Gradska džamija Zavidovići

Dobrodošli na moj blog na kojem cu ispisivati hutbe iz Gradske dzamije u Zavidovicima.

26.12.2016.

NE BUDI POVODLJIV

Propisi naše vjere su potpuno prilagođeni potrebi čovjekovoj. Za određene prilike su u tim propisima predviđene olakšice. Putnik i bolesnik mogu se tim olakšicama koristiti a one mogu biti aktivirane i u nekim vanrednim situacijama kao što je nestašica vode i sl.. Propisi naše vjere omogućavaju i da u nekim izuzetno vanrednim okolnostima, nešto što je haram, može u određenoj količini, onoj nužnoj, postati halal, samo da bi se život čovjekov spasio. Tako npr. kad bi se čovjek našao u prilici da mu prijeti smrt od gladi, a nema ništa da jede osim onoga što je zabranjeno, kao što je svinjsko meso, lešina i sl., mogao bi pojesti onu količinu koja će ga u životu ostaviti. Propisi naše vjere ne predviđaju, ne ostavljaju mogućnost da u nekim danima u godini zbog njihove posebnosti, izuzetnosti, važnosti, bude nešto dozvoljeno što je u osnovi haram. Ne postoje dani u kojima je, bez obzira šta ti dani označavaju i šta s njima ili poslije njih nastupa, dozvoljeno piti alkohol, rasipnički se ponašati, nepristojno se oblačiti, neprimjereno se muškarci i žene miješati, plesati, budalijesati. Allah dž.š., je zabranio alkohol i ne postoji nikakav poseban momenat, nikakva situacija u kojoj bi on bio izuzet iz zabrane. Ta zabrana je tako ozbiljna da Poslanik insistira da je i najmanja količina alkohola zabranjena. Allah dž.š., kaže: „O vjernici, zaista, alkohol, kocka, kumiri i strelice za gatanje su šejtanovo djelo, to su odvratne stvari, zato se toga klonite da biste postigli ono što želite“./Maide, 90./. Poslanik kaže: „Ko vjeruje Allaha i Sudnji dan, ne pije alkohol. Ko vjeruje Allaha i Sudnji dan, ne sjedi u društvu u kojem se pije alkohol“. Poslanik kaže: „Klonite se alkohola, alkohol je ključ svakog zla“. Nikakav povod ne može biti da bi se musliman koji vjeruje Allaha i Sudnji dan prepustio uživanju u alkoholu. S obzirom da mnoga naša braća i sestre koji vjeruju u Allaha i Sudnji dan, ili makar tvrde da vjeruju, novogodišnju noć u društvu sa šejtanom provode, opijajući se, želimo ih opomenuti, da čine djelo koje je haram i podsjetiti ih da je Allah prokleo sve osobe koje imaju ikakve veze s alkoholom. Allah dž.š., je svakog svoga roba određenom količinom dunjalučkih dobara opskrbio. Koliko god da je čovjeku dao od svakog čovjeka zahtijeva odgovorno ponašanje i posebnu brigu o tome u šta to što mu je Allah podario, troši. Poslanik kaže da niko neće ispred Gospodara svjetova na Sudnjem danu ni korak jedan iskoračiti dok ne bude upitan: „U šta si imetak trošio“? Najbolje potrošen imetak je onaj koji je uložen u Ahiret. U Ahiret je uložen kad ga trošimo za izdržavanje porodice, za školovanje i odgoj djece. U Ahiret je uložen kad ga dajemo za opće dobro, za pomoć siromašnom i nevoljnom. U Ahiret je uložen kad ga uložimo u fabriku koja će zapošljavati ljude. Šejtanu je u ruke dat kad time što nam je Allah dao stotine maraka dajemo za novogodišnju večeru u koju je uračunata i muzika. Obradovao si šejtana tom uplatom a isti taj novac mogao je biti tvoja ahiretska radost da si nekog pomogao, da si nekog nahranio, da si dao za istraživanje lijekova protiv opakih bolesti, za biblioteku... Mnogo će naše braće i sestara koji vjeruju Allaha i Sudnji dan, ili makar tvrde da vjeruju, novogodišnju noć koja ni po čemu nije ni odabrana ni posebna, rasipništvom obilježiti. Ne činite to. Haram je. Narodi, civilizacije, imaju svoje vrijednosti kojih se drže i ljubomorno ih čuvaju. Te vrijednosti, narod svaki čine posebnim, dio su njegovog identiteta. I mi, i kao narod i kao Ummet imamo te vrijednosti kojih nam je se držati kako bi svoju posebnost sačuvali i na stazi s kojom je Allah zadovoljan, ostali. Kad je Poslanik došao u Medinu zatekao je stanovnike njene da obilježavaju neke datume koji nisu vezani ni za šta stvarno, ni za šta s porukom. Muslimanima je rekao: „Ove praznike koje smo zatekli mi nećemo obilježavati. Allah dž.š., nam je njih zamijenio sa dva bajrama“. Mudrost i znanje su izgubljene stvari muslimana. Gdje god ih nađu i ma od koga da dolaze, uzet će ih. Tako nas uči Poslanik. Kad je nešto dobro, neka naučna i tehnološka dostignuća, neki iskorak u znanju, proizvodnji, ekologiji uzet ćeš to, brate muslimanu, bez obzira da li dolazi od kineza, od amerikanca, od crnog ili bijelog čovjeka, bilo koga. Ali kad je nešto zlo, kad je loše, kad je izričito vjerom našom zabranjeno, a sve što naša vjera zabranjuje, za naše dobro to čini, jer su propisi naše vjere potpuno prilagođeni našim potrebama, to ne uzimaj, ne slijedi! Kakvog dobra ima u opijanju, rasipništvu, nedoličnom ponašanju, plesu i skakanju, u budalijesanju? To nije vrijednost ni jedne civilizacije. To je konzumerizam, a to je šejtanova civilizacija. Nikakvog dobra u tome nema. Zato, poslušajmo Poslanika koji kaže: „Ne budite povodljivi, pa da kažete:'Ako ljudi budu dobri i mi ćemo biti dobri, a ako budu loši i mi ćemo biti loši'. Naprotiv, budite postojani, pa ako ljudi budu dobri i vi budite dobri, a ako su ljudi loši, nemojte vi biti loši“./Tirmizi/. Uzvišeni Bože, učini nas postojanim u vjeri. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
30.12.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

21.12.2016.

