Gradska džamija Zavidovići

Dobrodošli na moj blog na kojem cu ispisivati hutbe iz Gradske dzamije u Zavidovicima.

25.01.2017.

BORI SE ZA OGRTAČ DŽENNETSKI

Allah dž.š., kaže: „O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali odjeća bogobojaznosti (čestitosti), to je ono najbolje. To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili“./Al-A'raf,26./. Kad na ovaj svijet dolazimo, odjeće nemamo. Obuku nas odmah, jer nam ona treba da bi nas od studi i vrućine štitila, ali i da bi nam stidna mjesta pokrila. Allah dž.š., u ovom ajetu govori o tri vrste odjeće koju čovjek treba. Govori o odjeći nužnoj kojom ćemo stidna mjesta sakriti. Tom odjećom smo obavezni. Nije dopušteno čovjeku stidna mjesta pokazivati ni pred kim osim pred onim pred kojima je to Allah dozvolio. Kad u društvo hoćemo, a Allah dž.š., posebno naglašava, kad u džamiju krenemo, da obučemo raskošno odijelo. Zapovijeda nam da se tom prilikom lijepo obučemo, nagizdamo, a Poslanik nas savjetuje da se i namirišemo i da ne jedemo ništa što bi moglo biti uzrok uznemiravanja drugih u safu. Osim o odjeći kojoj je zadaća pokriti tijelo, Allah dž.š., govori i o onoj čija je zadaća zaštititi dušu, srce od neugodnosti. Ta se odjeća zove bogobojaznost (LIBASU TTAKWA). Kao što nas ova, od vune, lana, ili nečeg drugog satkana, štiti od vremenskih uticaja i pokriva stidna mjesta, odjeća bogobojaznosti nas štiti od grijeha. Kao što smo na Dunjaluk došli bez odjeće, isti takvi ćemo biti i proživljeni. Buharija i Muslim bilježe da je Poslanik rekao: „Ljudi će na Sudnjem danu biti proživljeni goli, bosi i neosunećeni“. Aiša r.a., je upitala: „Zar ćemo biti proživljeni goli i gledati jedni druge“? Poslanik je odgovorio: „Aiša, stanje će biti toliko ozbiljno da nikome neće pasti na um da gleda u druge“. Kao što su nas, kad smo na Dunjaluk došli obukli, i tu na Mahšeru, tu pred Gospodarom svjetova, sada, ne ljudi, meleki će imati zadaću da nas odjenu, ako budemo ponijeli odjeće sa sobom. Poslanik kaže: „Pokazan mi je Sudnji dan. Vidio sam kako stojim i pokazani su mi ljudi, na sebi su imali košulje. Nekima su te košulje dosezale samo do grudi, nekima do bedrene kosti. Vidio sam Omera ibn Hattaba kako ide i košulja mu se vuče po zemlji. A znate li šta je ta košulja“?, upitao je Poslanik. „Šta Allahov Poslaniče“?, upitali su. „Vjera“, rekao je. Ova košulja je vjera i svako će biti odjeven shodno veličini svoje vjere na Dunjaluku. Zatim ću stati s desne strane Milostivog. To je mjesto na kojem će mi pozavidjeti i prvi i potonji, govorit će: „Blago tebi Poslaniče zbog mjesta na kojem se nalaziš“./Muslim/. Kada je Ibrahim a.s., sa suprugom Sarom stigao u Egipat rekao joj je: „Tako mi Allaha, osim mene i tebe na Zemlji više nema niti jednog vjernika“./Buharija/. Ibrahim a.s., je prolazio kroz teška iskušenja. Bio je bačen u vatru, ostavio sina i ženu Hadžeru u pustinji, dobio naredbu da žrtvuje sina. Gradio je Kabu usred pustinje, zapovijeđeno mu da pozove ljude na hadždž, više puta hidžru činio, otac ga zlostavljao a narod ga njegov pritiscima izlagao, ali on bijaše ustrajan na putu Božijem pa je tom ustrajnošću zaslužio da on sam bude nazvan ummetom i da ga Allah dž.