Gradska džamija Zavidovići

Dobrodošli na moj blog na kojem cu ispisivati hutbe iz Gradske dzamije u Zavidovicima.

01.02.2017.

DOVA JE SRŽ IBADETA

Od Poslanika se prenosi da je Allah dž.š., rekao: „O ljudi, kada biste svi vi, i prvi i posljednji, i ljudi i džini, na jednu poljanu stali i svi od Mene zatražili ono što vam treba, i kad bi Ja svima to dao, to ništa ne bi umanjilo od onoga što je kod Mene, ni koliko za koncem vode iz mora bude izvađeno“. Allah dž.š., je svemoćan, i sve je u vlasti Njegovoj. Riznice su Njegove pune i nikad se ne prazne. Od svih milosti, Njegova je najveća, a od svih stvorenja najveću počast je čovjeku dao. Osposobio nas je da mislimo i da radimo. Naredio nam da se trudimo i da u svakoj prilici i u svakom poslu učinimo sve što je u moći našoj. Ima okolnosti u kojima čovjek uloži sav svoj trud i potroši sve svoje mogućnosti, iscrpi sve resurse, ali ne postigne cilj. Allah dž.š., nas poziva da se oslanjamo na Njega i da Njegovu pomoć molimo. Kaže nam: „A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam sigurno blizu, odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na paravom putu“./Bekare, 186./. On Uzvišeni od nas izričito traži da od Njega pomoć tražimo. „Zovite Me, odazvat ću vam se“./Mu'min,60./. Kolika je milost Božija svjedoči i slijedeći hadis. Poslanik je rekao: „Nema dana u kojem more ne zatraži dozvolu od Gospodara svjetova govoreći: „Gospodaru moj, dozvoli mi da potopim Ademove sinove. Jedu Tvoju opskrbu a obožavaju drugog“. Zemlja govori: „Gospodaru moj, dozvoli mi da progutam Ademove sinove. Jedu Tvoju opskrbu a obožavaju drugog“. Nebesa govore: „Gospodaru moj, dozvoli mi da padnem na Ademove sinove. Jedu Tvoju opskrbu a obožavaju drugog“. Uzvišeni Gospodar odgovara: „Ostavite ih, da ste ih vi stvorili, bili biste im i vi milostivi“. U ovoj bezgraničnoj milosti Božijoj ima mjesta za sve naše dove. Dova je vjernikovo snažno oružje ali i potvrda snažne vjere u Boga jer Poslanik kaže: „Dova je srž ibadeta“. Ništa nam, braćo, ne stoji na putu da u dovi često budemo jer Allah dž.š., voli da od Njega tražimo. Kad od Allaha dž.š., tražimo mi se Njemu približavamo a kad od ljudi tražimo oni se od nas udaljavaju. Da bi nas dova približila Stvoritelju potrebno je da čineći je budemo čvrsto uvjereni da će ista biti uslišana. Poslanik kaže: „Kada neko od vas bude učio dovu neka bude odlučan u traženju“./Buharija/. To znači, neka ne sumnja u svoju dovu, neka ne pomišlja i ne govori, Bože ako hoćeš uslišaj. Neka govori: „Gospodaru, odlučno tražim od Tebe, zaklinjem Te Tvojom veličinom, Tvojim magfiretom, rahmetom Tvojim, da mi dovu primiš“. Ne treba biti nestrpljiv i očekivati da dova bude odmah uslišana. Možda nešto što sada moliš dođe tek kroz nekoliko godina ili decenija. Allah dž.š., najbolje zna kad će ti, to što moliš najbolje doći. Ima ljudi koji očekujući da im dova bude odmah ispunjena, pa se to ne desi, odustanu od dove, razočaraju se. Zabilježeno je da je Ibrahim a.s., kada je ostavio Hadžeru i Ismaila u Mekki, ustvari tada još uvijek u besplodnoj pustinji, neprestano putem sve do Palestine molio: „Gospodaru, učini da srca ljudi čeznu za njima“. Abdullah ibn Omer je govorio: „Znam kada će mi biti uslišana dova“. Upitali su ga, kako, a on je rekao: „Kad srce bude skrušeno, kad tijelo zatreperi, a oči orose suzama, tada će mi dova biti primljena. Tada povećam učenje dova“. Ahmed ibn Hanbel je upitao: „Znate li, kada će vam dove biti uslišane“? Upitali su ga, kada, a on je odgovorio: „Šta mislite o čovjeku koji je na uzburkanom moru među talasima pao s lađe i jedino mu je ostala jedna daska na kojoj pluta. Umrijet će, tada počinje glasno dozivati: „Gospodaru, Gospodaru“. Ko bude molio Allaha skrušenošću koju ima ovaj čovjek u nevolji, dova će mu biti uslišana“. Čvrsto ubjeđenje i duboka skrušenost neće biti dovoljni da dova bude primljena. Njoj treba ishodište čisto. Treba da u i na činiocu dove nema nečistog, nema harama. Poslanik je spomenuo čovjeka, putnika, umornog, prašnjavog kako skrušeno podiže ruke ka nebu i govori: „Gospodaru moj“. Dova mu je, veli Poslanik odbijena jer mu hrana bijaše haram i odjeća mu bijaše haram, pa kako da mu dova bude primljena, pita se Poslanik. Ima ljudi i prilika u kojima se dova sigurno prima. Tako iz izvora vjere učimo da se ne odbija dova onog prema kome je nasilje učinjeno (mazluma), da se ne odbija dova roditeljska, dova musafira i postača, a Ebu Hurejre r.a., je podučavao djecu Kur'anu pa kada bi završili učenje, djeci je govorio: „Podignite ruke i zamolite Allaha:'Gospodaru oprosti grijehe Ebu Hurejri“. Činio je to jer su djeca bezgriješna a to znači da je toj dovi ishodište čisto. Uzvišeni Bože, učini nas svjesnim snage dove, i daj nam da budemo od onih čija se dova prima. Amin!.
Gradska džamija Zavidovići.
03.02.2017.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

25.01.2017.

BORI SE ZA OGRTAČ DŽENNETSKI

Allah dž.š., kaže: „O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali odjeća bogobojaznosti (čestitosti), to je ono najbolje. To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili“./Al-A'raf,26./. Kad na ovaj svijet dolazimo, odjeće nemamo. Obuku nas odmah, jer nam ona treba da bi nas od studi i vrućine štitila, ali i da bi nam stidna mjesta pokrila. Allah dž.š., u ovom ajetu govori o tri vrste odjeće koju čovjek treba. Govori o odjeći nužnoj kojom ćemo stidna mjesta sakriti. Tom odjećom smo obavezni. Nije dopušteno čovjeku stidna mjesta pokazivati ni pred kim osim pred onim pred kojima je to Allah dozvolio. Kad u društvo hoćemo, a Allah dž.š., posebno naglašava, kad u džamiju krenemo, da obučemo raskošno odijelo. Zapovijeda nam da se tom prilikom lijepo obučemo, nagizdamo, a Poslanik nas savjetuje da se i namirišemo i da ne jedemo ništa što bi moglo biti uzrok uznemiravanja drugih u safu. Osim o odjeći kojoj je zadaća pokriti tijelo, Allah dž.š., govori i o onoj čija je zadaća zaštititi dušu, srce od neugodnosti. Ta se odjeća zove bogobojaznost (LIBASU TTAKWA). Kao što nas ova, od vune, lana, ili nečeg drugog satkana, štiti od vremenskih uticaja i pokriva stidna mjesta, odjeća bogobojaznosti nas štiti od grijeha. Kao što smo na Dunjaluk došli bez odjeće, isti takvi ćemo biti i proživljeni. Buharija i Muslim bilježe da je Poslanik rekao: „Ljudi će na Sudnjem danu biti proživljeni goli, bosi i neosunećeni“. Aiša r.a., je upitala: „Zar ćemo biti proživljeni goli i gledati jedni druge“? Poslanik je odgovorio: „Aiša, stanje će biti toliko ozbiljno da nikome neće pasti na um da gleda u druge“. Kao što su nas, kad smo na Dunjaluk došli obukli, i tu na Mahšeru, tu pred Gospodarom svjetova, sada, ne ljudi, meleki će imati zadaću da nas odjenu, ako budemo ponijeli odjeće sa sobom. Poslanik kaže: „Pokazan mi je Sudnji dan. Vidio sam kako stojim i pokazani su mi ljudi, na sebi su imali košulje. Nekima su te košulje dosezale samo do grudi, nekima do bedrene kosti. Vidio sam Omera ibn Hattaba kako ide i košulja mu se vuče po zemlji. A znate li šta je ta košulja“?, upitao je Poslanik. „Šta Allahov Poslaniče“?, upitali su. „Vjera“, rekao je. Ova košulja je vjera i svako će biti odjeven shodno veličini svoje vjere na Dunjaluku. Zatim ću stati s desne strane Milostivog. To je mjesto na kojem će mi pozavidjeti i prvi i potonji, govorit će: „Blago tebi Poslaniče zbog mjesta na kojem se nalaziš“./Muslim/. Kada je Ibrahim a.s., sa suprugom Sarom stigao u Egipat rekao joj je: „Tako mi Allaha, osim mene i tebe na Zemlji više nema niti jednog vjernika“./Buharija/. Ibrahim a.s., je prolazio kroz teška iskušenja. Bio je bačen u vatru, ostavio sina i ženu Hadžeru u pustinji, dobio naredbu da žrtvuje sina. Gradio je Kabu usred pustinje, zapovijeđeno mu da pozove ljude na hadždž, više puta hidžru činio, otac ga zlostavljao a narod ga njegov pritiscima izlagao, ali on bijaše ustrajan na putu Božijem pa je tom ustrajnošću zaslužio da on sam bude nazvan ummetom i da ga Allah dž.š., sebi za prijatelja uzme. Ne iznenađuje onda što Poslanik kaže: „Prvo stvorenje koje će na Sudnjem danu biti obučeno je Ibrahim a.s.“. /Muslim/. Poslanik pojašnjava: „Uzvišeni Allah će reći: „O meleki, odjenite Moga prijatelja, odjenite Moga prijatelja“. Zatim će mu biti obučen džennetski ogrtač, a potom ću ja stati sa desne strane Arša i niko od stvorenja osim mene neće stati na to mjesto“./Tirmizi/. Nakon što Ibrahim a.s., bude odjeven i drugi ljudi će dobivati odjeću shodno djelima koja su činili. Bit će ljudi koji će kasno biti odjeveni, a bit će i onih koji će bez odjeće ostati. Cijenjeni brate, kad god odgodiš ili ne daj Bože propustiš namaz, ti odgađaš svoje odijevanje. Kad god se oglušiš o naredbu Božiju, kad god prekoračiš granicu i grijeh učiniš, ti odijevanje svoje odgađaš, a možda ga i potpuno nemogućim činiš. Allah dž.š., nam naređuje, da kao što težimo odjeći lijepoj koja će ukrasiti naš vanjski izgled, težimo i odjeći koja će nas oplemeniti. Ta odjeća se zove bogobojaznost, zove se vjera i njome oblačimo naše srce, dušu oblačimo, a onda ona pokazuje svoju ljepotu kroz naše djelo, kroz ponašanje naše. Cijenjeni brate, odjeću sebi ahiretsku šiješ kad ibadetiš, kad sadaku dijeliš, kad lijepu riječ uputiš, kad susretljivošću zračiš, kad u pomoć pritekneš, kad o zapovijedima Božijim brineš i na granicama koje je On Uzvišeni postavio, bdiješ. Uzvišeni Bože, pomozi nam da živeći Tvoju vjeru, džennetski ogrtač zaslužimo. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
27.01.2017.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

