Gradska džamija Zavidovići

Dobrodošli na moj blog na kojem cu ispisivati hutbe iz Gradske dzamije u Zavidovicima.

25.10.2018.

NE SRDI STVORITELJA !

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik rekao: „Nakon što je Allah stvorio stvorenja, zapisao je u Svoju Knjigu, obavezujući Sam Sebe, a to se nalazi kod Njega nad Aršom: Zaista je Moja milost predhodila mojoj srdžbi“./Buhari/ Allahova milost okružuje čovjeka sa svih strana, dok je u utrobi majke, kad je dojenče, kad bude od dojenja odbijen i kada postane mladić, bez predhodnog činjenja ikakvog djela pokornosti. Neće čovjeka sustići srdžba Božija, izuzev ukoliko predhodno ne počini grijeh koji je uzrokuje. Milost Božija ljudima se na Dunjaluku daje bez zasluge, dok se srdžba daje samo po zasluzi. Allah dž.š., je stvorio ljude da bi povjerovali u Njega, činili dobra djela, i da bi ih za to vjerovanje i dobročinstvo nagradio vječnom srećom. Onima koji ne budu vjerovali i koji griješili budu, pripremljena je kazna, oni će biti sreće vječne lišeni. Allah dž.š., kaže: „Njemu ćete se svi vratiti. Allahovo je istinito obećanje. On doista iz ničega stvara. On će to poslije ponoviti, da bi pravedno nagradio, one koji budu vjerovali i dobra djela činili. A one koji ne budu vjerovali, čeka piće od ključale vode i patnja nesnosna, zato što su nevjernici bili“./Junus,4./. Svi će se ljudi vratiti svome Gospodaru, i svi će biti ponovo oživljeni. Potpuno je jasno, jer je u jasnim ajetima objašnjeno, šta je čovjekova dunjalučka zadaća. Objašnjeno mu je čega se nužno treba kloniti kako bi se srdžbe Božije sačuvao. Imam Gazali kaže: „Čovječe, ako ti neko obeća, kome potpuno vjeruješ, da ćeš dvadeset godina provesti u rahatluku, nakon što jedan mjesec, pa čak i jednu godinu, provedeš podnoseći razne teškoće i poniženja, spreman bi bio da to učiniš bez oklijevanja. Pa zašto se onda na ovom kratkom dunjalučkom životu ne trudiš razmišljajući o vječnom ahiretskom odmoru? Nemoj imati dugu nadu, o čovječe, jer će ti to otežati da se pripremiš za Ahiret. Iskoristi današnji dan govoreći sam sebi, ko zna možda mi je ovaj posljednji. Uistinu smrt može zadesiti svakoga u svakom trenutku. Ne daji prednost Dunjaluku nad Ahiretom jer i sam znaš da ćeš na ovom svijetu ostati vrlo kratko“. Koliko je ljudi svađajući se oko dunjalučkih dobara izazvalo srdžbu Božiju? Ništa dunjalučko ne bi smjelo vjerniku biti preče od težnje za milošću Milostivog. Kao što su u džahilijjetu kipovima se klanjajući ljudi u okrilju srdžbe Božije živjeli, tako u svakom, pa i u našem, vremenu postoje idoli koji nas od puta koji vodi vječnom ahiretskom odmoru odvraćaju. Prenosi se da je poznati ashab Ebu Zerr el Gaffari r.a., prije primanja Islama imao kipa kojeg je obožavao. Jednom prilikom se spremio na put i svom se kipu obratio: „Molim te da čuvaš moj imetak u mom odsustvu“. Nakon što se udaljio dođe lisica i izvrši nuždu na njegovog kipa. Kada se Ebu Zerr vratio i vidio šta se zbilo, rekao je: „Zar da bude gospodar moj ono na čiju glavu lisica nuždu vrši? Da je to zaista gospodar sam bi sebe zaštitio. Nema dobra u gospodaru kome treba neko ko će ga paziti, okrećem se od kipova istinskom Gospodaru svega, Allahu dž.š.“. Nema ništa dunjalučko vrijedno izazivanja srdžbe Božije. Srdiš Stvoritelja svog kad se s komšijom, s bratom, s čovjekom oko prolaznog svađaš. Pogledajmo braćo, koliko zapuštenih njiva, livada i bašči ima po selima našim, pa ipak nije rijetko da dva rođena brata i muslimana dva u srdžbi Božijoj žive zbog borbe za prolazno, zbog svađe za među, zbog prekinutih odnosa jer prema tumačenju jednog od njih podjela imovine je nepravedna. Zar je vrijedna ikakva zgrada, išta što gradiš na štetu komšije, na štetu ljudi kojima zaklanjaš pogled, ugrožavaš privatnost. Pogledaj oko sebe kakvi i koliki veleposjednici prije tebe postojaše a danas ni traga ni od njih ni njihovog imetka. Ostalo je samo da se neka mjesta zovu po njima kao podsjećanje nama na prolaznost dunjalučku i ništavnost svega na njemu. Ne hvata se mahovina na djela dobra, ona su trajna i kod Gospodara svjetova se čuvaju. Sve drugo radi čega se često ne mogavši obuzdati svoju pohlepu izlažemo srdžbi Božijoj je ništavno. Zar je vrijednije petnaest minuta sna od sabahskog namaza? Namaz je put ka milosti, on nas vodi vječnom ahiretskom odmoru i sreći. Oni koji se ne bude uprkos jasnom pozivu da je namaz bolji od spavanja srdžbu izazivaju. Biti sposoban, biti u mogućnosti a ne izvršavati ono što Allah naređuje, srdi Stvoritelja i još da kažem biti ravnodušan i nijemo posmatrati devijacije u društvu, ne opominjati, ne ukazivati na njih put je ka srdžbi Božijoj i propasti našoj. Poslanik kaže: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ili ćete naređivati dobro a odvraćati od zla, ili će vam Allah poslati kaznu pa ćete moliti a On vam se neće odazvati“./Tirmizi/. „Ukoliko čovjek bude činio grijeh pa ga u tome ne spriječe njegovi sunarodnici, a u mogućnosti su da to urade, Allah će ih kazniti prije smrti“./Ebu Davud/. Uzvišeni Bože, molimo Te, pomozi nas na putu dobra i od Svoje srdžbe zaštiti. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
26.10.2018.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