NE SRAMOTI MUSLIMANE

Poslanik kaže: „Na Sudnjem danu će svako biti pozvan da stane iza onog koga je obožavao. Vidjet ćeš neke da stoje iza imetka, proklet je rob dirhema. Vidjet ćeš i one koji će stajati iza šejtana. Gospodaru, zbog čega si me proživio iza njega, kad ga nisam obožavao? On će odgovoriti:' Jer si čitav život ostavljao Moje a sprovodio njegove naredbe, tako si ga obožavao, stani iza njega“. /Hakim/. Buharija bilježi: „Ibrahim a.s., će na Sudnjem danu susresti svoga oca na čijem licu će biti prašina i katran. Reći će mu: 'Oče, zar ti nisam govorio da me slušaš'? Otac će mureći: 'Ibrahime, danas te slušam'. Ibrahim će reći: 'Gospodaru, obećao si mi da me nećeš poniziti na Dan proživljenja. Ima li većeg poniženja nego da mi otac bude ponižen'? Uzvišeni će mu reći:'Ibrahime, zabranio sam Džennet nevjernicima“. Ibrahim a.s., se neće moći zauzimati za oca. Muhammed a.s., se neće moći zauzimati za amidžu. Kod Allaha, na Sudnjem danu, nema nikakve protekcije. Jedini način da se uspije je da se tamo dođe sa čvrstom vjerom i mnoštvom dobrih djela. Zamisli tugu koja će obuzeti srca nevjernička kad budu stajali iza šejtana koji će uzvikivati: „O propasti, teško meni, teško meni“! On, taj prokletnik, koji nas na sve načine nastoji zavesti, tu, na Dan konačnoga suda neće ni sebi moći pomoći, a željet će. Ovo je danas posljednja rebiu-l-evvelska džuma. U predhodnim, a i kroz čitav ovaj mjesec, smo mnogo slušali o Poslaniku. Sigurno je da smo i naučili mnogo. Naučili smo da je došao kao milost, da je došao da nam pokaže put, da nas opominje, da nam svjetlo pokaže. Došao je da nas nauči, šta da radimo pa da na Sudnjem danu ne budemo izgubljeni i da budemo dostojni njegovog šefaata. On s.a.v.s., od nas očekuje da putem pravim idemo i da se svaki dan za Islam brinemo i za afirmaciju riječi Božije borimo i tako sebi na Dunjaluku osiguramo dostojanstvo a na Ahiretu Džennet. Od nas se ne traži nemoguće. Ne traži se od nas ono što već nije bilo i što ljudi već nisu činili. Ebu Bekr r.a., prenosi da je Poslanik rekao: „Nije vas Ebu Bekr pretekao mnoštvom posta, niti mnoštvom namaza. Pretekao vas je onim što je gajio u srcu. To je briga za Islamom i neobična želja da ljudi slijede uputu“. Ebu Bekr sam o sebi veli: „Tako mi Boga, nikad nisam zaspao tako dugo da bih mogao sanjati, niti sam sijelio i nemaran bio, i doista idem pravim putem“. Od Poslanika je učio Ebu Bekr. O Poslaniku smo u mjesecu mevluda učili, učili smo kako bismo sebe mijenjali, oplemenili. Naučili smo da poslanikov sljedbenik nije nemaran, nije lijen, nije neuredan. Naučili smo da poslanikov sljedbenik nije prznica i smutljivac. Naučili smo da poslanikov sljedbenik žuri Allahu i Poslaniku, žuri sedždi i dobrom djelu. Naučili smo da poslanikov sljedbenik brine za drugog, brine za brata, za opće dobro, za siromaha i nemoćnog. Naučili smo da je poslanikov sljedbenik, a to znači MUSLIMAN, svugdje prepoznat po dobru i da neće svojim ponašanjem osramotiti ni Islam ni muslimane. U jednoj od bitaka Musenna ibn Haris je oslobađajući Perziju od kufra na desno krilo svoje vojske postavio pleme Benu Bekr. Kad god bi Perzijanci napadali s te bi strane to činili i s obzirom da se to pleme nije hrabro borilo, muslimani su trpili velike gubitke. Musenna je tom plemenu poslao poruku u kojoj je pisalo: „U ime Allaha Milostivog Samilosnog. Od Musenne ibn Harisa plemenu Benu Bekr: 'Ne sramotite muslimane'“! Pobjeda u toj bitci je upravo došla sa te strane od plemana Benu Bekr. Oni su poruku razumjeli i isti tren je primijenili, sebe mijenjajući. Ibrahim a.s., moli Allaha da ne bude osramoćen na Sudnjem danu. Nema ni njemu pomoći, makar bio prijatelj Allahov jer ni njegov zagovor ne može pomoći onome ko sebi pomogao nije. Da je Ebu Talib izgovorio šehadet, moglo bi mu se pomoći. Da je Azer, otac Ibrahimov izgovorio šehadet, moglo bi mu se pomoći. Ovako, ostali su s onima kojima je Džennet zabranjen. Bitke se braćo protiv nas vode i to žestoke. Ne bi smjela linija odbrane nigdje popustiti. Napada nas šejtan i od zahvalnosti Stvoritelju odvraća, a i drugi neće biti s nama zadovoljni sve dok njihovim putem ne krenemo. Za kim ideš ovdje, iza njega ćeš stajati na Ahiretu. Nije Poslanik, šejtan ti je predvodnik kad se o naredbe Božije oglušuješ. Čuješ li ti, ti što si naspram namaza, sadake i dobročinstva nemaran riječi koje sadrži Musennino pismo, ne sramoti muslimane. Nije Poslanik, šejtan te vodi i na putu krivom bodri kad si prema svojim obavezama u porodici nemaran i kad ti nije stalo da djecu u vjeri odgojiš. Čuješ li riječi koje su sadržaj Musenninog pisma, ne sramoti muslimane. Šejtan s te strane napada, odoše nam djeca u propast, Ummet trpi velike gubitke jer ne slijedimo poslanikov put. Nije Poslanik, to te šejtan nagovara i bodri da griješnom stazom hodiš i da ti bude sve jedno da li sebe i porodicu svoju haramom il halalom hraniš. Može biti da bi se promijenio kad bi do tvoga srca doprle riječi, ne sramoti muslimane. Kad musliman neuredan na ulicu, u društvo izađe, kad kuću i avliju neurednom drži, kad mu je sve jedno je li mu mahala, selo i grad čisti, on sramoti muslimane. Kad musliman u društvu, u komšiluku, međ' ljudima sije smutnju i započinje svađu i sukob, on sramoti muslimane. Kad musliman pije alkohol, kad se drogira, kad kocka, kad u besposlici vrijeme provodi, kad zanemaruje Ahiret i dobročinstvo, on sramoti muslimane. Kad je musliman daleko od Zajednice, od džemata, kad se ne brine za zajedničko dobro, on i tad sramoti muslimane. Ne sramotite nas ni vi, draga naša djeco i omladino koji u školi slabo učite jer Allah i Poslanik očekuju od vas da se borite i budete korisni, a bez znanja to ne možete. Draga omladino, na Sudnjem danu ćemo stajati pred Allahom. On će nas pitati, šta ste uradili za Islam? Reći ćeš: „Klanjao sam“. To si radio za sebe, kakvu si korist doprinio Islamu? Allah nas neće pitati zašto Islam nije pobijedio u našem vremenu i našem životu, već će nas pitati šta smo za Islam uradili. Hamza r.a., je poginuo u naletu poraza na Uhudu. Ne sramotite nas ni vi kojima smo povjerili odgovorne dužnosti u društvu. Sramotite nas ako ste iste prihvatili a niste im dorasli. Sramotite nas ako se prema ljudima i povjerenim dobrima ne odnosite na način s kojim bi Stvoritelj bio zadovoljan. Preklinjemo vas, ne sramotite nas ni vi koje je neko ubijedio da se bore za Islam i muslimane ubijajući nedužne ljude po ulicama svjetskih metropola. Preklinjemo vas, prestanite to činiti pozivajući se na Islam, jer Islam je posve suprotno od onoga kako ga vi, čineći nasilje, želite prikazati. Poslanik kaže: „Allah je lijep i voli lijepo“. Poslanik kaže: „Allah je dobar i voli dobrotu, Čist i voli čistoću, Plemenit i voli plemenitost“./Tirmizi/. Od muslimana se ne očekuje ni površnost, ni prosječnost ni griješno postupanje. Od muslimana se traži da svakom poslu prilazi temeljito i ozbiljno i da nikad ne provodi vrijeme uzalud. Poslanik nam je uzor, to smo u Rebiu-l-evvelu dobro zapamtili. Da li smo i ljubav prema Poslaniku u srcima našim uvećali pa da Uzora slijedimo??? Ako na ovom svijetu staneš iza Poslanika, i na Ahiretu će on s.a.v.s., biti ispred tebe. Ako Poslaniku leđa okreneš, na Ahiretu ćeš zajedno sa prokletim šejtanom uzvikivati: „O propasti, teško meni, teško meni“!!! Uzvišeni Bože, uputi nas na stazu spasa i daj nam i svijesti i snage da za Islam, ma gdje da smo neumorno radimo. Ne dopusti Bože Svevišnji da budemo od onih koji sramote muslimane. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
23.12.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

13.12.2016.