š., sebi za prijatelja uzme. Ne iznenađuje onda što Poslanik kaže: „Prvo stvorenje koje će na Sudnjem danu biti obučeno je Ibrahim a.s.“. /Muslim/. Poslanik pojašnjava: „Uzvišeni Allah će reći: „O meleki, odjenite Moga prijatelja, odjenite Moga prijatelja“. Zatim će mu biti obučen džennetski ogrtač, a potom ću ja stati sa desne strane Arša i niko od stvorenja osim mene neće stati na to mjesto“./Tirmizi/. Nakon što Ibrahim a.s., bude odjeven i drugi ljudi će dobivati odjeću shodno djelima koja su činili. Bit će ljudi koji će kasno biti odjeveni, a bit će i onih koji će bez odjeće ostati. Cijenjeni brate, kad god odgodiš ili ne daj Bože propustiš namaz, ti odgađaš svoje odijevanje. Kad god se oglušiš o naredbu Božiju, kad god prekoračiš granicu i grijeh učiniš, ti odijevanje svoje odgađaš, a možda ga i potpuno nemogućim činiš. Allah dž.š., nam naređuje, da kao što težimo odjeći lijepoj koja će ukrasiti naš vanjski izgled, težimo i odjeći koja će nas oplemeniti. Ta odjeća se zove bogobojaznost, zove se vjera i njome oblačimo naše srce, dušu oblačimo, a onda ona pokazuje svoju ljepotu kroz naše djelo, kroz ponašanje naše. Cijenjeni brate, odjeću sebi ahiretsku šiješ kad ibadetiš, kad sadaku dijeliš, kad lijepu riječ uputiš, kad susretljivošću zračiš, kad u pomoć pritekneš, kad o zapovijedima Božijim brineš i na granicama koje je On Uzvišeni postavio, bdiješ. Uzvišeni Bože, pomozi nam da živeći Tvoju vjeru, džennetski ogrtač zaslužimo. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
27.01.2017.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

18.01.2017.

ZNAŠ LI PUT???

Hud a.s., je poslan narodu Ad. Kur'ansko kazivanje o Hudu a.s., i narodu mu Ad, pouka je za one koji pameti imaju. Taj narod nije bio običan, bio je snažan i osor. Allah dž.š., kaže: „Zar ne znaš šta je Gospodar tvoj sa Adom uradio, sa stanovnicima Irema, puna palata na stubovima kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo“./Fedžr,6-8/. Šta znači, „kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo“? To znači da se na Zemlji nikada nije pojavila takva civilizacija. Ebu Derda r.a., nam također kazuje o narodu Ad: „Narod Ad koji je živio prije vas sakupljali su puno imetka, izgrađivali impozantne građevine, nada im je bila velika. Propalo je sve što su sakupljali, nastambe njihove su postale grobovi, a nade su im iščezle.“ Svojim ponašanjem, neposluhom Bogu i ustrajavanjem u nevjerovanju i grijehu, zaslužili su uništenje. Prvo ih je pogodio strašni glas. „I zasluženo ih je pogodio strašni glas, i Mi smo ih kao nanos riječni učinili“./Mu'minun,41./. Od tog stravičnog glasa su presušile rijeke, zgrade se porušile. Postali su poput bezvrijednog riječnog nanosa, ali nisu bili mrtvi. Takvi, iznureni ugledali su crni oblak kako im dolazi. Obradovali su se i rekli: „Ovaj nam oblak kišu donosi“./Ahkaf,24./. Ne donese taj oblak blagorodnu kišu. Allah dž.