17.10.2018.

I SREĆI I NESREĆI UZROK SMO SAMI

U poglavlju o smutnjama, Muslim u Sahihu bilježi od Sevbana r.a. da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, zaista mi je Allah sakupio Zemlju, pa sam vidio njen istok i zapad. I zaista će vlast mog ummeta na njoj doprijeti onoliko koliko mi je Zemlje bilo sakupljeno. Zatražio sam od svog Gospodara da ne uništi moj ummet sušnom godinom i da njime ne zavlada neprijatelj, neko ko nije od njih, pa da prigrabi njihovo blago. Tada mi je moj Gospodar rekao: 'Muhammede, zaista ono što sam odredio ne može biti promijenjeno. Dao sam ti da tvoj ummet ne bude uništen gladnom godinom, niti ću podignuti protiv njega neprijatelja, nekog ko nije od njih, kako bi taj uspostavio vlast nad njima, pa makar se sakupili protiv njih sa svih strana, iz svih krajeva, sve dok oni ne počnu uništavati jedni druge i porobljavati se međusobno“. Ono što je Allah odredio, ne može biti promijenjeno. Odredio je da glas Istine, da riječ Božija posljednje Njegove objave dođe u sve krajeve Zemlje i odredio je da sljedbenike te Istine, ummet Muhammedov, neće zadesiti ni suša, ni glad, ni tlačenje tuđina, dok to sam ne uzrokuje. Allah dž.š., nam jasno kazuje da sve što nas od nesreća zadesi, uzrok smo im mi. Kad muslimani počnu uništavati jedni druge i međusobno se porobljavati, eto im nesreće svakovrsne. Čudno je, krajnje je čudno, da ljudi koji se muslimanima zovu uprkos jasnom obećanju da će za ljubav međusobnu, slogu i pomaganje, za bratstvo svoje, imati nagradu izuzetnu, a na dunjaluku blagostanje, ipak čine suprotno. Velika je počast i neopisiva, nepojmljiva blagodat data ummetu Muhammedovu, i ta počast i blagodati te, trajat će dok svojim ponašanjem mi ne uzrokujemo da budemo poniženi i blagodatima koje nam Uzvišeni dariva ne zatvorimo put. Neki je jevrej bio nešto dužan Omeru r.a.. Jednom ga Omer susrete i reče mu: „Tako mi Onoga koji je odabrao Muhammeda a.s., nad ostalim ljudima, nećeš mi bježati kada si mi potreban“. Jevrej reče: „Allah nije odabrao Muhammeda nad ostalim ljudima“. Omer je na te riječi reagovao tako što je jevreja ošamario. „Tužit ću te Muhammedu“, reče jevrej: „pa neka nam on presudi“. Došli su Poslaniku i jevrej reče: „Omer je tvrdio da te Allah izabrao nad svim ljudima, a ja sam tvrdio da te Allah nije odabrao. Potom me je ošamario“. Poslanik tada reče: „Ti ćeš Omere da mu se izvineš i s njim za šamar naravnaš“, a zatim nastavi: „Činjenica je da je Adem Allahov odabranik, Ibrahim Njegov prijatelj, Musa Mu je sagovornik, Isa ruh, a ja sam Allahov miljenik. Uistinu, Allah je moj ummet nazvao izvedenicom iz Svoja dva imena. Njegovo ime je Selam- Onaj koji daje spas i utočište, a moj ummet je nazvao muslimanima. Sebe je nazvao Mu'minom- Onim koji daje sigurnost, a moj ummet je nazvao mu'minima. Uistinu, tražio sam