18.01.2017.

ZNAŠ LI PUT???

Hud a.s., je poslan narodu Ad. Kur'ansko kazivanje o Hudu a.s., i narodu mu Ad, pouka je za one koji pameti imaju. Taj narod nije bio običan, bio je snažan i osor. Allah dž.š., kaže: „Zar ne znaš šta je Gospodar tvoj sa Adom uradio, sa stanovnicima Irema, puna palata na stubovima kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo“./Fedžr,6-8/. Šta znači, „kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo“? To znači da se na Zemlji nikada nije pojavila takva civilizacija. Ebu Derda r.a., nam također kazuje o narodu Ad: „Narod Ad koji je živio prije vas sakupljali su puno imetka, izgrađivali impozantne građevine, nada im je bila velika. Propalo je sve što su sakupljali, nastambe njihove su postale grobovi, a nade su im iščezle.“ Svojim ponašanjem, neposluhom Bogu i ustrajavanjem u nevjerovanju i grijehu, zaslužili su uništenje. Prvo ih je pogodio strašni glas. „I zasluženo ih je pogodio strašni glas, i Mi smo ih kao nanos riječni učinili“./Mu'minun,41./. Od tog stravičnog glasa su presušile rijeke, zgrade se porušile. Postali su poput bezvrijednog riječnog nanosa, ali nisu bili mrtvi. Takvi, iznureni ugledali su crni oblak kako im dolazi. Obradovali su se i rekli: „Ovaj nam oblak kišu donosi“./Ahkaf,24./. Ne donese taj oblak blagorodnu kišu. Allah dž.š., nam kazuje šta s oblakom dođe. „A Ad je uništen vjetrom ledenim, silovitim, kome je On vlast nad njima sedam noći i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima ljude povaljene kao šuplja palmina stabla vidio, i vidiš li da je iko od njih ostao“./El Hakka, 6-8/. Buharija i Muslim bilježe: „Kada bi Poslanik ugledao oblak, promijenio bi se u licu, počeo bi izlaziti i ulaziti, a kada bi počela padati kiša, obradovao bi se. Aiša r.a., ga je upitala za razlog takvog ponašanja, a on je rekao: „Aiša, ko mi garantuje da nas neće pogoditi kazna koja je pogodila i narod Ad“? Nastambe naroda Ad postale su pustinjski predio. „I Mi smo iz milosti Naše njega i one koji su bili s njim spasili“./Ea'raf,72./. Hud i vjernici su se spasili jer su znali Put. Oni koji su bez te spoznaje ostali ništa im nije pomoglo to što su silno bogati i moćni bili. Čovjeku je svakom, Dunjaluk preploviti, njime prekoračati. Hodajući ovim bespućima dunjalučkim, može se zalutati. Ljude najčešće pohlepa ali i slijeđenje strasti i pohote odvede sa prave staze. Postojala su dvojica ljudi. Jedan je imao dovoljno opskrbe u pustinji i znao je put a drugi je imao i previše opskrbe ali nije znao put. Koji od ove dvojice bi ti želio biti? Allah dž.š., nam je pokazao Put, i naučio nas kako da se dunjalukom putujući, ponašamo. „I nastoj time što ti je Allah dao da stekneš onaj svijet, a ne zaboravi svoj udio na ovom svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio i ne čini nered po Zemlji jer Allah ne voli one koji nered čine“./Kasas, 77./. Jasno nam je iz ovog ajeta da je konačni, pa ako hoćete i jedini čovjekov cilj, ahiretsko uživanje. Do tog mjesta moramo preći put koji se zove Dunjaluk. Za putovanje nam treba opskrba. Allah dž.š., nas bez opskrbe ne ostavlja. Kaže nam: „Ne zaboravi svoj udio na ovom svijetu“. Ima ljudi, vidjesmo, ima čak i naroda koji skrenu s puta i ono što je sredstvo, učinu ciljem, a cilj istinski, pravi, zanemare i nedostižnim ga učinu. Nije jači narod od Ada na zemlji živio. Palače i kuće su u brdima i stijenama klesali i ogromno bogatstvo imali, ali nisu željeli znati Put. Došao im je poslanik Hud da im Put pokaže, nisu mu se pokorili. Došao je nama Poslanik da nam Put pokaže. Tom Putu Poslanik nas i podstiče. Evo kaže nam: „Svaki će čovjek ući u Džennet osim onoga koji to odbije. A ko odbija ući u Džennet Poslaniče, upitaše ga. Ko mi se pokorava, ući će u Džennet, a ko mi pokornost odbija, on odbija ući u Džennet“. Znate, da je Poslanik susreo nekog muslimana oskudno obučenog pa ga upita: „Imaš li ti imetka“? „Imam“, reče čovjek. „Neka se blagodat imetka vidi na tebi“, reče Poslanaik. Poruka je to svima nama koja glasi, ne odričite se dunjalučkih ljepota i blagodati ali nipošto ne dozvolite da vas te ljepote i blagodati zavedu i s Puta odvedu. Put je vjera, a ona nas uči da trebamo biti u stalnoj brizi o sebi, o porodici, Zajednici kojoj pripadamo i državi u kojoj živimo. Mnogi je čovjek danas u bezglavoj trci za dunjalukom pa nema vremena za sebe i brigu o sebi. Na ispravnom si Putu kad znaš da si radi ibadeta stvoren. Moraš, o čovječe, naći vremena za ibadet jer koliko god da imaš dunjalučkih dobara ostat ćeš bez njih, a bit će ti vrijedno samo ono što se može sa sobom u kabur ponijeti. Mnogi je čovjek danas u bezglavoj trci za dunjalukom pa nema vremena za brigu o porodici, o djeci, zaboravlja da Gospodar zapovijeda: „Čuvajte sebe i porodice svoje od vatre“./Tahrim,6./. Na ispravnom si Putu, ne lutaš kad znaš da je najbolji tvoj trag na Dunjaluku kojeg možeš ostaviti, potomstvo pokorno Bogu. Jakub a.s., na smrtnome času sinove pita: „Šta ćete poslije mene vjerovati“? Nama su poslanici uzor. Mnogi čovjek danas u bezglavoj trci za dunjalukom, nema vremena za čovjeka, za brata, za komšiju. Hasan el Basri poslao nekoliko svojih prijatelja da pomognu nekom čovjeku. Reče im: „Naiđite pored Sabita el Benunija, neka i on ide s vama“. Kada su kod njega došli i pozvali ga, on im reče da ne može jer je u i'tikafu. Oni o tome obavijestiše Hasana, on ih ponovo posla njemu i reče im da mu kažu: „Zar ne znaš da je tvoj trud da pomogneš brata muslimana u nevolji, bolji nego da ideš dobrovoljno (nafile) na hadždž“. Na ispravnom si Putu, ne lutaš kada znaš i ponašaš se u skladu sa slijedećim Poslanikovim riječima: „Najbolje djelo nakon farzova je obradovati vjernika“. Mnogi čovjek danas u trci za dunjalučkim dobrima radi na štetu društva i države, a to znači da ruši vlastitu kuću i tako ruševnu, nesigurnu ostavlja svojoj djeci. Šta su narodu Ad, kad je odredba Božija došla, značila sva bogatstva, sve palače i sve kuće građene u brdima i klesane u stijenama. Dragi naši, vi kojima je uprava nad državom i njenom imovinom povjerena, upitajte se, šta će vam koristiti to što gomilate imetak koji se na haram način stiče, kad odredba Božija dođe? U tom trenu, susreta s Gospodarom više bi vam koristila dova nekog bolesnika čiji ste lijek odgovornim odnosom prema ljudima i državi, stavili na esencijalnu listu. U tom trenu, susreta s Gospodarom više bi vam koristila dova nekog siromaha čijem ste djetetu omogućili da se obrazuje i bude koristan Domovini i Ummetu. Allah dž.š., govori u hadisi kudsiji: „Čovječe, tako Mi Moje slave i veličine, ako budeš zadovoljan s onim što ti dam, odmornim ću učiniti tvoje tijelo i srce, a kod Mene ćeš biti upisan kao zahvalan i hvaljen rob. A ako ne budeš zadovoljan sa onim što ti dajem, tako Mi slave i veličine Moje, sručit ću na tebe dunjaluk, lutat ćeš po njemu kao zvijer u divljini, a od dunjaluka će ti opet doći samo ono što sam ti Ja odredio“. Uzvišeni Bože, daj nam opskrbe dovoljno, zadovoljstvo nam daj i na Putu pravom nas učvrsti. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
20.01.2017.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

