Gradska džamija Zavidovići

Dobrodošli na moj blog na kojem cu ispisivati hutbe iz Gradske dzamije u Zavidovicima.

25.04.2018.

„KOGA SUTRA BITI NEĆE“???

Allah dž.š., je stvorio cijeli svijet od iste vode i gline a ljudi ga podijelili granicama. Allah dž.š., je stvorio čisto gvožđe a ljudi od njega napravili sablju, strijelu i pušku. Napravio je čovjek sjekiru za drvo u bašči i kavez za pticu pjevicu. Allah dš.š., je stvorio noć, a čovjek napravio lampu, stvorio je pustinju, a čovjek napravio bašče, aleje i parkove. Čovjek od stijene napravi ogledalo, a otrov pretvara u slatko piće. „Namjesnika ću svog na Zemlji stvoriti“, veli Gospodar svjetova. „Zar onoga koji će nered činiti i krv proljevati, stvorit ćeš“?, upitaše meleki. „Ja znam ono što vi ne znate“, saopšti im Allah. Allah Uzvišeni zna da čovjek može, ako Uputu koju mu šalje bude slijedio i živio, biti dobar, biti koristan, biti onaj koji na Zemlji ravnotežu čuva i red uspostavlja. Postoje događaji i mubarek dani i noći koji čovjeka snažno opomenu i da se ka dobru usmjeri, podstaknu. Takva je i mubarek, petnaesta noć Ša'bana, noć beratska. Te, beratske noći, koja je u ponedjeljak, Allah dž.š., prima ili odbija djela ljudska. Poslanik je praktikovao postiti taj dan kako bi mu dobra djela bila primljena. Učio nas je da se postaču dova i djela dobra ne odbijaju pa je zbog toga u tom danu želio biti postač. U predajama se još veli da u toj, beratskoj noći, Allah dž.š., izdvoji i melekima saopšti imena onih ljudi koji će u narednoj godini ovaj svijet napustiti. U ponedjeljak će melekima biti poznato, ko od nas neće dočekati mjesec Ša'ban naredne godine, i te noći će Gospodar svjetova, a On zna i šta tajimo i šta javno činimo, zna svaki naš nijet, odlučiti koje će djelo biti primljeno a koje odbijeno, koji će grijesi biti oprošteni, a koji da se na Ahiretu naravnaju biti, ostavljeni. Allah dž.š., kaže da ima ljudi koji govore: „Vjerujemo u Allaha i onaj svijet, a oni nisu vjernici. Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni, i ne znajući, samo sebe varaju. Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava, njih čeka bolna patnja zato što lažu. Kad im se kaže: „Ne remetite red na Zemlji – odgovaraju – mi samo red uspostavljamo“. A oni uistinu samo nered siju“./Bekare 8-12/. Vjernik koji iskreno i čvrsto vjeruje u Allaha i Sudnji dan, od grijeha bježi, svakim svojim korakom i gestom svakim želi biti koristan i teži Allahovom zadovoljstvu. Evo primjer: „Prenosi se da je čovjek po imenu Ubejd ibn Ubejd bio poznat po bogobojaznosti i dobru. U njegovoj blizini živjela je žena izuzetne ljepote. Jednog se dana pogledala u ogledalo i rekla:'Ko može odoljeti ovoj ljepoti'? Čuvši je njen muž, reče joj:'Toj ljepoti može odoljeti Ubejd ibn Ubejd'. Zatražila je dozvolu od muža da ode do Ubejda i da ga iskuša. Došla je kod njega i postavljajući mu pitanja pomalo se pred njim otkrivala. Kako se ona otkrivala, Ubejd se od nje okretao. Kad je vidio šta je njena namjera, rekao joj je:'Postavit ću ti pitanje, ako mi iskreno odgovoriš, dobit ćeš ono što tražiš'. Rekla je:'Pitaj šta hoćeš, tako mi Allaha, iskreno ću ti odgovoriti'. 