POSLANIČE – PUT MI KAŽI

Hakim u Mustedreku bilježi da se Adem a.s., stidio Allaha dž.š., zbog počinjenog grijeha i želio se pokajati. Obratio se Gospodaru: „Gospodaru moj, zar me nisi stvorio Svojom rukom?“ „Da“, odgovorio mu je Gospodar. „Zar nisi u mene udahnuo Svoga ruha“? , upita Adem. „Da, Ademe“. „Gospodaru moj, zar nisi naredio melekima da mi sedždu učine“?, upitao je Adem. „Da, Ademe“, odgovorio mu je Allah. „Gospodaru moj, zar Ti nisi rekao kada sam kihnuo:'Smilovao ti se tvoj Gospodar“? „Da, Ademe“, odgovorio mu je Allah. Adem ponovo upita: „Gospodaru moj, zar Tvoja milost nije pretekla Tvoju srdžbu“? „Jest, Ademe“, odgovori Allah. „Gospodaru moj, ako se pokajem hoćeš li me vratiti u Džennet?“, upitao je Adem. „Da, Ademe, vratit ću te“, odgovorio mu je Allah. „Onda Ti se kajem“, reče Adem“. Poslanik Muhammed a.s., je na Mi'radžu vidio čovjeka koji bi pogledao desno i vidio masu ljudi pa bi se nasmijao, a potom bi pogledao lijevo i opet vidio masu ljudi pa bi zaplakao. Poslanik je upitao Džibrila: „Ko je ovaj čovjek“? Džibril mu reče: „Ovo je tvoj otac Adem. Kad pogleda na desnu stranu vidi svoje potomke koji su živjeli u pokornosti i oni će u Džennet, pa se tad nasmije, a kad pogleda lijevo, vidi neposlušne i griješne potomke svoje koji će u Džehennem i zato tad zaplače“. Allah dž.š., je između Adema i Muhammeda a.s., poslao mnogo poslanika. Kaže nam, da nam je o nekima od njih u Knjizi kazivao a o nekima nije. Među sto dvadeset četiri hiljade njih, malo je onih za koje znamo. Ali ono što o svakome od njih znamo je, da su došli da pokažu čovjeku put do Dženneta. Došli su, od Gospodara svjetova poslani su, da čovjeka opominju, savjetuju i da ga vode kući spasa. Allah dž.š., kaže: „Mi ni jedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali“./Isra,15./. U ovom mjesecu, Rebiu-l-evvelu, rodio se posljednji u poslaničkom nizu. On se u nekoliko stvari razlikuje od predhodnika svojih, a jedna od tih je da je on s.a.v.s., poslan svim ljudima i da je pečat vjerovjesništva. Iz te činjenice proizilazi da put koji je pokazao čovjeku, čovječanstvu, je konačni, nezamjenjivi put kojim se čovjek može vratiti u Džennet. Nema drugog puta. To je Poslanik čak i slikovito objasnio crtajući na pijesku put i stranputice. Ta slika na pijesku u stvari je prikaz kur'anskog ajeta: „A onaj ko želi neku drugu vjeru osim Islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati“./Ali Imran,85./ Savremenici poslanikovi, ta najbolja generacija ljudi na zemlji, ashabi, često su Poslanika pitali, pitali su ga o svemu, a najčešće o dobrim djelima, a sve to iz silne želje da na desnoj strani budu, na onoj koju kad Adem a.s., pogleda nasmije se od radosti što džennetske stanovnike vidi. Muaz ibn Džebel, u ime svih sljedbenika poslanikovih, u ime svih ljudi koji za povratkom u Džennet žude, pita: „Poslaniče, put mi kaži“! Muaz želi znati koja su to djela koja će ga u Džennet uvesti. Koja su to djela koja će ga od vatre udaljiti. Kao da kaže, Poslaniče, šta treba da radim, pa da i ja na toj desnoj strani, kojoj se i otac naš Adem a.s., raduje, budem? Poslanik mu reče: „O, Muaze, pitao si o onome što je za svakog čovjeka najvažnije“. Šta ima za čovjeka važnije od toga, gdje će vječnost provesti. „Ta djela nisu teška, onome kome ih Allah olakša“. Nije teško činiti dobro čovjeku koji je svjestan prolaznosti dunjalučke i vječnosti svijeta budućeg. Nije teško činiti dobro, ako nam je srce ispunjeno vjerom u Boga i ljubavlju prema Poslaniku. „Vjeruj Allaha i nikoga s Njim ne izjednačuj“, reče mu Poslanik. Allah dž.š., čovjeku daje da se rađa čist, u čistoj vjeri Božijoj. Od čovjeka traži da tu čistoću vjere u Boga jednog očuva i učvrsti. Od nas Uzvišeni traži, da promatramo, da putujemo, da razmišljamo, da ibadetimo, da učimo i da posmatrajući i čitajući znakove i ajete, vjerovanje, snažimo. „Klanjaj namaz, posti Ramazan, daji zekat i ako si u stanju obavi hadždž“. To Muaze trebaš činiti da bi bio na putu ka Džennetu. Poslanik nas uči da se vjera naša temelji na pet šarta islamskih. Namaz, čovjeka svakodnevno vezuje za Gospodara, kako ne bi zaboravio svoju ovisnost o Njemu, kako ne bi previdio svoju nemoć i kako bi stalnim podsjećanjem na Božiju sveprisutnost, protiv grijeha se uspješno borio. „Zaista namaz odvraća od razvrata i svega što je ružno“./Ankebut,45./. „Posti Ramazan“, to, o Muaze, moraš raditi ako si zdrav i sposoban jer je to posebno važno djelo i nezaobilazan metod u odgoju čovjeka. Post će te naučiti, kako pobijediti sebe, kako savladat strast i nagon i kako uprkos svim teškoćama ustrajavati u pokornosti Stvoritelju. „Daji zekat“. O Muaze, o čovječe, Allah dž.š., je blagodati na Dunjaluku rasporedio. Neki imaju više, neki manje. Neki tako mnogo da imaju viška a neki tako malo da im ne može biti. Iskušavam i one kojima sam dao i one kojima sam uskratio, poručuje Stvoritelj. Ako bogati budu dijelili, shvatili su i razumjeli da oni nisu vlasnici ničega. Ako siromašni budu strpljivo podnosili dunjalučke nedaće, neka znaju da će Poslanik, Muhammed a.s., prvi ući u Džennet, a s njim će biti siromašni vjernici. „Ako si u mogućnosti, obavi hadždž“. Tražiš, o Muaze, da ti pokažem put do Dženneta. Želiš da ti ukažem na djelo koje će te u Džennet uvesti. Upamti, hadždž je tu posebno važan jer on čovjeka mijenja potpuno. Omogućava mu da se grijeha oslobodi i započne iznova. Omogućava mu da iz hadždžskih obreda nauči suštinu svoga postojanja i da u srcu učvrsti i ojača žudnju za Džennetom. „Imaju djela, o Muaze, koja, ja nazivam, vratima svakog dobra“, reče Poslanik. Posebna su zbog toga što su tajna i što za ta djela zna samo izvršilac i svjetova Gospodar. Pitam te: „Hoćeš li da te uputim ka tim vratima svakog dobra“? Poslaniče, snažno mi je stalo da budem čvrsto na putu ka Džennetu, zato te molim PUT MI KAŽI!!! „Ta djela su, post, sadaka i noćni namaz“. Sva tri ova djela imaju obilježje tajnosti. Post je skriveni ibadet, sadaka je najbolja kad se tajno daje, a najbolji namaz poslije farza je onaj tajni, noćni. Nije dovoljno samo obrede činiti da bi se Dženneta domogli. Čuli smo, obredi su temelj, a vjera je više od toga. Ona je ponašanje, vjera je život. Zato Poslanik sada pita Muaza: „Hoćeš li da ti kažem šta je posebno važno na tom putu ka Džennetu?“ „ Došao sam zbog toga, Poslaniče, kaži mi“:, reče Muaz. „Islam ti je glavna stvar, njegov temelj je namaz a džihad je njegov vrhunac“. Život čovjekov treba biti islam. Taj život se smiješća između sabahske sedžde i neprekidne borbe sve dod počinka, a ta borba na putu ka Džennetu, džihad se zove. Sedžda je temelj. Ona odgaja i čuva od grijeha i podstiče na borbu. A džihad je borba sa sobom, borba protiv šejtana i sa svim životnim izazovima. U džihadu je, i onaj koji uči, i onaj koji radi, i onaj koji dobro naređuje a zlo zabranjuje. U džihadu je i žena u trudnoći. Džihad je svaki trud učinjen na putu dobra, na putu ka Džennetu. „Ima nešto, Muaze, što se nad čovjekom nadvilo kao stalna opasnost. Tako je strašno da ti može sva djela uništiti i s tog puta ka Džennetu odvesti na stranputicu i smjestiti te na lijevu stranu“. Kad je lijevo pogledao Adem a.s., zaplakao je, jer na toj strani bijahu stanovnici Džehennema. Tamo nas, veli Poslanik može odvesti, jezik. Kuda nas vodi smutnja, svađa, sukob, nerazumijevanje, samoisticanje, lažne optužbe? Sve to vodi nas nesreći na oba svijeta. Na ovom, takvo društvo nema napretka, a na Ahiretu svi koji su se koristili lažnim optužbama, ružnim riječima, koji su ogovarali i smutnju u društvu sijali, uništili su svoja dobra. Uzvišeni Bože, pomozi nam da u mjesecu Pejgamberova rođenja, čvrsto stanemo na put koji Džennetu vodi. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
16.12.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

07.12.2016.