11.01.2017.

ISLAMU PRIMJEROM ZOVI

Ebu Hurejre r.a., priča: „Kod Poslanika je došao čovjek koji je živio izvan Medine a tek je primio Islam. Reče Poslaniku: „U velikoj sam potrebi, pomozi me“. Poslanik mu nešto dade a potom ga upita: „Jesam li ti učinio dovoljno dobročinstva“? „Ne, nisi mi učinio veliko dobročinstvo“, odgovori čovjek. Čuvši to, neki ashabi naljutiše se i htjedoše reagovati. Poslanik im dade znak da šute i ostanu mirni. Zatim, zovnu čovjeka u kuću i dade mu još nešto i reče: „Ti si od nas zatražio pomoć, mi smo ti nešto dali, potom si rekao da nisi zadovoljan. Da li si sada zadovoljan? Jesam li ti sada dovoljno dobročinstva učinio“? „ Da“, odgovori čovjek, a zatim dodade: „Neka te Allah nagradi, tebe, tvoju porodicu i pleme“. Poslanik mu reče: „Sada izađi i isto to reci pred mojim ashabima, kako bi iz njihovih prsa nestala netrpeljivost prema tebi“. Čovjek izađe i reče da je zadovoljan te ponovi ono što je rekao pred Poslanikom. Nakon toga, Allahov Poslanik reče: „Primjer mene i ovog čovjeka je kao primjer čovjeka koji je imao devu koja se prepala i pobjegla. Grupa ljudi je krenula da je uhvati, ali vidjevši ih deva se još više uplaši i još brže poče bježati. Vlasnik deve im reče:'Ostavite mene nasamo sa devom. Ja je poznajem, znam njen tabijat'. Uze snop trave i pruži prema devi. Deva vidjevši travu priđe vlasniku i pokori mu se. „Da sam se ja poveo za vama i da nisam spriječio vašu oštru kritiku, ovaj bi čovjek zbog vaše reakcije otišao u vatru“:/Bezar – Hajsemi/. U predaji o Ibrahimu a.s., se kaže: „Došao mu je neki čovjek a Ibrahim a.s., nije znao da je nevjernik. Ibrahim a.s., mu reče: „Uđi u kuću, budi moj gost“. Čovjek je sjeo, Ibrahim a.s., je zapalio vatru i otišao donijeti hranu. Kada se vratio vidio je čovjeka kako čini sedždu vatri. Rasrdi se Ibrahim a.s., i reče: „Tako mi Allaha, nećeš biti moj gost niti ćeš jesti kod mene“. Čovjek je otišao a Ibrahimu a.s., je došao Džibril i rekao: „Ibrahime, Uzvišeni ti poručuje: „Zar si se umorio za jedan sahat proveden s njim, a tvoj ga Gospodar podnosi šezdeset godina“? Tada Ibrahim a.s., požuri za onim čovjekom govoreći mu: „Vrati se, Gospodar moj me ukorio zbog tebe“. „Kako“? – upita čovjek. „Rekao mi je“ – reče Ibrahim – „da te ja nisam mogao trpjeti jedan sahat, a On te hrani šezdeset godina“. Tada čovjek reče: „Bog koji tako postupa zaslužuje obožavanje. Svjedočim da nema božanstva osim Allaha“. Poslanicima je zadaća, zato su poslani, odvraćati ljude od stranputice i od kazne ih spašavati. Ako su kad nehotice, a samo su tako mogli, u tom svom poslu napravili prijestup, bili su od Onoga koji ih šalje, ukoreni. Evo, čudosmo kako je Ibrahim a.s., ukoren bio, a znamo, u Kur'anu nalazimo, da je Allah dž.š., riječi prijekora uputio i Muhammedu a.s., kad se od slijepca okrenuo koji je za Istinom tragao. Poslanici su poslanima uzor. Muhammed a.s., je poslan svima, pa je uzor i svima i zauvijek. Mi koji slijedimo i Ibrahima i Muhammeda a.s., nemamo pravo nikoga odbaciti, nikome suditi, nikome leđa okrenuti. Nemamo pravo nikoga bez šanse za pronalaskom Pravog puta ostaviti. Tirmizi bilježi hadis čija poruka nas treba sve zabrinuti a posebno one koji sebi za pravo uzimaju da griješnike osuđuju. Poslanik kaže: „Ko omalovaži svoga brata zbog grijeha, brzo će doći vrijeme kada će njegov brat ostaviti taj grijeh, a on će ga raditi“. Nemoj razumjeti pogrešno! Nisi oslobođen obaveze da ukažeš na grijeh. Nisi oslobođen obaveze da brata svog posavjetuješ i na posljedice grijeha kojeg čini ukažeš. Nipošto nemaš pravo nikog, pa ni griješnika, bez obzira koliko je u neki grijeh zagazio, osuđivati, ponižavati... Nije rijetkost da mi o ljudima, o braći i sestrama, iznosimo svoj sud. Često čujemo, evo ga došao u džamiju, a znaš šta je do juče radio. Takav pristup je neprihvatljiv. To je ono što nam oba navedena primjera, i onaj Poslanika Muhammeda a.s., i čovjeka koji traži sadaku, i onaj Poslanika Ibrahima i čovjeka kojeg on od sofre odgoni, zabranjuju. Predaja nam jedna kazuje: „Kada je Adem a.s., okusio plodove zabranjene u Džennetu, počeo je plakati i kajati se. Allah dž.š., ga je pozvao: „Ademe, iskušavam te grijehom, jer volim pokazati Svoje blagodati, oprost, plemenitost i darežljivost. Ademe, nemoj se plašiti Mojih riječi. Izađi iz Dženneta. Za tebe sam ga stvorio, ali siđi na Zemlju. Bori se sa sobom radi Moje ljubavi i kada Me poželiš dođi i uvest ću te u Džennet. Ademe, grijeh zbog kojeg se skrušiš pred Nama, draži Nam je od tespiha kojeg ljudi čine. Ademe, da sam tebe i tvoje potomstvo zaštitio od grijeha, kome bi iskazivao Svoju plemenitost, milost i oprost? Ja primam pokajanje i Milostiv sam“. U hadisi kudsijji se kaže: „Čovječe, oprostit ću ti grijehe ne obazirući se na njih sve dok Me budeš dozivao i molio. Čovječe, kada bi ti grijesi dostigli nebeske visine, a potom Me zamolio za oprost, oprostio bih ti. Čovječe, kada bi Mi došao sa punom zemljom grijeha i susreo Me bez trunke širka, obasuo bi te sa isto toliko milosti“. Ko je taj za koga nema mjesta u okrilju Allahove milosti i Njegovog oprosta? Ko to od nas ima pravo riječju svojom, gestom, podsmjehom ili nekim djelom pred bilo kime zatvarati vrata nade u vječni spas? Nepotrošiva i neprolazna blagodat nam je data. Islam se zove i obaveza nam je tu blagodat drugima ponuditi. Da ashabi zagalamiše na onog čovjeka koji tek što je bio primio Islam, on bi pomislio da je Islam krutost i osionost. Poslanik zna šta je Islam. Islam je darivanje. Islam je olakšavanje. Islam je pružiti pomoć i podsticati na dobro. Islam je utješiti. Islam je davati nadu. Islam je usrećiti. Musliman je onaj koji osvaja djelom i riječju i koji zna da je od Dunjaluka čitavog vrijednije da budeš sebeb da neko od ljudi bude spašen sa šejtanske staze. Musliman zna da je od Dunjaluka vrijednije ako on primjerom svojim u srcu nečijem razbukta ljubav prema Stvoritelju i Poslaniku Njegovu. Poslanik kaže: „Davud a.s., je molio, Allahu, molim Te za Tvoju ljubav, za ljubav onoga ko Tebe voli i za ljubav prema djelima koja me približavaju Tvojoj ljubavi. Gospodaru, daj da mi ljubav prema Tebi bude draža od mene, moje porodice i hladne vode“./Tirmizi/. Djelo koje Allah dž.š., sigurno voli je da primjerom pokazuješ ljepotu Allahove vjere i budeš uzrok da ljudi u okrilje milosti Božije hite i sreću i spas pronađu. Uzvišeni Bože, daj nam te vjerničke širine i osposobi nas da budemo oni koji zalutale, vlastitim primjerom Istini vode. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
13.01.2017.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

04.01.2017.