š., nam kazuje šta s oblakom dođe. „A Ad je uništen vjetrom ledenim, silovitim, kome je On vlast nad njima sedam noći i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima ljude povaljene kao šuplja palmina stabla vidio, i vidiš li da je iko od njih ostao“./El Hakka, 6-8/. Buharija i Muslim bilježe: „Kada bi Poslanik ugledao oblak, promijenio bi se u licu, počeo bi izlaziti i ulaziti, a kada bi počela padati kiša, obradovao bi se. Aiša r.a., ga je upitala za razlog takvog ponašanja, a on je rekao: „Aiša, ko mi garantuje da nas neće pogoditi kazna koja je pogodila i narod Ad“? Nastambe naroda Ad postale su pustinjski predio. „I Mi smo iz milosti Naše njega i one koji su bili s njim spasili“./Ea'raf,72./. Hud i vjernici su se spasili jer su znali Put. Oni koji su bez te spoznaje ostali ništa im nije pomoglo to što su silno bogati i moćni bili. Čovjeku je svakom, Dunjaluk preploviti, njime prekoračati. Hodajući ovim bespućima dunjalučkim, može se zalutati. Ljude najčešće pohlepa ali i slijeđenje strasti i pohote odvede sa prave staze. Postojala su dvojica ljudi. Jedan je imao dovoljno opskrbe u pustinji i znao je put a drugi je imao i previše opskrbe ali nije znao put. Koji od ove dvojice bi ti želio biti? Allah dž.š., nam je pokazao Put, i naučio nas kako da se dunjalukom putujući, ponašamo. „I nastoj time što ti je Allah dao da stekneš onaj svijet, a ne zaboravi svoj udio na ovom svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio i ne čini nered po Zemlji jer Allah ne voli one koji nered čine“./Kasas, 77./. Jasno nam je iz ovog ajeta da je konačni, pa ako hoćete i jedini čovjekov cilj, ahiretsko uživanje. Do tog mjesta moramo preći put koji se zove Dunjaluk. Za putovanje nam treba opskrba. Allah dž.š., nas bez opskrbe ne ostavlja. Kaže nam: „Ne zaboravi svoj udio na ovom svijetu“. Ima ljudi, vidjesmo, ima čak i naroda koji skrenu s puta i ono što je sredstvo, učinu ciljem, a cilj istinski, pravi, zanemare i nedostižnim ga učinu. Nije jači narod od Ada na zemlji živio. Palače i kuće su u brdima i stijenama klesali i ogromno bogatstvo imali, ali nisu željeli znati Put. Došao im je poslanik Hud da im Put pokaže, nisu mu se pokorili. Došao je nama Poslanik da nam Put pokaže. Tom Putu Poslanik nas i podstiče. Evo kaže nam: „Svaki će čovjek ući u Džennet osim onoga koji to odbije. A ko odbija ući u Džennet Poslaniče, upitaše ga. Ko mi se pokorava, ući će u Džennet, a ko mi pokornost odbija, on odbija ući u Džennet“. Znate, da je Poslanik susreo nekog muslimana oskudno obučenog pa ga upita: „Imaš li ti imetka“? „Imam“, reče čovjek. „Neka se blagodat imetka vidi na tebi“, reče Poslanaik. Poruka je to svima nama koja glasi, ne odričite se dunjalučkih ljepota i blagodati ali nipošto ne dozvolite da vas te ljepote i blagodati zavedu i s Puta odvedu. Put je vjera, a ona nas uči