Gradska džamija Zavidovići

Dobrodošli na moj blog na kojem cu ispisivati hutbe iz Gradske dzamije u Zavidovicima.

02.11.2016.

ZAŠTO NAM NIJE BOLJE?

Imamo bogatstva, rudna, šumska, vodne potencijale. Imamo plodnu i nezagađenu zemlju. Ne fali nam ni stručnih i pametnih ljudi, samo im treba dati priliku. Imamo vrlo ugodnu klimu što je blagodat neizmjerna. Ko bi nabrojao sve što nam je Bog dragi poklonio? Ipak, i uprkos svemu, stanje u društvu i državi je teško, siromaštvom i neimaštinom opterećeno, nezaposlenošću. Opterećeno poremećenim međuljudskim odnosima. U ljudima stanuje neka apatija i bezvoljnost da se problemu ide u susret, da se on savlada. Mnogi su u nekom iščekivanju, zbunjeno se okreću oko sebe i pitaju se, šta se to nama dešava? Hasan el Basri se suočio s pitanjem istim jer i u njegovom vremenu i društvu bijaše problema i pojava koje su uznemiravale i društvo na putu ka boljem, usporavale. Sagledavši stanje, taj velikan naš, reče: „Vi imate Objavu, slušate njene riječi i poruke, ali vaše ponašanje je daleko od tih poruka“. Braćo, nije Allah poslao Objavu da bi se mi takmičili, ko te Objave zna više i ko je ljepše uči i recituje? Jasno je, posve je jasno zašto je Kur'an tu među nama. „Da opomene onoga ko ima pameti i da zasluže kaznu nevjernici“. /Ja-sin, 70/. Mi smo razumom obdareni, pametni smo, nama je ta Opomena upućena. U njoj je propis o životu ispravnom. U njoj su granice sreće čovjekove. Ako granicu prekoračiš, ako Allahovu riječ zanemariš, sreća nestaje. U Objavi je zahtjev upućen čovjeku da vjeruje i dobra djela čini. Ponavljam, da vjeruje i dobra djela čini. Malo je ljudi koji ne vjeruju. Ako nas sve pitaš, jesmo li vjernici, bit će odgovor potvrdan kod gotovo svih. Ali šta je vjera, ako dobročinstva nema? Nama fali spremnost da gdje god je to moguće uraditi, dobro djelo uradimo. Samo u nas ima izreka da je bolje džaba ležat nego džaba radit. Ozbiljno je se zapitati, zar je moguće da vjernik, musliman tako misli i govori. Vjernik, musliman zna da nema dobrog djela, da je učinjeno džaba. Govoriti da je bolje džaba ležat nego džaba radit, može samo onaj koji potpuno zanemaruje Ahiret. Allahovo obećanje je istinito. On nam poručuje da nema dobrog djela koje neće biti nagrađeno, niti ima lošeg koje neće biti sankcionisano. Nerad i ljenost jesu loše djelo. Stanje u društvu nam kaže da mi već trpimo sankcije. „Vi ste na blagodatima nezahvalni, a Allah vas nebrojenim blagodatima obasipa“. I ovo je jedan od razloga zašto je nama ovako kako jest i zašto zbunjeno gledamo nekud i iz tog od nekud čekamo pomoć i rješenje. Zahvalnost je čovjekova obaveza. Ta zahvalnost kojom je obavezan, to nije samo riječ, el hamdulillah. Zahvalnost istinska, to je djelo. Djelom se, naravno dobrim, istinski zahvaljuje. Blagodatima se treba ispravno koristiti, i to je vid zahvale na njima. Allah nam je dao njive, livade i šume, potoke proveo kroz njih i izvore čiste vode dao. Koristimo li to? Možda smo to zapustili, a možda i uništili. Allah nam je dao zdravlje, tu blagodat neprocjenjivu. Poslanik nas podstiče da iskoristmo zdravlje prije bolesti. Iskoristi zdravlje brate i klanjaj dok si zdrav, dok možeš. Kad ne mogneš htjet ćeš, ali nećeš moći. Mi smo čuli našeg Poslanika da nam kazuje da nije isto vrijedan namaz obavljen sjedeći i stojeći. Nije problem kad ostariš, onemoćaš klanjat sjedeći, mora se klanjati kako god, ali iskoristi zdravlje. Iskoristi bogatstvo jer ko zna šta će biti sutra. Uplati sebi za Ahiret od blagodati dunjalučkih. Sadaka je čudo od dobrog djela. Zašto nam nije bolje? Evo skoro bijaše okupljanje na Čevljanovićima, još skorije vašer u Puračiću. Znate li braćo, da je petnaest autobusa iz našeg siromašnog grada išlo tamo. Zamislite braćo, da je neko stao pred taj džemat od sedam stotina i pedeset ljudi i tražio od njih da daju po deset km za svoje mjesto u Džennetu. Da je tražio za kuhinju sirotinjsku, za studente siromašne, za knjige školske. Da je tražio da nekog siromašnog mladića pomognemo da se oženi????? „Vi ne tražite oprost nakon što pogriješite“, i to je jedan od razloga, što nam je ovako kako jest, a nismo zadovoljni kako nam je. Griješimo, jeste svaki je čovjek griješnik, ali vjernik, on osim što griješi i kaje se, pa se učinjenom grijehu ne vraća. Našeg će te čovjeka često čuti kako sebe tješi da je Allah milostiv i da će mu oprostiti. Taj je naš brat svjestan grijeha svog ali ne izriče pokajanje, već oholo i drsko konstatuje da je Allah milostiv i da će biti unutar te milosti i za njega mjesta i bez tewbe. Zašto ti, o brate, od onoga koji prema tebi pogriješi tražiš izvinjenje? Zašto ti je stalo da ti se izvine i obeća da neće više? Ti tako, cijenjeni brate, zadovoljavaš svoj ego. Stalo ti je da kažeš da si bio u pravu i da je prema tebi učinjena nepravda. Allah dž.š., je neovisan, ništa mu od nas ne treba pa ni naša tewba. On, Milostivi na tu tewbu nas podstiče radi nas, radi naše sreće, radi našeg uspjeha, radi naše potrebe da nam život bude bolji. „Vi ne postupate prema onome što znate“, i zbog toga veli Hasan el Basri društvo je u krizi. Svi znamo šta je dobro a šta nije. Svi znamo šta je halal a šta haram. Svi znamo koji je put pravi a šta je stranputica. Znate, u Ezelu nas je Allah dž.š., pitao: „Zar ja nisam vaš Gospodar? Jesi mi svjedočimo, i to zato da na Sudnjem danu ne reknete Mi o ovome nismo ništa znali“. Mi o tome, kako treba urediti društvo, sve znamo. Mi tačno znamo zašto nam je ovako kako jest i zašto živimo u ekonomskoj nesigurnosti i političkoj konfuziji. Ko će moći od nas reći, nisam znao? „Vi ne uzimate pouku iz smrti vaših najdražih“, i zbog toga vi ste tu gdje jeste uzvikuje Hasan el Basri. Ta poruka je jednostavna i čovjekovu razumu za pojmiti lahka. Nema ništa važnije kad na tabutu budemo od djela dobrog. Onog dobrog djela koje si u vrijeme slobodno, dangubeći propustio učiniti. Zato, brate muslimanu, mijenjaj se i budi siguran da nipošto nije bolje džaba ležat nego džaba radit. Zanijeti sve što činiš da je u ime Boga pa ćeš i ovdje i tamo, srećan biti. Uzvišeni Bože, pomozi nas da se mijenjamo i ka Tvom zadovoljstvu korak svoj usmjerimo. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
04.11.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

19.10.2016.

NEĆE DRUGI, MI MORAMO!