DRŽAVA JE NAŠA KUĆA

Iako, kao i druge civilizacije, i mi imamo svoj, hidžretski kalendar, sve svakodnevne životne potrebe i aktivnosti usklađujemo i planiramo prema kalendaru čija je nova godina započela prije šest dana. Običaj je i praksa da se na kraju godine svodi račun i planira. Svodi se račun da se vidi šta je zarađeno, šta potrošeno, analizira se kako je potrošeno i utvrđuje šta je ostalo. Planira se kakvi će biti prihodi, šta su potrebe i hoće li se one iz prihoda moći zadovoljiti. Osim ovog planiranja na ekonomskom planu, vjernik, često, a preporuka je da to čini svakodnevno, svodi račun i sa sobom i preispituje svoj odnos prema Bogu, Njegovim zapovijedima. Ipak, ovo svođenje računa sa sobom u našoj je tradiciji više vezano za Ramazan, a to znači za naš, hidžretski, kalendar. S obzirom da se nalazimo na početku godine kada se zaključuju finansijski računi države i kada se pravi plan za narednu, odnosno naredne godine, a s obzirom da znamo da nam je Domovina zadužena i da ovaj naš narod može preživjeti samo ako se opet iznova zaduži, odlučio sam nas podsjetiti na neke drugačije prilike i vremena sretnija. U vrijeme halife Omera ibn Abdu-l-Aziza je u državnu blagajnu dolazilo imetka mnogo. Omer je rekao: „Trošite ga na sirotinju i miskine“.Službenici su mu dolazili i govorili: „Dali smo svakom siromahu i miskinu tako da ih više nema u državi. A imetka ima još“. Omer bi im tada govorio: „Opremite od tog novca vojsku“. Odgovori li bi mu: „Na svim granicama zemlje, vojska islama je snadbjevena“. Nakon toga im je rekao: „Ko je od muslimana dužan, izmirite mu dug“: „I pored svega toga, ostalo je još mnogo imetka“, govorili su mu. Omer im reče: „Ko se od mladića želi oženiti, dajte mu novca neka se oženi.“ „Odvojili smo budžet i za ženidbu neoženjenih, ali je imetka od zekata još puno ostalo“. Rekao im je: „Vidite, ako ima neko od sljedbenika Knjige, židov ili kršćanin, da je dužan, pa i njemu iz budžeta isplatite dug“. Nakon toga je izrekao svoju poznatu poruku: „Od ostatka tog imetka kupite žito i prospite ga po vrhovima brda neka i ptice jedu od dobra muslimana“. Kako se država dovede u ovakvu, stabilnu situaciju? Predanim radom, pomažući jedni druge i pravednom i odgovornom vlašću. Nema drugog puta, a s obzirom da je takva, stabilna država već postojala, postoje i danas, i naša može biti takva. Ko je bio Omer ibn Abdu-l-Aziz? Evo jedne zabilješke iz njegovog, i života njegove porodice pa ćemo saznati odgovor na ovo pitanje. On je imao tri kćerke i one dođoše ocu svom na Dan Arefata i rekoše mu: „Babo, sutra je bajram a nas žene i kćerke tvojih podanika i službenika kore i govore nam: „Vi ste kćeri halifine, a vidimo kako ste siromašno obučene“. Kćerke pred njim zaplakaše, a ocu im bi u srcu teško. Pozva svog rizničara, blagajnika i zapovijedi mu: „Daj mi moju plaću unaprijed“! Rizničar mu reče: „O vladare pravovjernih, zar uzimaš plaću iz državne kase unaprijed? Razmisli vladaru, hoćeš li ti uopće naredni mjesec živjeti pa da tu plaću zaradiš“? Halifa se zadivi blagajnikovoj primjedbi i reče: „Divno si to kazao. Bog te blagoslovio“. A potom reče svojim kćerima: „Stišajte svoje strasti, u Džennet niko neće ući bez poteškoća.“ Država je naša zajednička kuća. Čovjek bez kuće, a narod bez države ne može. Tu, našu zajedničku kuću dužni smo svi graditi, snažiti,čuvati. Jedan učenjak, Ibnu-l-Mukaffa se zvao, je kazao: „U nekom velikom carstvu, vladari su imali mnogo knjiga, toliko mnogo da su ih na slonovima prenosili. Ulema tog vremena je došla na ideju da ove knjige pojednostave i složili su se da sve te silne knjige svedu na četiri riječi, na četiri poruke. Prva je za vladare i glasi PRAVDA. Druga je za podanike i glasi POKORNOST. Treća poruka je za strast i pohotu i glasi USTEGNITE SE, a četvrta je za omladinu i glasi NE GLEDAJTE SAMO SEBE“. Koliko je pravednost važna, a koliko pravedan vladar cijenjen, govore sljedeće Poslanikove riječi: „Jedan sahat pravde je kod Boga bolji od sedamdeset godina ibadeta“, a kad govori o ljudima koji će biti u hladu na Sudnjem danu, na prvom mjestu je IMAMUN ADIL-pravedan vladar. Nema blagostanja bez pravde, bez pravne države. Naš veliki učenjak Ibn Tejmijje je govorio: „Allah dž.š. će podržati i pomoći pravednog vladara, nevjernika, a neće nepravednog, vjernika“. Analizirajmo svu historiju ljudskog roda i sva društva na zemlji i vidjet ćemo da su bila napredna samo kad su na pravdi i pravičnosti počivala. Kolika je važnost lojalnosti građana svojoj zemlji govore riječi Poslanikove: „Obavezni ste se pokoravati izabranom predstavniku, makar on bio abesinski rob“. Iz ovog hadisa zaključujemo da nema reda i napretka bez poštivanja zakona. Koja država, koje društvo može ići naprijed, ako većina njenog stanovništva, čim mu se ukaže prilika, ošteti državu. Kako može napredovati država u kojoj je moguće fiktivno se prijaviti da živiš npr. u Tešnju, i da svaki dan na posao putuješ npr. u Maglaj. Stvarno, istinski ne putuješ, živiš u mjestu gdje i radiš a uredno naplaćuješ trošak putovanja. To je samo jedan primjer kako se ruši vlastita kuća, a primjera je nažalost u našem društvu ovakvih puno. Iz knjiga silnih, ulema toga carstva je izvukla poruku treću, a glasi, IMSAKU ANI TTAAMI-ustegnuti se od hrane. Bijaše to poruka da čovjek nije samo tijelo već da on ima i potebe druge. Potrebno je da bude vjerom ispunjen i moralom oplemenjen. Pogledajte braćo, kud nas je dovelo ovo svođenje čovjeka na tijelo, na užitak. Na ivici smo propasti, jer svi ovi ratovi, svi sukobi i neprijateljstva su u funkciji želje bogatih, da bogatiji budu. Put do tog njihovog bezgraničnog užitka u bogatstvu je u prodaji oružja. Oni do svoje prividne sreće idu unesrećujući milione i tako sve vode u nesreću. Pohlepnik, onaj koji se strastima prepustio je kao ožednjeli čovjek koji pijući slanu morsku vodu nastoji ugasiti žeđ. Iako pije vodu žeđ mu s povećava. Četvrta poruka iz silnih knjiga izbrušena je mladima upućena, NE MISLITE SAMO NA SEBE! Vi ste snaga ove, vi ste snaga svake zemlje.Vaša su pleća čvrsta, mišići su vam jaki, umovi su vam bistri. Sve to stavite u službu snaženja zajedničke nam kuće. Ne prepuštajte se užitku, ne gubite dragocjeno vrijeme jer će te biti pitani, u šta ste mladost uložili. Kad se posvetite učenju, snažite nas, kad se odlučite volontirati, snažite nas, kad ne zaboravite brinuti o starijima, kad roditeljima služite, snažite društvo.Kad marljivo radite da imate za sebe i da nikom teret niste, snažite nas. Sad kad nam je ovaj kalendar po kojem svakodnevnicu svoju planiramo započeo brojati novih dvanaest mjeseci, svi smo zaželjeli da nama i domovini nam, bude bolje. Može biti bolje svima ako ove četiri poruke postanu naš program rada, naš životni put. Uzvišeni Bože, pomozi našim vlastima da budu pravedni, našem narodu pomozi da shvati da mu je država kuća. Svakom od nas daj snagu da se pohlepi odupremo a naše mlade uputi putem na kojem će biti naš i Ummetov ponos. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
06.01.2017.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

26.12.2016.