da trebamo biti u stalnoj brizi o sebi, o porodici, Zajednici kojoj pripadamo i državi u kojoj živimo. Mnogi je čovjek danas u bezglavoj trci za dunjalukom pa nema vremena za sebe i brigu o sebi. Na ispravnom si Putu kad znaš da si radi ibadeta stvoren. Moraš, o čovječe, naći vremena za ibadet jer koliko god da imaš dunjalučkih dobara ostat ćeš bez njih, a bit će ti vrijedno samo ono što se može sa sobom u kabur ponijeti. Mnogi je čovjek danas u bezglavoj trci za dunjalukom pa nema vremena za brigu o porodici, o djeci, zaboravlja da Gospodar zapovijeda: „Čuvajte sebe i porodice svoje od vatre“./Tahrim,6./. Na ispravnom si Putu, ne lutaš kad znaš da je najbolji tvoj trag na Dunjaluku kojeg možeš ostaviti, potomstvo pokorno Bogu. Jakub a.s., na smrtnome času sinove pita: „Šta ćete poslije mene vjerovati“? Nama su poslanici uzor. Mnogi čovjek danas u bezglavoj trci za dunjalukom, nema vremena za čovjeka, za brata, za komšiju. Hasan el Basri poslao nekoliko svojih prijatelja da pomognu nekom čovjeku. Reče im: „Naiđite pored Sabita el Benunija, neka i on ide s vama“. Kada su kod njega došli i pozvali ga, on im reče da ne može jer je u i'tikafu. Oni o tome obavijestiše Hasana, on ih ponovo posla njemu i reče im da mu kažu: „Zar ne znaš da je tvoj trud da pomogneš brata muslimana u nevolji, bolji nego da ideš dobrovoljno (nafile) na hadždž“. Na ispravnom si Putu, ne lutaš kada znaš i ponašaš se u skladu sa slijedećim Poslanikovim riječima: „Najbolje djelo nakon farzova je obradovati vjernika“. Mnogi čovjek danas u trci za dunjalučkim dobrima radi na štetu društva i države, a to znači da ruši vlastitu kuću i tako ruševnu, nesigurnu ostavlja svojoj djeci. Šta su narodu Ad, kad je odredba Božija došla, značila sva bogatstva, sve palače i sve kuće građene u brdima i klesane u stijenama. Dragi naši, vi kojima je uprava nad državom i njenom imovinom povjerena, upitajte se, šta će vam koristiti to što gomilate imetak koji se na haram način stiče, kad odredba Božija dođe? U tom trenu, susreta s Gospodarom više bi vam koristila dova nekog bolesnika čiji ste lijek odgovornim odnosom prema ljudima i državi, stavili na esencijalnu listu. U tom trenu, susreta s Gospodarom više bi vam koristila dova nekog siromaha čijem ste djetetu omogućili da se obrazuje i bude koristan Domovini i Ummetu. Allah dž.š., govori u hadisi kudsiji: „Čovječe, tako Mi Moje slave i veličine, ako budeš zadovoljan s onim što ti dam, odmornim ću učiniti tvoje tijelo i srce, a kod Mene ćeš biti upisan kao zahvalan i hvaljen rob. A ako ne budeš zadovoljan sa onim što ti dajem, tako Mi slave i veličine Moje, sručit ću na tebe dunjaluk, lutat ćeš po njemu kao zvijer u divljini, a od dunjaluka će ti opet doći samo ono što sam ti Ja odredio“. Uzvišeni Bože, daj nam opskrbe dovoljno, zadovoljstvo nam daj i na Putu pravom nas učvrsti. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
20.01.2017.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

11.01.2017.