Ibn Abbas r.a. prenosi da je Poslanik rekao: „Ko želi da bude najjači čovjek, neka se oslanja na Allaha. Ko želi da bude najplemenitiji i najčasniji čovjek, neka se boji Allaha. Ko želi da bude najbogatiji i najneovisniji čovjek, neka više vjeruje u postojanost i sigurnost onoga što je kod Allaha nego što vjeruje u postojanost onoga što on ima“./Nesai/. Od svih stvorenja Božijih jedino čovjek ne može bez rada opstati na zemlji. Od svih stvorenja Božijih jedino je čovjek osuđen na pečeno, jedino se on mora obući, jedino je njemu nužno učiti, školovati se, jedino on mora brinuti o sebi, ali jedino je on, čovjek, obdaren razumom, počašćen Objavom i stvoren tako da može raditi. Musliman zna da mora raditi i da je to farz. Radom, čovjek snaži sebe, poboljšava svoj status u društvu. Marljive društvo cijeni i poštuje, neradnike i lijene prezire. Kao što čovjek na putu spoznaje nije ostavljen da luta već mu je Objava data, Allah dž.š., čovjeka, trudbenika, vrijednog i požrtvovnog roba Svog ne ostavlja bez pomoći. Ima vjernik mogućnost uvijek da se na Allaha osloni. Allah dž.š., obećava, a obećanje Njegovo je istina, da će svakom ko se trudi, bori i žrtvuje na putu dobra, pomoći. Uzvišeni nam zapovijeda da se brinemo o sebi, zapovijeda nam da se trudimo, da se međusobno pomažemo i volimo. Kaže nam da smo braća i sestre, i sad zamislite braćo, kad bi se svi u dobru ujedinili i ono što je do nas učinili, sigurni budimo da pomoć Božija ne bi izostala. Evo u ovim danima nakon izbora u medijima najčešće slušamo preračunavanja ko u kojem Vijeću općinskom ima većinu a ko nema. Slušamo koji će načelnik moći komotno a koji teško vladati. Iz perspektive nas, nas običnih ljudi, čini se da je takva priča i pristup takav, potpuno nepotreban. Zar nismo svi većina kad treba biti koristan svome domu i Domovini? Zar nismo svi većina kad treba služiti svome rodu i narodu? Zar nismo svi na istoj strani kad treba napraviti put, popraviti školu, unaprijediti sport, kad treba studente stipendijom pomoći, kad treba grad urediti, u sela naša rasvjetu odvesti itd.. Naše bi, i ne samo naše, vijećnike zamolio da odu u Foču, Rudo, Čajniče... i da tamo spoznaju svu pogubnost njihovog poimanja većine i svu beznačajnost ko je iz koje stranke. Braćo, svi stanimo na stranu dobra, Allah dž.š., će nas pomoći. Neće Allah pomagati one koji se svađaju i oko ličnih interesa i nevažnih stvari prepiru. Od svih stvorenja Božijih jedino se od čovjeka zahtijeva da vjeruje i bogobojazan bude. Sve se Allahu pokorava, govori nam On. Sve Njega slavi, osim svi ljudi. Ne slave Svevišnjeg ljudi svi. Među ljudima ima nezahvalnih, ima blagodati podarenih nesvjesnih. Ima onih koji se ponašaju kao da su neovisni od svoga Stvoritelja. Od nas se traži bogobojaznost jer samo mi možemo griješiti. Druga stvorenja Božija ne griješe, ili nemaju moć rasuđivanja pa neće odgovarati. Ako želiš biti plemenit i častan ima uslov jedan, budi bogobojazan. Šta je brana između tebe i grijeha osim strah od Boga i svijest o odgovornosti? Ništa osim svijest, spoznaja da te Allah gleda, da sve zna i da će te za taj skriveni grijeh pitati, te ne može od grijeha odvratiti. Častan je čovjek kome se vjeruje na riječ – bogobojazni znaju šta je obećanje. Častan je onaj koji je povjerljiv – bogobojazni znaju šta je emanet. Častan je onaj koji je pošten – bogobojazni znaju šta je vjera. Častan je onaj koji je vrijedan i marljiv – bogobojazni znaju da je to farz. Braćo, vrijeme je, krajnje je vrijeme, da u društvu afirmišemo vrijednosti, da cijenimo poštenje, rad, iskrenost, povjerenje. Braćo, vrijeme je da se prestanemo nadati i da prestanemo vjerovati da će nas neko od neprijatelja štititi. Samo nas naša bogobojaznost može od šejtana sačuvati. Samo nas naš požrtvovan rad i iskren pristup poslu i obavezama može sačuvati od novih zala i nevolja. Ako mi budemo dobri, bogobojazni, Allah dž.š., je svemoćan, On će se pobrinuti za našu sigurnost i budućnost. On zna i kako i može sve. Ne živimo u zabludi! Nije nas niko zaštitio od topova, od genocida, nije nas niko zaštitio od progona, niko nije spriječio podjelu ove zemlje. Nije nas niko zaštitio od referenduma. Zar bi nas neko zaštitio od nestanka? Poručuje Poslanik:, vjeruj, čvrsto vjeruj, budi bogobojazan i bori se, u tome je tvoja čast i tvoj ponos. Od svih stvorenja Božijih jedino čovjek ima potrebu gomilati imetak, samo on gradi i kupuje i ono što mu ne treba. Ta pohlepa čovjeka vodi u grijeh. On prisvaja tuđe na nedozvoljen način, krade, gazi u korupciju... Evo u ovom, na početku, citiranom hadisu Poslanik nas pita, šta je sigurno? Ono što si sakupio i po bankovnim računima rasporedio, ono što si sakupio i u bespotrebne kuće i vikendice skrho, ili ono što je kod Allaha? Sigurno je samo ono što je kod Allaha. Znam, da to svi znamo. Ali je isto tako istina da se niko ili skoro niko od nas tako ne ponaša. Evo šta je Lukman mudri sinu oporučio: „Ne bavi se Dunjalukom, uzmi od njega samo koliko ti treba. Gospodaru robuj koliko ti On treba. Za Ahiret radi onoliko koliko bi htio da na njemu živiš i uživaš, a griješi onoliko koliko si spreman podnijeti kaznu“. Uzvišeni Bože, osnaži nas u tewekkulu, povećaj nam bogobojaznost i učvrsti u vjerovanju. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
21.10.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

12.10.2016.

BRAK JE POSLANIKOV SUNNET

S brojnim problemima i izazovima se susreću društva. Neki su tako ozbiljni da ugrožavaju same temelje istog. Ni naše društvo nije pošteđeno teških izazova ali nažalost nije osposobljeno nositi se s njima niti ima plan kako problem preduprijediti. Jedan od problema koji je, bez sumnje, aktuelan širom svijeta, zapadnog posebno, je kriza braka i porodice. Statistički podaci u našoj zemlji su vrlo zabrinjavajući i zovu nas na buđenje kako bismo ovaj problem ozbiljno shvatili i prišli mu na krajnje promišljen način. Od nas se očekuje da u skladu sa propisima naše vjere djelujemo. Zadaća nam je svima da naređujemo dobro a od zla odvraćamo. Ima, braćo, opština u našoj zemlji u kojima je u protekloj godini bilo više razvoda nego vjenčanja. Broj razvoda braka na nivou cijele države iz godine u godinu se povećava. U 2008-oj ih je bilo 1369 a u 2014-oj 2600. Šta je brak? Islamski pravnici ga definišu kao ženidbeni ugovor prema šeriatskim propisima zaključen između muškarca i žene njihovom slobodnom voljom čime stiču pravo da žive u halal intimnom odnosu. Islam, vjera naša uzvišena, nekim ljudima je brak naredila, nekim preporučila a nekim zabranila. Brak je obligatna dužnost, farz, onoj osobi koja je materijalno zbrinuta a nije u stanju sačuvati se od bluda. Brak je preporučen, mustehab, osobi koja ima materijalne uslove za normalan bračni život a sigurna je da neće otići u grijeh. Brak je zabranjen, haram, onome ko se može ustegnuti od grijeha a škrt je i ne bi omogućio supruzi normalno življenje kao i osobi koja boluje od neke neizliječive, zarazne, venerične bolesti, pa ne bi mogao izvršavati svoje bračne dužnosti. Zašto je broj sklopljenih brakova u našim selima i gradovima sve manji? Mnogo je faktora koji na to utiču. Ne treba zanemariti ni ekonomsku situaciju, ali jedan od ključnih je ne poštivanje propisa naše vjere i slobodno stupanje u intimni odnos prije braka. Ponekad se ima dojam da taj čin naši ljudi uopće ne doživljavaju kao grijeh, a grijeh je to, i to ne bilo kakav, već veliki. „Ne približavajte se bludu“, zapovijeda naš Gospodar a potom iznosi i razloge zašto: „jer je to razvrat kako je to ružan put“./Isra,32./. Brak je cijenjena braćo, posebno se obraćam mladima, Poslanikov sunnet. Trojica su ljudi došla Poslaniku pitati o ibadetu i pobožnosti. Jedan od njih je rekao da klanja po čitavu noć. Drugi je rekao da posti svaki dan. Treći reče da se uopće neće ženiti. Poslanik ih je saslušao, prekorio i rekao: „Ja postim ali i mrsim, klanjam ali i spavam i oženjen sam“, pa dodao: „Ko se ne pridržava moga sunneta, on ne pripada meni“. Brak je najbolji čuvar morala, zdravlja, porodice i društva. Poslanik nas je podučio da je nedopustivo da musliman bježi sa pozornice života i da se povlači u ibadet. Traži od nas da se uhvatimo u koštac s problemima koje život nosi i da ispunjavamo svoje društvene i porodične obaveze. Rekao je: „Ko se oženi, taj je sačuvao dvije trećine vjere“. Ovako je Poslanik reagovao prema onima koji su od braka bježali u ibadet. Šta bi rekao danas onima koji u brak ne stupaju, ne zbog želje da imaju više vremena za ibadet, već zbog činjenice da ono što je u braku halal nalaze izvan te institucije pa za brakom nemaju ni potrebu a zanemaruju činjenicu da to što čine je grijeh i to takav da u momentu tog griješnog čina iman ih napusti. Za šest godina, od 2008-2014, broj razvoda se u našoj zemlji udvostručio. Zašto? Jedna bračna savjetnica odgovara na ovo pitanje. Ovo je njeno iskustvo: „Mladi ulaze nespremni u brak, imaju nerealna očekivanja i brak idealiziraju. Nemaju spremnosti na kompromis, iskrenosti i fali im otvorena komunikacija. Tu su i problemi u široj porodici, te različiti odgojni stilovi i ekonomska situacija. Žene su danas obrazovane, zaposlene, ekonomski su neovisne i lakše se odlučuju na razvod nego ranije kad su bile ekonomski ovisne o mužu te primorane podnositi i različita zlostavljanja“. Da ne bi došlo do razvoda braka tako lahko i zbog bezazlenoga problema nužno je slijediti uputu naše vjere. Izbor bračnoga druga je važan za sretan i stabilan brak. Poslanik nas uči da se bračni drug bira po kriteriju, ljepote, porijekla, bogatstva i odgoja. A zatim preporučuje: „Opredijeli se za onu, onog, koja je, koji je, najboljeg odgoja“. „Ko se oženi zbog bogatstva, Allah će mu povećati siromaštvo“, obećava Poslanik. Ne mora to značiti da neće imati novca i imetka. Možda će imati i previše ali će imati i osjećaj nezadovoljstva. „Ko se oženi zbog porijekla, ugleda, Allah će ga poniziti“. Nije nevažno porijeklo bračnog partnera, ali je odgoj važniji. Zar Nuhov sin nije idealnog porijekla bio? Ljepota, cijenjena omladino, to je osobina koja stanuje u osobi, jer svi ćemo kroz vrijeme izgubiti vanjsku ljepotu. Osvojit će nas bore, osijedit će nam kosa, pogubit ćemo zube, nestat će naše snage, ali ljepota koju nam daje odgoj nećemo izgubiti bez obzira na protok vremena . Ta se ljepota starenjem uvećava. Statistike kažu da je najviše razvoda u našoj zemlji nakon petnaest i više godina braka. Možda bi tu pojavu neobičnu mogla objasniti ova naša bosanska mudrost koja kaže: „Kad se muž razboli, žena se oko njega svije, a kad se žena razboli njega ni briga nije“. Može biti da mnogi muškarac u ženi vidi samo objekat za vlastito zadovoljenje. Ako se budemo rukovodili preporukom Poslanikovom, i odgoj pri izboru bračnog druga stavljali na prvo mjesto, nećemo biti nespremni za brak, nećemo imati nerealna očekivanja, bit ćemo sposobni na kompromis, bit ćemo iskreni jedno prema drugom, imat ćemo zdravu komunikaciju i znat ćemo se nositi sa svim izazovima i iskušenjima, pa i ekonomskim. Znat ćemo da je i brak ibadet i znat ćemo da iz braka možemo osvojiti trajno dobro jer je jedna od svrha braka porod a dobro odgojeno dijete je, trajno dobro. Na kraju recimo da razvod braka nije zabranjeno, već Bogu najmrže dozvoljeno djelo. Znači može se desiti, ali samo onda kad je taj čin jedini izlaz. Uzvišeni Bože, pomozi nam da budemo uzorni muževi i odgovorni očevi. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
14.10.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