NE BUDI POVODLJIV

Propisi naše vjere su potpuno prilagođeni potrebi čovjekovoj. Za određene prilike su u tim propisima predviđene olakšice. Putnik i bolesnik mogu se tim olakšicama koristiti a one mogu biti aktivirane i u nekim vanrednim situacijama kao što je nestašica vode i sl.. Propisi naše vjere omogućavaju i da u nekim izuzetno vanrednim okolnostima, nešto što je haram, može u određenoj količini, onoj nužnoj, postati halal, samo da bi se život čovjekov spasio. Tako npr. kad bi se čovjek našao u prilici da mu prijeti smrt od gladi, a nema ništa da jede osim onoga što je zabranjeno, kao što je svinjsko meso, lešina i sl., mogao bi pojesti onu količinu koja će ga u životu ostaviti. Propisi naše vjere ne predviđaju, ne ostavljaju mogućnost da u nekim danima u godini zbog njihove posebnosti, izuzetnosti, važnosti, bude nešto dozvoljeno što je u osnovi haram. Ne postoje dani u kojima je, bez obzira šta ti dani označavaju i šta s njima ili poslije njih nastupa, dozvoljeno piti alkohol, rasipnički se ponašati, nepristojno se oblačiti, neprimjereno se muškarci i žene miješati, plesati, budalijesati. Allah dž.š., je zabranio alkohol i ne postoji nikakav poseban momenat, nikakva situacija u kojoj bi on bio izuzet iz zabrane. Ta zabrana je tako ozbiljna da Poslanik insistira da je i najmanja količina alkohola zabranjena. Allah dž.š., kaže: „O vjernici, zaista, alkohol, kocka, kumiri i strelice za gatanje su šejtanovo djelo, to su odvratne stvari, zato se toga klonite da biste postigli ono što želite“./Maide, 90./. Poslanik kaže: „Ko vjeruje Allaha i Sudnji dan, ne pije alkohol. Ko vjeruje Allaha i Sudnji dan, ne sjedi u društvu u kojem se pije alkohol“. Poslanik kaže: „Klonite se alkohola, alkohol je ključ svakog zla“. Nikakav povod ne može biti da bi se musliman koji vjeruje Allaha i Sudnji dan prepustio uživanju u alkoholu. S obzirom da mnoga naša braća i sestre koji vjeruju u Allaha i Sudnji dan, ili makar tvrde da vjeruju, novogodišnju noć u društvu sa šejtanom provode, opijajući se, želimo ih opomenuti, da čine djelo koje je haram i podsjetiti ih da je Allah prokleo sve osobe koje imaju ikakve veze s alkoholom. Allah dž.š., je svakog svoga roba određenom količinom dunjalučkih dobara opskrbio. Koliko god da je čovjeku dao od svakog čovjeka zahtijeva odgovorno ponašanje i posebnu brigu o tome u šta to što mu je Allah podario, troši. Poslanik kaže da niko neće ispred Gospodara svjetova na Sudnjem danu ni korak jedan iskoračiti dok ne bude upitan: „U šta si imetak trošio“? Najbolje potrošen imetak je onaj koji je uložen u Ahiret. U Ahiret je uložen kad ga trošimo za izdržavanje porodice, za školovanje i odgoj djece. U Ahiret je uložen kad ga dajemo za opće dobro, za pomoć siromašnom i nevoljnom. U Ahiret je uložen kad ga uložimo u fabriku koja će zapošljavati ljude. Šejtanu je u ruke dat kad time što nam je Allah dao stotine maraka dajemo za novogodišnju večeru u koju je uračunata i muzika. Obradovao si šejtana tom uplatom a isti taj novac mogao je biti tvoja ahiretska radost da si nekog pomogao, da si nekog nahranio, da si dao za istraživanje lijekova protiv opakih bolesti, za biblioteku... Mnogo će naše braće i sestara koji vjeruju Allaha i Sudnji dan, ili makar tvrde da vjeruju, novogodišnju noć koja ni po čemu nije ni odabrana ni posebna, rasipništvom obilježiti. Ne činite to. Haram je. Narodi, civilizacije, imaju svoje vrijednosti kojih se drže i ljubomorno ih čuvaju. Te vrijednosti, narod svaki čine posebnim, dio su njegovog identiteta. I mi, i kao narod i kao Ummet imamo te vrijednosti kojih nam je se držati kako bi svoju posebnost sačuvali i na stazi s kojom je Allah zadovoljan, ostali. Kad je Poslanik došao u Medinu zatekao je stanovnike njene da obilježavaju neke datume koji nisu vezani ni za šta stvarno, ni za šta s porukom. Muslimanima je rekao: „Ove praznike koje smo zatekli mi nećemo obilježavati. Allah dž.š., nam je njih zamijenio sa dva bajrama“. Mudrost i znanje su izgubljene stvari muslimana. Gdje god ih nađu i ma od koga da dolaze, uzet će ih. Tako nas uči Poslanik. Kad je nešto dobro, neka naučna i tehnološka dostignuća, neki iskorak u znanju, proizvodnji, ekologiji uzet ćeš to, brate muslimanu, bez obzira da li dolazi od kineza, od amerikanca, od crnog ili bijelog čovjeka, bilo koga. Ali kad je nešto zlo, kad je loše, kad je izričito vjerom našom zabranjeno, a sve što naša vjera zabranjuje, za naše dobro to čini, jer su propisi naše vjere potpuno prilagođeni našim potrebama, to ne uzimaj, ne slijedi! Kakvog dobra ima u opijanju, rasipništvu, nedoličnom ponašanju, plesu i skakanju, u budalijesanju? To nije vrijednost ni jedne civilizacije. To je konzumerizam, a to je šejtanova civilizacija. Nikakvog dobra u tome nema. Zato, poslušajmo Poslanika koji kaže: „Ne budite povodljivi, pa da kažete:'Ako ljudi budu dobri i mi ćemo biti dobri, a ako budu loši i mi ćemo biti loši'. Naprotiv, budite postojani, pa ako ljudi budu dobri i vi budite dobri, a ako su ljudi loši, nemojte vi biti loši“./Tirmizi/. Uzvišeni Bože, učini nas postojanim u vjeri. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
30.12.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

21.12.2016.