dan za svoj ummet, pa nam je odredio petak. Vaš dan je sutra, a kršćanski prekosutra. Uistinu, vi ste prijašnji a mi potonji, ali mi ćemo imati prednost na Sudnjem danu. Uistinu, Džennet je zabranjen svim vjerovjesnicima sve dok ga ja ne nastanim i zabranjen je svim ummetima sve dok u njega ne uđe moj ummet“. Pogledajmo mi nas braćo. Ima nas i na istoku i na zapadu i sjeveru i jugu, ima nas mnoštvo, ali u tom mnoštvu ima mnogo gladnih i od neprijatelja su mnogi potlačeni, protjerani. Ummeta tvoga sljedbenici, Poslaniče, svoj život dunjalučki bježeći iz nesigurnosti završavaju u dubinama morskim tražeći spas izvan sebe samog. Tvog ummeta sljedbenici, Muhammede, po putevima, potocima, bespućima mnogih zemalja pa i naše, hodaju u potrazi za spasom – selamom, i za sigurnosti – emnom. Pogledajmo mi nas braćo. U nedavnoj borbi za naše glasove svi su glasno i jasno govorili da se bore samo radi našeg dobra i da im ništa osim naše sigurnosti i našeg napretka nije važno, a sada se ne mogu složiti ko će se s kim udružiti kako bi nam to obećano dobro donijeli. Ne mogu se složiti jer sada više mi važni nismo, sad su borbe za njihove pozicije i njihove stranačke i lične interese. Allah dž.š., je obećao Poslaniku našem da nas neće prepustiti neprijatelju sve dok sami sebi neprijatelji ne budemo. Kad počnemo uništavati se međusobno i porobljavati se uprkos spoznaji da smo braća, ko će nas braniti i sigurnost i blagostanje nam garantovati? Ne bacajmo se vlastitim rukama u propast! Poslušajmo šta nam govori Alija r.a.: „Četiri su stuba naše vjere, to su JEKIN – snažno ubjeđenje, ADL – pravda, SABUR – strpljenje i DŽIHAD – borba“. Da bi bili snažni nužno je te stubove u nama i društvu našem ojačati. Čvrsto ubjeđenje – to nama fali. Mi nismo čvrsto ubijeđeni da ono što Allah govori, istina je. Zamislite da smo mi istinski ubijeđeni, bezrezervno uvjereni da će dvojica muslimana koji se u ime Allaha vole u Džennet. Pravda. Poslanik kaže: „Neka niko od vas ne ponižava samog sebe“. Ljudi su upitali: „Kako neko može ponižavati samoga sebe“? On je odgovorio: „Kada vidi situaciju u kojoj mu je Allah naredio da govori a on ništa ne kaže. Allah će mu reći na Sudnjem danu: 'Šta te je spriječilo da kažeš to i to'? On će odgovoriti:'Strah od ljudi'. A Allah će reći: 'Ja imam veće pravo da Me se bojiš“.(Ibn Madže). Sabur – a to je ustrajan, neumoran rad i žrtva za dobrobit zajednice, za dobrobit svih ljudi. Nužan je sabur kako bi musliman ustrajavajući u dobru pokazao da je korisnost ono što ga krasi, i džihad a to je neprekidna borba za boljeg sebe jer je džihad sa sobom najveći a bez promjene u sebi nema ni boljeg društva ni jačeg ummeta. Uzvišeni Bože, pomozi nas. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
19.10.2018.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

05.10.2018.