05.10.2016.

AŠURA NAM DOLAZI DA NAS OPOMENE

Prema predaji koju bilježi Ahmed u Musnedu 10. dan Muharrema, Ašure dan, je onaj u kojem se lađa Nuhova na brdu Džudijj usidrila. O tom događaju Bog Uzvišeni govori: „I kad je zapovijed Naša pala i voda s površine Zemlje prokuljala, Mi rekosmo. „Ukrcaj u lađu od svake životinjske vrste po par jedan i čeljad svoju, osim onih o kojima je bilo govora, i vjernike, a malo je bilo onih koji su s njim vjerovali“. I on reče: „Ukrcajte se u nju, u ime Allaha neka plovi i neka pristane! Gospodar moj uistinu, prašta i samilostan je“. I ona ih je ponijela valovima velikim kao brda i Nuh zovnu sina svoga koji se nalazio podaleko:“ O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima“. A on reče:“Skloniću se na kakvo brdo koje će me od vode zaštititi“. „Niko danas Allahove kazne neće pošteđen biti osim onoga kome se On smilovao“: reče Nuh, i val ih razdvoji i on potopljen bi. I bi rečeno: „O Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o nebo, prestani“! I voda se povuče i ispuni se odredba, a lađa pristade na brdu Dždijj, i bi rečeno: „Daleko nek je narod nevjernički“./Hud, 40-44/. Kako nam prenosi ibn Abbas, a bilježi Buharija, Poslanik je u Medini zatekao sinove Israilove kako dan Ašure poste, pa ih je upitao: „Zašto“? Rekli su: „ Ovo je poseban dan, dan u kojem je spašen Musa i narod Jevrejski od njihova neprijatelja pa ga je Musa a.s., postio“. Poslanik je rekao: „Meni je Musa a.s., bliži nego vama“, pa ga je i Muhammed a.s., postio i nama preporučio da postimo“. O tom događaju Bog Uzvišeni govori: „Još davno prije njih, Mi smo faraonov narod na iskušenje stavili, kad im je došao plemeniti Poslanik. „Ispunite prema meni ono što ste dužni, o Allahovi robovi, ja sam vam Poslanik pouzdani i ne uzdižite se iznad Allaha, ja vam doista donosim dokaz očevidni, i ja se obraćam i svome i vašem Gospodaru da me ne kamenujete, a ako mi ne vjerujete, onda me na miru ostavite“. I on pozva u pomoć Gospodara svoga: „Ovo je doista narod nevjernički“! „Izvedi noću robove moje za vama će potjera poći i ostavi more neka miruje, oni su vojska koja će zaista potopljena biti. I koliko ostaviše bašča i izvora, i njiva zasijanih i dvorova divnih i zadovoljstava koja su u radosti uživali, tako to bi, i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili. Ni nebo ih, ni Zemlja nisu oplakivali i nisu pošteđeni bili, a sinove Israilove smo ponižavajuće patnje spasili od faraona, on je bio gord, jedan od onih koji su u zlu svaku mjeru prevršili“. /Duhan, 17-31/. Dan Ašure je u utorak. Kao i svake i ove godine nam dolazi da ova dva događaja aktuelizira, da nas na njih podsjeti i da nas motiviše da iz njih pouku crpimo. Nuhov poziv upućen sinu da u lađu uđe, poziv je koji je svakom čovjeku upućen, jer izvan te, po Božijoj uputi, i nadzoru Božijem napravljenoj lađi, nema spasa. Allah dž.š., nas poziva da ukoračimo u tu lađu spasa: „O vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama šejtanovim, on vam je zaista neprijatelj otvoreni. A ako skrenete nakon što su vam došli jasni dokazi, onda znajte da je Allah silan i mudar“./Bekare,208-209./. Gdje je spas, ako se u lađu ne uđe? Za Nuhova sina, nije bilo spasa izvan lađe. Čovječe, posmatraj primjer Nuhova sina neposlušnog i nauči, upamti. Svaki čovjek Bogu neposlušan neće se spasiti. Nuhovom narodu je došao dan u kojem je spasa bilo samo za vjernike, samo za one koji se u lađu ukrcaše. Svi ćemo dočekati dan kad će samo vjernici biti spašeni, to je Dan konačnoga suda. Čuo je Nuhov sin poziv očev, ali se ne odazva. I narod Nuhov je poziv Poslanika svoga čuo, ali oni prste u uši stavljaše i odjećom se pokrivaše da ne čuju i ne vide. Čuješ li ti ezan? Gdje se skloniš, pa se ne odazoveš? Odazovi se! Na sedždu pani, a cijela zemlja je mesdžid. Nije realno da se na svaki poziv ezana odazoveš dolaskom u džamiju ali jeste obavezno da na sedždu paneš jer ta sedžda to je tvoja lađa čvrsta. Nisu ekseri i daske od kojih Nuhova lađa skovana bi davali joj čvrstinu. Njena čvrstina i bezbijednost njena bijahu u ruci Božijoj. Ona je u ime Allaha plovila i pristajala a vjera ljudi koji u nju uđoše, tu joj čvrstinu i sigurnost obezbijediše. I naš tabut od eksera i dasaka je. Svi ćemo na njemu Bogu u susret zaploviti a siguran u plovidbi i na bezbjedno mjesto će pristati samo onaj ko sa sobom čvrstu vjeru i dobra djela ponese. Siguran će biti onaj kome na tabutu društvo bude namaz jer pouzdano znamo da je on prvo za šta će nas pitati. Nema mjesta na koje se u Danu konačnoga suda od odgovornosti može pobjeći. Bit će siguran samo onaj ko se Poslanikovu pozivu da Istinu slijedi odazove. Ašure dan, deseti Muharrem, u kojem je Nuh i vjernici spašeni uzvikuje nam: spasi se, u lađu spasa, Islam, uđi, a Islamu je namaz temelj. Put kojim je išao Musa i narod Izraelski je put kojim ide narod svaki na putu do vlastitog dostojanstva. I kad se Israilovi sinovi od faraona spasiše i u danu Ašure preko mora suhim putem pregaziše, oni se ne oslobodiše od poroka, od grijeha, pa su do obećane zemlje morali još dugo hoditi i na sigurnu kuću još dugo čekati. Ašure dan nam dolazi da iz ovog događaja mi pouku crpimo i da nipošto nakon što smo kroz sva iskušenja rata u kojem smo na nestanak bili osuđeni prošli, da se nipošto zlatnom teletu, simbolu robovanja dunjaluku ne okrenemo. Ašure dan nam poručuje: nastavite ići putem spasa. Nemojte nakon što ste pronašli put i preko mora rata prešli, nemojte pohlepi, mržnji, zavidnosti, svakovrsnom grijehu i poroku dopustiti da vaš korak ka sigurnosti ka prosperitetu ka zemlji obećanoj uspori. Ašure dan poručuje nam: spasite se, ne robujte dunjaluku, pokoravajte se Gospodaru i Dunjaluka i Ahireta jer je to jedini način da živite sretno na oba svijeta. Uzvišeni Bože, našu borbu za zemlju obećanu, Bosnu, pomozi i uspjeh nam daj, a našu plovidbu na tabutu putevima berzahskim učini sigurnom i daj da na Ahiretu ta naša lađa pristane kod džennetskih izvora, gdje za vjernike ima sve, i više od toga. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
07.10.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

28.09.2016.

