Gradska džamija Zavidovići

Dobrodošli na moj blog na kojem cu ispisivati hutbe iz Gradske dzamije u Zavidovicima.

26.09.2018.

VJERUJEŠ LI DA JE DŽENNET OD DUNJALUKA BOLJI?

„Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovom svijetu, a najljepše mjesto povratka je u Allaha. Reci: „Hoćete li da vam kažem šta je bolje od toga? Oni koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili imaće u Gospodara svoga džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u njima će vječno boraviti, i čiste žene, i Allahovu naklonost“, a Allah dobro poznaje robove svoje“./Ali Imran,14-15/. Kada se vratio sa Mi'radža, Poslanik je rekao: „Ušao sam u Džennet, jeo njegovih plodova, i pio sa njegovih rijeka“. Jednom je sjedio sa ashabima i upitao: „Ko je od vas ušao u Džennet“? Svi ashabi su šutjeli. Ustao je Abdullah ibn Omer i rekao: „Ja, Allahov Poslaniče“. Otac mu, Omer r.a., veli: „Stavio sam ruke na svoje lice jer me sin svojim odgovorom posramio“. Poslanik je potom upitao: „Ko je od vas pio sa džennetskih rijeka“? Ponovo je ustao Abdullah ibn Omer i rekao: „Ja, Allahov Poslaniče“. Omer r.a., otac mu, kaže: „Razmišljao sam da stavim svoju ruku na njegova usta kako bih ga ušutkao“. „Ko je od vas jeo džennetskih plodova“?, upitao je Poslanik. „Ja, Allahov Poslaniče“, rekao je Abdullah ibn Omer. Ashabi su se počeli okretati jedni prema drugima čudeći se Abdullahu. Omer r.a., kaže: „Razmišljao sam da ustanem i odem sa ovog skupa“. Ashabi su gledali Abdullaha ibn Omera, čudeći se onome šta govori, a tada mu Poslanik reče: „Abdullah, Allah te blagoslovio, kaži im šta si imao na umu“. Abdullah ibn Omer reče: „Poslaniče, ušao sam u Džennet tvojim ulaskom, pio sam džennetskih rijeka time što si ti pio s njih, osjećam njihov okus u ustima. Tvojim jelom džennetskih plodova i ja sam ih jeo. Čak u grlu osjećam ukus džennetskog voća“. Vjerujemo li mi, ustvari, jesmo li mi potpuno uvjereni da je ono što Allah i Njegov Poslanik govore, istina? Naše ponašanje nas odaje, jer je ono rezultat naših uvjerenja. Ima li iko među nama da ne zna da je bolje ustati na sabah, da ne zna, da ta namaska sedžda vodi onome što je od svega dunjalučkog bolje? Pa ipak, mnogi slijede ono za čim žude, preči im je san, udovoljiti tijelu, preče im je. Ima li iko među nama da ne zna za nagradu obećanu za svaki korak učinjen ka džamiji i džematu, da ne zna da je svaki korak na tom putu dobro djelo više i jedan grijeh manje i da je to ustvari korak ka onome za šta Allah dž.š., kaže da je bolje? Pa ipak i najbezazleniji razlog će nas od stajanja u safu džematskom odvratiti. Ima li iko među nama da nije čuo za nagradu obećanu postaču? Pa ipak, mnogo je među nama braće i sestara koji slijede ono za čim žude, radije će udovoljiti tijelu nego duši, radije će slijediti prohtjev nego krenuti putem ka onome za šta Allah dž.