najodabranijem među poslanicima nastani se, neka ga ispuni, jer srce je, ustvari, iman je, vjera i ljubav prema Poslaniku, jedini pokretač na djelo. Samo dobro djelo nas može spasiti. Seid ibn Musejjib prenosi od Abdurrahmana ibn Semure r.a.: „Sjedili smo jednog dana u Medini s Poslanikom pa nam on reče: „Sinoć sam usnio čudan san“, a snovi poslanički su istiniti. Poslanik kaže: „U nas poslanika oči spavaju a srca ne spavaju“. „U tom snu sam vidio čovjeka od mog Ummeta kojem je došao Azrail da mu uzme dušu, pa dođe njegova poslušnost roditeljima i udalji Azraila i čovjeku produži život. Vidio sam čovjeka od mog Ummeta koji je izložen patnji u kaburu, pa dođe njegov abdest i spasi ga. Vidio sam čovjeka kojeg su opkolili šejtani pa ga iz tog okruženja zikr spasi. Vidio sam čovjeka kojeg su opkolili meleki kazne, pa ga iz ruku njihovih namaz iščupa. Vidio sam čovjeka koji skapava od žeđi i kad god bi se izvoru približio bio je otjeran, pa dođe njegov post, napoji ga i žeđ mu ugasi. Vidio sam čovjeka koji je tminom i mrakom sa svih strana okružen, pa dođe njegov hadždž, te ga izvede iz mraka na svjetlo. Vidio sam čovjeka koji se rukama štiti i zaklanja od plamena vatre, pa dođe njegova sadaka i napravi pregradu između njega i vatre i načini hlad nad njegovom glavom. Vidio sam čovjeka koji se obraća vjernicima a oni od njega glavu okreću, tad se pomoli njegovo održavanje rodbinskih veza i reče:' O vjernici, on je čuvao rodbinske veze, pa pričajte i kontaktirajte s njim, te oni počeše s njim pričati i rukovati se'. Vidio sam čovjeka kojeg su uhvatili meleki, čuvari Džehennema, pa dođe njegovo naređivanje dobra i odvraćanje od zla, ote ga iz njihovih ruku i predade melekima milosti. Vidio sam čovjeka kako kleči a između njega i Allaha dž.š., je zastor, pa dođe njegovo lijepo ponašanje, uze ga za ruku i uvede kod Allaha dž.š.. Vidio sam čovjeka kojem se knjiga njegovih djela približava njegovoj lijevoj ruci, pomoli se njegov strah od Allaha, uze tu knjigu i dade mu je u desnu ruku. Vidio sam čovjeka čija je vaga dobrih djela lahka, pomoliše se njegova umrla i poginula djeca i uvećaše njegova dobra djela. Vidio sam čovjeka koji na ivici Džehennema stoji pa dođe njegova dova puna nade upućena Allahu dž.š., i spasi ga s te ivice. Vidio sam čovjeka kako pužući ide preko Sirat ćuprije pa dođe njegov salavat donesen na Poslanika, uspravi ga, učvrsti mu noge i spasi ga. I vidio sam čovjeka od mog Ummeta kako dolazi pred vrata džennetska koja se pred njim zatvoriše pa dođe njegovo iskreno izgovoreno Kelime i šehadet, otvori mu vrata i uvede ga u Džennet“. /Taberani/. Poslanik Muhammed a.s.. je prvi kojem će se vrata džennetska otvoriti. Ostavio je svoju dovu za Dan sudnji, brinući se za nas. Zauzimat će se za sljedbenike svoje pa učini sve da budeš dostojan Poslanikove dove u danu u kojem ništa drugo osim nje neće nam moći pomoći. Uzvišeni Bože, molimo Te, učini nas od onih koji će izvršavajući Allahove i Poslanikove naredbe i klonući se svega što zabranjuju biti od onih koji će u okrilje Tvoje ljubavi nastaniti se. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
09.12.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Gradska džamija Zavidovići
<< 12/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
181394

Powered by Blogger.ba