PRISEGNIMO POSLANIKU NA VJERNOST

Musliman je neprekidno u ratu. Šejtan ga napada sa svih strana i sredstvima svim. Ima taj prokletnik samo jedan cilj, zavesti čovjeka na krivi put i u vječnu patnju ga odvesti. Allah dž.š., nas upozorava, govori nam o tom šejtanskom naumu i opominje nas da nam je šejtan neprijatelj pa da ga neprijateljem i držimo. Čovjek je tijelo i duša. Neprekidna je čovjekova borba da načini i održi ravnotežu između Dunjaluka i Ahireta. Šejtan uljepšava grijeh, uljepšava Dunjaluk i podstiče nas da odgađamo činjenje dobra za sutra. Musliman zna, jer je u Objavi čitao, da obaveze mora ispuniti na vrijeme i da svako odgađanje može biti pogubno. Poslanika su pitali, koje je najbolje djelo? On je rekao: „Namaz u njegovo vrijeme“. Dakako da se ovdje ne misli samo na obavljanje namaza u namaskom vremenu već i da čovjek u životu počne klanjati na vrijeme. Vrijeme namazu je od sedme godine života. Dolazi nam hidžra i podsjeća nas na zakletvu Poslaniku koju mu ispod stabla dadoše oni koji Allahovo zadovoljstvo stekoše. Zakleli su mu se na pokornost u pogledu rata. Poslaniče, i mi se zaklinjemo iščekujući mlađak mjeseca Muharrema da nećemo pokleknut u borbi protiv šejtana. Musliman je poslušan Bogu i Poslaniku i bezpogovorno izvršava zapovijeđeno. Čini to i kod kuće i na putu i u zdravlju i bolesti. Poslušan je Stvoritelju i u muci i rahatluku, i kad mu je lijepo i kad mu je teško. Nije tajna, svima nam je znano, da svi ljudi u muci, u nevolji i teškoći Stvoritelja svjetova traže i od Njega izlaz i rješenje mole. Takva je priroda ljudska. Čak su, Allah dž.š., nam o njima govori, i oni koji su se toliko oholili da su se božanstvima smatrali, u teškoći ponizno Boga molili. Poslanik nas upućuje, kako da ispravno postupamo i kako da zadovoljstvo Božije zaradimo. Rekao nam je : „Sjećejte se Allaha dž.š., kad vam je lijepo. Allah dž.š., će se vas sjetiti u teškoći“. Dolazi nam hidžra. Oni s kojima je Allah zadovoljan, a na vjernost su se pod stablom zakleli, tom zakletvom su prihvatili da poslušnost i bezpogovornost bude njihov put. Poslaniče Božiji, iščekujući mlađak mjeseca Muharrema, zaklinjemo se tebi da ćemo Allahu i Miljeniku Njegovu poslušni biti i bez imalo teškoće naređeno živjeti. To od nas hidžra traži. Musliman se nesebično daje na putu dobra i za dobro. Zna musliman da je Dunjaluk kratka vijeka i da ako se ne proživi u pokornosti izgubljeno je vrijeme. Jest, vremena Mi, kune se Stvoritelj, na gubitku je čovjek osim ako vjeruje i čini dobro. Oni koji su došli pod stablo da Poslaniku zakletvu dadnu, obavezali su se na nesebičnost i darežljivost. Obavezali su se da će u granicama mogućnosti svojih činiti dobro za zajednicu, za Državu i da će od onoga čime su opskrbljeni pomagati unesrećene i potrebne. Dolazi nam mlađak mjeseca Muharrema, dolazi nam hidžra. Dolazi nam da nam kazuje o ljudima s kojima je Allah dž.š., zadovoljan te da nas podstakne da i sami Poslaniku se zakunemo i obavežemo da ćemo se u dobru natjecati i darežljivošću se okititi. Nije brate sitnica lijepa riječ, nije sitnica uklonuti smetnju s puta, nije sitnica priteći u pomoć bratu, komšiji. Ne postoji malo, beznačajno dobro djelo. Poslanik nam je govorio o ženi koja je berući trunje po džamiji zaradila Džennet. Govorio nam je o griješnici koja je spašavajući žednoga psa, spasila sebe. Govorio nam je da je u Džennetu vidio čovjeka koji je tamo stigao jer je uklanjao smetnje s puta. Musliman se čuva tuđeg haka. Vrlo mu je stalo da ne uzurpira ničije pravo i ne ugrozi nikoga. Poslanik nas upozorava: „Ko prisvoji tuđe pravo, pripada mu vatra a zabranjen mu je Džennet. Ashabi upitaše:'Ako je prisvojeno neznatno, malehno? Poslanik kaže: „Tamam bila grančica gorkog drveta erak“. Poslanik se na Akabi, pod stablom sastao s ljudima s kojima će ubrzo trebati kad u Medinu stigne praviti državu. Niko je nije sagradio, ustabilio i stanovnike njene sretnim učinio, ako je u njoj bilo obespravljenih, unesrećenih, ako je u njoj bilo privilegovanih i onih koji su iznad zakona bili. Zato se od njih traži da se zakunu da neće ničije pravo ugroziti, nikoga oštetiti. Iščekujući mlađak mjeseca Muharrema, hidžru iščekujući, braćo, radi naše sreće i sreće i budućnosti naše djece, zakunimo se Poslaniku da nećemo ničije pravo ugroziti i nikoga svjesno i namjerno oštetiti. To od nas hidžra traži. Musliman svugdje i uvijek govori istinu. Allah dž.š., to od nas zahtijeva i onda kad to nije u interesu nas i naših najbližih. „Laž, to su vrata licemjerstva“, opominje Poslanik. Ko može graditi normalno, zdravo, stabilno društvo sa licemjerima i neiskrenim ljudima? Zato Poslanik traži od skupine pod stablom da se zakunu da će iskrenost i istinoljubivost biti njihovo opredjeljenje i njihov put. I bilo je. I zato su mogli biti tako jaki da koračaju iz pobjede u pobjedu i da budu cijenjeni i poštovani i od prijatelja i neprijatelja. Iščekujući mlađak mjeseca Muharrema, a s njim nam dolazi hidžra, i mi se obavežimo da ćemo uvijek istinu govoriti, za istinu se boriti ma koliko to bilo teško i izazovno. Znajmo da je svaki drugi izbor i svaki drugi put teži jer ne donosi uspjeh a niko baš tako lahko ne podnosi neuspjeh. Siguran sam da svi i kao pojedinci i kao društvo uspjehu stremimo. Na tom putu tebi se Poslaniče zaklinjemo da ćemo istinu govoriti i za istinu se boriti jer je to jedini način da ovdje živimo sretno a na Ahiretu budemo spašeni i u društvu Tvojih iskrenih robova. Još su se oni pod stablom Poslaniku zakleli da će biti borci na putu istine i promovirati vrijednosti naše vjere bez straha od ičijeg prigovora. I mi Poslaniče vjerujemo da su vrijednosti naše vjere neupitne i iščekujući mlađak mjeseca Muharrema molimo Svevišnjeg da nas učini snažnim i odlučnim na pravom putu i da budemo neustrašivi u življenju i promoviranju Njegove riječi i Poslanikova sunneta. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
30.09.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

21.09.2016.