š., kaže da je bolje. Ima li iko među nama da ne zna kolika je moć sadake i kakav je zaštitnik zekat? Pa ipak, radije slijedimo šejtana koji nam dunjaluk uljepšava a zanemarujemo istinu, zanemarujemo riječ Božiju, obećanje Njegovo, da su bašče džennetske bolje od onoga za čim ovdje žudimo. Mi smo muslimani, znamo i vjerujemo da će svakome od nas biti upućeno pitanje; ko ti je Gospodar, ko ti je Poslanik, koja ti je vjera, ko ti je imam i kojem narodu pripadaš. Samo je jedan odgovor tačan, a on glasi; Gospodar mi je Allah, poslanik je Muhammed, vjera je Islam, imam mi je Kur'an a pripadam ummetu Muhammedovu s.a.v.s.. Ovaj odgovor treba dati da bi uspio. Isti odgovor treba dati i Abdulla ibn Omer i svi koji uspjehu i spasu teže. Abdullah ibn Omer je bezrezervno vjerovao Poslaniku i znao, da ako je Poslanik bio u Džennetu i kušao njegove plodove i pio iz njegovih rijeka, to može svako ko bude išao putem kojeg Poslanik trasira. Poslanik kaže da će u Džennet ljudi koji se vole bez dunjalučkog interesa. Uči nas Poslanik djelu koje vodi na mjesto ljepše od svih dunjalučkih ljepota. Za čiji interes se naša braća i sestre podijeljeni u političke stranke, mrze, sukobljavaju i svađaju. Žudeći za dunjalukom ili boreći se za bašče džennetske. Sve nas uspjehu vodi samo ako isto odgovorimo na postavljeno pitanje. A odgovor je da nam je jedan, isti Stvoritelj, da nam je Poslanik isti, da nam je vjera ista, da nam je imam isti, da pripadamo narodu istom. Koliko nas stvari ujedinjuje, a samo jedna na sukob i svađu, na mržnju podstiče. Ta koja nas suprotstavlja i jedne protiv drugih okreće i tako neprijatelju lahkim nas plijenom čini, je dunjaluk. Zamislite kada bismo bili ubijeđeni da je ono što Allah govori istina, a govori nam da je ono što On nudi bolje od svih dunjalučkih ljepota. To bolje, te bašče džennetske su za one koji se bez interesa dunjalučkih vole, pripremljene. Poslanik kaže da u Džennet ljude vodi muđusobno pomaganje bez očekivanja protuusluge. Kaže nam: „Da pomognem svome bratu draže mi je nego da čitav mjesec budem u itikafu“. Kako mogu ljudi koji vjeruju, na čast i dostojanstvo jedni drugima udarati? Zar se musliman može ponositi uspjehom kojeg je postigao ponižavajući brata muslimana, kaljajući njegovu čast i otkrivajući njegove sramote? Vas, braćo naša i sestre, u ovim danima borbe za naše povjerenje, vodi ono za čim žudite, a to su prolazna dunjalučka dobra. Da vam je cilj naš napredak i da žudite za baščama džennetskim, bili biste svjesni Poslanikovih riječi: „Čovjek je djelo Božije i neka je proklet onaj koji to djelo ruši“. Allah dž.š., nam, o muslimani, naređuje da se u dobru natječemo, a to znači da bismo trebali biti takvi da se svakom dobru radujemo i nastojimo učiniti još veće dobro i da se ničijem prijestupu, nipošto ne radujemo i na tome svoj uspjeh gradimo. Nama se čini lijepim ono za čim žudimo, a ono što Allah nudi sigurno je bolje. Ima među nama i onih koji za vlašću žude. Obaveza nam je reći im da je vlast prije svega odgovornost. Istog onog Abdullaha ibn Omera, dok mu otac ranjen na samrti leži, isti oni ashabi koji su ga dok je o svom boravku u Džennetu govorio, začuđeno gledali, sad za halifu predlažu. Omer r.a., tada reče: „Dovoljno je da jedan iz Hatabove porodice odgovara pred Allahom“. Eh, kad bi mi danas imali ljude koji su svjesni odgovornosti pred Bogom i čija srca više žude za baščama džennetskim nego za dunjalukom, mi bismo živjeli dunjalučku sreću i sigurnim korakom išli ka onome što je od dunjaluka bolje. Uzvišeni Bože , pomozi nas. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
28.09.2018.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