„SAMO MRTVI SU DOŽIVJELI KRAJ RATA“

Prošlosedmična, reisu-l-ulemina hutba se završila porukom da budemo jedinstveni, da se ne dijelimo. Ta poruka sadržana je u ajetu koji upozorava da razjedinjeni stižemo na ivicu vatrene jame s koje je Allah dž.š., spasio ashabe ujedinjujući ih i tako ih učinio čvrstim bedemom pred svim izazovima i snažnom skupinom pred svim neprijateljima. Naša vjera na jedinstvu, na slozi, na zajedništvu insistira neprekidno. I kroz obrede vjere to naglašava. Ako znamo čitati te poruke, onda ćemo ih naći i u zapovijedi da se svi na istu stranu, istoj kibli, okrećemo, naćićemo ih u insistiranju na džematu, u obavezi džume za sve pametne i punoljetne muslimane, u bajramskom džematu koji ne mora nužno biti samo muški, u obavezi organiziranog sakupljanja zekata, u ummetskom okupljanju na hadžu, itd.. Allah dž.š., sve nas naziva braćom i sestrama i zahtijeva da među nama bratski odnosi moraju biti. Osuđuje Uzvišeni svako ponašanje koje takve odnose narušava, pa nam zabranjuje da jedni druge ogovaramo, da se ružnim nadimcima nazivamo, da se jedni drugima rugamo... Svaka riječ i svaki postupak koji narušava naše bratske odnose, naše zajedništvo je za osudu i grijeh je. I uistinu, ima li većeg neprijatelja za jedan narod od njegove nesloge, nejedinstva, od nepostojanja jedinstva cilja i jedinstva akcije. U bilo kojem segmentu života, samo dobro organiziran i složan narod može očekivati bolje sutra, može očekivati uspjeh, rezultate. Ako džemat gradi džamiju, jedinstvo je uslov za uspjeh. Ako jedno naselje vodi akciju da izgradi put, rasvjetu, bilo šta od infrastrukture što će život unaprijediti i mlade u zavičaju zadržati, jedinstvo i sloga su uslov. Ako u jednoj zgradi stanari žele ispravan lift, uredan haustor opet je sloga uslov. Ako hoćemo da budemo neki značajan faktor, politički, ekonomski, u ovoj našoj domovini, a druge nemamo, ako hoćemo ovdje da živimo bezbjedno i slobodno, ako hoćemo da svakom građaninu obezbijedimo njegovo pravo koje mu nužno pripada, uslov je da budemo složni i jedinstveni. Kakvom uspjehu se može nadati narod podijeljen u više od stotinu političkih stranaka i čiji rezultat je neminovno da niko ne može pobijediti, a da smo svi, a najviše naša djeca, izgubili. Ima jedna misao, jednog svjetski poznatog učenjaka, mislioca, filozofa koja me od kad je pročitah progoni. Želim je u ovom važnom trenutku za naš narod i Domovinu podijeliti s vama. Ona glasi: „Samo mrtvi su doživjeli kraj rata“. I uistinu, bilo bi krajnje potrebno da ozbiljno razmislimo o ovim riječima. Prvo da nas podsjetim da je vjernik sve dok živi u neprekidnom ratu. Šejtan se obavezao da će stalno atakovati na nas i učiniti sve da nas zavede, od istine i pravoga puta odvrati. Zakleo se da će nam prilaziti sa svih strana i da nas nikad neće ostaviti na miru sve dok ne ispustimo dušu a tada će od svih koji su s njim prijateljevali dići ruke i reći, ja sam čist od tebe, nisam te primorao da me slijediš, samo sam te zvao i djela kojima te zvah uljepšavao, i ti si na to pristao. Kao što smo kao vjernici u neprekidnom ratu s neprijateljem koji se šejtan zove, kao građani ove zemlje smo u neprekidnoj borbi za njen opstanak, za njen napredak, za njenu budućnost. Uistinu, borba je završena samo za one koji su u slobodu našu uzidali svoje živote. Za sve ostale, za sve nas, borba je neprekidna, bez odmora i bez opuštanja. Svi smo obavezni boriti se a borimo se i kad na njivi sijemo i kad se obrazujemo i kad odgovorno radimo i kad svoj imetak u otvaranje novih radnih mjesta trošimo itd.. Postoje trenutci, dani, periodi u našim životima, u životima naroda i zajednica kad se mora jedinstveno i odlučno izaći na mejdan i boriti se. Samo je naš masovan izlazak na bojište i bezrezervna podrška svih neustrašivim borcima dala rezultat koji se zove nezavisna i međunarodno priznata država Bosna i Hercegovina. Zamislimo, da smo tada bili podijeljeni, da nismo bili svjesni važnosti borbe, da smo se oglušili na poziv naših izabranih vođa, gdje bi danas bili? Zamislite, da smo ada prosipali našu snagu dijeleći se i pucajući u prazno. U borbi smo za domovinu našu, samo sad ne izlazimo u iskopane rovove i na odbrambene linije, već na izbore, na glasačka mjesta. Obavezni smo i kao vjernici i kao građani ove zemlje izaći na izbore jer je to naša današnja borba i obavezni smo na tim izborima pokazati da smo jedinstveni, da ne rasipamo našu snagu pucajući u zrak, u prazno. Doktor Muhammed Ratib en – Nabulsi kaže: „Jedan narod može biti brojčano većinski, ali njegovo odsustvo iz javnih društvenih procesa čini ga obespravljenom i potlačenom manjinom“. Izbor je naš, uključiti se i boriti ili okrenuti problemima leđa i čekati da ih neko drugi rješava. Izlazak na izborte je borba i to prvorazredna borba za našu domovinu, za našu djecu. Neka nas dragi Bog u svakom hairli poslu pomogne. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
05.10.2018.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Gradska džamija Zavidovići
<< 10/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
295523

Powered by Blogger.ba