NE SRAMOTI MUSLIMANE

Poslanik kaže: „Na Sudnjem danu će svako biti pozvan da stane iza onog koga je obožavao. Vidjet ćeš neke da stoje iza imetka, proklet je rob dirhema. Vidjet ćeš i one koji će stajati iza šejtana. Gospodaru, zbog čega si me proživio iza njega, kad ga nisam obožavao? On će odgovoriti:' Jer si čitav život ostavljao Moje a sprovodio njegove naredbe, tako si ga obožavao, stani iza njega“. /Hakim/. Buharija bilježi: „Ibrahim a.s., će na Sudnjem danu susresti svoga oca na čijem licu će biti prašina i katran. Reći će mu: 'Oče, zar ti nisam govorio da me slušaš'? Otac će mureći: 'Ibrahime, danas te slušam'. Ibrahim će reći: 'Gospodaru, obećao si mi da me nećeš poniziti na Dan proživljenja. Ima li većeg poniženja nego da mi otac bude ponižen'? Uzvišeni će mu reći:'Ibrahime, zabranio sam Džennet nevjernicima“. Ibrahim a.s., se neće moći zauzimati za oca. Muhammed a.s., se neće moći zauzimati za amidžu. Kod Allaha, na Sudnjem danu, nema nikakve protekcije. Jedini način da se uspije je da se tamo dođe sa čvrstom vjerom i mnoštvom dobrih djela. Zamisli tugu koja će obuzeti srca nevjernička kad budu stajali iza šejtana koji će uzvikivati: „O propasti, teško meni, teško meni“! On, taj prokletnik, koji nas na sve načine nastoji zavesti, tu, na Dan konačnoga suda neće ni sebi moći pomoći, a željet će. Ovo je danas posljednja rebiu-l-evvelska džuma. U predhodnim, a i kroz čitav ovaj mjesec, smo mnogo slušali o Poslaniku. Sigurno je da smo i naučili mnogo. Naučili smo da je došao kao milost, da je došao da nam pokaže put, da nas opominje, da nam svjetlo pokaže. Došao je da nas nauči, šta da radimo pa da na Sudnjem danu ne budemo izgubljeni i da budemo dostojni njegovog šefaata. On s.a.v.s., od nas očekuje da putem pravim idemo i da se svaki dan za Islam brinemo i za afirmaciju riječi Božije borimo i tako sebi na Dunjaluku osiguramo dostojanstvo a na Ahiretu Džennet. Od nas se ne traži nemoguće. Ne traži se od nas ono što već nije bilo i što ljudi već nisu činili. Ebu Bekr r.a., prenosi da je Poslanik rekao: „Nije vas Ebu Bekr pretekao mnoštvom posta, niti mnoštvom namaza. Pretekao vas je onim što je gajio u srcu. To je briga za Islamom i neobična želja da ljudi slijede uputu“. Ebu Bekr sam o sebi veli: „Tako mi Boga, nikad nisam zaspao tako dugo da bih mogao sanjati, niti sam sijelio i nemaran bio, i doista idem pravim putem“. Od Poslanika je učio Ebu Bekr. O Poslaniku smo u mjesecu mevluda učili, učili smo kako bismo sebe mijenjali, oplemenili. Naučili smo da poslanikov sljedbenik nije nemaran, nije lijen, nije neuredan. Naučili smo da poslanikov sljedbenik nije prznica i smutljivac. Naučili smo da poslanikov sljedbenik žuri Allahu i Poslaniku, žuri sedždi i dobrom djelu. Naučili smo da poslanikov sljedbenik brine za drugog, brine za brata, za opće dobro, za siromaha i nemoćnog. Naučili smo da je poslanikov sljedbenik, a to znači MUSLIMAN, svugdje prepoznat po dobru i da neće svojim ponašanjem osramotiti ni Islam ni muslimane. U jednoj od bitaka Musenna ibn Haris je oslobađajući Perziju od kufra na desno krilo svoje vojske postavio pleme Benu Bekr. Kad god bi Perzijanci napadali s te bi strane to činili i s obzirom da se to pleme nije hrabro borilo, muslimani su trpili velike gubitke. Musenna je tom plemenu poslao poruku u kojoj je pisalo: „U ime Allaha Milostivog Samilosnog. Od Musenne ibn Harisa plemenu Benu Bekr: 'Ne sramotite muslimane'“! Pobjeda u toj bitci je upravo došla sa te strane od plemana Benu Bekr. Oni su poruku razumjeli i isti tren je primijenili, sebe mijenjajući. Ibrahim a.s., moli Allaha da ne bude osramoćen na Sudnjem danu. Nema ni njemu pomoći, makar bio prijatelj Allahov jer ni njegov zagovor ne može pomoći onome ko sebi pomogao nije. Da je Ebu Talib izgovorio šehadet, moglo bi mu se pomoći. Da je Azer, otac Ibrahimov izgovorio šehadet, moglo bi mu se pomoći. Ovako, ostali su s onima kojima je Džennet zabranjen. Bitke se braćo protiv nas vode i to žestoke. Ne bi smjela linija odbrane nigdje popustiti. Napada nas šejtan i od zahvalnosti Stvoritelju odvraća, a i drugi neće biti s nama zadovoljni sve dok njihovim putem ne krenemo. Za kim ideš ovdje, iza njega ćeš stajati na Ahiretu. Nije Poslanik, šejtan ti je predvodnik kad se o naredbe Božije oglušuješ. Čuješ li ti, ti što si naspram namaza, sadake i dobročinstva nemaran riječi koje sadrži Musennino pismo, ne sramoti muslimane. Nije Poslanik, šejtan te vodi i na putu krivom bodri kad si prema svojim obavezama u porodici nemaran i kad ti nije stalo da djecu u vjeri odgojiš. Čuješ li riječi koje su sadržaj Musenninog pisma, ne sramoti muslimane. Šejtan s te strane napada, odoše nam djeca u propast, Ummet trpi velike gubitke jer ne slijedimo poslanikov put. Nije Poslanik, to te šejtan nagovara i bodri da griješnom stazom hodiš i da ti bude sve jedno da li sebe i porodicu svoju haramom il halalom hraniš. Može biti da bi se promijenio kad bi do tvoga srca doprle riječi, ne sramoti muslimane. Kad musliman neuredan na ulicu, u društvo izađe, kad kuću i avliju neurednom drži, kad mu je sve jedno je li mu mahala, selo i grad čisti, on sramoti muslimane. Kad musliman u društvu, u komšiluku, međ' ljudima sije smutnju i započinje svađu i sukob, on sramoti muslimane. Kad musliman pije alkohol, kad se drogira, kad kocka, kad u besposlici vrijeme provodi, kad zanemaruje Ahiret i dobročinstvo, on sramoti muslimane. Kad je musliman daleko od Zajednice, od džemata, kad se ne brine za zajedničko dobro, on i tad sramoti muslimane. Ne sramotite nas ni vi, draga naša djeco i omladino koji u školi slabo učite jer Allah i Poslanik očekuju od vas da se borite i budete korisni, a bez znanja to ne možete. Draga omladino, na Sudnjem danu ćemo stajati pred Allahom. On će nas pitati, šta ste uradili za Islam? Reći ćeš: „Klanjao sam“. To si radio za sebe, kakvu si korist doprinio Islamu? Allah nas neće pitati zašto Islam nije pobijedio u našem vremenu i našem životu, već će nas pitati šta smo za Islam uradili. Hamza r.a., je poginuo u naletu poraza na Uhudu. Ne sramotite nas ni vi kojima smo povjerili odgovorne dužnosti u društvu. Sramotite nas ako ste iste prihvatili a niste im dorasli. Sramotite nas ako se prema ljudima i povjerenim dobrima ne odnosite na način s kojim bi Stvoritelj bio zadovoljan. Preklinjemo vas, ne sramotite nas ni vi koje je neko ubijedio da se bore za Islam i muslimane ubijajući nedužne ljude po ulicama svjetskih metropola. Preklinjemo vas, prestanite to činiti pozivajući se na Islam, jer Islam je posve suprotno od onoga kako ga vi, čineći nasilje, želite prikazati. Poslanik kaže: „Allah je lijep i voli lijepo“. Poslanik kaže: „Allah je dobar i voli dobrotu, Čist i voli čistoću, Plemenit i voli plemenitost“./Tirmizi/. Od muslimana se ne očekuje ni površnost, ni prosječnost ni griješno postupanje. Od muslimana se traži da svakom poslu prilazi temeljito i ozbiljno i da nikad ne provodi vrijeme uzalud. Poslanik nam je uzor, to smo u Rebiu-l-evvelu dobro zapamtili. Da li smo i ljubav prema Poslaniku u srcima našim uvećali pa da Uzora slijedimo??? Ako na ovom svijetu staneš iza Poslanika, i na Ahiretu će on s.a.v.s., biti ispred tebe. Ako Poslaniku leđa okreneš, na Ahiretu ćeš zajedno sa prokletim šejtanom uzvikivati: „O propasti, teško meni, teško meni“!!! Uzvišeni Bože, uputi nas na stazu spasa i daj nam i svijesti i snage da za Islam, ma gdje da smo neumorno radimo. Ne dopusti Bože Svevišnji da budemo od onih koji sramote muslimane. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
23.12.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

13.12.2016.

