Covjek kad ne bi morao jesti, ne bi moao ni raditi. U ovoj godini smo svjedoci ozbiljne price o krizi hrane, cak se iskazuju i prijetnje gladu, a u ovom trenu kazu da cak 800 miliona ljudi u svijetu ima problem sa nedostakom hrane. U posljednjih nekoliko sedmica riza na svjetskom trzistu je poskupila 3 puta sto je ugrozilo dodatne stotine miliona ljudi, posebno na africkom i azijskom kontinentu. Pitamo se da li je Allah dz.s. stvorio nekog bez nafake. Kao vjernici znamo da nije, ali isto tako znamo da postoje i oni koji pogresno razumjevaju nafaku, pogresno poimaju oslanjanje na Allaha dz.s. Naime poslanik Muhamed a.s. kaze: „Kad bi ste se vi istinski oslanjali na Boga On bi vas hranio kao sto ptice hrani. Ujutro iz svojih gnijezda polete praznih a uvece se vracaju punih stomaka.“ Oni koji pogresno razumjevaju nafaku zaboravljaju da ptice iz svojih gnijezda polete. Ne leze vazdan. Pitamo se da li je moguce da je Allah dz.s. stvorio vise ljudi nego sto povrsina zemlje moze ishraniti. kao vjernici znamo da nije, jer Allah dz.s. sve s mjerom stvara ali svjedocimo da su mnoge povrsine oko nas i u svijetu neobradene. Istina je da postoje i oni ljudi u svijetu koji su zbog objektivnih, kako globalnih tako drugih kretanja izlozeni gladu ali njihova glad nije rezultat nepostojanja dobara vec nepostojanja osjecanja. Oni koji pogresno razumjevaju nafaku i koji ne obraduju zemlju oni su sami krivi za stanje u kojem jesu. Jedan je americki psiholog zelio proniknti u mentalni sklop, u razmisljanje ljudi koji su zivotni gubitnici. Znao je da ce najvise takvih, zivotnih gubitnika pronaci u zatvoru. otisao tamo i svakom od njih postavio identicno pitanje: „Sta te je dovelo u stanje u kakvom jesi?“. Svi odreda su odgovorili da je neko drugi kriv za stanje u kojem jesu i da su se tu nasli sasvim slucajno. Taj psiholog zalkljucio je da najvise nevinih ljudi ima u zatvoru ali i spoznao prirodu zivotnih gubitnika. Oni uvijek za stanje u kojem jesu krive druge. Ovaj promjer, draga braco, potpuno odgovara nasem stanju. Kako na lokalnom, tako i na globalnom planu. Odgovara nasem stanju kako kao individuama tako i kao zajednici-umetu. Ko je kriv za nasu nerazvijenost, ko je kriv za nasu nepismenost, ko je kriv za nasu potlacenost, ko je kriv za politcko nejedinstvo nase, konacno ko je kriv za prljavstinu i zagadenost naseg okolisa. Jednom rjecju, dtaga braco, ko je kriv za stanje u kojem jesmo. Obratimo dobro paznju na sl pricu. Japan je jedna mala zemlja ali velika ekonomska sila. Taj Japan proizvodi vise nego sve muslimanske zemlje zajedno. Sav islamski svijet, ne samo arapski vec sav islamski svijet proizvodi 1/4 od onog sto je godisnji proizvod Japana. A 80% povrsine povrsine te male zemlje koja se zove Japan je neobradivo. A iz Drugog svjetskog rata je izasao potpuno unisten. Mi ocigledno imamo problem koji se zove pogresan odnos prema radu. Posmatrajuci statistike redoslijed proizvodaca izgleda ovako: Amerika, Japan, Njemacka…a prva muslimanska zemlja koja se nalazi na listi je Indonezija koja zauzima 28. mjesto. Nas problem se zove ljenost. Mozete li uopste zamisliti da je jedno istrazivanje pokazalo da produktivnost radnika u arapskim zemljama iznosi 5-12 minuta od 8 sati provedenih na poslu. Nisam pogrijesio, vise puta sam se vracao na ovaj podataka da vidim jesam li dobro procitao. 5-12 minuta od 8 sati provedenih na poslu, a u istom sektoru u Njemackoj produktivnost radnika je 7 sati i 20 min a u Japanu svih 8 sati. Ocigledno je d ami moramo nesto mjenjati, mjenjati odnos prema radu. Jedna mudrist, draga braco kaze: „Ko ne jede od rada svoje motike nema ni svoje odluke“. Drugim rijecima kazano ko te hrani on o tebi odlucuje. Ko o nama odlucuje, da li mi o sebi odlucuje. Ko danas odlucuje o ummetu Muhamedovu a.s. Sam o sebi ili se te odluke donose negdje drugdje. Poslanik Muhamed a.s. je cesto Gospodara molio: Gospodaru moj sacuvaj me od brige i tuge, nesposobnosti i ljenosti“. Jednoga dana jedan poslanik u dzamiji zatekao Ebu Umamu u vrijeme kad se u dzamiji ne boravi, dakle ne u vrijeme namaza. Upitao ga „Sta radis u dzamiji“. A on veli“ Pritisle su me brige u dugovi“. A poslanik mu veli: „Molim Allaha da te zastiti od briga i ljenosti i izadi iz dzamije i idi radi“. Islam ne zeli biti vjera pobozne fukare. Islam zabranjuje ibadet na racun produktivnosti, zabranjuje da boravimo beskonacno u dzamiji i drugim mjestima i raspravljamo o vjeri i to o temama koje su prije 14 vjekova raspravljene. Poslanikovi ashabi r.a.a nisu nikad sjedili u dzamiji i raspravljali o vjeri i cekali d aneko drugi brine o njihovoj porodici. Divan primjer su Omer r.a. i njegov kosmija. I jedan i drugi su zarko zeljeli biti uz poslanika svaki dan i od njega uciti o vjeri ali su jednako tako bili svjesno d aimaju obaveze prema porodici, da kao muslimani moraju raditi, sticati i svoju porodicu izdrzavati pa su se dogovorili, jedan dan ce Omer biti sa Poslanikom a sutra ce komsija njegov pa ce jedan drugog upoznavati o onome sto je Poslanik govorio jer ce jedan dan morati raditi, odnosno svaki drugi dan. Omer r.a. je jednoga dana u Medini zatekao ljude u dzamiji kako klanjaju i nesto mole i o vjeri raspravljaju. Pitao ih je sta rade. Oni rekose da mole Allah dz.s. za opskrbu a Omer r.a. im rece: „Allah dz.s. ne spusta s neba ni zlato ni srebro vec kisu“. Ko ne jede od rada svoje motike nema ni svoje odluke. Ko te hrani on o tvojoj sudbini odlucuje. Otuda je Omer r.a. cesto govorio“ Volio bih umrijeti na jedan od slijedeca dva nacina: kao mudzahid –kao borac na Bozijem putu ili u vrijeme kad privredujem i sticem nafaku. Ne bih zelio da me smrt zadesi u nekom drugom stanju.“ Poslanik Muhamed a.s. je rekao: „Najbolja hrana koju covjek moze jesti je ona koju je sma sebi zaradio“. Draga braco radimo i stivcimo kako bismo konacno o sebi odlucivali.
Uzviseni Boze pomozi nam da ispravno razumijemo vjeru. Amin.
Gradska dzamija Zavidovici
09.05.2008. god.
Imam prof. Izet ef. Camdzic