ISLAMU PRIMJEROM ZOVI

Ebu Hurejre r.a., priča: „Kod Poslanika je došao čovjek koji je živio izvan Medine a tek je primio Islam. Reče Poslaniku: „U velikoj sam potrebi, pomozi me“. Poslanik mu nešto dade a potom ga upita: „Jesam li ti učinio dovoljno dobročinstva“? „Ne, nisi mi učinio veliko dobročinstvo“, odgovori čovjek. Čuvši to, neki ashabi naljutiše se i htjedoše reagovati. Poslanik im dade znak da šute i ostanu mirni. Zatim, zovnu čovjeka u kuću i dade mu još nešto i reče: „Ti si od nas zatražio pomoć, mi smo ti nešto dali, potom si rekao da nisi zadovoljan. Da li si sada zadovoljan? Jesam li ti sada dovoljno dobročinstva učinio“? „ Da“, odgovori čovjek, a zatim dodade: „Neka te Allah nagradi, tebe, tvoju porodicu i pleme“. Poslanik mu reče: „Sada izađi i isto to reci pred mojim ashabima, kako bi iz njihovih prsa nestala netrpeljivost prema tebi“. Čovjek izađe i reče da je zadovoljan te ponovi ono što je rekao pred Poslanikom. Nakon toga, Allahov Poslanik reče: „Primjer mene i ovog čovjeka je kao primjer čovjeka koji je imao devu koja se prepala i pobjegla. Grupa ljudi je krenula da je uhvati, ali vidjevši ih deva se još više uplaši i još brže poče bježati. Vlasnik deve im reče:'Ostavite mene nasamo sa devom. Ja je poznajem, znam njen tabijat'. Uze snop trave i pruži prema devi. Deva vidjevši travu priđe vlasniku i pokori mu se. „Da sam se ja poveo za vama i da nisam spriječio vašu oštru kritiku, ovaj bi čovjek zbog vaše reakcije otišao u vatru“:/Bezar – Hajsemi/. U predaji o Ibrahimu a.s., se kaže: „Došao mu je neki čovjek a Ibrahim a.s., nije znao da je nevjernik. Ibrahim a.s., mu reče: „Uđi u kuću, budi moj gost“. Čovjek je sjeo, Ibrahim a.s., je zapalio vatru i otišao donijeti hranu. Kada se vratio vidio je čovjeka kako čini sedždu vatri. Rasrdi se Ibrahim a.s., i reče: „Tako mi Allaha, nećeš biti moj gost niti ćeš jesti kod mene“. Čovjek je otišao a Ibrahimu a.s., je došao Džibril i rekao: „Ibrahime, Uzvišeni ti poručuje: „Zar si se umorio za jedan sahat proveden s njim, a tvoj ga Gospodar podnosi šezdeset godina“? Tada Ibrahim a.s., požuri za onim čovjekom govoreći mu: „Vrati se, Gospodar moj me ukorio zbog tebe“. „Kako“? – upita čovjek. „Rekao mi je“ – reče Ibrahim – „da te ja nisam mogao trpjeti jedan sahat, a On te hrani šezdeset godina“. Tada čovjek reče: „Bog koji tako postupa zaslužuje obožavanje. Svjedočim da nema božanstva osim Allaha“. Poslanicima je zadaća, zato su poslani, odvraćati ljude od stranputice i od kazne ih spašavati. Ako su kad nehotice, a samo su tako mogli, u tom svom poslu napravili prijestup, bili su od Onoga koji ih šalje, ukoreni. Evo, čudosmo kako je Ibrahim a.s., ukoren bio, a znamo, u Kur'anu nalazimo, da je Allah dž.š., riječi prijekora uputio i Muhammedu a.s., kad se od slijepca okrenuo koji je za Istinom tragao. Poslanici su poslanima uzor. Muhammed a.s., je poslan svima, pa je uzor i svima i zauvijek. Mi koji slijedimo i Ibrahima i Muhammeda a.s., nemamo pravo nikoga odbaciti, nikome suditi, nikome leđa okrenuti. Nemamo pravo nikoga bez šanse za pronalaskom Pravog puta ostaviti. Tirmizi bilježi hadis čija poruka nas treba sve zabrinuti a posebno one koji sebi za pravo uzimaju da griješnike osuđuju. Poslanik kaže: „Ko omalovaži svoga brata zbog grijeha, brzo će doći