Gradska džamija Zavidovići

Dobrodošli na moj blog na kojem cu ispisivati hutbe iz Gradske dzamije u Zavidovicima.

23.04.2019.

GRIJEH I SREĆA NE ŽIVE ZAJEDNO

Za sreću dunjalučku treba sasvim malo. Slobodan ne zna šta je nesloboda, pa slobodu ni cijeniti ne zna. Zdrav, ne razmišlja o zdravlju, bolest mu na um padne rijetko, a tek kad se razboli zdravlja svjestan postane. U bolesti postane svjestan Onoga koji bolest daje a rijetko se pita odakle zdravlje. Tek kad za preživjet nema, kad glad osjeti, postane čovjek svjestan bezvrijednosti mnogo čega za čim je u stanju sitosti žudio. Poslanik je došao da nas odgoji, a to znači i da nas, da zahvalni budemo nauči i da blagodati podarene nam, a za koje mislimo da se podrazumijevaju, cijenimo. On s.a.v.s., je rekao: „Ko je siguran u svojoj porodici, ko je zdrav u tijelu i ko posjeduje dovoljno da preživi, kao da posjeduje sva dobra ovog svijeta“./Tirmizi/. Uistinu, za čim žudi potlačeni, šta bi sve za zdravlje dao bolesni i šta vrijedi sve što nas okružuje ako glad utoliti ne možemo? U drugom hadisu Poslanik kaže: „Ko osvane zdrav i ima taj dan da jede, sretan je“./Tirmizi/. Ljudi se hiljadu puta više trude da steknu materijalno nego duhovno bogatstvo, mada je sasvim sigurno da nama sreću donosi ono što jesmo, a ne ono što imamo. Objave je Allah dž.š., slao da bi ljudima pokazao upravo taj put ka dunjalučkoj sreći. Kur'an je konačna Objava, ljudima svim upućena, a ko se od ljudi slova kur'anskog bude držao postići će ono što želi. Svaka neravnoteža od sreće udaljava. Kad se zapostavi duhovno i na grijeh se navikne, sreća tu ne stanuje. Nije Kur'an zabranio dunjalučka dobra, niti ograničio njihovu količinu, sve dok su na halal način stečena i dok se u okvirima od Boga zadatim troše, koriste. Nesreća je u prekoračenju granice, pa nas Uzvišeni u suri El-En-am na deset grijeha koji nesreći i pojedinca i društvo vode, upozorava. „Reci:“Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje: da Mu ništa ne pridružujete, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate – Mi i vas i njih hranimo, ne približavajte se nevaljalštinama, bilo javno ili tajno, ne ubijajte onoga koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva- eto to vam On preporučuje da biste razmislili, i da se imetku siročeta ne približavate osim na najljepši način, sve dok punoljetno ne postane, i da krivo na litru i kantaru ne mjerite- Mi nikoga preko njegovih mogućnosti ne zadužujemo, i kad govorite da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da obaveze prema Allahu ne kršite – eto, to vam On naređuje da biste to na umu imali. I doista, ovo je Pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od Puta Njegova – eto, to vam On naređuje da biste se grijeha klonili“./El-En-am, 151,152,153./. Jedan je Put na kojem se sretno živi, a s obzirom da čovjek u suštini vječno živi, seleći se iz kuće u kuću, ne posmatraj, o čovječe, sreću samo u granicama dunjalučkim. Da bi u svim kućama u kojima nam je živjeti, sretno živjeli, Uzvišeni nam naređuje, da vjerujemo i nikog da Mu ne pridružujemo. Vjerovanje temelj je sreći, jer je vjernik, kako kaže Poslanik uvijek zadovoljan. Kad ga dobro zadesi, zahvalan je a i kad ga nevolja snađe zadovoljan je, jer vjerovati znači i u određenje Božije vjerovati. Da bi u svim kućama u