'Ako bi ti došao melek smrti u trenutku dok griješiš, da li bi te to obradovalo'? Odgovorila je:'Ne'.'Ako bi ti bila postavljena Sirat ćuprija, sa jedne na drugu stranu Džehennema i ljudi prilazili preko nje, da li bi željela da zbog grijeha na koji me nagovaraš budeš bačena u vatru'? Odgovorila je:'Ne'. 'Da li bi te obradovalo to što si učinila taj grijeh kad staneš pred Gospodara i budeš odgovarala za svoja djela'? Odgovorila je:'Ne'. Reče joj Ubejd:'Zar ti ovo nije dovoljno'? Ona mu odgovori:'Da, tako mi Allaha, sigurno ću se pokajati'. Ostatak života je živjela pobožno i skrušeno“. Na tebi je, o razumom obdareni da odabereš put na kojem ćeš od pustinje praviti bašče, aleje i parkove. Ko bi to od nas volio završiti u džehennemskoj pustoši iz koje će one u baščama nastanjene dovikivati da mu vode dadnu. Ko bi to od nas volio da mu melek smrti dođe i u kladionici ga zatekne? Svi koji tamo idu bez sumnje uglas kliču, ne, ne bismo voljeli, a svi znaju da ne mogu znati kad će melek smrti doći i u kakvom stanju ih zateći. Ko bi to od nas volio da mu melek smrti dođe a on pijan? Svi koji se s tim haramom druže uglas kliču, ne, ne bismo voljeli da nečisti pred Gospodara našeg idemo, a svi znaju da ne mogu znati kad će s ovog svijeta ići. Ko bi to od nas volio da mu melek smrti dođe a on uzima ono što mu ne pripada? Uzima novac da nekoga zaposli, ne u svojoj, već u našoj zajedničkoj firmi ili ustanovi, ili uzima novac kako bi nekome dodijelio posao, kojeg ne plaća svojim već našim novcem. Ne znaš brate i sestro kad ćeš se s melekom Azrailom susresti a svi koji se korupcijom i mitom bave uglas kliču da ne bi u tom trenu, trenu kad haram djelo čine voljeli Gospodara svjetova susresti. Ko bi to od nas volio da mu melek smrti dođe a on lažima svojim obmanjuje ljude? Ne znaš, ne možeš ni znati, hoće li te Allah dž.š., ovogodišnje beratske noći iz spiska živih izbrisati. Ko bi to od nas volio da ga melek smrti zijareti dok on krade? Ne znam jesu li ljudima koji su krali državno, naše zajedničko, ikad na um pali Sirat ćuprija i stajanje pred Gospodarom svjetova? Ne može niko znati kada će melek smrti po njega doći. U tome je izuzetna mudrost Božija. To da ne znamo koga sutra biti neće, snažno nas podstiče da se neprekidno borimo na putu dobra i da nipošto ne budemo oni koji na Zemlji nered čine i ravnotežu narušavaju. Ko zna koga sutra biti neće? Možeš život podareni ti propisima vjere urediti, možeš vrijeme podareno ti iskoristiti, a možeš i čineći haram i prkoseći Bogu, provesti ga. Iskoristi vrijeme, život ispuni dobročinstvom i to sad i odmah jer, ko zna koga sutra biti neće? Uzvišeni Bože, pomozi nas. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
27.04.2018.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