vrijeme kada će njegov brat ostaviti taj grijeh, a on će ga raditi“. Nemoj razumjeti pogrešno! Nisi oslobođen obaveze da ukažeš na grijeh. Nisi oslobođen obaveze da brata svog posavjetuješ i na posljedice grijeha kojeg čini ukažeš. Nipošto nemaš pravo nikog, pa ni griješnika, bez obzira koliko je u neki grijeh zagazio, osuđivati, ponižavati... Nije rijetkost da mi o ljudima, o braći i sestrama, iznosimo svoj sud. Često čujemo, evo ga došao u džamiju, a znaš šta je do juče radio. Takav pristup je neprihvatljiv. To je ono što nam oba navedena primjera, i onaj Poslanika Muhammeda a.s., i čovjeka koji traži sadaku, i onaj Poslanika Ibrahima i čovjeka kojeg on od sofre odgoni, zabranjuju. Predaja nam jedna kazuje: „Kada je Adem a.s., okusio plodove zabranjene u Džennetu, počeo je plakati i kajati se. Allah dž.š., ga je pozvao: „Ademe, iskušavam te grijehom, jer volim pokazati Svoje blagodati, oprost, plemenitost i darežljivost. Ademe, nemoj se plašiti Mojih riječi. Izađi iz Dženneta. Za tebe sam ga stvorio, ali siđi na Zemlju. Bori se sa sobom radi Moje ljubavi i kada Me poželiš dođi i uvest ću te u Džennet. Ademe, grijeh zbog kojeg se skrušiš pred Nama, draži Nam je od tespiha kojeg ljudi čine. Ademe, da sam tebe i tvoje potomstvo zaštitio od grijeha, kome bi iskazivao Svoju plemenitost, milost i oprost? Ja primam pokajanje i Milostiv sam“. U hadisi kudsijji se kaže: „Čovječe, oprostit ću ti grijehe ne obazirući se na njih sve dok Me budeš dozivao i molio. Čovječe, kada bi ti grijesi dostigli nebeske visine, a potom Me zamolio za oprost, oprostio bih ti. Čovječe, kada bi Mi došao sa punom zemljom grijeha i susreo Me bez trunke širka, obasuo bi te sa isto toliko milosti“. Ko je taj za koga nema mjesta u okrilju Allahove milosti i Njegovog oprosta? Ko to od nas ima pravo riječju svojom, gestom, podsmjehom ili nekim djelom pred bilo kime zatvarati vrata nade u vječni spas? Nepotrošiva i neprolazna blagodat nam je data. Islam se zove i obaveza nam je tu blagodat drugima ponuditi. Da ashabi zagalamiše na onog čovjeka koji tek što je bio primio Islam, on bi pomislio da je Islam krutost i osionost. Poslanik zna šta je Islam. Islam je darivanje. Islam je olakšavanje. Islam je pružiti pomoć i podsticati na dobro. Islam je utješiti. Islam je davati nadu. Islam je usrećiti. Musliman je onaj koji osvaja djelom i riječju i koji zna da je od Dunjaluka čitavog vrijednije da budeš sebeb da neko od ljudi bude spašen sa šejtanske staze. Musliman zna da je od Dunjaluka vrijednije ako on primjerom svojim u srcu nečijem razbukta ljubav prema Stvoritelju i Poslaniku Njegovu. Poslanik kaže: „Davud a.s., je molio, Allahu, molim Te za Tvoju ljubav, za ljubav onoga ko Tebe voli i za ljubav prema djelima koja me približavaju Tvojoj ljubavi. Gospodaru, daj da mi ljubav prema Tebi bude draža od mene, moje porodice i hladne vode“./Tirmizi/. Djelo koje Allah dž.š., sigurno voli je da primjerom pokazuješ ljepotu Allahove vjere i budeš uzrok da ljudi u okrilje milosti Božije hite i sreću i spas pronađu. Uzvišeni Bože, daj nam te vjerničke širine i osposobi nas da budemo oni koji zalutale, vlastitim primjerom Istini vode. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
13.01.2017.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

04.01.2017.