IZBORI I HIDŽRA

Drugog Oktobra je prvi Muharrem. Započet će nova 1438. h.godina. Svi znamo da je događaj Poslanikove hidžre iz Mekke u Medinu označio početak našeg kalendara. Taj događaj je značio svakovrsnu promjenu i početak je jedne nove ere, jednog novog kalendara. Poruke hidžre su svevremene. Snaga njenih poruka je neiscrpna i upravo zato se mi svake godine radujemo, novoj godini kako bi porukama hidžretskim osnažili sebe na putu Istine i učvrstili svoj korak na putu ka Allahovom zadovoljstvu. Vjera nas uzvišena uči da se ništa nikad ne događa slučajno. Allah dž.š., svime upravlja i sve određuje i sve sa svrhom i smislom stvara. Nema slučajnosti ni u činjenici da se u prvom danu nove hidžretske godine, ove godine u našoj Domovini održavaju lokalni izbori. Siguran sam da u tom poklapanju ova dva značajna događaja ima poruka koje trebamo isčitati i ima pouka koje trebamo usvojiti. Jeste, s hidžrom je Poslanik i ashabi mu u Medini udarili temelje državi i na tim zdravim temeljima izgradili je čvrstu i stabilnu. Toliko je bila čvrsta i stabilna da se pred njenom snagom tresla i Perzija i Vizantija a okolna plemena i naselja diveći se toj snazi su hrlili u savez s Poslanikom i širili granice i povećavali moć Države. Glavni adut iz kojeg je Poslanikova država crpila snagu bili su ljudi. Ljudi koji su svakim svojim gestom i činom svakim doprinosili da država bude jača i snažnija. Oni su sebe i sve svoje znanje za nju žrtvovali. Uvijek su njen i zajednički interes stavljali ispred svog. Takvi ljudi su mogli načiniti tu zdravu zajednicu i snažnu državu koja će postati simbol pravednosti, jednakosti, istih šansi za sve, koja će postati simbol države koja je sposobna svoje građane držati na okupu i štititi ih od zla i nesreće. Ponavljam, snaga jedne zemlje su ljudi. Neki je ashab zažalio što nema punu kuću zlata i srebra pa da to bogatstvo dijeli na Božijem putu. Omer r.a., slušajući njegovu želju a znajući šta je istinska i prava vrijednost i koji je način da se čvrsto stoji na pravom putu reče: „Da je meni punu kuću sposobnih ljudi pa da s njima gradim jaku i bogatu državu“. Mnogo je ljudi u našoj zemlji krenulo u borbu da preuzmu odgovornost za našu budućnost. Bore se da na svoja pleća preuzmu teret brige za naše zajedničko dobro. Treba cijeniti i poštovati tu njihovu hrabrost i njihovu odlučnost da svoje vrijeme, snagu i sve svoje sposobnosti stave u službu zajednice, u službu našeg zajedničkog dobra. Sigurno je da među njima ima i onih koji u toj borbi vide samo priliku za sebe. Na nama nije da proničemo u ljudske namjene, da čaprkamo po njihovim nijjetima jer mi to i ne možemo. Možemo samo reći da je teško onom ko zloupotrijebi ono što pripada svima. Neka ne misle ljudi kojima je lični interes i vijećnički paušal jedini motiv za borbu da će pred Gospodarom svjetova proći bez posljedica. Ja, međutim, ne želim govoriti o onima čije slike i poruke možemo vidjeti na svakom koraku diljem drage nam Domovine. Želim govoriti o narodu i narodu reći šta to poklapanje hidžre i izbora poručuje i kakvu nam pouku daje. Poslanik je rekao da je svih nas hidžra u odricanju od onoga što je loše, ružno, zabranjeno. Rekao je: „Muhadžir je onaj ko se udalji od harama“. Ne mijenjaju izbori stanje u našim porodicama, selima, gradovima. Koliko ih je do sad održano pa ipak nismo svjedočili nekim izuzetnim, divljenja dostojnim promjenama. Često se samo mijenjao život onih koji su izabrani. Promjena u nama, promjena nas, to se mora desiti da bi vidjeli promjenu oko nas. Poslanik je imao ljude koji su ostavili sve što ne valja i koji su shvatili da je dobro djelo učinjeno radi višeg cilja, radi Ahireta, jedino blago i trajno je. Trebaju li se desiti izbori da bi mi svi zajedno brinuli o dobrima i bogatstvima naše zemlje. Mi to možemo i sad, mogli smo i jučer, ali mi svi volimo bježati od odgovornosti i svu svaljivati na one koje smo izabrali a koji su se dobrovoljno i svesrdno ponudili da nam služe. Dobra i bogatstva naše zemlje su ogromna, ali često i beskorisna. Kome ovog trenutka koriste zapuštene njive i livade, kakva je ovog trenutka Zemlji i narodu našem korist od nereda u našim šumama od zagađenih naših rijeka i drugih vodotoka? Dobra naše zemlje su fabrike koje su građene desetljećima a sada su im na kapijama katanci a tik uz mašine im raste trava i korov. Sve jedno je ko će u prvom danu hidžretske godine preuzeti brigu za naše zajedničke poslove ako ćemo se mi kao narod, kao zajednica oglušiti o poruke hidžre i ostati uz stare navike i ništa u životu svom ne mijenjati. A hidžra nas uči da moramo da bi nam Država bila jaka kakva je bila ona Poslanikova čiji temelji su hidžrom udareni, sami sebe hraniti a to znači njive i livade, zemlju našu oživjeti. Hidžra nas uči da trebamo svakog dana snažiti a to možemo ako uspostavimo red u društvu, ako zaštitimo naša bogatstva kao što su šume i ako se prema vodi, tom resursu za kojim svijet vapi odnosimo islamski. Kakav je smisao ovih svađa, prepirki i podmetanja među kandidatima? Kakav je smisao napadanja jednih drugih i međusobnih omalovažavanja? Vaša borba, cijenjena braćo i sestre, nije borba za vas, to je borba između vaših ideja. Ako i ne prođeš na izborima, ako ljudi ne prepoznaju ovog trenutka vrijednost tvoje ideje, to te ne amnestira od borbe. Obavezan si nastaviti se boriti da ideje koje su dobre, koje donose dobro svima sprovedeš, oživiš preko onih koji su počašćeni da upravljaju našim zajedničkim dobrima. Ne možeš i ne smiješ biti protiv dobre ideje samo zato što dolazi iz tuđe partije. Sve jedno je braćo, ko će u danu prvom nove hidžretske godine preuzeti brigu o nama ako ćemo mi ostati isti i ako ćemo opet misliti da je nečiji tuđi posao i nečija tuđa briga urediti i uređenim čuvati naše zavičaje, naše okruženje. Kakvoj promjeni se možemo nadati ako će poslodavac opet ignorisati prava radnika a radnik opet u poslodavcu vidjeti svog neprijatelja. Nama treba istinska promjena. Donosi nam je hidžra a to je promjena u nama. Bez te promjene neće se desiti ništa bolje. Koliko je do sada bilo izbora, koliko se promijenilo ljudi kojima smo povjeravali naše zajedničke poslove? U nedjelju, prvog Muharrema, izaberi koga hoćeš. Slobodan si, sigurno imaš neke kriterije po kojima ćeš vrijednovati kandidate. Da bi izbori donijeli promjenu, da bi donijeli dobro svima, našoj djeci, mi u tom danu, prvom nove hidžretske godine, a to je ove godine i dan izbora, moramo izabrati vlastitu promjenu, promjenu svijesti. To podrazumijeva da konačno svi shvatimo i prihvatimo da to što je državno nije tuđe, već naše i da se za to svi moramo boriti i svi imati isti cilj, to unaprijediti. Promjena koju u prvom danu nove hidžretske godine moramo doživjeti, a hidžra je donosi je ostavljanje grijeha, okretanja leđa haramu, objava rata svemu što uništava našu zajednicu, dovodi u pitanje našu budućnost. Iz dinastije Umejevića bio je i halifa Hadžadž ibn Jusuf. Bio je strog, okrutan, nepravedan. Upitaše ga, zašto nije pravedan kao Omer ibn Hatab? On im reče: „A zašto vi niste pobožni kao Omerovi savremenici, Poslanikovi ashabi“. Neće izbori promijeniti stanje u našim porodicama, u kućama, u selima i gradovima. Mi se moramo promijeniti i moramo prestati čekati da će neko nekad riješiti naše probleme. Eto, potpisan je i adaptiran sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Eto, usaglašen je mehanizam koordinacije. Eto, sprovode se tačke plana reformske agende. Je li zbog svega nabrojanog neko došao da ti uredi i pokosi njivu sredi avliju i mezarje? Hoće li iko doći da ukloni ostruge koje sa živica napadaju seoske puteve, da ukloni smeće koje smo po divnim krajolicima drage nam domovine pobacali. Drugog okrobra je prvi Muharrem. Započet će nova hidžretska godina a hidžre je poruka da svi mi imamo priliku muhadžiri biti i nagradu muhadžirsku imati. Tom cilju vodi ostavljanje grijeha, ružne navike i borba za dobro svih. Da ne biješe hidžre, ne bi bilo Poslanikove države. Ako se nama ne desi hidžra, ako nam se ne desi promjena u nama, pitanje je šta će biti s naše države. Na izborima glasaj slobodno, glasaj po svojoj savjesti. Sigurno je da među tim stotinama kandidata ima onih kojima je želja služiti narodu i domovini radi Božijeg zadovoljstva. Budi siguran da nisi tim potezom olovke ni okrčio njivu ni posadio voćku, ni uklonio smetnju s puta. To ti bijaše obaveza i prije i poslije izbora, to ti bijaše obaveza kao muhadžiru jer smo kao muslimani svi dužni boriti se za zajedničko dobro i služiti narodu i Domovini. Uzvišeni Bože, pomozi nas da poruke koje nam poklapanjem drugog Oktobra i prvog Muharrema šalješ razumijemo i iz toga pouku uzmemo . Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
23.09.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

24.08.2016.

