Gradska džamija Zavidovići

Dobrodošli na moj blog na kojem cu ispisivati hutbe iz Gradske dzamije u Zavidovicima.

25.06.2019.

I O ODMORU KUR'AN GOVORI

Od Ebu Zerra se prenosi da je Allahov poslanik rekao: „Ja vidim ono što vi ne vidite i čujem ono što vi ne čujete, čujem kako škripe nebesa, a ona moraju da to čine od strahopoštovanja pred Allahom jer na njima nema nenastanjenog prostora ni koliko četiri prsta, a da na njemu melek ne spušta svoje čelo čineći sedždu pred Allahom! Tako mi Allaha da vi znate što ja znam, malo biste se smijali a puno biste plakali i umjesto što uživate u dunjalučkim blagodatima vi biste se zaputili ka pustinjama i tražili zaštitu i sklonište kod Allaha! Nekad poželim da budem stablo iščupano“. /Tirmizi/. Ima ljudi, Allah o njima govori, koji će poželjeti da nisu ni postojali, da su prašina, umjesto čovjek, bili. Ima ljudi, Allah o njima govori, koji će zažaliti što se nisu ovdje za vječni život pripremili. Allah Uzvišeni nikoga, nikad, nije kaznio a da ga prije toga nije opomenuo, opomenu, uputu, savjet i poslanika mu poslao. A sve koji će kad se s Njim susretnu zažaliti što su uopće stvoreni, upitat će: „Zar nije niko dolazio da vas opominje? Jest, dolazio nam je onaj koji nas je opominjao, odgovorit će, a mi smo poricali i govorili:'Allah nije objavio ništa, vi ste u velikoj zabludi“. /Mulk, 8,9./ Nema oblasti ljudskog djelovanja, sfere ljudskoga življenja na Dunjaluku a da nije propisom vjere uređena, pa tako Kur'an govori i o odmoru. Nesavršeno biće, čovjek, umara se i odmor mu je nužan. Nije mu potreban samo kratki noćni odmor od dnevnih aktivnosti. Čovjeku treba i duži odmor od svakodnevnih poslova, da se udalji od jednoličnosti svakodnevne, potreban mu je godišnji odmor. O odmoru govoreći Allah Uzvišeni kaže: „O vjernici, neka od vas u tri slučaja zatraže dopuštenje da vam uđu oni koji su u posjedu vašem i oni koji još nisu polno zreli; prije jutarnje molitve, i kada u podne odjeću odložite svoju i poslije obavljanja noćne molitve. To su tri doba kada niste obučeni, a u drugo doba nije ni vama ni njima grijeh, pa vi jedni drugima morate ulaziti. Tako vam Allah objašnjava propise! A Allah sve zna i mudar je. A kad djeca vaša dosegnu zrelost polnu neka onda uvijek traže dopuštenje za ulazak, kao što su tražili dopuštenje oni stariji od njih, tako vam Allah objašnjava propise Svoje! A Allah sve zna i