SLIJEDI POSLANIKA – VOLJET ĆE TE ALLAH

U ponedjeljak je 12. Rebiu-l-evvel. Toga dana i datuma toga a godine 571. rodio se poslanik Muhammed a.s.. Ovaj mjesec je zbog ljubavi prema Poslaniku, ispunjen brojnim i raznovrsnim manifestacijama njemu s.a.v.s., u čast. Voljeti Poslanika znači i svjetova Gospodara voljeti, a ta ljubav se iskazuje slijeđenjem. Evo potvrde tome: „Reci: „Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti“, a Allah prašta i smailostan je“./Ali Imran,31./. Allah dž.š., nas poziva da do Njegove, Božije ljubavi, prema nama dođemo slijeđenjem miljenika Njegova a Poslanika našeg, Muhammeda a.s.. Manifestacije koje ćemo posjećivati, one nisu vrhunac naše iskazane ljubavi prema Božijem odabraniku. One su samo sredstvo, one su put, kojim idući, mi Poslanika upoznajemo, o njemu i životu njegovom slušamo kako bi ga znali slijediti. Neophodne su jer je svakom muslimanu obaveza Poslanika upoznati. Obaveza je svakom od nas upoznati čovjeka koji kaže: „Svaki je vjerovjesnik imao po jednu uslišenu dovu. Drugi vjerovjesnici požurili su s dovama na ovom svijetu, a ja moju sam odložio za Sudnji dan kao zauzimanje za moj ummet“. /Muslim/. Zar ne treba upoznati čovjeka koji se ovoliko žrtvuje za čovjeka? Na tim manifestacijama, mevludima i sličnim, donosimo salavate, a ko na Poslanika donese jedan, Allah dž.š., na njega deset salavata donese. Prisustvujući mevludima povećava se naša želja za Resulom i postajemo spremniji čuti Poslanikovu riječ upućenu nama. Ta riječ poslanička vodi nas od kazne i vatre daleko. Naša srca otvorimo neka u njih ljubav prema najodabranijem među poslanicima nastani se, neka ga ispuni, jer srce je, ustvari, iman je, vjera i ljubav prema Poslaniku, jedini pokretač na djelo. Samo dobro djelo nas može spasiti. Seid ibn Musejjib prenosi od Abdurrahmana ibn Semure r.a.: „Sjedili smo jednog dana u Medini s Poslanikom pa nam on reče: „Sinoć sam usnio čudan san“, a snovi poslanički su istiniti. Poslanik kaže: „U nas poslanika oči spavaju a srca ne spavaju“. „U tom snu sam vidio čovjeka od mog Ummeta kojem je došao Azrail da mu uzme dušu, pa dođe njegova poslušnost roditeljima i udalji Azraila i čovjeku produži život. Vidio sam čovjeka od mog Ummeta koji je izložen patnji u kaburu, pa dođe njegov abdest i spasi ga. Vidio sam čovjeka kojeg su opkolili šejtani pa ga iz tog okruženja zikr spasi. Vidio sam čovjeka kojeg su opkolili meleki kazne, pa ga iz ruku njihovih namaz iščupa. Vidio sam čovjeka koji skapava od žeđi i kad god bi se izvoru približio bio je otjeran, pa dođe njegov post, napoji ga i žeđ mu ugasi. Vidio sam čovjeka koji je tminom i mrakom sa svih strana okružen, pa dođe njegov hadždž, te ga izvede iz mraka na svjetlo. Vidio sam čovjeka koji se rukama štiti i zaklanja od plamena vatre, pa dođe njegova sadaka i napravi pregradu između njega i vatre i načini hlad nad njegovom glavom. Vidio sam čovjeka koji se obraća vjernicima a oni od njega glavu okreću, tad se pomoli njegovo održavanje rodbinskih veza i reče:' O vjernici, on je čuvao rodbinske veze, pa pričajte i kontaktirajte s njim, te oni počeše s njim pričati i rukovati se'. Vidio sam čovjeka kojeg su uhvatili meleki, čuvari Džehennema, pa dođe njegovo naređivanje dobra i odvraćanje od zla, ote ga iz njihovih ruku i predade melekima milosti. Vidio sam čovjeka kako kleči a između njega i Allaha dž.š., je zastor, pa dođe njegovo lijepo ponašanje, uze ga za ruku i uvede kod Allaha dž.š.. Vidio sam čovjeka kojem se knjiga njegovih djela približava njegovoj lijevoj ruci, pomoli se njegov strah od Allaha, uze tu knjigu i dade mu je u desnu ruku. Vidio sam čovjeka čija je vaga dobrih djela lahka, pomoliše se njegova umrla i poginula djeca i uvećaše njegova dobra djela. Vidio sam čovjeka koji na ivici Džehennema stoji pa dođe njegova dova puna nade upućena Allahu dž.š., i spasi ga s te ivice. Vidio sam čovjeka kako pužući ide preko Sirat ćuprije pa dođe njegov salavat donesen na Poslanika, uspravi ga, učvrsti mu noge i spasi ga. I vidio sam čovjeka od mog Ummeta kako dolazi pred vrata džennetska koja se pred njim zatvoriše pa dođe njegovo iskreno izgovoreno Kelime i šehadet, otvori mu vrata i uvede ga u Džennet“. /Taberani/. Poslanik Muhammed a.s.. je prvi kojem će se vrata džennetska otvoriti. Ostavio je svoju dovu za Dan sudnji, brinući se za nas. Zauzimat će se za sljedbenike svoje pa učini sve da budeš dostojan Poslanikove dove u danu u kojem ništa drugo osim nje neće nam moći pomoći. Uzvišeni Bože, molimo Te, učini nas od onih koji će izvršavajući Allahove i Poslanikove naredbe i klonući se svega što zabranjuju biti od onih koji će u okrilje Tvoje ljubavi nastaniti se. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
09.12.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

30.11.2016.

POSLANIČE, SREĆU NAM DONOSIŠ

Ukoračili smo u Rebiu-l-evvel. Znam, svi znate da je to mjesec Mevluda. To je mjesec u kojem je čovječanstvo, ustvari svjetovi, počašćeni milošću Božijom jer Muhammed a.s., dolazi kao „RAHMETUN LIL ALEMIN“, Milost svjetovima. To je mjesec u kojem je, te godine slona, te godine kad je Ebreha odlučio porušiti Kabu, ugledano svjetlo koje obasjava krajeve daleke. Te godine, umjesto da bude srušena Kaba, srušio se Kisrin dvorac koji bijaše simbol nevjerstva i tiranije. Te godine, kad je odlučeno da se rušenjem Kabe, tog simbola tewhida ugasi svjetlo pravovjerja, ugasila se vatra kojoj se ljudi klanjaše. Svake godine Rebiu-l-evvel dolazi da nam važnost ovih događaja podcrta i da nas podsjeti na posebnost i veličinu čovjeka čije rađanje je bilo uzrok istim. Kroz vjekove sve, a njih se četrnaest naslagalo, čovječanstvo je crpilo pouku i napajalo se inspiracijom iz rebiulevvelskih događaja i Poslanikova života. Svjetlo, koje je tad, tog ponedjeljka, rebiulevvelskog dvanaestog dana zasjalo, svjetlo koje je Poslanik donio, kako on s.a.v.s., kaže, sija noću kao i danju, sija danas kao i onda. Pa iako imamo svjetlo, iako to svjetlo niti je, niti će na snazi gubiti, ipak sljedbenici tvoji Poslaniče nisu na svjetlima pozornice svjetske. Iako to svjetlo nije, niti će na jačini gubiti, ipak sljedbenici tvoji Muhammede nisu danas na pozornici osvijetljeni ni kao važan politički ni kao značajan ekonomski, ni kao interesantan znanstveni, centar i faktor. I mi ovdje u Bosni svjetlom riječi Božije smo počašćeni. Ona nam nudi sreću na Dunjaluku i spas na Ahiretu. Rebiu-l-evvel je prava prilika da analiziramo, jesmo li ostvarili dunjalučku sreću i koračamo li putem ka Allahovom zadovoljstvu. Sreća je kad čovjek ostvari unutarnji mir. Tog mira bez vjere u srcu i namaza u praksi nema. Poslanik čiji dan rođenja ćemo u ovom mjesecu obilježiti, kaže nam: „Ko čuva namaz, na Dunjaluku će imati nur a na Ahiretu spas, a ko ne čuva namaz niti će na Dunjaluku imati nur niti na Ahiretu spas“./Ahmed/. Sreća je kad čovjek ima skladan brak i sretnu porodicu. I skladan brak, i sretnu porodicu naći ćemo na onoj stazi kojom nas Poslanik vodi. Omladino naša draga, ako želite biti Poslaniku dragi i blizu njega, požurite u brak jer je on pola vjere a i zato što Poslanik opominje: „Brak je moj sunnet, a ko ne slijedi moj sunnet ne pripada meni“. Ništa mi, od velikog rebiulevvelskog događaja nećemo imati ako Poslanikovom stazom ne krenemo. Sreća je kad čovjek ima hairli, odgojenu djecu. Na tome voljeni Poslanik insistira posebno. Na tu žrtvu, da djecu odgojimo, nas podstiče snažno. Kazuje nam o djeci kao o trajnom dobru i savjetuje: „Ništa vi, o roditelji, ne možete djeci ostaviti bolje od lijepog odgoja“. Neka nas nastupajući Rebiu-l-evvel snagom svojih poruka inspiriše da se okrenemo istinskim vrijednostima. Neka nas rođenje Poslanikovo podstakne da se borimo da nam djeca budu i dunjalučki i ahiretski ponos. Neka svjetlo koje je tog davnog Rebiu-l-evvela obasjalo krajeve daleke, preko porodice, preko mekteba, preko džamije, preko škole i obrazovanja obasja put našoj djeci u sigurnu budućnost i ka bezbijednom boravištu. Sreća je kad živiš u uređenom društvu. To je ono društvo kojem se Poslanik s minbera obraća: „Tako mi Boga da je moja kći Fatima ukrala ja bih joj odsjekao ruku“. To je ono društvo u kojem nakon preuzimanja dužnosti halife, Ebu Bekr govori: „Najslabiji među vama je najjači kod mene“. To je ono društvo kojem iz mihraba govori Omer r.a.,: „I mazga da slomi nogu na neuređenim putevima Šama, i zato bi Omer bio kriv“. To je ono društvo kojem je vladar tako častan i pobožan da ga se meleki stide. To je društvo u kojem se ljudi natječu u dobru i dobročinstvu. U kojem žude da budu po dobru prepoznati i svjesni su da nije Dunjaluk cilj, cilj je Džennet. To društvo čine ljudi koji poruku ovog hadisi kudsija potpuno razumiju i žive. Poslanik prenosi od Gospodara svjetova: „Ljudima i džinima vijest veliku šaljem. Ja ih stvaram a oni obožavaju drugog. Ja im dajem opskrbu a oni zahvalni drugom. Najbolji rob je onaj koji je ponizan, a najlošiji kod Mene je onaj koji je ohol. Ja im nudim Svoju milost a neovisan Sam od njih. Oni izazivaju Moju srdžbu grijesima a ovisni su o Meni. Okupljeni u zikru su Moga sijela učesnici, pa ko želi u to sijelo neka Me se sjeća. Pokorni su Mi dragi, a griješnima nisam uskratio Moju milost. Ako Mi se pokaju, Ja sam njihov Voljeni. Ako odbiju pokornost, Ja ću im slati iskušenja da odstarnim mahane od njih. Jedno dobro djelo kod Mene vrijedi koliko deset i više, a jedno loše se računa samo kao jedno, a Ja i opraštam. Tako Mi Moje veličine i dostojanstva, ako Me zamole za oprost, oprostit ću im. Ko Mi krene kajući se, požurit ću prema njemu, a ko se od Mene okrene pozvat ću ga i reći: „Kuda ideš, zar imaš Gospodara poput Mene“? Uzvišeni Bože, pomozi nas da slijedeći Poslanika, put sreće i spasa pronađemo. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
02.12.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