18.04.2018.

O AJETIMA RAZMISLI I OPMENI SE!

Ebu Derda r.a., kaže: „Tri stvari me nasmijavaju, a tri rasplakuju. Nasmijava me čovjek koji se nada dugom životu i odgađa činjenje dobra, a smrt za njim svuda traga. Nasmijava me čovjek koji je nemaran spram obaveza, a zna da neće biti zanemaren. Nasmijava me i onaj koji je bezbrižan, a ne zna da li je Stvoritelj s njim zadovoljan. Rasplakuje me spoznaja da svakog trena može doći kraj, a ja nespreman za susret s Gospodarom. Rasplakuje me spoznaja da bolešću ili nekim drugim uzrokom mogu biti onemogućen da činim dobro i rasplakuje me pomisao na dan kada ćemo čekati odluku o našem vješnom boravištu“. Čovjeka u odnosu na druga stvorenja razum čini osobenim. Vjernika u odnosu na druge, posebnim čini to što o ajetima i znakovima razmišlja i pouku crpi. Allah dž.š., nas, da razmišljamo obavezuje. „Knjiga koju ti objavljujemo, blagoslovljena je, da bi o riječima njenim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili“. /Sad,29./. Hasan el Basri ovaj ajet pojašnjava: „Tako mi Allaha, nije čitanje Kur'ana i njegovo čuvanje samo nastojanje da se njegova slova tačno izgovore, a ne vodi računa o granicama koje je postavio. Vi govorite: čitav Kur'an sam pročitao i nijedno slovo nisam izostavio. Ko to govori, a nakon čitanja objavljeno ne živi, laže. Ako se čovjek zadrži samo na riječi, ako nema djela, on je tako mi Boga čitav Kur'an zanemario. Kako razumijevate, pita Hasan el Basri, kur'anski ajet: „Mi ćemo tebi teške riječi objavljivati“./Muzemmil,5./, kako ga razumijevate ako ne shvatate da to znači da ćemo vam objavljivati riječi koje će od vas tražiti trud, žrtvu, koje će vam kad kad uzrokovati teškoću. Kako razumijevate ajet: „Kada ti Kur'an čitamo, ti čitanje njegovo slijedi“./Kijameh, 18./, čime slijedi? Ti čitanje njegovo slijedi, djelom, čini ono što Kur'an traži, a ostavi ono što zabranjuje.“ Neka se nad svojim stanjem rasplače svaki onaj koji činjenje dobrih djela odgađa za sutra, za neko bolje, buduće vrijeme i neka duboko razmisli o ajetima kojima nas Allah dž.š., opominje i u njima nam kaže da će nas smrt stići ma gdje da smo, da nam je u životu jedino izvijesno da ćemo umrijeti i da smrt ne možemo ni odgoditi ni ubrzati. Neka se nad svojim stanjem rasplače svaki onaj koji je prema preuzetim obavezama nemaran, neodgovoran i neka duboko razmisli o ajetima u kojima nam Allah d.š. govori da se nećemo moći opravdati za ono što nismo uradili a bili smo dužni i mogli smo i u kojima nam prijeti da ćemo za svaku neispunjenu a preuzetu obavezu biti odgovorni i zbog neodgovornosti ispaštati. Ničiji propust neće pri susretu s Knjigom naših djela biti zanemaren. Neka se nad svojim stanjem rasplače svaki onaj koji, iako siguran da će umrijeti i uvjeren da smrt nije kraj, ne nastoji svojim življenjem dunjalučke dionice svoga života postići Allahovo zadovoljstvo i neka duboko razmisli o ajetima u kojima Allah dž.š., jasno razlučuje s kim jest a s kim nije zadovoljan, razlučuje šta voli a šta ne voli i radi naše sreće i uspjeha podstiče nas da radimo ono što On voli i idemo putem koji Njegovom zadovoljstvu vodi. Svi se trebamo duboko zabrinuti, neću reći rasplakati, kada vidimo u kakvom je stanju danas naša muslimanska porodica. Trka za dunjalukom, pohlepa i potreba da se natječemo u količini dunjalučkih dobara sa drugima, našu je porodicu dovelo na rub opstanka. Sve će, cijenjeni brate, proći. Prestaćeš biti to što si sad, šta god da si, ali upamti da si trajno i zauvijek roditelj. Mnogi tek kad prestanu biti ono što jesu (direktor, načelnik, ministar, poslanik, radnik, poslodavac...) shvate da su sve izgubili jer su u trci za bogatstvom, zapostavili djecu, izgubili porodicu. Sad kad su stari, treba im samo porodica, a nje nema. Zato duboko i krajnje ozbiljno razmislimo o ajetu: „Vi niste bili prisutni kada je Jakubu a.s., smrtni čas došao i kada je djecu svoju upitao:'Kome ćete se poslije mene klanjati'? 'Klanjaćemo se': odgovorili su, 'Bogu tvome i predaka tvojih, Ibrahima, Ismaila i Ishaka, Bogu jednom, i mi se Njemu pokoravamo'“./Bekare,133/. Svi se duboko trebamo zabrinuti, neću reći rasplakati, nad stanjem u kojem je naša omladina. Porok i grijeh ih vreba sa svake strane. Nudi im se sve, samo da od Pravog puta budu daleko. Afirmišu im se stvari koje nisu vrijednost, kao što je zabava, kocka, slobodan predbračni odnos... Za zabrinuti je ( za plakanje je) činjenica da danas niko, ili skoro niko, u našem društvu tim mladim ljudima ne nudi ništa osim kurseva njemačkog ili nekog drugog stranog jezika. Svi bi trebali duboko razmisliti o ajetu: „Čuvajte sebe i svoje porodice od vatre“./Tahrim,6/. To što si svoju djecu zaposlio koristeći se svojim novcem i položajem, jesi ih sačuvao od siromaštva ovdje i od odlaska iz Domovine, ali razmisli, da li si ih od vatre sačuvao ako jedu tuđi hak jer bolji od njega, od tog tvog djeteta, pri zapošljavanju otpadoše jer ih nemaše ko „progurati“. Svi bi se trebali duboko zabrinuti, neću reći rasplakati, nad stanjem u kojem je naše društvo, u kakvom je naš Bošnjački narod, podijeljen, dezorjentisan, posvađan. Svi bi trebali, a posebno predvodnici naši razmisliti o ovom ajetu: „Ja se bojim, kaže Harun bratu svome Musau, da ne kažeš razdor si među sinovima Israilovim posijao i nisi ono što sam ti rekao, uradio“/Ta-ha,94./. Bog odlučuje o našem vječnom boravištu, a mi biramo put do tog boravišta. Uzvišeni Bože, pomozi nam da budemo na putu koji vodi vječnom užitku – Džennetu. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
20.04.2018.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

04.04.2018.