mudar je“. /Nur, 58-59/. Kad se kod nas govori o ovom višednevnom odmoru kojeg godišnjim nazivamo, najčešće se misli na odlazak na more, dakako porodično. Nema zapreke za muslimana da koristi bilo koju dunjalučku blagodat, a i more je jedna od njih, sve dok je to u granicama dozvoljenog. I muškarac i žena, i musliman i muslimanka, kad je u pitanju oblačenje imaju ograničenja. Tako muškarcu je, kako propis kaže, avret (stidni dio tijela) sve od pojasa do ispod koljena, a ženi sve osim lica, šaka i stopala. Kad se od dnevnih obaveza odmaramo, od Gospodara našeg smo upozoreni da nam u sobe naše ni maloljetna nam djeca ne ulaze kako ne bi stidna mjesta nam vidjeli, a i kad je o odmoru godišnjem riječ, pravila su ista. Mnogo naše braće i sestara porodično idu na morske plaže, ne samo morske, i pred djecom, ali ne samo pred njima već pred svim prisutnim, se razgolićuju i tako sebi milost i zadovoljstvo Božije uskraćuju. Obavezni smo upozoriti, opomenuti, posavjetovati i u duhu hadisa s početka podsjetiti da Dunjaluk nije mjesto gdje se prepušta uživanju, već je to mjesto gdje se za Ahiret i užitak vječni bori. Vjernicima i vjernicama se obraća Svevišnji upozorenjem: „Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim, to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje...“./Nur,30-31/. Vjernik ne prekoračuje, od Boga, postavljenu granicu kako bi u dunjalučkim blagodatima uživao. Ako je moguće uživati u blagodati mora, morske ili druge plaže, ako je moguće svoj godišnji odmor u tom ambijentu provesti usklađeno sa propisom vjere, nema zapreke. Nije muslimanu zabranjeno ići na more, zabranjeno mu je činiti grijeh, bilo gdje i bilo kad. Ne postoji ni vrijeme ni mjesto u kojem spomenuti grijeh prestaje to biti. Poslanik je rekao: „Halal je jasan i haram je jasan“. S obzirom da znamo šta je dozvoljeno a šta zabranjeno, nećemo se moći opravdati pred Gospodarom svjetova što smo na nedozvoljen način do dunjalučkog užitka stizali. Allah je Poslaniku omogućio da zna što mi ne znamo i vidi što mi ne vidimo. On nas s.a.v.s., nakon što je, nama nedostupno vidio, upozorava: „Da vi znate što ja znam, vi biste se malo smijali a puno plakali“. Ne bi, dakle, žudili za užitkom već za Božijim zadovoljstvom. Uzvišeni Bože, pomozi nas. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
28.06.2019.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.<