23.11.2016.

DISCIPLINIRAJMO SEBE

Zabilježeno je da je Omer ibn Hatab upitao Ahnefa ibn Kajsa:“Ko je najveći neznalica među ljudima?“Ahnef odgovori:“Onaj ko proda svoj Ahiret za Dunjaluk.“Omer ga upita :“Hoćeš li da ti kažem ko je veći neznalica od toga?“Ahnef reče:“Hoću,vođo pravovjernih.“Omer mu reče:“Onaj ko proda svoj Ahire za Dunjaluk drugog čovjeka.“ Činiti loše ljudima,vrijeđati,ogovarati,ponižavati,tuđe bespravno prisvajati ili čovjeka fizički ugrožavati,to vjera ne dozvoljava.Onaj ko to čini neće se moći grijeha osloboditi obraćajući se Allahu.Ljudi jedni drugima trebaju oprostiti da bi se tih,jedni prema drugima,učinjenih grijeha oslobodili.Ako oprost ne zatražiš,ako s tim grijehom učinjenim prema čovjeku pred Gospodara svjetova odeš,morat ćeš to u Danu konačnoga suda platiti.Platiti čime?Svojim dobrim djelima ili preuzimanjem grijeha od oštećenog.Tako se gubi,odnosno proda Ahiret za Dunaluk drugog čovjeka. Poslanika imamo za uzor.I u ovom segmentu življenja vjere,uzor nam je.Ebu Seid el Hudri r.a. kazuje:“Neki je muhadžir imao potrebu Poslanika nešto pitati i želio se s njim s.a.v.s. nasamo naći.Poslanik je tada boravio u logoru Batha.Noću je izlazio do Kabe da tavafi a ujutro bi se vraćao da s ashabima klanja sabah.Jednom se duže zadržao u tavafu te požuri nazad kako bi prije izlaska sunca stigao u logor i s ashabima klanjao namaz.Pred njega izađe spomenuti čovjek,uze za uzde njegove deve,zaustavi Poslanika i reče:“Allahov Poslaniče imam potrebu kod tebe.“Poslanik mu reče:“Pusti me žurim,tvoja potreba će biti zadovoljena.“Čovjek nije htio da ga pusti a pošto se Poslanik pobojao da će zakasniti na sabah malo ga je bičem udario i odgurnuo te pored njega prošao.Kada je sklanjao sabah,Poslanik se okrenuo prema ljudima i rekao:“Gdje je onaj kojeg sam maloprije udario bičem?Neka mi vrati udarac.“Čovjek je odgovorio:“Utječem se Allahu i Njegovom poslaniku.“Poslanik ga pozva da se primakne.Kad se primakao,Poslanik mu dade bič i reče;“Uzmi svoje pravo za primljeni udarac i vrati mi istom mjerom.“Čovjek odgovori:“Utječem se Allahu od toga da udarim Njegova Poslanika.Oprostio sam ti Allahov Poslaniče.“Poslanik tada reče:“Ljudi,bojte se svoga Gospodara.Niko od vas neće nanijeti nepravdu vjerniku,a da mu se Allah neće osvetiti na Kijametskom danu.“ Život,čast i imetak,to su nepovredive vrijednosti,po učenju naše vjere.Allah dž.š. nas jasno, nedvosmisleno upozorava da je ubistvo grijeh za koji se sigurno ide u Džehenem.Vjera nas jasno uči da je čast drugog čovjeka svetost i da ničim,nikad ne treba na tu čast udariti.Ljudski je život svetiji od Kabe,a Poslanik kaže:“Čovjek je djelo Božije i neka je proklet onaj koji to djelo ruši.“U izvorima vjere nam uzvišene,naći ćemo jasne poruke da ništa,ni jedan zalogaj tuđega ne uzimamo jer time ugrožavamo sebe i svoj put ka spasu i uspjehu. Enes r.a. prenosi da je Poslanik rekao:“Često se prisjećaj smrti,to će te odvratiti od grijeha.Budi zahvalan,to će ti povećati blagodati.Često čini dovu,jer ne znaš kad će je Allah uslišati.Nipošto nemoj prekoračiti granicu niti pomagati da se ona prekorači.Dobro se čuvaj razvrata i nepravde,jer onome kome se nepravda nanese Allah bude pomagač.Dobro se čuvaj spletkaenja jer se plod spletkarenja vraća spletkarošu.“ Imamo braćo svi mnogo posla na sebi.Taj posao discipliniranja sebe trebali bi uraditi kako ne bi bili od onih koji svoj Ahiret daju za Dunjaluk drugog čovjeka.Olahko mi,bez razmišljanja o posljedicama,kvalificiramo ljude.Nije nikakva rijetkost da o ljudima bez ikakvih argumenata govorimo da su kriminalci,da su nečasni i nepošteni...Ako nemamo nikakve dokaze,i to materijalne,ako to što iznosimo nemamo čime pred sudom dokazati,tada bismo i radi našeg Dunjaluka i radi naše vječnosti takvih se kvalifikacija trebali kloniti,jer istim širimo smutnju u društvu a sebe vodimo u vatru.Kod nas je ova praksa posebno izražena kada poslije jednih na vlast dolaze drugi.Tada govore o nečasnostima predhodnika ,a nikad niko ili je posve rijetko neko završio pred sudom da se to i dokaže.Vjera od nas zahtijeva da se ustegnemo od neosnovanih optužbi,a da kao vjernici i odgovorni ljudi svaku osnovanu sumnju s potrebnim dokazima proslijedimo tužilaštvu i tako sebe uvrstimo u borce za istinu i pravdu,a ne budemo od onih koji prodaju svoj Ahiret za Dunjluk drugog čovjeka. Omer r.a. je rekao:“Vjerniku je dovoljno nesreće,ako ljude kudi zbog mahana koje i sam ima,ako kod drugih primjećuje svaku mahanu a svoje ne vidi i ako sugovornika uznemirava nečim što se sugovornika ne tiče.“Čovjek može griješiti prema Stvoritelju i prema stvorenjima.Treba se ustegnuti od svakog grijeha ,a posebno od grijeha prema čovjeku.Evo zašto,Poslanik kaže:“Glasnik ispod Arša će povikati na Kijametskom danu:“Muhamedov umete,ono što ste griješili prema Meni,oprosti sam vam.Ostale su nesuglasice i nepravde među vama,oprostite ih jedni drugima i uđite u Džennet Mojom milošću.“ Uzvišeni Bože,uputi nas da se pomažemo u bogobojaznosti i dobročinstvu a ne u grijehu i neprijateljstvu.Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
25.11.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

09.11.2016.