SEBE MIJENJATI – U TOME JE USPJEH

Adijj sin Hatimov, bijaše na strani onih koji su se suprostavljali Poslaniku. Nezadovoljan razvojem situacije u Medini odlučio je otići u daleki Šam, a tamo bijaše bizantijska, kršćanska vlast. I gle čuda, ni tamo ne nađe mir i zadovoljstvo, pa se odluči vratiti u Medinu. O svom susretu s Poslanikom kazuje: „Odlučio sam se vratiti i vidjeti, ako je Muhammed lažac ili kralj, neće to moći od mene sakriti, a ako je iskren, slijedit ću ga kao što ga drugi slijede. I kad stigoh u Medinu, pronađoh Poslanika, nazvah mu selam, a on s.a.v.s., me upita: „Ko si ti?“ „Adijj sin Hatimov“, rekoh. On me povede u svoju sobu, a na putu do nje zaustavi ga jedna krhka, slabašna starica s kojom je on dugo ostao u razgovoru o nekom njenom problemu. Rekoh: „Tako mi Allaha, ovo nije postupak kralja“. A kad uđosmo u sobu, on mi dade kožni jastuk natrpan palminim lišćem da na njega sjednem, a on sjede na tle, i opet zaključih da ovako kralj ne postupa. Potom mi Poslanik reče: „Šta tebe, o Adijj, spriječava da uđeš u Islam? Možda to što vidiš da muslimani žive u oskudici a njihovi neprijatelji u izobilju, ali upamti, brzo će se to promijeniti. Vidjet ćeš u muslimana mnogo imetka, niko ga neće htjeti. Možda te spriječava to što vidiš da su muslimani slabi i nezaštićeni, u odnosu na neprijatelja malobrojni, ali i to će se brzo promijeniti. Žena će iz Iraka na devi ubrzo bezbijedno hodočastiti Kabu. A možda tvoj ulazak u Islam spriječava činjenica da danas vlast ne pripada muslimanima, već drugima, ali i to će se promijeniti, brzo će dvori bijeli u Babilonu biti za njih otvoreni“. Kad to čudoh odlučih se promijeniti, odlučih ući u Islam i svoj život prema propisima njegovim urediti“. Mnogi je čovjek danas otišao u neki svoj Šam želeći mir i spokoj naći. U potragu za imetkom odoše neki, pa ipak ne nađoše zadovoljstvo. Neki slijepo slijede modu i nove trendove kako bi se usrećili, pa ipak sreću ne nađoše. Neki su otišli u posve tuđi, Islamu stran, obrazac života kako bi duši smiraj našli. Ipak, duboko u duši osjećaju nemir, a mir, sreća i zadovoljstvo, sve je to tu, sasvim blizu tebe. Kada bi načinio samo korak mogao bi sve to otkriti i sve to sebi priskrbiti. Nisu muslimani ni onda kad je Adijj tražio istinu, niti bilo kada u povijesti bili u oskudici zato što su muslimani niti zato što im je to neko nametnuo. Tada su bili slabi i siromašni jer to bijahu njihovi počeci, muslimana bijaše malo. Danas su slabi i uprkos brojnosti i izuzetnim resursima kojima raspolažu, siromašni, jer pogrešno razumijevaju vjeru, spori su i lijeni, a korupcija i druge pošasti društvima muslimanskim haraju. Ali brzo će se to, veli Poslanik, promijeniti. Kako je znao? Znao je jer je znao zašto je došao. Došao je da mijenja ljude i znao je da će se oni promijeniti. Ebu Bekr se promijenio, Omer, Osman, Alija... evo Adijj se promijenio. Ti ljudi su načinili društvo u kojem se nije imao kome dati zekat, baš kao što je Poslanik i nagovijestio da će imetka biti mnogo i da ga niko neće htjeti. Nisu muslimani nesigurni i nisu njihovi životi ugroženi zato što su muslimani, niti zato što im je to neko kao nužnost nametnuo, već zato što su mnogo puta u povijesti snagu trošili na međusobne sukobe. Poslanik kaže da će se to promijeniti i da će ljudi iz krajeva dalekih bezbjedno hodočastiti Meku. To se dogodilo jer su se ljudi promijenili i postavši braća, osnažili. Jest vlast pripadala drugima, mušricima u Mekki i u Vizantiji i Perziji, ali brzo će dvori vizantijski i perzijski muslimanima biti otvoreni. Koliko brzo? Onoliko koliko se ljudi