KRAJ KABURA POSLANIKOVA

Bilježi se da je Ibn Abbas rekao:“Neki je židov iz Šama čitao Tevrat i u njemu našao opis Allahovog poslanika Muhammeda a.s. i njegova svojstva.Upitao je svoje učitelje :'Ko je Muhammed'?Oni mu rekoše:'To je lažljivac i prevarant, za tebe je bolje da ga ne vidiš i da on tebe ne vidi.'Jevrej reče:'Tako mi Musaova Tevrata, nećete me moći spriječiti da ga posjetim i vidim.'Uzjahao je na svoju devu i danonoćno putovao. Kada se primakao Medini, prvi na koga je naišao bio je Selman Farisi. On je pomislio da je to Poslanik, a Poslanik je bio prije tri dana umro. Upitao je Selmana za Muhammeda, a Selman reče samome sebi:'Ako mu kažem da je umro vratit će se odakle je i došao, a ako mu kažem da je živ slagat ću. Reče mu:'Pođimo do njegovih ashaba.'Otišli su u džamiju i tamo zatekli ashabe u tugovanju. Jevrej reče:'Esselamu alejke jaa Muhammed', misleći da je Muhammed među njima. Ashabi zaplakaše i upitaše:'Ko si ti koji otvaraš naše rane'? Jevrej podiže glas i reče:' Koje li tuge i žalosti i kakvog li uzaludnog putovanja. Da se bogdo nisam ni rodio i kamo sreće da Tevrat nikad nisam čitao. A ako sam ga i čitao, kamo sreće da ne nađoh u njemu Muhammedova opisa. Kako bi volio da sam nakon što sam našao njegov opis zatekao ga živog.'Zatim je rekao:'Da li je među vama Alija koji bi mi ga mogao opisati?'Alija se javi a jevrej nastavi:'I tvoje ime sam našao u Tevratu.'Alija mu poče opisivati Poslanika:'On nije bio ni visok ni nizak. Imao je okruglu glavu i spuštene vijeđe. Oči su mu bile tamne, obrve izvijene u luk, kada bi se smijao svjetlo je izbijalo sa njegovih zuba među kojima je bio razmak. Krupnih šaka i stopala i brza hoda, a između pleća je imao pečat vjerovijesništva'. Jevrej reče:'Istinu si rekao,tako je opisan u Tevratu. Da li ti je ostalo kakve odjeće od njega koju bi mogao pomirisati?'Alija reče, idi do Fatime i donesi Poslanikovo džube.'Selman je donio njegovo džube na kojem bijaše sedam zakrpa. Jevrej ga je pomirisao i rekao:'Kako je samo lijep ovaj miris.'Potom je otišao do kabura Poslanikova, podigao glavu prema nebu i rekao:'Gospodaru, svjedočim da si Ti Jedan , Jedini, Sveobuhvatni, i svjedočim da je stanovnik ovog kabura Tvoj Poslanik i Miljenik i potvrđujem istinitost onoga što je reko. Allahu moj, ako primaš moj islam usmrti me ovog trena.'Jevrej se poslije ovih riječi sruši kod časnog kabura i umrije. Alija i ashbi ga ogasuliše i u Dženeti-bekijji ukopaše.“(Tenbihul-gafilin) Iz raznih dijelova svijeta, iz država mnogih su hadžije već u Medini i već su Pejgamberov kabur zijaretili. Naše hadžije će to isto učiniti u ponedjeljak i utorak. Susret s Poslanikom, selam upućen njemu je sreća iznimna i doživljaj neopisiv. A kako i ne bi bio kad je on s.a.v.s.,rekao:“Ko me posjeti poslije smrti, kao da me je posjetio dok sam bio živ. Ko me posjeti (ko posjeti moj mezar)ima moj Šefaat. Onog židova koji je opise Poslanikove u Tevratu našao je susret s Poslanikom promijenio i džennetskim stanovnikom ga učinio. A kako i ne bi kad u tom kaburu je svih svjetova čast i dika. U tom kaburu je onaj koji je kao milost svjetovima došao. U tom kaburu je onaj koji je svakim trenutkom svoga života svjedočio Istinu i za sva vremena je uzor ljudima. U tom kaburu je onaj čiji Ummet je bio i treba uvijek biti prvi u svemu jer je s Istinom u rukama. Od Mukatila ibn Sulejmana se prenosi da je Musa a.s. rekao:“Gospodaru u Objavi datoj mi vidim da će postojati narod koji će imati pravo zagovora i za koji će se zagovarati, pa ih učini mojim ummetom!“Allah dž.š. mu je rekao:“To je Ummet Muhammedov.“Musa je rekao: „U Objavi vidim ummet koji će se boriti protiv onih koji su u zabludi, učini ih mojim ummetom!“On mu reče:“To je Ummet Muhammedov.“Musa reče:“U Objavi vidim ummet koji se čisti vodom i prašinom, učini ih mojim ummetom!“Gospodar reče:“To je Ummet Muhammedov.“Musa reče:“U Objavi vidim da će pripadnici tog ummeta imati nagradu i kad samo naume učiniti dobro djelo, a ako ga učinu pisat će im se deset do sedam stotina sevapa. A ako naumi učiniti hrđavo djelo, ne piše mu se ništa dok ga ne uradi, a kad ga uradi, piše mu se samo jedno hrđavo djelo, učini ih mojim ummetom!“Gospodar reče:“Oni su Ummet Muhhameda a.s.“ „Gospodaru, vidim u Objavi kazivanje o ummetu iz kojeg će sedamdeset hiljada ljudi ući u Džennet bez polaganja računa, učini ih mojim ummetom!“Gospodar reče:“Oni su Ummet Muhammedov.“ Poslaniče Božiji, svih naroda svijeta predstavnici u ovim mjesecima časnim, tvoj će kabur zijaretiti. Zadaća im je promijeniti se, zadaća im je kroz ličnu promjenu, mijenjati i svijet oko sebe. Svima nam je zadaća u ovim mjesecima časnim podsjetiti se na istinu da će ovaj ummet Muhammedov biti svjedok protiv ummeta predhodnih. Svjedočit će da je došla istina i da im je dostupna bila. Allah dž.š. kaže:“I tako smo od vas načinili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi i da Poslanik bude protiv vas svjedok“(Bekare 143). Zadaća nam je da se izgradimo i dostojni Poslanikova zagovora budemo. Zadaća nam je da se protiv zablude i djelom i riječju borimo. Zadaća nam je da se od svega što kompromituje nas i vjeru našu očistimo. Zadaća nam je da uvijek o dobru pričamo, dobro radimo, na dobro potstičemo, a hrđavih se djela klonimo. Zadaća nam je da se za Džennet borimo. Ne možeš, dragi posjetioče kabura Poslanikova, biti isti nakon što si se s Poslanikom susreo. Ne možeš Ummete Muhammedov biti ravnodušan nad činjenicom da je nepromijenjena i vječna riječ Božija u tvojim rukama. Opise i svojstva Poslanikova, jevrej je našao u Tevratu, a potom ih je našao i u Medini. Opise i svojstva nas, svi mogu naći u Kur'anu, o nama je u Tevratu Musa čitao. U časnim mjesecima dok kraj kabura Poslanikova stojimo i selame mu od Ummeta prenosimo pitamo se :Mogu li stvarno oni koji o nama čitaju i susresti muslimana, sljedbenika Poslanikova, s onim osobinama kojima nas Uzvišeni u Objavi opisuje? Pitamo se, postoji li danas Ummet o kojem je Musa čitao? Vi s hadždža ne možete doći isti. Mi ovdje i svi muslimani svijeta u Uzora čovječanstvu se moraju ugledati i svojstvima kojima smo u Kur'anu opisani okititi. Uzvišeni Bože, pomozi nas da istinski sljedbenici Muhammedovi budemo.Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
26.08.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

17.08.2016.