RIJEČ BOŽIJA JE NAŠA SNAGA

Protivnike Poslanika predhodnih, Allah dž.š. je kažnjavao i uništavao.To se dogodilo Nuhovom narodu, Adu, Semudu, Lutovu narodu, faraonu, Hamanu, Karunu i mnogima drugim. Uzvišeni o tome kaže:“I sve smo prema grijesima njihovim kaznili, na neke vjetar pun pijeska poslali, a neke strašnim glasom uništili, neke u zemlju utjerali, a neke potopili. Allah im nije učinio nepravdu,sami su sebi nepravdu nanijeli.“(Ankebut40) Muhammedov ummet Allah dž.š., je odlikovao i nebeska čudesa nije učinio osnovom za potvrđivanje Istine, niti načinom da pomogne poziv Istini. Da je htio, Allah je mogao zaustaviti i Poslanikove i naše neprijatelje, mogao je na njih nebo strovaliti ili ih u zemlju utjerati i tako i Poslanika i vjernike borbe poštediti. Allah dš.š., je htio da ovaj Ummet, koji emanet posljednje Objave nosi, zemljom hodi u skladu sa uobičajenim zakonitostima, da se trudi i pati, trpi i podnosi, odriče i žrtvuje, iseljava i bori, pobjeđuje i kuša poraz i da u redovima njegovim bude svjedoka Istine – šehida. Allah dš.š., je odredio da ovaj svijet počiva na dvojnosti, da dobro bude izmiješano sa zlom, slast sa boli, da u čovjeku bore i nadvladavaju se razni porivi, da biva i zdrav i bolestan, da se smjenjuje i svjetlo i tama, noć i dan. U duhovnom svijetu postoje meleki i šejtani, među ljudima dobri i loši, čovjek kuša i nadahnuće meleka i šejtanska došaptavanja. Allah dž.š., vjernike na iskušenje stavlja. On Uzvišeni oružje i pomagače i vjernicima i nevjernicima daje da bi se jasno očitovalo, ko slijedi Njegovu riječ i Poslanika, a ko šejtana i njegovu družinu. Allah Uzvišeni kaže: „Mi činimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa izdržite! A Gospodar tvoj vidi sve“./Furkan,20./ „Da Allah hoće, On bi im se osvetio, ali On želi da vas iskuša jedne pomoću drugih“./Muhammed,4./ Musliman ima misiju. Zadaća mu je i cilj da promoviše istinu i pravdu, da širi dobro i uputu i da posvuda bude dobrota a Allahova riječ bude uzdignuta. Riječ Božija je tu da bi nam bila oružje u borbi protiv unutarnjih slabosti, protiv zabludjelosti uma, devijatnog morala, društvene potlačenosti, osione vlasti i nepravdi koje ljudi i narodi čine jedni drugima. Riječ Božija je slabima snaga. Uzvikuje im, nađite snage u sebi, ne klonite, od borbe ne odustajte! Zar je bilo izgleda da muslimani pobijede na Bedru? Zar je bilo za očekivati da samo osam godina nakon hidžre Mekka bude slobodna.? Trud i borba, žrtva i želja za uspjehom, bivaju nagrađeni. Nađi snage u sebi, o brate mu'mine, i ne priznaji poraz, ne prihvataj bezizlazje. Ko to od nas nije naišao na teškoće, na prepreke ali ako si uporan i znaš šta hoćeš, uspjet ćeš. Riječ Božija poniženima dovikuje, podignite glave! Zar se ne sjećate da Bilal r.a., bijaše na vreli pijesak svezan i kamenom pritisnut ali ostade ponosan. Razna i teška iskušenja prolazili su vjernici, prolaze ih sad i čekaju nas u budućnosti, ali uvijek treba imati na umu da ni trn vjernika na putu ustrajavanja u dobru ne ubode a da za to ne slijedi nagrada. Ovom Ummetu Muhammedovu a.s., Allah dž.š., je ostavio u obavezu da se sam bori, da sam, trudom i žrtvom ostvaruje uspjehe i korača u pobjede. Može Allah uništiti neprijatelje naše, odstraniti prepreke, skloniti s puta, kojim nam je ići, sve što nas usporava, ali On želi da vidi ko je od nas borac a ko nije. Hoće da vidi ko se trudi a ko od drugog rješenje čeka. Hoće Uzvišeni da razdijeli marljive od lijenih. Poslanik je svima uzor. Šio je odjeću svoju, popravljao obuću. Nije se uzdao u drugog i od nas očekuje isto. Ono što on s.a.v.s., od Allaha dž.š., donosi, uspavanima uzvikuje, probudite se! Ne sanjajte o boljem sutra bez truda i borbe. Ne sanjajte o blagostanju bez odricanja i žrtve. Ne sanjajte, o omladino, o budućnosti boljoj bez kvalitetnog obrazovanja, bez usvojenih moralnih normi, ne sanjajte o čudu jer se ono neće desiti. Ovom Ummetu je Allah dž.š., odredio i u obavezu stavio da sami svojim životom dokazuju istinitost Objave. Neće neprijateljima našim doći ni snažni vjetar, ni zaglušujući krik, neće ih niko prevrnuti pa da ono što je gore postane skršeno. Na javi, stvari funkcionišu tako da su samo jaki poštovani i sigurni. Velikan naš, Muhammed Ikbal kaže: „Slabost ne izaziva divljenje, snaga pobuđuje poštovanje“. Riječ Božija data nam je kao ta snaga kojom trebamo osnažiti sebe i tako onemogućiti neprijatelja da nas ugrozi. Oholima, ta riječ objavljena poručuje, siđite sa prijestolja oholosti, škrtima, dijelite iz Allahovog imetka, ne vašeg, strankam i političkim djelatnicima poručuje: „Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjerite i kada ljudima sudite da pravično sudite“./Nisa,58./ Onima koji se diče svojim porijeklom poručuje: „Koga uspore njegova djela, neće ga ubrzati njegovo porijeklo“./Muslim/. A svim ljudima poruka je: „Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji“./Hudžurat,13./. Uzvišeni Bože, učini nas svjesnim snage riječi Tvoje i pomozi nam da je u naš život, u svakodnvnicu našu unesemo. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
11.11.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

02.11.2016.

ZAŠTO NAM NIJE BOLJE?