budu brzo mijenjali, koliko budu ispravno vjeru razumijevali i sebe propisima vjere odgajali. Hazreti Alija r.a., je rekao: „Islam je sagrađen na četiri stuba: jekinu – čvrstom ubjeđenju, adlu – pravednosti, saburu – strpljivosti i ustrajnosti i džihadu- nastojanju i trudu na Božijem putu. Pitajmo sebe, koliko čvrsto vjerujemo u ono što nam je objavljeno? Jekin, čvrsto ubjeđenje da je Kur'an istina, da je on riječ Božija, i da je sve u njemu rečeno, zbog našeg dobra rečeno, je osnovni uslov da promijenimo svoje stanje. Onaj koji ne vjeruje u istinitost Kur'ana, on je za njega obična knjiga koja ga ni na šta ne obavezuje. Mi vjerujemo da je Objava, da je Istina. Svaki put kad citiramo njegove dijelove kažemo: SADEKALLAHULAZIM –Istinu je rekao Allah Uzvišeni. Da li to i stvarno vjerujemo? Ako vjerujemo, logično je da to živimo. Vjerovati a glavu od Istine okretati, e to, donosi težak život kao posljedicu. Zar Allah dž.š., ne kaže da ko glavu od Istine okrene, teškim će životom živjeti i slijep na Ahiretu biti? Pitajmo sebe, koliko nam je pravda u životu i društvu važna? Divimo se društvima u kojima se pravedno postupa, a ništa ili skoro ništa ne činimo da i sami napravimo društvo na pravdi zasnovano. Možemo pojedinačno biti pobožni do krajnih granica, ali ako ne načinimo društvo u kojem se zakon poštuje i primjjenjuje, neće nam djeca živjeti ovdje. Otići će tražiti društvo u kojem su šanse jednake za sve, u kojem su svi pred zakonom isti, u kojem se lopovluk i krađa sankcionišu, u kojem se nikome zbog njegove pripadnosti nekoj političkoj opciji ili zbog bogatstva ili društvenog položaja, ne pogoduje. Stub na kojem Islam počiva je sabur –ustrajnost, neumoran rad na putu dobra a za bolje sutra. Vjerniku je sabur svojstvo. U Kur'anu piše da će saburom ukrašeni vjernici biti bez polaganja računa nagrađeni. Potrebna nam je svima promjena u nama. Ta promjena treba biti na tragu jasne proklamacije koja iz izvora naše vjere izvire, a glasi: Vjernik se nikad ne umara čineći dobro. Vjernik nikad ne odustaje činiti dobro. I u trenu nastupa dana Sudnjega, vjernik bi posadio voćku jer to čini radi nagrade, a ona neće izostati. Stub naše vjere je džihad. Džihad, to nije sveti rat, kako nam se često ta riječ zlonamjerno prevodi. Takav rat za muslimana ne postoji. Musliman je u ratu neprekidnom ali protiv šejtana, u stalnom je nastojanju da bude bolji i da svojim ponašanjem, a ne oružjem, osvaja, ne teritorije, ne zemlje, već ljude. Treba nam promjena nas samih i danas nam trebaju borci na Božijem putu koji će osvajati svjetske nagrade iz matematike, fizike, koji će osvajati Nobelove nagrade iz medicine, ekonomije, koji će osvajati nagrade za mir. Šta nas spriječava da budemo bolji? Ako su muslimani danas siromašni, pa to se može promijeniti. Ako su slabi i nezaštićeni, pa i to se može promijeniti. Ako vlast danas, ona koja upravlja svjetskim tokovima, ne uvažava muslimane, pa i to se može promijeniti. Da bi se promijenilo, moramo se mi promijeniti. Radom i trudom i ispravnim korištenjem resursa, možemo pobijediti siromaštvo. Jedinstvom ćemo se osnažiti i od tlačenja i progona zaštititi i postati nezaobilazan faktor pri odlučivanju o svim životnim pitanjima. Nema sumnje da žudimo za stabilnošću, sigurnošću, blagostanjem. Put je jedan i jasan, zove se PROMJENA- PROMJENA SEBE. Pomozi nas Bože Pravedni. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
06.04.2018.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Gradska džamija Zavidovići
<< 04/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
271940

Powered by Blogger.ba