Gradska džamija Zavidovići

Dobrodošli na moj blog na kojem cu ispisivati hutbe iz Gradske dzamije u Zavidovicima.

25.07.2018.

KURBAN – OBAVEZA SVIH SINOVA ADEMOVIH

Iz Objave znamo da čovjek od prvih koraka učinjenih zemljom ima obavezu kurbanom se približiti Stvoritelju. Allah dž.š., kazuje nam: „I ispričaj im priču o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kod jednog je bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao:“Sigurno ću te ubiti“! „Allah prima samo od onih koji su bogobojazni“, reče onaj“./Maide,27./. Ibrahim a.s., je klao kurban i svojom spremnošću na žrtvu postigao deredžu Allahovog dž.š., prijatelja. Allah dž.š., je, kako On Uzvišeni u Kur'anu kaže, Ibrahima a.s., za prijatelja uzeo a Ibrahim a.s., je Gospodara svjetova molio. „Gospodaru moj daruj mi porod čestit. I Mi ga obradovasmo dječakom blage naravi. I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: „O sinko moj, u snu sam vidio da trebam da te zakoljem, pa šta ti misliš“? „O oče moj“, reče, „onako kako ti se naređuje postupi, vidjet ćeš, ako Bog da, da ću sve izdržati“./Saffat, 100-102/. Svi poslanici, i svi ummeti, svi narodi imali su obavezu, kurban klati. Allah dž.š., kaže: „Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje“./Hadž,34./. I kako su prvi ljudi na zemlji kurban klali, takvu obavezu imaju svi ljudi, jer Allah dž.š., preko Poslanika, poslanog čovječanstvu naređuje: „Mi smo ti uistinu mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji, onaj koji tebe mrzi sigurno će bez pomena ostati“./Kevser, 1-3/. U svakom je djelu najvažniji nijjet. Habilov kurban bio je primljen zbog čistog, iskrenog nijjeta. Ibrahim a.s., nije ni žrtvovao ono što je Allah dž.š., od njega tražio. On je pozivom na žrtvu bio samo iskušan. Allah dž.š., o tome govori: „I kad ga on čelom prema zemlji položi, Mi ga zovnusmo: „O Ibrahime, ti si se Objavi u snu odazvao, a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine, to je zaista bilo pravo iskušenje, i kurbanom velikim ga iskupismo“./Saffat, 103-107/. Da je nijjet važniji od djela pokazuje upravo Ibrahimov a.s., primjer jer je zbog njegove iskrene spremnosti na žrtvu, postao Allahov dž.š., prijatelj. I nas Allah dž.š., uči da u našim kurbanima nije važna količina mesa već iskrenost nijjeta. Kaže nam Uzvišeni: „Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša“:/Hadž, 37./. Allah dž.š., traži od ljudi da budu spremni na žrtvu, ta žrtva treba biti iskrena kao što bijaše iskrena Habilova, kao što bijaše iskrena Ibrahimova a.s.. Allah dž.š., je primio iskreno učinjeno djelo a svako takvo djelo približava čovjeka Bogu. Jedan Ademov sin žrtvovao je ovna, drugi klasje svoje pšenice. Ne problematizira se šta su kao žrtvu prinijeli već s kakvim nijjetom su to činili. Ibrahim a.s., nije ni žrtvovao Ismaila, ali je bez sumnje čvrsto odlučio da Allaha dž.š., radi, to učini, „pa ga je Allah zamijenio velikim kurbanom“. Muhammed a.s., podstiče ljude da čine dobro a u danima bajrama kojeg iščekujemo nema važnijeg i većeg dobra od klanja kurbana. Buharija i Muslim bilježe od Enesa r.a.,: „Nakon što smo klanjali bajram namaz, Poslaniku su dovedena dva velika rogata ovna, donio je tekbir i žrtvovao ih. Zejd ga upita: 'Šta su ovi kurbani?' a Poslanik mu reče:'To je sunnet našeg oca Ibrahima a.s.', a Zejd opet upita:'A šta mi od toga imamo?' Poslanik reče: 'Na svaku dlaku tvoga kurbana imaš sevap'.“ Poslanik Muhammed a.s., je također rekao: „Nema ljudskog djela važnijeg u danima kurban bajrama koje je draže Allahu dž.š. od klanja kurbana“. Poslanik također kaže: „Ni u šta nisi novac bolje uložio od onog što se zakolje u danima kurban bajrama“. Nagrada za kurban je izuzetna. Muhammed a.s., kaže: „Allah dž.š., prima krv vašeg kurbana prije nego ona padne na zemlju a sa kapanjem prvih kapi krvi Allah dž.š., onome koji kurban kolje oprašta grijehe“. Poslanik također kaže: „Ko sa čistim nijjetom i težeći zadovoljstvu Božijem zakolje kurban, računajući na Allahovu dž.š., nagradu, kurban će mu biti zastor od vatre“. Do kurban bajrama ostalo je manje od mjesec dana. To je ipak dovoljno vremena da ukoliko se kolebamo, hoćemo li ili ne, Allaha dž.š., radi, prinijeti žrtvu, da kolebanje savladamo i čvrsto i iskreno odlučimo učiniti ono što su činili sinovi Ademovi, što je činio Ibrahim a.s., što je činio i nama naredio Muhammed a.s.. Mi iz kurbana učimo da nas on osim približavanja Stvoritelju i međusobno zbližava. Kurbansko meso po propisima pripada porodici, rodbini i komšijama, i siromasima. Odvajajući prvu trećinu porodici učimo koliko je ista važna i gdje se nalazi u našim prioritetima. Dijeleći drugu rodbini i komšijama podsjećamo sebe na vjerničku obavezu održavanja i rodbinskih i komšijskih veza. Dijeleći jednu kurbansku trećinu siromasima ispunjavamo obavezu da svi ljudi u danima bajrama osjete radost, da osjete vjerničku brigu za drugog koja mora biti trajna, neprekidna. Kao što nas kurbani od vatre štite tako nas i sadaka, štiti od vatre. Molimo Uzvišenog Boga da svaku našu žrtvu ukabuli a kurbane naše učini sigurnom jahalicom za nas preko Sirat ćuprije. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
27.07.2018.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