11.06.2019.

OBA SVIJETA SE SABUROM OSVAJAJU

Među lijepim imenima Svevišnjeg je i el-Musawwir, Onaj koji likove daje. Razumijevamo da je jedan od dokaza Njegovog postojanja i veličine, upravo to da ne postoje dva ista čovjeka, niti dva ista stvorenja. Sve je osobeno, unikatno, posebno, i to samo Svemoćni Stvoritelj može. Kako smo likovima, izgledima različiti, ljudi se i svojim stremljenjima i karakterima razlikuju. I jedna, i druga razlika, i razlika u izgledu i u ponašanju je jasno vidljiva. Kad je u pitanju ova druga razlika, ova koja se ponašanjem očituje, tu postoje tri vrste ljudi. Postoje iskreni, Allahu bliski. To su oni kojima je sabur trajno stanje. Postoje oni u kojima preovladavaju životinjski nagoni, koji slijede strast i prohtjev i ne ulažu napor da ga kontrolišu. Šejtan njih kroz život vodi, oni su griješnici. Postoje oni u kojima je neprekidna borba između dobra i zla. Njih se naziva mudžahedinima, borcima na Božijem putu, a znamo da ta borba sa sobom niti je lahka niti jednostavna, naprotiv, iz bedranske bitke znamo da je to ustvari veliki džihad, od onog na Bedru veći. Čovjek je tijelo i duša. Znamo da je put naše vjere, srednji put i da se na tom putu istovremeno radi i za Dunjaluk i za Ahiret, istovremeno hrani i tijelo i duša. Da bi na oba svijeta uspio, čovjeka vjera uči da se mora truditi, uložiti napor, mora mu sabur biti osobina i stalna i jaka, a s obzirom da su dva svijeta, a da je čovjek i tijelo i duša, dvije su i sabura vrste, jedan je fizički i iskazuje se teškim radom i podnošenjem udaraca i bolova, a drugi je duhovni i živi se odricanjem uprkos prirodnim nagonima, a na njega nas podstiče hadis: „Iman je sabur“. Poslanik je rekao: „Sabur je polovina vjerovanja“, a imam Gazali komentarišući ovaj hadis kaže: „Vjerovanje je podijeljeno, jedna polovina je sabur – strpljenje, a druga je šukr – zahvalnost. U čovjeku stanuje životinjski nagon, strast i prohtjev. Postoje ljudi koji su se potpuno prepustili i tijelu svom robovi postali. Takvi su u svakoj vrsti grijeha ogrezli jer samo jednom cilju služe – dunjalučkom užitku. Vjernik nije takav. On u granici dopuštenoj, a vjera nam je takva da je prirodi našoj prirođena, zadovoljava svoje prohtjeve i želje, ali i odriče se, protiv svega što šteti njemu i drugima, bori se, bori se protiv svega što nered u društvu za rezultat ima. Jedna polovina našeg vjerovanja je sabur, a to je ustvari odricanje. Jedna polovina našeg vjerovanja je dakle borba protiv grijeha, a druga je polovina zahvalnost – šukr. Ta se zahvalnost, prije i iznad svega iskazuje izvršavanjem Božijih naredbi, a prije svih onih koje su temelj, šart, stub naše vjere. Zahvalnost se živi i iskazuje abdestom, namazom, postom, dijeljenjem, hadžom, i dakako osim obaveznih ibadeta i dobrovoljnim. Ovi ibadeti čovjeka duhovno hrane i čine sposobnim da obje vrste sabura živi – fizički, tako što će se boriti da stiče i ne ovisi o ljudima, i duhovni, tako što će se boriti da nikad ne padne u očaj. Amr ibn Osman je rekao: „Sabur je čvrsto stajanje uz naredbe Kur'ana i sunneta“. Bio nam je Ramazan, nije bio da bi nas napatio, već je bio da bi nas osnažio, jačim i strpljivijim učinio. Odricali smo se. Tijelo nam je trpilo. Ibadetili smo i u tom ibadetu zbog posebnosti i ambijenta i vremena, uživali. Sad, kad je Ramazan iza nas, s nama trebaju biti plodovi našeg ramazanskog odricanja i našeg ramazanskog ibadeta. Ne znam koliko nas pripada prvoj grupi, onima koji su siddikun i mukarrebun, iskreni i Allahu bliski, a kojima je sabur trajno stanje? Vjerujem, malo. Ako smo bili u onoj skupini koja je davala prednost tijelu, a dušu gladnom držala, požurimo u ovu treću skupinu i podstaknuti i ibadetima ramazanskim odgajani, uključimo se u stalnu borbu protiv nagona, protiv šejtana, budimo mudžahidi. Ravnoteža je naš put, a Ramazan nam je bio da nam pokaže da je ona moguća. Uzvišeni Bože, saburom nas naoružaj kako bismo i fizički i duhovno na Tvom putu ustrajavali. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
14.06.2019.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.<

06.06.2019.

JE LI BAJRAM SVIMA BAJRAM?