POSLANIČE – PUT MI KAŽI

Hakim u Mustedreku bilježi da se Adem a.s., stidio Allaha dž.š., zbog počinjenog grijeha i želio se pokajati. Obratio se Gospodaru: „Gospodaru moj, zar me nisi stvorio Svojom rukom?“ „Da“, odgovorio mu je Gospodar. „Zar nisi u mene udahnuo Svoga ruha“? , upita Adem. „Da, Ademe“. „Gospodaru moj, zar nisi naredio melekima da mi sedždu učine“?, upitao je Adem. „Da, Ademe“, odgovorio mu je Allah. „Gospodaru moj, zar Ti nisi rekao kada sam kihnuo:'Smilovao ti se tvoj Gospodar“? „Da, Ademe“, odgovorio mu je Allah. Adem ponovo upita: „Gospodaru moj, zar Tvoja milost nije pretekla Tvoju srdžbu“? „Jest, Ademe“, odgovori Allah. „Gospodaru moj, ako se pokajem hoćeš li me vratiti u Džennet?“, upitao je Adem. „Da, Ademe, vratit ću te“, odgovorio mu je Allah. „Onda Ti se kajem“, reče Adem“. Poslanik Muhammed a.s., je na Mi'radžu vidio čovjeka koji bi pogledao desno i vidio masu ljudi pa bi se nasmijao, a potom bi pogledao lijevo i opet vidio masu ljudi pa bi zaplakao. Poslanik je upitao Džibrila: „Ko je ovaj čovjek“? Džibril mu reče: „Ovo je tvoj otac Adem. Kad pogleda na desnu stranu vidi svoje potomke koji su živjeli u pokornosti i oni će u Džennet, pa se tad nasmije, a kad pogleda lijevo, vidi neposlušne i griješne potomke svoje koji će u Džehennem i zato tad zaplače“. Allah dž.š., je između Adema i Muhammeda a.s., poslao mnogo poslanika. Kaže nam, da nam je o nekima od njih u Knjizi kazivao a o nekima nije. Među sto dvadeset četiri hiljade njih, malo je onih za koje znamo. Ali ono što o svakome od njih znamo je, da su došli da pokažu čovjeku put do Dženneta. Došli su, od Gospodara svjetova poslani su, da čovjeka opominju, savjetuju i da ga vode kući spasa. Allah dž.š., kaže: „Mi ni jedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali“./Isra,15./. U ovom mjesecu, Rebiu-l-evvelu, rodio se posljednji u poslaničkom nizu. On se u nekoliko stvari razlikuje od predhodnika svojih, a jedna od tih je da je on s.a.v.s., poslan svim ljudima i da je pečat vjerovjesništva. Iz te činjenice proizilazi da put koji je pokazao čovjeku, čovječanstvu, je konačni, nezamjenjivi put kojim se čovjek može vratiti u Džennet. Nema drugog puta. To je Poslanik čak i slikovito objasnio crtajući na pijesku put i stranputice. Ta slika na pijesku u stvari je prikaz kur'anskog ajeta: „A onaj ko želi neku drugu vjeru osim Islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati“./Ali Imran,85./ Savremenici poslanikovi, ta najbolja generacija ljudi na zemlji, ashabi, često su Poslanika pitali, pitali su ga o svemu, a najčešće o dobrim djelima, a sve to iz silne želje da na desnoj strani budu, na onoj koju kad Adem a.s., pogleda nasmije se od radosti što džennetske stanovnike vidi. Muaz ibn Džebel, u ime svih sljedbenika poslanikovih, u ime svih ljudi koji za povratkom u Džennet žude, pita: „Poslaniče, put mi kaži“! Muaz želi znati koja su to djela koja će ga u Džennet uvesti. Koja su to djela koja će ga od vatre udaljiti. Kao da kaže, Poslaniče, šta treba da radim, pa da i ja na toj desnoj strani, kojoj se i otac naš Adem a.s., raduje, budem? Poslanik mu reče: „O, Muaze, pitao si o onome što je za svakog čovjeka najvažnije“. Šta ima za čovjeka važnije od toga, gdje će vječnost provesti. „Ta djela nisu teška, onome kome ih Allah olakša“. Nije teško činiti dobro čovjeku koji je svjestan prolaznosti dunjalučke i vječnosti svijeta budućeg. Nije teško činiti dobro, ako nam je srce ispunjeno vjerom u Boga i ljubavlju prema Poslaniku. „Vjeruj Allaha i nikoga s Njim ne izjednačuj“, reče mu Poslanik. Allah dž.š., čovjeku daje da se rađa čist, u čistoj vjeri Božijoj. Od čovjeka traži da tu čistoću vjere u Boga jednog očuva i učvrsti. Od nas Uzvišeni traži, da promatramo, da putujemo, da razmišljamo, da ibadetimo, da učimo i da posmatrajući i čitajući znakove i ajete, vjerovanje, snažimo. „Klanjaj namaz, posti Ramazan, daji zekat i ako si u stanju obavi hadždž“. To Muaze trebaš činiti da bi bio na putu ka Džennetu. Poslanik nas uči da se vjera naša temelji na pet šarta islamskih. Namaz, čovjeka svakodnevno vezuje za Gospodara, kako ne bi zaboravio svoju ovisnost o Njemu, kako ne bi previdio svoju nemoć i kako bi stalnim podsjećanjem na Božiju sveprisutnost, protiv grijeha se uspješno borio. „Zaista namaz odvraća od razvrata i svega što je ružno“./Ankebut,45./. „Posti Ramazan“, to, o Muaze, moraš raditi ako si zdrav i sposoban jer je to posebno važno djelo i nezaobilazan metod u odgoju čovjeka. Post će te naučiti, kako pobijediti sebe, kako savladat strast i nagon i kako uprkos svim teškoćama ustrajavati u pokornosti Stvoritelju. „Daji zekat“. O Muaze, o čovječe, Allah dž.š., je blagodati na Dunjaluku rasporedio. Neki imaju više, neki manje. Neki tako mnogo da imaju viška a neki tako malo da im ne može biti. Iskušavam i one kojima sam dao i one kojima sam uskratio, poručuje Stvoritelj. Ako bogati budu dijelili, shvatili su i razumjeli da oni nisu vlasnici ničega. Ako siromašni budu strpljivo podnosili dunjalučke nedaće, neka znaju da će Poslanik, Muhammed a.s., prvi ući u Džennet, a s njim će biti siromašni vjernici. „Ako si u mogućnosti, obavi hadždž“. Tražiš, o Muaze, da ti pokažem put do Dženneta. Želiš da ti ukažem na djelo koje će te u Džennet uvesti. Upamti, hadždž je tu posebno važan jer on čovjeka mijenja potpuno. Omogućava mu da se grijeha oslobodi i započne iznova. Omogućava mu da iz hadždžskih obreda nauči suštinu svoga postojanja i da u srcu učvrsti i ojača žudnju za Džennetom. „Imaju djela, o Muaze, koja, ja nazivam, vratima svakog dobra“, reče Poslanik. Posebna su zbog toga što su tajna i što za ta djela zna samo izvršilac i svjetova Gospodar. Pitam te: „Hoćeš li da te uputim ka tim vratima svakog dobra“? Poslaniče, snažno mi je stalo da budem čvrsto na putu ka Džennetu, zato te molim PUT MI KAŽI!!! „Ta djela su, post, sadaka i noćni namaz“. Sva tri ova djela imaju obilježje tajnosti. Post je skriveni ibadet, sadaka je najbolja kad se tajno daje, a najbolji namaz poslije farza je onaj tajni, noćni. Nije dovoljno samo obrede činiti da bi se Dženneta domogli. Čuli smo, obredi su temelj, a vjera je više od toga. Ona je ponašanje, vjera je život. Zato Poslanik sada pita Muaza: „Hoćeš li da ti kažem šta je posebno važno na tom putu ka Džennetu?“ „ Došao sam zbog toga, Poslaniče, kaži mi“:, reče Muaz. „Islam ti je glavna stvar, njegov temelj je namaz a džihad je njegov vrhunac“. Život čovjekov treba biti islam. Taj život se smiješća između sabahske sedžde i neprekidne borbe sve dod počinka, a ta borba na putu ka Džennetu, džihad se zove. Sedžda je temelj. Ona odgaja i čuva od grijeha i podstiče na borbu. A džihad je borba sa sobom, borba protiv šejtana i sa svim životnim izazovima. U džihadu je, i onaj koji uči, i onaj koji radi, i onaj koji dobro naređuje a zlo zabranjuje. U džihadu je i žena u trudnoći. Džihad je svaki trud učinjen na putu dobra, na putu ka Džennetu. „Ima nešto, Muaze, što se nad čovjekom nadvilo kao stalna opasnost. Tako je strašno da ti može sva djela uništiti i s tog puta ka Džennetu odvesti na stranputicu i smjestiti te na lijevu stranu“. Kad je lijevo pogledao Adem a.s., zaplakao je, jer na toj strani bijahu stanovnici Džehennema. Tamo nas, veli Poslanik može odvesti, jezik. Kuda nas vodi smutnja, svađa, sukob, nerazumijevanje, samoisticanje, lažne optužbe? Sve to vodi nas nesreći na oba svijeta. Na ovom, takvo društvo nema napretka, a na Ahiretu svi koji su se koristili lažnim optužbama, ružnim riječima, koji su ogovarali i smutnju u društvu sijali, uništili su svoja dobra. Uzvišeni Bože, pomozi nam da u mjesecu Pejgamberova rođenja, čvrsto stanemo na put koji Džennetu vodi. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
16.12.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

07.12.2016.