Imamo bogatstva, rudna, šumska, vodne potencijale. Imamo plodnu i nezagađenu zemlju. Ne fali nam ni stručnih i pametnih ljudi, samo im treba dati priliku. Imamo vrlo ugodnu klimu što je blagodat neizmjerna. Ko bi nabrojao sve što nam je Bog dragi poklonio? Ipak, i uprkos svemu, stanje u društvu i državi je teško, siromaštvom i neimaštinom opterećeno, nezaposlenošću. Opterećeno poremećenim međuljudskim odnosima. U ljudima stanuje neka apatija i bezvoljnost da se problemu ide u susret, da se on savlada. Mnogi su u nekom iščekivanju, zbunjeno se okreću oko sebe i pitaju se, šta se to nama dešava? Hasan el Basri se suočio s pitanjem istim jer i u njegovom vremenu i društvu bijaše problema i pojava koje su uznemiravale i društvo na putu ka boljem, usporavale. Sagledavši stanje, taj velikan naš, reče: „Vi imate Objavu, slušate njene riječi i poruke, ali vaše ponašanje je daleko od tih poruka“. Braćo, nije Allah poslao Objavu da bi se mi takmičili, ko te Objave zna više i ko je ljepše uči i recituje? Jasno je, posve je jasno zašto je Kur'an tu među nama. „Da opomene onoga ko ima pameti i da zasluže kaznu nevjernici“. /Ja-sin, 70/. Mi smo razumom obdareni, pametni smo, nama je ta Opomena upućena. U njoj je propis o životu ispravnom. U njoj su granice sreće čovjekove. Ako granicu prekoračiš, ako Allahovu riječ zanemariš, sreća nestaje. U Objavi je zahtjev upućen čovjeku da vjeruje i dobra djela čini. Ponavljam, da vjeruje i dobra djela čini. Malo je ljudi koji ne vjeruju. Ako nas sve pitaš, jesmo li vjernici, bit će odgovor potvrdan kod gotovo svih. Ali šta je vjera, ako dobročinstva nema? Nama fali spremnost da gdje god je to moguće uraditi, dobro djelo uradimo. Samo u nas ima izreka da je bolje džaba ležat nego džaba radit. Ozbiljno je se zapitati, zar je moguće da vjernik, musliman tako misli i govori. Vjernik, musliman zna da nema dobrog djela, da je učinjeno džaba. Govoriti da je bolje džaba ležat nego džaba radit, može samo onaj koji potpuno zanemaruje Ahiret. Allahovo obećanje je istinito. On nam poručuje da nema dobrog djela koje neće biti nagrađeno, niti ima lošeg koje neće biti sankcionisano. Nerad i ljenost jesu loše djelo. Stanje u društvu nam kaže da mi već trpimo sankcije. „Vi ste na blagodatima nezahvalni, a Allah vas nebrojenim blagodatima obasipa“. I ovo je jedan od razloga zašto je nama ovako kako jest i zašto zbunjeno gledamo nekud i iz tog od nekud čekamo pomoć i rješenje. Zahvalnost je čovjekova obaveza. Ta zahvalnost kojom je obavezan, to nije samo riječ, el hamdulillah. Zahvalnost istinska, to je djelo. Djelom se, naravno dobrim, istinski zahvaljuje. Blagodatima se treba ispravno koristiti, i to je vid zahvale na njima. Allah nam je dao njive, livade i šume, potoke proveo kroz njih i izvore čiste vode dao. Koristimo li to? Možda smo to zapustili, a možda i uništili. Allah nam je dao zdravlje, tu blagodat neprocjenjivu. Poslanik nas podstiče da iskoristmo zdravlje prije bolesti. Iskoristi zdravlje brate i klanjaj dok si zdrav, dok možeš. Kad ne mogneš htjet ćeš, ali nećeš moći. Mi smo čuli našeg Poslanika da nam kazuje da nije isto vrijedan namaz obavljen sjedeći i stojeći. Nije problem kad ostariš, onemoćaš klanjat sjedeći, mora se klanjati kako god, ali iskoristi zdravlje. Iskoristi bogatstvo jer ko zna šta će biti sutra. Uplati sebi za Ahiret od blagodati dunjalučkih. Sadaka je čudo od dobrog djela. Zašto nam nije bolje? Evo skoro bijaše okupljanje na Čevljanovićima, još skorije vašer u Puračiću. Znate li braćo, da je petnaest autobusa iz našeg siromašnog grada išlo tamo. Zamislite braćo, da je neko stao pred taj džemat od sedam stotina i pedeset ljudi i tražio od njih da daju po deset km za svoje mjesto u Džennetu. Da je tražio za kuhinju sirotinjsku, za studente siromašne, za knjige školske. Da je tražio da nekog siromašnog mladića pomognemo da se oženi????? „Vi ne tražite oprost nakon što pogriješite“, i to je jedan od razloga, što nam je ovako kako jest, a nismo zadovoljni kako nam je. Griješimo, jeste svaki je čovjek griješnik, ali vjernik, on osim što griješi i kaje se, pa se učinjenom grijehu ne vraća. Našeg će te čovjeka često čuti kako sebe tješi da je Allah milostiv i da će mu oprostiti. Taj je naš brat svjestan grijeha svog ali ne izriče pokajanje, već oholo i drsko konstatuje da je Allah milostiv i da će biti unutar te milosti i za njega mjesta i bez tewbe. Zašto ti, o brate, od onoga koji prema tebi pogriješi tražiš izvinjenje? Zašto ti je stalo da ti se izvine i obeća da neće više? Ti tako, cijenjeni brate, zadovoljavaš svoj ego. Stalo ti je da kažeš da si bio u pravu i da je prema tebi učinjena nepravda. Allah dž.š., je neovisan, ništa mu od nas ne treba pa ni naša tewba. On, Milostivi na tu tewbu nas podstiče radi nas, radi naše sreće, radi našeg uspjeha, radi naše potrebe da nam život bude bolji. „Vi ne postupate prema onome što znate“, i zbog toga veli Hasan el Basri društvo je u krizi. Svi znamo šta je dobro a šta nije. Svi znamo šta je halal a šta haram. Svi znamo koji je put pravi a šta je stranputica. Znate, u Ezelu nas je Allah dž.š., pitao: „Zar ja nisam vaš Gospodar? Jesi mi svjedočimo, i to zato da na Sudnjem danu ne reknete Mi o ovome nismo ništa znali“. Mi o tome, kako treba urediti društvo, sve znamo. Mi tačno znamo zašto nam je ovako kako jest i zašto živimo u ekonomskoj nesigurnosti i političkoj konfuziji. Ko će moći od nas reći, nisam znao? „Vi ne uzimate pouku iz smrti vaših najdražih“, i zbog toga vi ste tu gdje jeste uzvikuje Hasan el Basri. Ta poruka je jednostavna i čovjekovu razumu za pojmiti lahka. Nema ništa važnije kad na tabutu budemo od djela dobrog. Onog dobrog djela koje si u vrijeme slobodno, dangubeći propustio učiniti. Zato, brate muslimanu, mijenjaj se i budi siguran da nipošto nije bolje džaba ležat nego džaba radit. Zanijeti sve što činiš da je u ime Boga pa ćeš i ovdje i tamo, srećan biti. Uzvišeni Bože, pomozi nas da se mijenjamo i ka Tvom zadovoljstvu korak svoj usmjerimo. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
04.11.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

19.10.2016.

NEĆE DRUGI, MI MORAMO!

Ibn Abbas r.a. prenosi da je Poslanik rekao: „Ko želi da bude najjači čovjek, neka se oslanja na Allaha. Ko želi da bude najplemenitiji i najčasniji čovjek, neka se boji Allaha. Ko želi da bude najbogatiji i najneovisniji čovjek, neka više vjeruje u postojanost i sigurnost onoga što je kod Allaha nego što vjeruje u postojanost onoga što on ima“./Nesai/. Od svih stvorenja Božijih jedino čovjek ne može bez rada opstati na zemlji. Od svih stvorenja Božijih jedino je čovjek osuđen na pečeno, jedino se on mora obući, jedino je njemu nužno učiti, školovati se, jedino on mora brinuti o sebi, ali jedino je on, čovjek, obdaren razumom, počašćen Objavom i stvoren tako da može raditi. Musliman zna da mora raditi i da je to farz. Radom, čovjek snaži sebe, poboljšava svoj status u društvu. Marljive društvo cijeni i poštuje, neradnike i lijene prezire. Kao što čovjek na putu spoznaje nije ostavljen da luta već mu je Objava data, Allah dž.š., čovjeka, trudbenika, vrijednog i požrtvovnog roba Svog ne ostavlja bez pomoći. Ima vjernik mogućnost uvijek da se na Allaha osloni. Allah dž.š., obećava, a obećanje Njegovo je istina, da će svakom ko se trudi, bori i žrtvuje na putu dobra, pomoći. Uzvišeni nam zapovijeda da se brinemo o sebi, zapovijeda nam da se trudimo, da se međusobno pomažemo i volimo. Kaže nam da smo braća i sestre, i sad zamislite braćo, kad bi se svi u dobru ujedinili i ono što je do nas učinili, sigurni budimo da pomoć Božija ne bi izostala. Evo u ovim danima nakon izbora u medijima najčešće slušamo preračunavanja ko u kojem Vijeću općinskom ima većinu a ko nema. Slušamo koji će načelnik moći komotno a koji teško vladati. Iz perspektive nas, nas običnih ljudi, čini se da je takva priča i pristup takav, potpuno nepotreban. Zar nismo svi većina kad treba biti koristan svome domu i Domovini? Zar nismo svi većina kad treba služiti svome rodu i narodu? Zar nismo svi na istoj strani kad treba napraviti put, popraviti školu, unaprijediti sport, kad treba studente stipendijom pomoći, kad treba grad urediti, u sela naša rasvjetu odvesti itd.. Naše bi, i ne samo naše, vijećnike zamolio da odu u Foču, Rudo, Čajniče... i da tamo spoznaju svu pogubnost njihovog poimanja većine i svu beznačajnost ko je iz koje stranke. Braćo, svi stanimo na stranu dobra, Allah dž.š., će nas pomoći. Neće Allah pomagati one koji se svađaju i oko ličnih interesa i nevažnih stvari prepiru. Od svih stvorenja Božijih jedino se od čovjeka zahtijeva da vjeruje i bogobojazan bude. Sve se Allahu pokorava, govori nam On. Sve Njega slavi, osim svi ljudi. Ne slave Svevišnjeg ljudi svi. Među ljudima ima nezahvalnih, ima blagodati podarenih nesvjesnih. Ima onih koji se ponašaju kao da su neovisni od svoga Stvoritelja. Od nas se traži bogobojaznost jer samo mi možemo griješiti. Druga stvorenja Božija ne griješe, ili nemaju moć rasuđivanja pa neće odgovarati. Ako želiš biti plemenit i častan ima uslov jedan, budi bogobojazan. Šta je brana između tebe i grijeha osim strah od Boga i svijest o odgovornosti? Ništa osim svijest, spoznaja da te Allah gleda, da sve zna i da će te za taj skriveni grijeh pitati, te ne može od grijeha odvratiti. Častan je čovjek kome se vjeruje na riječ – bogobojazni znaju šta je obećanje. Častan je onaj koji je povjerljiv – bogobojazni znaju šta je emanet. Častan je onaj koji je pošten – bogobojazni znaju šta je vjera. Častan je onaj koji je vrijedan i marljiv – bogobojazni znaju da je to farz. Braćo, vrijeme je, krajnje je vrijeme, da u društvu afirmišemo vrijednosti, da cijenimo poštenje, rad, iskrenost, povjerenje. Braćo, vrijeme je da se prestanemo nadati i da prestanemo vjerovati da će nas neko od neprijatelja štititi. Samo nas naša bogobojaznost može od šejtana sačuvati. Samo nas naš požrtvovan rad i iskren pristup poslu i obavezama može sačuvati od novih zala i nevolja. Ako mi budemo dobri, bogobojazni, Allah dž.š., je svemoćan, On će se pobrinuti za našu sigurnost i budućnost. On zna i kako i može sve. Ne živimo u zabludi! Nije nas niko zaštitio od topova, od genocida, nije nas niko zaštitio od progona, niko nije spriječio podjelu ove zemlje. Nije nas niko zaštitio od referenduma. Zar bi nas neko zaštitio od nestanka? Poručuje Poslanik:, vjeruj, čvrsto vjeruj, budi bogobojazan i bori se, u tome je tvoja čast i tvoj ponos. Od svih stvorenja Božijih jedino čovjek ima potrebu gomilati imetak, samo on gradi i kupuje i ono što mu ne treba. Ta pohlepa čovjeka vodi u grijeh. On prisvaja tuđe na nedozvoljen način, krade, gazi u korupciju... Evo u ovom, na početku, citiranom hadisu Poslanik nas pita, šta je sigurno? Ono što si sakupio i po bankovnim računima rasporedio, ono što si sakupio i u bespotrebne kuće i vikendice skrho, ili ono što je kod Allaha? Sigurno je samo ono što je kod Allaha. Znam, da to svi znamo. Ali je isto tako istina da se niko ili skoro niko od nas tako ne ponaša. Evo šta je Lukman mudri sinu oporučio: „Ne bavi se Dunjalukom, uzmi od njega samo koliko ti treba. Gospodaru robuj koliko ti On treba. Za Ahiret radi onoliko koliko bi htio da na njemu živiš i uživaš, a griješi onoliko koliko si spreman podnijeti kaznu“. Uzvišeni Bože, osnaži nas u tewekkulu, povećaj nam bogobojaznost i učvrsti u vjerovanju. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
21.10.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