10.07.2018.

ODGOVORNOST

„Zar kad poumiremo i kosti i zemlja postanemo,zar ćemo mi,zaista biti oživljeni, i naši preci davni? Reci:“Da, a bićete i poniženi!“ to će biti samo glas jedan, i svi će odjednom progledati, i reći:“Teško nama ovo je Sudnji dan!“ Da, ovo je Dan strašnog suda u koji vi niste vjerovali! Sakupite nevjernike i one koji su se s njima družili i one kojima su se klanjali, mimo Allaha i pokažite im put koji u Džehennem vodi, i zaustavite ih, oni će biti pitani“. /As-safat, 16-24/. Nevjernici ne vjeruju ni u Allaha ni u Sudnji dan. Bit će bolno otriježnjenje, teška spoznaja kad nakon tog jednog glasa,nakon što melek u sur puhne, odjednom progledaju i uvjere se da su zaustavljeni kako bi odgovarali i kako bi im bilo presuđeno. Vjernici su drukčiji, oni vjeruju, za odgovornost pred Sveznajućim, znaju, i za nju se u svakom trenu svoga života pripremaju. Svi će ljudi pitani biti, svi će radi odgovornosti biti zaustavljeni. Abdullah ibn Mes'ud prenosi da je Poslanik rekao:“Neće se sin Ademov pomaknuti ispred Gospodara dok ne odgovori na četiri pitanja: o životu, kako ga je proživio, o mladosti, u šta ju je potrošio, o imetku, kako ga je sticao i u šta trošio i da li je radio po onome što je znao“./Tirmizi/. Od svih faza ljudskog života, dunjalučka je najvažnija. Ovdje se odlučuje kakav će kabur u koji ću se nastaniti,biti. Ovdje se odlučuje u koje boravište u vječnosti ću se smjestiti, a odlučuje svako za sebe jer sami biramo put. Samo oni koji nisu sposobni sami izabrati put odgovornosti su oslobođeni. „Trojici se“, veli Poslanik, „djela ne pišu, maloljetnom, nepametnom i onome koji spava dok se ne probudi“. Odgovor na pitanje, „život, kako si ga proveo“, morat ćemo dat svi. Zato je važno da u životu svjesni odgovornosti,odgovorno se ponašamo. Ta odgovornost podrazumijeva našu svijest da je dunjalučka prilika svima data jednom, da vrijeme, šta god mi radili, teče, da svako djelo i svaka riječ naša, bilježe se. Vjernikov život treba biti obilježen,protkan,pobožnošću a pobožnost je između ostalog, da svaki posao, svaku obavezu preuzetu izvršavamo savjesno. Nije pobožnost kad u općinskoj ili nekoj drugoj kancelariji, u vremenu radnom, čitaš Kur'an. Pobožan si kad odgovorno radiš svoj posao. Nije pobožnost da u radnom vremenu klanjaš nafile. Tebi je rad farz i tvoja pobožnost je u predanosti poslu i savjesnom izvršavanju svojih obaveza. „Kako si život proveo?“, pitat će Stvoritelj. Ti možda misliš da ćeš Stvoritelju udovoljiti kad kažeš, koristio sam svaki tren za zikr, za ibadet, a tvoj zikr, tvoj ibadet je kad si odgovoran radnik i kad sebe opisuješ onim svojstvom koje Poslanik vjernicima dodjeljuje. On s.a.v.s., kaže: „Allah dž.š.,voli da svaki posao radite najbolje što znate“. Od svih faza dunjalučkog života, mladost je najvažnija. Eto, s pitanjem:“Mladost, u šta si je potrošio?, suočit ćemo se. Mladost čovjeku je kao proljeće prirodi. Proljeće svim stvorenjima Božijim donese priliku da bezbijedno prežive zimu. Mladost nudi svakom čovjeku da sigurnim korakom kroz život hodi. „Nauka u mladosti kao urez u kamenu“, kaže poslovica. „Kome ne vri mozak ljeti, neće mu vriti lonac zimi“, kaže poslovica. Ove