U SUSRET IKRARU

Abdullah ibn Mes'ud prenosi da je Poslanik rekao: „Allah je među danima izabrao četri, a i među mjesecima je četiri učinio odabranim. Između žena je izabrao četiri, kao i četvericu koji će prednjačiti u Džennetu, a za četvericom Džennet čezne. Od odabranih dana je petak u kojem je jedan trenutak, u kojem će Allah vjerniku ako zatraži nešto, bilo dunjalučko ili ahiretsko, to i dati. Odabran je i dan Arefata. Kad osvane ovaj dan, Allah se diči i ponosi pred melekima govoreći: „Moji robovi, pogledajte ih, došli su ovdje prašnjavi, umorni, od imetka svog su potrošili da bi ovdje stigli. Budite Mi svjedoci da sam im oprostio.“ Odabran je i dan klanja kurbana. Kada nastupi ovaj dan i kada čovjek izvede svoga kurbana i zakolje ga, prva kap krvi koja kane briše grijehe koje je čovjek počinio. Odabran je i dan ramazanskog bajrama. Kada ljudi isposte i odu klanjati bajram, Uzvišeni kaže melekima: „Svaki radnik traži da bude isplaćen. Moji robovi su postili i na bajram došli očekujući nagradu. Budite Mi svjedoci da Sam im oprostio.“ Onda glasnik poviče: „Muhammedov ummete, vratite se kućama, vaša hrđava djela su zamijenjena dobrim.“ (Tenbihul-gafilin) Odabrani mjeseci su: Redžeb, Zul-kade, Zul-hidže i Muharem. Odabrane žene su: Merjem, kćerka Imranova. Hatidža, kćerka Huvejlidova. Ona je prva povjerovala u Allaha i Poslanika. Asja, kćerka Muzahimova, žena faraonova i Fatima, kćerka Muhammedova a.s. a predvodnica žena u Džennetu. Oni koji u Džennetu prednjače, to je Muhammed a.s. među Arapima, Selman, među Perzijancima, Suhejb među Bizantijcima i Bilal među Abesincima. A četverica za kojima Džennet čezne su: vođa pravovjernih, Alija ibn Ebi Talib, Selman, Ammar ibn Jasir i Mikdad ibn Esved. Mi smo u mjesecima odabranim. To su mjeseci u kojima se priprema i putuje Allahu dž.š. u goste. To putovanje je peti islamski šart i obaveza za svakog pametnog, punoljetnog, zdravog i imućnog muslimana i muslimanku. Kuća vjere naše se, kako kaže Poslanik, temelji na pet stvari : Kelime i šehadet, namaz, post, zekat i hadždž. Ko ne očituje svoju vjeru svjedočenjem Božijeg jedinstva i Muhammedova poslanstva, on kuće i nema. Ko ne klanja, on ako je šehadet svjedočio, jest u kući ali u njoj nema ništa. Ko ne posti, on sebe svjesno ili nesvjesno lišava nagrade izuzetne, a ko škrtari, on na sebe skreće pažnju meleka kojem je zadaća da Svevišnjeg moli da takvima uskrati blagodati Svoje. Ko je dužan obaviti hadždž, a to ne uradi, ko s ovog svijeta ode bez izvršene pete islamske dužnosti, Poslanik mu poručuje da neće s ovog svijeta otići kao musliman. Iz naše Domovine, ove godine Allahu dž.š. u goste putuje 1411, naše braće i sestara a iz našeg Medžlisa dvadeset i šest naših džematlija. Njima će prekosutra, u nedjelju, na podne namazu biti proučena zajednička Ikrar dova. Riječ ikrar je glagolska imenica i znači: potvrđivanje, svjedočenje, pristanak. Naše hadžije će svojom ikrar dovom, potvrditi svoj nijjet i svjedočiti da je njihovo Kelime i šehadet iskreno i snažno, te da je njihova kuća vjere stamena i stabilna. Oni će svoju radost odlaska Milostivom Bogu u goste podijeliti s nama, a mi ćemo svojim dolaskom njihovu radost učiniti većom. Zajedno s njima ćemo sebe, prisustvom dovi hadžijskoj, podsjetiti na vrijednost obreda hadždžskih i čut ćemo kakvu je nagradu Allah priredio gostima Svojim. Naučit ćemo, šta je poruka tih obreda koji se po odredbi Božijoj i uputi Poslanikovoj mogu obaviti samo tamo, i u ovim mjesecima odabranim. Ibn Hibban je u svome Sahihu od Ibn Abbasa r.a. zabilježio: „Sjedio sam sa Allahovim Poslanikom u džamiji na Mini kada su mu došla dva mladića, jedan ensarija a drugi iz plemena Sekif. Nazvali su selam, sjeli i rekli: „O Allahov Poslaniče, došli smo da te nešto pitamo!“ Poslanik im reče: „Ja znam šta ćete me pitati.“ Oni rekoše: „Reci nam, šta smo te htjeli pitati?“ Poslanik reče: „Vi ste me došli pitati kakva je nagrada kada čovjek izađe iz kuće svoje s namjerom da obavi hadždž? I pitat ćete me o nagradi za dva rekata poslije tavafa i nagradi za Sa'j između Safe i Merve i za boravak na Arefatu i za bacanje kamenčića i za klanje kurbana i za tavvafuifade.?“ Mladići rekoše: „ Tako nam Onoga koji te je poslao s istinom, to smo te htjeli pitati.“ Poslanik reče: „Od momenta kada nanijetiš putovati na hadždž, za svaki korak na tom putu imat ćeš jedno dobro i bit će ti izbrisano jedno loše djelo. A za dva rekata poslije tavvafa, nagrada je kao da si roba oslobodio, a za sa'j, kao da si sedamdeset robova oslobodio. A kada stojiš na Arefatu, Allah dž.š. se ponosi s vama pred melekima i kaže im: „Moji robovi došli su umorni iz krajeva dalekih želeći Moj Džennet. Kada bi im grijeha bilo koliko je prašine u pustinji ili kao broj kapljica kiše, Ja im opraštam. Vratite se moji robovi sa Arefata sa oproštenim grijesima vama i onima za koje ste se zauzimali.“ A za bacanje kamenčića, svakim kojeg baciš, Allah će ti izbrisati jedan veliki grijeh. Za kurban nagrada je sakrivena kod Gospodara svjetova. Za brijanje glave, za svaku dlaku imat ćeš jedno dobro i bit će ti izbrisano jedno loše djelo. A za tavvafuifade, dok obilaziš oko Kabe, a nemaš ni jednog grijeha, prilazi ti melek sa desne strane, stavi ruku tebi na leđa i kaže: „Radi za budućnost, a što se tiče tvoje prošlosti već ti je oprošteno.“ Uzvišeni Bože, molimo Te, ovogodišnjim hadžijama daj nagradu obećanu a nama otvori put da što prije Tebi i Poslaniku Tvom u goste dođemo. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
19.08.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

10.08.2016.

NEKA ČOVJEK NE SUDI O ČOVJEKU

Hatib bilježi da je vođa pravovijernih Alija ibn Ebi Talib upitao:“Hoćete li da vam kažem ko je najučeniji među učenjacima?“Prisutni potvrdno odgovoriše,a on reče:“To je onaj koji ne uzrokuje beznađe kod ljudii u Allahovu milost i ne uzrokuje razočarenje u Allahovu dobrotu.To je onaj koji ne garantira ljudima da će biti pošteđeni ispita pred Allahom i koji ne opravdava ničiji grijeh.To je onaj koji vjernike ne nastanjuje u Dženet niti griješnike nastanjuje u Džehenem,sve dok Allah ne presudi među njima.Ni najbolji u ovom umetu nisu sigurni od Allahove kazne.Uzvišeni Allah kaže:“Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji.“(A raf 99).Ni najgori u ovom umetu ne treba da gube nadu u Allahovu milost.Uzvišeni Allah kaže:“Samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.“(Jusuf 87) Neka čovjek ne sudi o čovjeku.Sud o nama nije u nama.Ko to od nas može milost Božiju dijeliti i nekima je poklanjati a nekima uskraćivati?Milost Božija je tolika da je našem razumu teško pojmiti njen obujam.Ako je samo jedan njen postotak spušten na zemlju pa se iz njega crpi sva samilost među svim stvorenjima,može li iko zamisliti šta sadrži ostalih devedeset devet dijelova milosti Milostivog i koliko prostora u tome ima za čovjeka.Mi živimo u vremenu i društvu u kojem ljudi lahko prosuđuju i jednostavno donose sud, kome će se Allah smilovati,a kome ne.Najučeniji među učenima se ne upuštaju u takve dubine i nikome ne umanjuju nadu u milost Božiju. Neka čovjek ne sudi o čovjeku.Sud o nama nije u nama.Bog je konačni i jedini sudija.Ko to od nas ima pravo raspoređivati dobrotu Božiju i nekima je darivati a drugima uskraćivati?Božija dobrota je takva i tolika da On Uzvišeni svim ljudima daje opskrbu,svima omogućava da Dunjalukom hode i na njemu dostojanstveno žive.On to Svevišnji,a On je dobar i voli dobrotu,omogućava i vjernicima i nevjernicima.Neki je kafir,kaže predaja,došao Ibrahimu a.s. i zatražio da jede.Kad je Ibrahim a.s. saznao da je nevjernik uskratio mu je gostoprimstvo.Allah dž.š. je Svog prijatelja Ibrahima a.s. ukorio i objasnio mu.Taj čovjek Mene negira,psuje i ponižava,a Ja mu tolike godine uprkos svemu dajem iz obilja Svoga i jelo i piće i odjeću i blagodati bezbroj.Ti mu samo jednom ne možeš dati zato što je nevjernik.Istinski učen čovjek se ne upušta u te dubine i ne donosi ljudima razočarenje kazujući im o onome što ne zna,a niko ne zna,ma koliko učen bio,kome će Allah iz Svoje dobrote na Ahiretu uskratiti a kome obilje dati. Neka čovjek ne sudi o čovjeku.Sud o nama nije u nama.Bog je sudija konačni,a ko to od ljudi može ikome biti garant da će pošteđen ispita pred Gospodarom biti,i ko to može grijeh lijepim prikazivati i isti opravdavati?U vremenu i društvu u kojem jesmo,ima onih koji odgovornost pred Gospodarom svjetova relativiziraju,koji i sebe i druge u griješenju tješe i različitim izgovorima svoj i tuđi grijeh opravdavaju.Najučeniji među učenima ne upušta se u takvu avanturu.On,i svojim djelom i riječju svojom,opominje ljude oko sebe i uči ih da će sigurno odgovarati i opominje ih da se grijeh ničim neće moći pravdati. Ljudi ne sude i neće suditi ljudima.Sud o nama nije u nama.Svevišnji Bog je konačni,pravedni sudija.On će razlučiti bez trunke sumnje u pravednost stanovnike vatre od stanovnika Dženneta.Ko to može,pita Alija ibn Ebi Talib prisutne,bez obzira koliko učen bio ikoga smjestiti u Džennet?Najučeniji su oni koji znaju da o tome nema suda dok u Danu konačnoga suda,Allah ne presudi.Ko to može,ma koliko učen bio,bilo kojeg griješnika smjestiti u vatru?Istinski i stvarno učen čovjek zna da do posljednjega daha čovjekovog postoji mogućnoost da se vatre spasi jer Islam briše ono što je bilo prije njega. Niko na zemlji,bez obzira koliko čvrsto vjeruje i kako živi,nije siguran od Allahove kazne.Niko na zemlji,bez obzira koliko duboko u grijeh zagazio,ne treba izgubiti nadu u spas od ahiretske propasti. Čovjekovo nije da sudi.Nema čovjek,ma koliko učen bio,informacije na temelju kojih bi mogao donijeti sud o čovjeku.U jednoj predaji stoji da su vjernik i nevjernik,davno u vremenima prošlim,krenuli da love ribu.Nevjernik je zazivao svoja božanstva i svaki put bi izvukao mrežu punu ulova.Vjernik je dozivao Allaha,ali nikada ništa ne bi ulovio.U sumrak je ulovio jednu ribu,ali ona se koprcala i skliznula u vodu.Vjernik se vratio kući bez ulova a nevjernik sa mnogo ribe.Melek zadužen za vjernika,sažalio se na njega.Kad se uspeo na nebo,Allah dž.š. mu je pokazao vjernikovo mjesto u Džennetu,a melek reče:“Allaha mi,nimalo mu neće biti žao zbog svih nevolja koje ga zadese,kada nastani ovo mjesto.“Onda mu je Allah pokazao nevjernikovo mjesto u Džehennemu,na što je melek rekao:“Allaha mi,neće se moći koristiti svime onim što je postigao na dunjaluku,ako će mu ovo biti boravište.“ Naše je da radimo,da se borimo da sva iskušenja i izazove vjernički podnosimo.Naše je da svakim korakom budemo usmjereni ka postizanju Allahovog zadovoljstva.Naše je da se ne obaziremo na ono šta ljudi o nama misle ako nam je zadovoljstvo Božije cilj.Naše je da ne donosimo sud o ljudima,jer samo je Allahov sud o nama i drugima mjerodavan. Uzvišeni Bože,pomozi nas na putu do Tvog zadovoljstva.Amin.
Gradska džamija Zavidovići.
12.08.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

03.08.2016.