DRŽAVA JE NAŠA KUĆA

Iako, kao i druge civilizacije, i mi imamo svoj, hidžretski kalendar, sve svakodnevne životne potrebe i aktivnosti usklađujemo i planiramo prema kalendaru čija je nova godina započela prije šest dana. Običaj je i praksa da se na kraju godine svodi račun i planira. Svodi se račun da se vidi šta je zarađeno, šta potrošeno, analizira se kako je potrošeno i utvrđuje šta je ostalo. Planira se kakvi će biti prihodi, šta su potrebe i hoće li se one iz prihoda moći zadovoljiti. Osim ovog planiranja na ekonomskom planu, vjernik, često, a preporuka je da to čini svakodnevno, svodi račun i sa sobom i preispituje svoj odnos prema Bogu, Njegovim zapovijedima. Ipak, ovo svođenje računa sa sobom u našoj je tradiciji više vezano za Ramazan, a to znači za naš, hidžretski, kalendar. S obzirom da se nalazimo na početku godine kada se zaključuju finansijski računi države i kada se pravi plan za narednu, odnosno naredne godine, a s obzirom da znamo da nam je Domovina zadužena i da ovaj naš narod može preživjeti samo ako se opet iznova zaduži, odlučio sam nas podsjetiti na neke drugačije prilike i vremena sretnija. U vrijeme halife Omera ibn Abdu-l-Aziza je u državnu blagajnu dolazilo imetka mnogo. Omer je rekao: „Trošite ga na sirotinju i miskine“.Službenici su mu dolazili i govorili: „Dali smo svakom siromahu i miskinu tako da ih više nema u državi. A imetka ima još“. Omer bi im tada govorio: „Opremite od tog novca vojsku“. Odgovori li bi mu: „Na svim granicama zemlje, vojska islama je snadbjevena“. Nakon toga im je rekao: „Ko je od muslimana dužan, izmirite mu dug“: „I pored svega toga, ostalo je još mnogo imetka“, govorili su mu. Omer im reče: „Ko se od mladića želi oženiti, dajte mu novca neka se oženi.“ „Odvojili smo budžet i za ženidbu neoženjenih, ali je imetka od zekata još puno ostalo“. Rekao im je: „Vidite, ako ima neko od sljedbenika Knjige, židov ili kršćanin, da je dužan, pa i njemu iz budžeta isplatite dug“. Nakon toga je izrekao svoju poznatu poruku: „Od ostatka tog imetka kupite žito i prospite ga po vrhovima brda neka i ptice jedu od dobra muslimana“. Kako se država dovede u ovakvu, stabilnu situaciju? Predanim radom, pomažući jedni druge i pravednom i odgovornom vlašću. Nema drugog puta, a s obzirom da je takva, stabilna država već postojala, postoje i danas, i naša može biti takva. Ko je bio Omer ibn Abdu-l-Aziz? Evo jedne zabilješke iz njegovog, i života njegove porodice pa ćemo saznati odgovor na ovo pitanje. On je imao tri kćerke i one dođoše ocu svom na Dan Arefata i rekoše mu: „Babo, sutra je bajram a nas žene i kćerke tvojih podanika i službenika kore i govore nam: „Vi ste kćeri halifine, a vidimo kako ste siromašno obučene“. Kćerke pred njim zaplakaše, a ocu im bi u srcu teško. Pozva svog rizničara, blagajnika i zapovijedi mu: „Daj mi moju plaću unaprijed“! Rizničar mu reče: „O vladare pravovjernih, zar uzimaš plaću iz državne kase unaprijed? Razmisli vladaru, hoćeš li ti uopće naredni mjesec živjeti pa da tu plaću zaradiš“? Halifa se zadivi blagajnikovoj primjedbi i reče: „Divno si to kazao. Bog te blagoslovio“. A potom reče svojim kćerima: „Stišajte svoje strasti, u Džennet niko neće ući bez poteškoća.