mudrosti su iskustvo ljudsko, a znamo i da nas Poslanik podstiče da: „Iskoristimo mladost prije starosti“, i znamo da nam on s.a.v.s., pojašnjava da je: „Allahu na Dunjaluku najdraže vidjeti mladića i djevojku koji su Mu pokorni“. Pokornost Bogu ne može biti svedena i ne iskazuje se samo obredom i u džamiji. Pokornost se živi, ona nije dio našega dana, ona ispunjava svaki tren u našem danu. Danas je nužno mladima što više govoriti i što snažnije i jasnije ih podsticati na brak kao izuzetan oblik pokornosti Stvoritelju i najbolji način da se vjera uistinu živi. Omladino, ja vjerujem da volite Poslanika, on vas bez sumnje voli i iz te ljubavi prema vama poručuje vam: „O omladino, ko od vas ispunjava materijalne preduslove za brak, neka se ženi!“ O nafaki svih stvorenja brine Opskrbitelj. „Nema živog bića na zemlji a da mu On nafaku ne daje“./Hud,6/. S čovjekom je situacija nešto složenija. Čovjek je, kako primjećuju filozofi, „osuđen na pečeno“, a to znači da njegova hrana nije već zgotovljena kao što je stvorenjima drugim. Čovjek mora raditi da bi do nafake došao. Taj njegov rad mora biti u okvirima halala. „Imetak, kako si ga stekao i u šta trošio?“, eto, i to pitanje će te čekati, kad nas iz kaburskog sna probudi taj jedan glas. Vjernik stiče halal i u halal troši. To je jednostavno vjernikovo obilježje. S obzirom da je ovo vjerničko svojstvo, niko od vjernika ne strahuje, jer on nikome i stvari ničijoj neće nanijeti štetu niti je oskrnaviti. Vjernik je svakome radost jer u njegovom prisustvu, u njegovoj blizini, svi su sigurni. Vjernik ne prisvaja tuđe, ne krade, on ne ugrožava ni biljku,eto, treba znati da je bespravna sječa haram. Vjernik ne ugrožava ni životinju. Allah dž.š., nam je dozvolio lov i na kopnu i na moru, ali krivolov je haram. Životinja i u gori i u vodi treba od vjernika biti sigurna. Čovjek je biće koje uči. Od prvog svog dunjalučkog dana uči. Stvoritelj ga obavezuje da nauči razliku između dobra i zla, da nauči živjeti vjeru. S obzirom da je učenje uslov za naš uspjeh, ono se u izvorima vjere izuzetnim dobrim djelom smatra. Učiti, to je džihad,učiti to je hod stazom koja Džennetu vodi. Kad učiš meleki, i sva stvorenja Božija, blagosivljaju te. Ali ne uči se radi titule, ne uči se radi učenja samog, ne uči se radi dunjalučkog ugleda i zarade. Uči se kako bi se naučeno živjelo. „Da li si radio ono što si znao?“, eto, i to pitanje će nas čekati. Ne treba ovo pitanje ograničiti samo na znanje o obredu, o vjeri. Bio si dobar inžinjer, a loš političar. Zašto nisi radio ono što si znao? Bio si dobar učitelj, a loš direktor. Zašto nisi radio ono što si znao?... Cijenjena braćo, da svi više razmišljamo o odgovornosti, sigurno bi odgovornije radili i svim obavezama odgovornije pristupali. Kada bi nam svaki dan na um pao ajet u kojem Bog naređuje: „Zaustavite ih, oni će biti pitani“./As-safat,24./, manje bismo se pobožnošću razmetali, a više istinski pobožni bili. Uzvišeni Bože, pomozi nas! Amin.
Gradska džamija Zavidovići.
13.07.2018.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Gradska džamija Zavidovići
<< 07/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
336412

Powered by Blogger.ba