SLIJEDI POSLANIKA – VOLJET ĆE TE ALLAH

U ponedjeljak je 12. Rebiu-l-evvel. Toga dana i datuma toga a godine 571. rodio se poslanik Muhammed a.s.. Ovaj mjesec je zbog ljubavi prema Poslaniku, ispunjen brojnim i raznovrsnim manifestacijama njemu s.a.v.s., u čast. Voljeti Poslanika znači i svjetova Gospodara voljeti, a ta ljubav se iskazuje slijeđenjem. Evo potvrde tome: „Reci: „Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti“, a Allah prašta i smailostan je“./Ali Imran,31./. Allah dž.š., nas poziva da do Njegove, Božije ljubavi, prema nama dođemo slijeđenjem miljenika Njegova a Poslanika našeg, Muhammeda a.s.. Manifestacije koje ćemo posjećivati, one nisu vrhunac naše iskazane ljubavi prema Božijem odabraniku. One su samo sredstvo, one su put, kojim idući, mi Poslanika upoznajemo, o njemu i životu njegovom slušamo kako bi ga znali slijediti. Neophodne su jer je svakom muslimanu obaveza Poslanika upoznati. Obaveza je svakom od nas upoznati čovjeka koji kaže: „Svaki je vjerovjesnik imao po jednu uslišenu dovu. Drugi vjerovjesnici požurili su s dovama na ovom svijetu, a ja moju sam odložio za Sudnji dan kao zauzimanje za moj ummet“. /Muslim/. Zar ne treba upoznati čovjeka koji se ovoliko žrtvuje za čovjeka? Na tim manifestacijama, mevludima i sličnim, donosimo salavate, a ko na Poslanika donese jedan, Allah dž.š., na njega deset salavata donese. Prisustvujući mevludima povećava se naša želja za Resulom i postajemo spremniji čuti Poslanikovu riječ upućenu nama. Ta riječ poslanička vodi nas od kazne i vatre daleko. Naša srca otvorimo neka u njih ljubav prema najodabranijem među poslanicima nastani se, neka ga ispuni, jer srce je, ustvari, iman je, vjera i ljubav prema Poslaniku, jedini pokretač na djelo. Samo dobro djelo nas može spasiti. Seid ibn Musejjib prenosi od Abdurrahmana ibn Semure r.a.: „Sjedili smo jednog dana u Medini s Poslanikom pa nam on reče: „Sinoć sam usnio čudan san“, a snovi poslanički su istiniti. Poslanik kaže: „U nas poslanika oči spavaju a srca ne spavaju“. „U tom snu sam vidio čovjeka od mog Ummeta kojem je došao Azrail da mu uzme dušu, pa dođe njegova poslušnost roditeljima i udalji Azraila i čovjeku produži život. Vidio sam čovjeka od mog Ummeta koji je izložen patnji u kaburu, pa dođe njegov abdest i spasi ga. Vidio sam čovjeka kojeg su opkolili šejtani pa ga iz tog okruženja zikr spasi. Vidio sam čovjeka kojeg su opkolili meleki kazne, pa ga iz ruku njihovih namaz iščupa. Vidio sam čovjeka koji skapava od žeđi i kad god bi se izvoru približio bio je otjeran, pa dođe njegov post, napoji ga i žeđ mu ugasi. Vidio sam čovjeka koji je tminom i mrakom sa svih strana okružen, pa dođe njegov hadždž, te ga izvede iz mraka na svjetlo. Vidio sam čovjeka koji se rukama štiti i zaklanja od plamena vatre, pa dođe njegova sadaka i napravi pregradu između njega i vatre i načini hlad nad njegovom glavom. Vidio sam čovjeka koji se obraća vjernicima a oni od njega glavu okreću, tad se pomoli njegovo održavanje rodbinskih veza i reče:' O vjernici, on je čuvao rodbinske veze, pa pričajte i kontaktirajte s njim, te oni počeše s njim pričati i rukovati se'. Vidio sam čovjeka kojeg su uhvatili meleki, čuvari Džehennema, pa dođe njegovo naređivanje dobra i odvraćanje od zla, ote ga iz njihovih ruku i predade melekima milosti. Vidio sam čovjeka kako kleči a između njega i Allaha dž.š., je zastor, pa dođe njegovo lijepo ponašanje, uze ga za ruku i uvede kod Allaha dž.š.. Vidio sam čovjeka kojem se knjiga njegovih djela približava njegovoj lijevoj ruci, pomoli se njegov strah od Allaha, uze tu knjigu i dade mu je u desnu ruku. Vidio sam čovjeka čija je vaga dobrih djela lahka, pomoliše se njegova umrla i poginula djeca i uvećaše njegova dobra djela. Vidio sam čovjeka koji na ivici Džehennema stoji pa dođe njegova dova puna nade upućena Allahu dž.š., i spasi ga s te ivice. Vidio sam čovjeka kako pužući ide preko Sirat ćuprije pa dođe njegov salavat donesen na Poslanika, uspravi ga, učvrsti mu noge i spasi ga. I vidio sam čovjeka od mog Ummeta kako dolazi pred vrata džennetska koja se pred njim zatvoriše pa dođe njegovo iskreno izgovoreno Kelime i šehadet, otvori mu vrata i uvede ga u Džennet“. /Taberani/. Poslanik Muhammed a.s.. je prvi kojem će se vrata džennetska otvoriti. Ostavio je svoju dovu za Dan sudnji, brinući se za nas. Zauzimat će se za sljedbenike svoje pa učini sve da budeš dostojan Poslanikove dove u danu u kojem ništa drugo osim nje neće nam moći pomoći. Uzvišeni Bože, molimo Te, učini nas od onih koji će izvršavajući Allahove i Poslanikove naredbe i klonući se svega što zabranjuju biti od onih koji će u okrilje Tvoje ljubavi nastaniti se. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
09.12.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

30.11.2016.

POSLANIČE, SREĆU NAM DONOSIŠ

Ukoračili smo u Rebiu-l-evvel. Znam, svi znate da je to mjesec Mevluda. To je mjesec u kojem je čovječanstvo, ustvari svjetovi, počašćeni milošću Božijom jer Muhammed a.s., dolazi kao „RAHMETUN LIL ALEMIN“, Milost svjetovima. To je mjesec u kojem je, te godine slona, te godine kad je Ebreha odlučio porušiti Kabu, ugledano svjetlo koje obasjava krajeve daleke. Te godine, umjesto da bude srušena Kaba, srušio se Kisrin dvorac koji bijaše simbol nevjerstva i tiranije. Te godine, kad je odlučeno da se rušenjem Kabe, tog simbola tewhida ugasi svjetlo pravovjerja, ugasila se vatra kojoj se ljudi klanjaše. Svake godine Rebiu-l-evvel dolazi da nam važnost ovih događaja podcrta i da nas podsjeti na posebnost i veličinu čovjeka čije rađanje je bilo uzrok istim. Kroz vjekove sve, a njih se četrnaest naslagalo, čovječanstvo je crpilo pouku i napajalo se inspiracijom iz rebiulevvelskih događaja i Poslanikova života. Svjetlo, koje je tad, tog ponedjeljka, rebiulevvelskog dvanaestog dana zasjalo, svjetlo koje je Poslanik donio, kako on s.a.v.s., kaže, sija noću kao i danju, sija danas kao i onda. Pa iako imamo svjetlo, iako to svjetlo niti je, niti će na snazi gubiti, ipak sljedbenici tvoji Poslaniče nisu na svjetlima pozornice svjetske. Iako to svjetlo nije, niti će na jačini gubiti, ipak sljedbenici tvoji Muhammede nisu danas na pozornici osvijetljeni ni kao važan politički ni kao značajan ekonomski, ni kao interesantan znanstveni, centar i faktor. I mi ovdje u Bosni svjetlom riječi Božije smo počašćeni. Ona nam nudi sreću na Dunjaluku i spas na Ahiretu. Rebiu-l-evvel je prava prilika da analiziramo, jesmo li ostvarili dunjalučku sreću i koračamo li putem ka Allahovom zadovoljstvu. Sreća je kad čovjek ostvari unutarnji mir. Tog mira bez vjere u srcu i namaza u praksi nema. Poslanik čiji dan rođenja ćemo u ovom mjesecu obilježiti, kaže nam: „Ko čuva namaz, na Dunjaluku će imati nur a na Ahiretu spas, a ko ne čuva namaz niti će na Dunjaluku imati nur niti na Ahiretu spas“./Ahmed/. Sreća je kad čovjek ima skladan brak i sretnu porodicu. I skladan brak, i sretnu porodicu naći ćemo na onoj stazi kojom nas Poslanik vodi. Omladino naša draga, ako želite biti Poslaniku dragi i blizu njega, požurite u brak jer je on pola vjere a i zato što Poslanik opominje: „Brak je moj sunnet, a ko ne slijedi moj sunnet ne pripada meni“. Ništa mi, od velikog rebiulevvelskog događaja nećemo imati ako Poslanikovom stazom ne krenemo. Sreća je kad čovjek ima hairli, odgojenu djecu. Na tome voljeni Poslanik insistira posebno. Na tu žrtvu, da djecu odgojimo, nas podstiče snažno. Kazuje nam o djeci kao o trajnom dobru i savjetuje: „Ništa vi, o roditelji, ne možete djeci ostaviti bolje od lijepog odgoja“. Neka nas nastupajući Rebiu-l-evvel snagom svojih poruka inspiriše da se okrenemo istinskim vrijednostima. Neka nas rođenje Poslanikovo podstakne da se borimo da nam djeca budu i dunjalučki i ahiretski ponos. Neka svjetlo koje je tog davnog Rebiu-l-evvela obasjalo krajeve daleke, preko porodice, preko mekteba, preko džamije, preko škole i obrazovanja obasja put našoj djeci u sigurnu budućnost i ka bezbijednom boravištu. Sreća je kad živiš u uređenom društvu. To je ono društvo kojem se Poslanik s minbera obraća: „Tako mi Boga da je moja kći Fatima ukrala ja bih joj odsjekao ruku“. To je ono društvo u kojem nakon preuzimanja dužnosti halife, Ebu Bekr govori: „Najslabiji među vama je najjači kod mene“. To je ono društvo kojem iz mihraba govori Omer r.a.,: „I mazga da slomi nogu na neuređenim putevima Šama, i zato bi Omer bio kriv“. To je ono društvo kojem je vladar tako častan i pobožan da ga se meleki stide. To je društvo u kojem se ljudi natječu u dobru i dobročinstvu. U kojem žude da budu po dobru prepoznati i svjesni su da nije Dunjaluk cilj, cilj je Džennet. To društvo čine ljudi koji poruku ovog hadisi kudsija potpuno razumiju i žive. Poslanik prenosi od Gospodara svjetova: „Ljudima i džinima vijest veliku šaljem. Ja ih stvaram a oni obožavaju drugog. Ja im dajem opskrbu a oni zahvalni drugom. Najbolji rob je onaj koji je ponizan, a najlošiji kod Mene je onaj koji je ohol. Ja im nudim Svoju milost a neovisan Sam od njih. Oni izazivaju Moju srdžbu grijesima a ovisni su o Meni. Okupljeni u zikru su Moga sijela učesnici, pa ko želi u to sijelo neka Me se sjeća. Pokorni su Mi dragi, a griješnima nisam uskratio Moju milost. Ako Mi se pokaju, Ja sam njihov Voljeni. Ako odbiju pokornost, Ja ću im slati iskušenja da odstarnim mahane od njih. Jedno dobro djelo kod Mene vrijedi koliko deset i više, a jedno loše se računa samo kao jedno, a Ja i opraštam. Tako Mi Moje veličine i dostojanstva, ako Me zamole za oprost, oprostit ću im. Ko Mi krene kajući se, požurit ću prema njemu, a ko se od Mene okrene pozvat ću ga i reći: „Kuda ideš, zar imaš Gospodara poput Mene“? Uzvišeni Bože, pomozi nas da slijedeći Poslanika, put sreće i spasa pronađemo. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
02.12.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.


Noviji postovi | Stariji postovi

Gradska džamija Zavidovići
<< 05/2017 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
181394

Powered by Blogger.ba