“ Država je naša zajednička kuća. Čovjek bez kuće, a narod bez države ne može. Tu, našu zajedničku kuću dužni smo svi graditi, snažiti,čuvati. Jedan učenjak, Ibnu-l-Mukaffa se zvao, je kazao: „U nekom velikom carstvu, vladari su imali mnogo knjiga, toliko mnogo da su ih na slonovima prenosili. Ulema tog vremena je došla na ideju da ove knjige pojednostave i složili su se da sve te silne knjige svedu na četiri riječi, na četiri poruke. Prva je za vladare i glasi PRAVDA. Druga je za podanike i glasi POKORNOST. Treća poruka je za strast i pohotu i glasi USTEGNITE SE, a četvrta je za omladinu i glasi NE GLEDAJTE SAMO SEBE“. Koliko je pravednost važna, a koliko pravedan vladar cijenjen, govore sljedeće Poslanikove riječi: „Jedan sahat pravde je kod Boga bolji od sedamdeset godina ibadeta“, a kad govori o ljudima koji će biti u hladu na Sudnjem danu, na prvom mjestu je IMAMUN ADIL-pravedan vladar. Nema blagostanja bez pravde, bez pravne države. Naš veliki učenjak Ibn Tejmijje je govorio: „Allah dž.š. će podržati i pomoći pravednog vladara, nevjernika, a neće nepravednog, vjernika“. Analizirajmo svu historiju ljudskog roda i sva društva na zemlji i vidjet ćemo da su bila napredna samo kad su na pravdi i pravičnosti počivala. Kolika je važnost lojalnosti građana svojoj zemlji govore riječi Poslanikove: „Obavezni ste se pokoravati izabranom predstavniku, makar on bio abesinski rob“. Iz ovog hadisa zaključujemo da nema reda i napretka bez poštivanja zakona. Koja država, koje društvo može ići naprijed, ako većina njenog stanovništva, čim mu se ukaže prilika, ošteti državu. Kako može napredovati država u kojoj je moguće fiktivno se prijaviti da živiš npr. u Tešnju, i da svaki dan na posao putuješ npr. u Maglaj. Stvarno, istinski ne putuješ, živiš u mjestu gdje i radiš a uredno naplaćuješ trošak putovanja. To je samo jedan primjer kako se ruši vlastita kuća, a primjera je nažalost u našem društvu ovakvih puno. Iz knjiga silnih, ulema toga carstva je izvukla poruku treću, a glasi, IMSAKU ANI TTAAMI-ustegnuti se od hrane. Bijaše to poruka da čovjek nije samo tijelo već da on ima i potebe druge. Potrebno je da bude vjerom ispunjen i moralom oplemenjen. Pogledajte braćo, kud nas je dovelo ovo svođenje čovjeka na tijelo, na užitak. Na ivici smo propasti, jer svi ovi ratovi, svi sukobi i neprijateljstva su u funkciji želje bogatih, da bogatiji budu. Put do tog njihovog bezgraničnog užitka u bogatstvu je u prodaji oružja. Oni do svoje prividne sreće idu unesrećujući milione i tako sve vode u nesreću. Pohlepnik, onaj koji se strastima prepustio je kao ožednjeli čovjek koji pijući slanu morsku vodu nastoji ugasiti žeđ. Iako pije vodu žeđ mu s povećava. Četvrta poruka iz silnih knjiga izbrušena je mladima upućena, NE MISLITE SAMO NA SEBE! Vi ste snaga ove, vi ste snaga svake zemlje.Vaša su pleća čvrsta, mišići su vam jaki, umovi su vam bistri. Sve to stavite u službu snaženja zajedničke nam kuće. Ne prepuštajte se užitku, ne gubite dragocjeno vrijeme jer će te biti pitani, u šta ste mladost uložili. Kad se posvetite učenju, snažite nas, kad se odlučite volontirati, snažite nas, kad ne zaboravite brinuti o starijima, kad roditeljima služite, snažite društvo.Kad marljivo radite da imate za sebe i da nikom teret niste, snažite nas. Sad kad nam je ovaj kalendar po kojem svakodnevnicu svoju planiramo započeo brojati novih dvanaest mjeseci, svi smo zaželjeli da nama i domovini nam, bude bolje. Može biti bolje svima ako ove četiri poruke postanu naš program rada, naš životni put. Uzvišeni Bože, pomozi našim vlastima da budu pravedni, našem narodu pomozi da shvati da mu je država kuća. Svakom od nas daj snagu da se pohlepi odupremo a naše mlade uputi putem na kojem će biti naš i Ummetov ponos. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
06.01.2017.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Gradska džamija Zavidovići
<< 01/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
176724

Powered by Blogger.ba