kojima nam je živjeti, živjeli sretno, da roditeljima dobro činimo, naređuje nam. U tome se nalazi sreća jer znamo, Poslanik tako kazuje, da se do zadovoljstva našega Gospodara preko roditeljskog zadovoljstva stiže. Zar je moguće biti sretan ako to i roditelji nisu, a njihova sreća dobrim dijelom je u tvom odnosu prema njima. U borbi za materijalna dobra, čovjek današnji sve više zapostavlja istinske, prave vrijednosti, oba svijeta vrijednosti. Da bi na oba svijeta sretno živjeli Uzvišeni nam zapovijeda: „Ne ubijajte djecu svoju zbog neimaštine“, a djeca su upravo to, oba svijeta sreća. U traganju za ličnom dunjalučkom srećom, ali prividnom, a prije bi to nazvali uživanjem nego srećom, čovjek današnji ne želi ni odgovornost ni obavezu a nažalost djecu upravo tako doživljava. Djeca su i dunjalučka i ahiretska sreća, vjernik to zna, i zato ne traga za srećom na stranputici. Umjesto da želeći ostvariti stvarnu sreću, čovjek traga za ravnotežom, i istu ostvari, on u neutaživoj potrazi za materijalnim dobrima u grijeh sve dublje tone, a grijeh ga, sigurno je to, od sreće udaljava. Allah dž.š., nam, sreće naše radi, zapovijeda: „Ne približavajte se nevaljalštinama (nemoralu), ni javno ni tajno“. Dobra djela, a ne grijeh, dobročinstvo, a ne griješenje prostranim čini naša prsa, sretnim nas čini. Grijeh nas guši, steže nesreću nam donosi, pa zato Uzvišeni zabranjuje: „Ne ubijajte čovjeka, osim kada to pravda zahtijeva“. Ne dijelimo pravdu mi, pojedinci, već sudovi, država, institucije. Kakvu i kome sreću donosi ubijanje nedužnih ljudi dok su u hramovima svojim u molitvi, dok su u šetnji, u kupovini...? I nemoćnoga zaštititi je sreća. Osjećate se sretnim zar ne, kad nekom pomognete? A kako se osjeća onaj koji od nemoćnog, slabog, nezaštićenog, uzme, otme, prisvoji? Ne žudite za onim što imaju oni koji su nepravedno i na nedozvoljen način stekli. Oni uprkos bogatstvu svome, sigurno sretni nisu. Da bi sreću živjeli u kućama svim u kojima nam je živjeti, Uzvišeni nas upozorava da ni do čega prevarom ne dolazimo. „Na litru i kantaru ne varajte“. Eto, to je Pravi put, to je sreći put. U mjesecima smo odabranim, sad smo u Ša'banu a vjerničke duše s nestrpljenjem čekaju Ramazan. Ima li išta da nas jače i snažnije vraća ravnoteži između tijela i duše, dunjaluka i ahireta i da nas jasnije uči da nam sreću donosi ono što jesmo, a ne ono što imamo, od Ramazana. Sreća je traženje unutrašnjeg zadovoljstva, a ne zadovoljavanje neutažive želje za spoljašnim stvarima. Gdje naći to unutrašnje zadovoljstvo? Uzvišeni nam zapovijeda: „I zavjet prema Allahu ispunjavajte“. Pitao nas je On još u Ezelu, nisam li ja vaš Gospodar? Rekli smo, jesi. Ispunimo zavjet i klonimo se onoga što nam Gospodar naš zabranjuje. Cilj svakog, pa i ramazanskog ibadeta je bogobojaznost, a ona je nužna kako bismo se od grijeha udaljili i sreću ostvarili. Bogobojazni su sretni. Nju, bogobojaznost u ovim odabranim mjesecima jačajmo, a u Ramazanu do krajnjih granica se njome naoružajmo jer Uzvišeni post i naređuje, bogobojaznosti radi. Uzvišeni Bože, pomozi nas. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
26.04.2019.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Gradska džamija Zavidovići
<< 04/2019 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
362759

Powered by Blogger.ba