Bajram je radost, posebna i opća. Posebna je radost postačima, onima koji su se Ramazanu i ibadetima njegovim posvetili. Njima je Uzvišeni, kako Poslanik objašnjava, u prvom bajramskom danu plaću dao, a ona je oprost od grijeha i pregršt milosti Božije. Opća je radost bajram, jer se bajramu raduju svi muslimani, u našim bosanskim okolnostima mogli bismo reći, raduju mu se svi Bošnjaci. Dan bajramski kao i vjerski praznici drugih konfesija je po zakonu naše zemlje neradni dan, u državnim ustanovama i javnim preduzećima, a trebao bi biti neradni i u privatnim kompanijama. Bajram, dakle, nije samo i nije isključivo ibadet, on je kulturni, društveni događaj, bajram je s običajima svojim čvrsto ukorijenjen u našu tradiciju, on je utisnut u naše bošnjačko biće. Za Bajram se pripremaju i raduju mu se i oni koji nisu na način na koji se vjernici (mu'mini) raduju Ramazanu, radovali. Osim Bajram namaza, tu u našoj tradiciji, običaj je bajramski, obići mezarja i našim najbližim, i ne samo njima, proučiti fatihu. Tu je u našoj tradiciji Dan šehidski u drugom bajramskom danu, u tradiciji nam je i bajramsko odijelo i uređenje kuće i avlije, nekad halva a danas baklava. U tradiciji nam je i bajramluk, posebno za najmlađe, jer se na taj način kod njih razvija ljubav prema Bajramu, na taj način bajramski dan pamte i s nestrpljenjem naredni iščekuju. Bajram se u Bosni bajramuje u porodici, s familijom, s komšijama, džematski. Naše majke i sestre u bajramskom jutru ispraćaju muževe, očeve, braću i sinove na Bajram namaz i s nestrpljenjem čekaju njihov povratak da se u krugu porodice popije prva bajramska kahva, doručkuje, dočekuju se gosti ili se u goste ide. Mi, braćo, živimo u vremenu kad je materijalizam, konzumerizam, pohlepa, nasrnuli na sve i kad je ugrožena naša tradicija, a u mnogim segmentima ne mora biti. Postoje stvari koje uprkos našoj i snažnoj želji i odlučnoj borbi da ih spasimo, nećemo uspjeti, ali postoje stvari koje mi sami ugrožavamo, a ne moramo. Rekoh, naše sestre i majke koje rade u državnim institucijama, javnim preduzećima, školama itd., mogu uživati u čarima Bajrama sa svojom porodicom i rodbinom, ali, braćo, postoje beskrupulozni poslodavci, privatnici, koji ni za Bajram, ni u prvom njegovom danu, ne mogu se pohlepe osloboditi i našim sestrama i majkama koje su na Bajram namaz ispratile muževe i sinove omogućiti da ih radosno u kući dočekaju, već moraju biti na poslu, možete misliti na poslu, u prvom bajramskom danu. Bojite li se Boga, o pohlepnici! Možete li zamisliti da vaša majka mora nakon što muža i sina isprati na Bajram otići slagati robu na police i stajati pokraj kase?! Zamisliš li, pohlepniče, da je to tvoja kćerka morala otići ne dočekavši muža iz džamije i ostavivši svoju djecu u bajramskom danu bez mogućnosti da radost Bajrama i s majkom dijele. U svojoj posljednjoj oporuci vam Poslanik, o vlasnici trgovina i trgovačkih centara, restorana, o vi svi koji radnicima kojima nije po prirodi posla nužno za Bajram biti na poslu, ne date slobodno, poručuje: „Ljudi, tako vam Allaha, Allah nek vam je na pameti kada se ophodite prema onima koji su u vašoj vlasti. Hranite ih onim što i sami jedete, odijevajte ih onako kako se i sami odijevate, i nemojte ih zaduživati ničim što je iznad njihovih mogućnosti. I oni su krv i meso i stvorenja kao i vi sami. Znajte, onoga ko im bude nepravdu činio, ja ću dočekati kao protivnik na Danu sudnjem, a Allah će presuditi“. Svi smo vrlo glasni kad neko drugi, neko tuđi uskrati nam nešto naše, kad nam uskrati ono što nam pripada po Božijim, prirodnim i ljudskim pozitivnim zakonima. Vrlo smo glasni kad nam neko omalovaži, oskrnavi naše vrijednosti, naše svetinje, ali braćo, nažalost, svi šutimo a u bajramskom prvom danu, koji bi trebao biti neradni svima, prolazili smo i vidjeli da rade tržni cenri, rade trgovine i da je na taj način od nas samih oskrnavljen Bajram, ne meni, ne lično tebi, ali jeste našim majkama i sestrama, jeste onoj našoj braći što im ti pohlepnici onemogućiše da bajramuju i radost bajramsku dijele sa najdražima, a Bajramu to i jeste zadaća, cilj mu je da nas okupi. Pogotovo je to važno danas kada smo zbog načina i stila života sve udaljeniji jedni od drugih i kad imamo sve manje vremena za porodicu, za sebe, za nas. S obzirom da su, kako Poslanik kaže, vjernici kao tijelo jedno koje ako osjeti bol u prstu, cijelo tijelo pati, dužni smo osjetiti da je Bajram oskrnavljen svima nama i obavezni smo dići glas protiv toga. Uzvišeni Bože, pomozi nam da spoznamo da je Dunjaluk igra i zabava a Ahiret život stvarni. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
07.06.2019.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.<

Gradska džamija Zavidovići
<< 06/2019 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
362752

Powered by Blogger.ba