13.09.2018.

I HIDŽRA I AŠURA PUT SU KA DRŽAVI

Prije današnje džume obilježili smo Hidžru. Prije iduće džume obilježit ćemo Ašuru. Ovaj petak se smjestio između dva izuzetno važna događaja, koji svaki na svoj način šalje, izuzetne, važne, za svako vrijeme i sve generacije, neprevaziđene poruke. Kako nam prenosi Ibn Abbas, a bilježi Buharija: „Poslanik je u Medini zatekao sinove Israilove kako dan Ašure poste, pa ih je upitao:' Zašto'? Rekli su: 'Ovo je poseban dan u kojem je spašen Musa a.s., i narod Jevrejski od njihova neprijatelja pa ga je Musa a.s., postio'. Poslanik je rekao:' Meni je Musa bliži nego vama', pa ga je i Muhammed a.s., postio i nama preporučio isto“. Kao što su sinovi Israilovi živjeli u Egiptu bez zaštite, ugroženi i obespravljeni, bez institucija koje bi im sigurnost pružile, tako su i muslimani u Mekki bili progonjeni, mučeni, nezaštićeni. Hidžra u Medinu će im pružiti zaštitu jer s hidžretom započinje organiziranje muslimana u zajednicu koja se, država zove. Ali, da bi se država napravila, da bi stabilna bila, da bi bila sposobna pružiti zaštitu slabim, osigurati ista prava svima, Poslanik traži od ashaba da se okupe oko zajedničkih vrijednosti i da se na poštivanje tih vrijednosti obavežu. Ubadet ibn Samit kaže: „Poslanik je od nas tražio da se zakunemo na; pokornost i poslušnost, na nesebičnost, da se obavežemo da nećemo tuđe prisvajati, da se zakunemo da ćemo uvijek istinu govoriti, da se obavežemo da braneći svoju vjeru ničijeg prijekora se nećemo plašiti i da ćemo štititi Poslanika i Islam od svega od čega štitimo svoje porodice i da ćemo to činiti s istom predanošću s kojom štitimo sebe i porodice“. Da su sinovi Israilovi mogli opstati bez države ne bi se odlučili na tako težak, iscrpljujući put, koji će zbog njihovog kolebanja, do obećane zemlje četrdeset godina trajati. Bio je to put pun neizvjesnosti, ali s jasnim ciljem. Da su ashabi i Poslanik mogli opstati u Mekki, a Mekku je Poslanik volio više od svih drugih mjesta na zemlji, da su mogli živjeti slobodno i vjeru u pununi njenoj, ne bi se odlučili na tako iscrpljujući put hidžre. Bio je to put pun neizvjesnosti, ali s jasnim ciljem. Ovaj naš narod je u svom zemaljskom trajanju iskusio sve. Iskusio je i vrijeme u kojem je zahvaljujući jakoj državi živio sigurno i slobodno, i vrijeme u kojem je tlačen služio okupatoru, i vrijeme kad mu je oduzeto i ime i jezik. Ovaj naš narod pamti i hidžre ka novoosnovanim naseljima koja su se nekad Azizija zvala, i hidžre u krajeve daleke. Ovaj naš narod više ne želi takve hidžre. Ne želi napuštati svoj dom i domovinu jer zna da svi koji su otišli duboku su za zavičajem veremili i teško, ustvari nikad iz svog sjećanja, iz bića svog nisu izbrisali Bosnu. Ovaj naš narod ne želi biti izveden iz Bosne, on želi biti poveden u sigurnost i sreću, želi biti poveden u obećanu zemlju Bosnu. Ovih dana svjedočimo borbi u našem narodu i našoj zemlji između političkih subjekata i pojedinaca koji sebe nude nama da nam svojim znanjem i sposobnošću obezbijede slobodu, zaštitu, jednom riječju da nam svima obezbijede sigurnu kuću u kojoj ćemo mi i djeca naša biti svoji na svome. Svi se, svi bez izuzetka zalažu za poštenu državu, za pravednu državu, za više socijalne sigurnosti, za više ekonomske stabilnosti, za više radnih mjesta, za bolje škole, za opremljenije bolnice.... Istina je da našoj državi treba sve ono što se u ovim borbama između političkih subjekata za naše povjerenje, nudi. Istina je da to slušamo svake dvije godine jer se borba za naše povjerenje svake dvije godine događa. Događaju se i promjene, ali ne nama, ne ljudima. Promjene se događaju onima koji budu izabrani, samo njima. A promjena je potrebna svima, svi mi vapimo za boljim. Je