KNJIGA DJELA TE ČEKA!!!

Bilježi Hatib, da je vođa pravovjernih Alija ibn Ebi Talib rekao:“Ljudi, upamtite od mene pet savjeta. Neka se niko od vas ne boji osim za svoje grijehe. Neka se niko od vas ne nada ničijem dobru osim dobru od svoga Gospodara. Neka se niko od vas, ako ne zna, ne stidi da nauči. Neka se niko od vas ne stidi, ako bude upitan o nečemu što ne zna odgovoriti, da to prizna, i znajte da je ustrajnost u činjenju dobra isto što i glava u odnosu na tijelo. Kada glava bude odvojena od tijela, tijelo je beskorisno. Tako i djelo dobro u kojem čovjek ne ustrajava, nema vrijednost.“ Svaki čovjek pred Boga će stati i knjigu djela svojih vidjeti. Ta knjiga ništa ispustila nije. Sve je zapisala, dobro koliko trun i grijeh svaki ma koliko sitan bio. Sve u knjizi djela naših stoji. Neki će se tom susretu radovati jer su Dunjaluk živeći dobro činili, a neki će:“Kamo sreće da sam prašina bio“, povikati, jer će tek tada postati svjesni da su promašaj načinili što su izvan pokornosti Stvoritelju živjeli. Čovjek se ne treba plašiti ničega, ni starosti, ni smrti, ni susreta s vladarom, ni susreta s neprijateljem... Čovjek koji je svjestan da mu život traje vječno, takav se samo i uvijek plaši za grijehe svoje i bori se da ih je što manje i tevbom ustrajno se čisti od njih. Ništa pri susretu s Gospodarom, čovjeku neće biti važnije od vage na koju će djela naša. Neka ti, o čovječe, svaki dan, savjetuje hazreti Alija, pred očima ta vaga bude i svakodnevno se bori da činiš ona djela koja će prevagnuti na stranu tvoga spasa i vječitog uživanja. Svaki će čovjek pred Gospodara stati i s knjigom djela svojih se suočiti. Najbogatiji u tom danu bit će onaj koji dobrih djela najviše donese. Jeste, obaveza svakom muslimanu, i klanjati, i postiti, i dijeliti, i Kabu pohoditi, ali ne smijemo smetnuti s uma da se vjera naša čita i snaga njena prepoznaje u našem svakodnevnom životu, kroz ponašanje naše. Obavezni smo činiti dobro, u dobru se pomagati i druge na dobro podsticati. Zar nije rekao Poslanik:“ Čini dobro komšiji bit ćeš mu'min.“ Zar nije rekao:“Voli drugome što i sebi bit ćeš musliman.“ Zar nije rekao:“ Niko od vas neće biti istinski vjernik ako od njegovih ruku i jezika nisu mirni drugi ljudi.“ Čovjek jeste pred stalnim izazovom i u neprekidnoj opasnosti da ga šejtan zavede. Više taj prokletnik uloži napora da te odvrati od pomoći bratu i sestri, više se trudi da ti u srce mržnju i zavist prema bratu usadi nego da te od namaza odvrati. Poslanik je rekao da će povjerenja među ljudima nestati, a namaza će biti do Dana sudnjeg. Znajući tu ljudsku prirodu i sklonost duše naše, hazreti Alija upozorava da se ne razočaramo ako nam ljudi oko nas ne čine dobro. Uprkos svemu, mi uvijek nastojmo biti dobri, činimo drugima dobro i tako pokazujmo ljepotu naše vjere. Ko dobro čini, ima pravo od Gospodara svjetova očekivati pomoć i dobro. Svaki će čovjek pred Gospodara svjetova stati i tu knjigu svojih dijela čitati. S neizbiježnim pitanjima na koja ćemo morati odgovoriti ćemo se suočiti. Jedno od njih je, jesi li po svemu što si naučio i postupao? Čovjek se neće moći opravdati pred Bogom Svevišnjim ako nešto nije znao, a ima je priliku naučiti. Kako ćeš se opravdati što ne znaš klanjati, a eto ti i džamije i hodže u selu, čeka da te nauči, obradovat će se tvome dolasku. Kako ćeš se opravdati što ne znaš šta je dozvoljeno a šta nije, a eto ti i ljudi od kojih možeš naučiti i knjiga iz kojih možeš čitati, tu pored tebe. Hazreti Alija savjetuje muslimane, ne stidite se naučiti ono što ne znate. Učiti je obaveza svakom muslimanu i muslimanki, i to svaki dan i svugdje. Zar nije Poslanik rekao:“Neka mi nije blagoslovljen onaj dan u kojem nisam ništa novo naučio.“ Svakim korakom smo susretu s knjigom naših djela bliži. Šta ćeš reći kada u toj knjizi ne nađeš namaz, šta ćeš reći kada u njoj ne nađeš sadaku, kada ne nađeš lijepu riječ? Šta ćeš reći kada u toj knjizi ne nađeš poslušnost roditeljima, kad u njoj ne bude zapisano da si se borio odgojiti djecu? Šta ćeš reći kada u toj knjizi ne nađeš svoj islam oličen u tvom ponašanju? Hoćeš li moći reći nisam znao da to treba? Ne stidi se naučiti. Ne bježi od pravoga puta, od puta spasa, izgovorima koji ti neće ništa koristiti na Danu konačnoga suda. Svaki će čovjek pred Gospodara svjetova stati i s knjigom djela svojih se suočiti. Da bi u tom danu konačne odluke o našem vječnom boravištu bili od onih koji su spašeni, treba da svakom poslu prilazimo odgovorno i svaki obavljamo najbolje što znamo. Ovo podrazumijeva da nipošto ne ulazimo u one poslove koje ne znamo niti u objašnjavanje onih stvari koje ne razumijemo. Hazreti Alija nas savjetuje da se ne stidimo, kad nas neko pita o onome što ne znamo, da i kažemo da ne znamo. Neki je provokator došao jednom alimu i rekao mu da mu se auto pokvarilo, a vi, ulema tvrdite da Kur'an odgovara na svako pitanje, da rješava svaki problem. Kaži mi, reče on, šta Kur'an kaže o mom problemu? Alim mu iz prve prouči Kur'anski ajet:“ Upitaj one koji znaju ono što vi ne znate.“ (Nahl, 43). Dakle, Kur'an ti kaže, idi automehaničaru. Danas je potrebnije nego ikada da o stvarima koje ne razumijemo, ništa i ne govorimo. Vidite braćo, kud nas je dovelo to što neznani tumače našu vjeru. Pogledajte kud nas je dovelo to što svi misle da razumije ciljeve i poruke naše vjere. Dovelo nas je da je džihad ubijati braću muslimane, dovelo nas je da je borba na Božijem putu ubijati civile, nedužne ljude po tržnim centrima, stanicama i ulicama. To što danas tumače našu vjeru oni koji je ne poznaju, a neće reći da ne znaju, dovelo nas je da se svi mi osjećamo krivim zbog nedjela koja čine oni koji niti islam poznaju, niti u ime nas mogu govoriti, niti išta u ime islama raditi. Kada te neko nešto pita, a ne znaš, reci, ne znam i tako ćeš najveću uslugu umetu načiniti. Odatle zajedno otiđite pitati onoga koji zna. Svaki će čovjek stati pred Gospodara i s knjigom djela se suočiti. Oni koji su bili strpljivi i u dobru ustrajni, oni će sigurno spašeni biti, oni će kako Svevišnji kaže, u Džennet bez računa ući. To su oni koji čine dobro ustrajno. To su oni koji sabah klanjaju i poslije i prije ramazana. To su oni koji i prije i poslije ramazana, siromaha pomažu. To su oni koji svaki dan nastoje da u pokornosti Stvoritelju žive, svjesni da će za svaki dan račun polagati. Ako nema te ustrajnosti u dobru, onda je tijelo bez glave a takvo je beskorisno. Eto vidite to tijelo koje se Ummet zove, koliko je sposobno sebe zaštititi i od neprijatelja se sačuvati. Da bi Ummet bio za to sposoban, njegovi pripadnici trebaju biti u stalnom strahu od grijeha, ustrajni u dobru i svjesni odgovornosti za izgovorenu riječ. Nikad, o čovječe, ne zaboravi da te knjiga koju sam ispisuješ čeka. Od onoga što si u nju zapisao, zavisi vječni život tvoj. Uzvišeni Bože, daj nam snage da u dobru ustrajni budemo. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
05.08.2016.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.


Noviji postovi | Stariji postovi

Gradska džamija Zavidovići
<< 01/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
163230

Powered by Blogger.ba