12.10.2016.

BRAK JE POSLANIKOV SUNNET

S brojnim problemima i izazovima se susreću društva. Neki su tako ozbiljni da ugrožavaju same temelje istog. Ni naše društvo nije pošteđeno teških izazova ali nažalost nije osposobljeno nositi se s njima niti ima plan kako problem preduprijediti. Jedan od problema koji je, bez sumnje, aktuelan širom svijeta, zapadnog posebno, je kriza braka i porodice. Statistički podaci u našoj zemlji su vrlo zabrinjavajući i zovu nas na buđenje kako bismo ovaj problem ozbiljno shvatili i prišli mu na krajnje promišljen način. Od nas se očekuje da u skladu sa propisima naše vjere djelujemo. Zadaća nam je svima da naređujemo dobro a od zla odvraćamo. Ima, braćo, opština u našoj zemlji u kojima je u protekloj godini bilo više razvoda nego vjenčanja. Broj razvoda braka na nivou cijele države iz godine u godinu se povećava. U 2008-oj ih je bilo 1369 a u 2014-oj 2600. Šta je brak? Islamski pravnici ga definišu kao ženidbeni ugovor prema šeriatskim propisima zaključen između muškarca i žene njihovom slobodnom voljom čime stiču pravo da žive u halal intimnom odnosu. Islam, vjera naša uzvišena, nekim ljudima je brak naredila, nekim preporučila a nekim zabranila. Brak je obligatna dužnost, farz, onoj osobi koja je materijalno zbrinuta a nije u stanju sačuvati se od bluda. Brak je preporučen, mustehab, osobi koja ima materijalne uslove za normalan bračni život a sigurna je da neće otići u grijeh. Brak je zabranjen, haram, onome ko se može ustegnuti od grijeha a škrt je i ne bi omogućio supruzi normalno življenje kao i osobi koja boluje od neke neizliječive, zarazne, venerične bolesti, pa ne bi mogao izvršavati svoje bračne dužnosti. Zašto je broj sklopljenih brakova u našim selima i gradovima sve manji? Mnogo je faktora koji na to utiču. Ne treba zanemariti ni ekonomsku situaciju, ali jedan od ključnih je ne poštivanje propisa naše vjere i slobodno stupanje u intimni odnos prije braka. Ponekad se ima dojam da taj čin naši ljudi uopće ne doživljavaju kao grijeh, a grijeh je to, i to ne bilo kakav, već veliki. „Ne približavajte se bludu“, zapovijeda naš Gospodar a potom iznosi i razloge zašto: „jer je to razvrat kako je to ružan put“./Isra,32./. Brak je cijenjena braćo, posebno se obraćam mladima, Poslanikov sunnet. Trojica su ljudi došla Poslaniku pitati o ibadetu i pobožnosti. Jedan od njih je rekao da klanja po čitavu noć. Drugi je rekao da posti svaki dan. Treći reče da se uopće neće ženiti. Poslanik ih je saslušao, prekorio i rekao: „Ja postim ali i mrsim, klanjam ali i spavam i oženjen sam“, pa dodao: „Ko se ne pridržava moga sunneta, on ne pripada meni“. Brak je najbolji čuvar morala, zdravlja, porodice i društva. Poslanik nas je podučio da je nedopustivo da musliman bježi sa pozornice života i da se povlači u ibadet. Traži od nas da se uhvatimo u koštac s problemima koje život nosi i da ispunjavamo svoje društvene i porodične obaveze. Rekao je: „Ko se oženi, taj je sačuvao dvije trećine vjere“. Ovako je Poslanik reagovao prema onima koji su od braka bježali u ibadet. Šta bi rekao danas onima koji u brak ne stupaju, ne zbog želje da imaju više vremena za ibadet, već zbog činjenice da ono što je u braku halal nalaze izvan te institucije pa za brakom nemaju ni potrebu a zanemaruju činjenicu da to što čine je grijeh i to takav da u momentu tog griješnog čina iman ih napusti. Za šest godina, od 2008-2014, broj razvoda se u našoj zemlji udvostručio. Zašto? Jedna bračna savjetnica odgovara na ovo pitanje. Ovo je njeno iskustvo: „Mladi ulaze nespremni u brak, imaju nerealna očekivanja i brak idealiziraju. Nemaju spremnosti na kompromis, iskrenosti i fali im otvorena komunikacija. Tu su i problemi u široj porodici, te različiti odgojni stilovi i ekonomska situacija. Žene su danas obrazovane, zaposlene, ekonomski su neovisne i lakše se odlučuju na razvod nego ranije kad su bile ekonomski ovisne o mužu te primorane podnositi i različita zlostavljanja“. Da ne bi došlo do razvoda braka tako lahko i zbog bezazlenoga problema nužno je slijediti uputu naše vjere. Izbor bračnoga druga je važan za sretan i stabilan brak. Poslanik nas uči da se bračni drug bira po kriteriju, ljepote, porijekla, bogatstva i odgoja. A zatim preporučuje: „Opredijeli se za onu, onog, koja je, koji je, najboljeg odgoja“. „Ko se oženi zbog bogatstva, Allah će mu povećati siromaštvo“, obećava Poslanik. Ne mora to značiti da neće imati novca i imetka. Možda će imati i previše ali će imati i osjećaj nezadovoljstva. „Ko se oženi zbog porijekla, ugleda, Allah će ga poniziti“. Nije nevažno porijeklo bračnog partnera, ali je odgoj važniji. Zar Nuhov sin nije idealnog porijekla bio? Ljepota, cijenjena omladino, to je osobina koja stanuje u osobi, jer svi ćemo kroz vrijeme izgubiti vanjsku ljepotu. Osvojit će nas bore, osijedit će nam kosa, pogubit ćemo zube, nestat će naše snage, ali ljepota koju nam daje odgoj nećemo izgubiti bez obzira na protok vremena . Ta se ljepota starenjem uvećava. Statistike kažu da je najviše razvoda u našoj zemlji nakon petnaest i više godina braka. Možda bi tu pojavu neobičnu mogla objasniti ova naša bosanska mudrost koja kaže: „Kad se muž razboli, žena se oko njega svije, a kad se žena razboli njega ni briga nije“. Može biti da mnogi muškarac u ženi vidi samo objekat za vlastito zadovoljenje. Ako se budemo rukovodili preporukom Poslanikovom, i odgoj pri izboru bračnog druga stavljali na prvo mjesto, nećemo biti nespremni za brak, nećemo imati nerealna očekivanja, bit ćemo sposobni na kompromis, bit ćemo iskreni jedno prema drugom, imat ćemo zdravu komunikaciju i znat ćemo se nositi sa svim izazovima i iskušenjima, pa i ekonomskim. Znat ćemo da je i brak ibadet i znat ćemo da iz braka možemo osvojiti trajno dobro jer je jedna od svrha braka porod a dobro odgojeno dijete je, trajno dobro. Na kraju recimo da razvod braka nije zabranjeno, već Bogu najmrže dozvoljeno djelo. Znači može se desiti, ali samo onda kad je taj čin jedini izlaz. Uzvišeni Bože, pomozi nam da budemo uzorni muževi i odgovorni očevi. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
14.10.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.


Noviji postovi | Stariji postovi

Gradska džamija Zavidovići
<< 03/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
172312

Powered by Blogger.ba