li moguća promjena? Jeste!!! Moguća je samo ako se svi okupimo oko zajedničkih vrijednosti i na poštivanje i življenje tih vrijednosti se zakunemo. Poslušnost i pokornost Bogu. Da bi mogao služiti drugom moraš biti duboko uvjeren da je to misija, to nije posao. Ljudi koji preuzimaju odgovornost za druge, oni tu odgovornost ne preuzimaju od sedam do petnaest, već stalno. Oni tu odgovornost žive. A bez vjere u Boga, u Budući svijet, u nagradu nedunjalučku, ko je spreman podnijeti žrtvu, i ko je spreman ako nema vjere štititi zajedničko dobro i od sebe. Vrijednost oko koje nam se svima okupiti zarad sigurnosti naše, zarad budućnosti naše djece je poštenje. Trebamo se zakleti da tuđe prisvajati nećemo, da nećemo prisvajati ni tuđu imovinu ni tuđi hak. Svi mi imamo priliku biti muhadžiri, svi možemo učiniti nešto što će nas na sigurno ka slobodi povesti. Trebamo se posvetiti poštenom radu, privređivanju i krajnje poštenom odnosu prema tuđem. Vjernik nikad ne čini drugome što ne bi da drugi čini njemu. Vjernik nikad tuđoj stvari ne čini ono što ne bi želio da drugi čini njegovim dobrima. Ko god je imao priliku putovati bogatim zemljama zapada mogao je vidjeti da nema parčeta neobrađene zemlje. U kakvoj sigurnosti može živjeti narod čije su njive zapuštene a hambari prazni? Oni koji s Poslanikom žele koračati u sigurnost i slobodu, obavezuju se da će uvijek, samo istinu govoriti. Kako može u sigurnost koračati narod čiji predstavnici, istaknuti članovi političkih stranaka, koji se za naše povjerenje bore, o nepravilnostima unutar tih partija počnu pričati tek kad ih na listu ne stave tek kad ne ostvare svoj lični cilj i interes. Koliko trenutno ima onih koji nam nude i poštenu i pravednu državu i za nepostojanje takve optužuju one s kojima su do juče dijelili i ime i ideje. Kako im vjerovati? Da bi se sigurnosti domogli, da bi nam država mogla slobodu podariti, nužno je da svi uvijek istinu, i samo istinu govorimo, jer vjernik samo ne može biti lažac. Čijeg prijekora se trebaju plašiti oni koji promoviraju univerzalne vrijednosti? Muhammed a.s., je posljednji i čovječanstvu poslan. Kur'an je konačna Objava. Ne može nešto biti islamsko a da nije dobro za svakog čovjeka na zemlji. Kur'an je poslan čovječanstvu, Muhammed a.s., je poslan čovječanstvu. Na nam je obaveza da o vrijednostima Islam bez straha govorimo i da drugima te vrijednosti prezentujemo. Kako je najbolji jezik vjere djelo, trebali bismo bez straha od ičijeg prigovora živjeti vrijednosti naše, odnosno svim ljudima objavljene vjere. Da bi sebe ka sigurnosti poveli, da bi izgradili državu koja će biti kadra štititi našu slobodu, potrebno je da djelima pokažemo ljubav prema domovini, svjesni da je ta ljubav potvrda našeg imana. Ovih dana se sjećamo velikih i značajnih pobjeda u našoj borbi za sigurnost i slobodu. Sjećamo se i ljudi koji su bili spremni u odbrani vjere i domovine dati sve ono što bi dali u odbranu svoje porodice i svoje kuće. Poslanik od onih s kojima ima namjeru praviti državu traži da se zakunu da će njega i Islam braniti istom odlučnošću kojom brane svoju djecu i porodicu. Kada su rekli da hoće, kada su se na to zakleli, Poslanik je znao da će s takvima sigurno izgraditi medinsku državu koja će im sigurnost i slobodu podariti. Zamislite braćo, kada bismo svi mi prema našoj zemlji, njenim dobrima i bogatstvima se odnosili kao prema svom vlastitom? Kad se budemo spremni zakleti da ćemo takvi biti, bit ćemo i sigurni i slobodni. Uzvišeni Bože, pomozi nas. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
14.09.2018.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Gradska džamija Zavidovići
<< 09/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
295521

Powered by Blogger.ba