Poslanik Muhamed a.s. kaze: „Vjerovanje se stastoji iz sezdeset i nekoliko ili sedamdeset i nekoliko ogranaka. Najbolji je izgovaranje, svjedocenje LA ILLAHE ILELLAH a najslabiji ukloniti smetnju s puta a i stid je dio imana“. Izvrsavati Allahove dz.s. naredbe sastavni je dio vjere i potvrda naseg vjerovanja. Allahove dz.s. naredbe u seriatu imaju status farza. Postoje obaveze koje su licne, individualne i svaka ih osoba mora sama za sebe ciniti. Takve su npr. Namaz, post, zekat…Postoje i obaveze koje se nazivaju kolektivnim u seriatu zvane farzi kifaet. Ko god je pohadao mekteb naucio je da sefardi kifae definise kad jedna grupa kljudi obavi duznost ostali nisu obavezni. Zapamtio je da je najbolji primjer za ovakvu vrstu obaveze dzenaza namaz. Ona se temelji na drugom izboru seriata. Muhamed a.s. je rekao: „Klanjajte dzenazu svakom, dobrom ili grijesniku.“ Da dzenaza namaz nije licna obaveza potvrduje i sl. poslanikov hadis: „Kada vidite dzenazu ustanite a oni koji je slijede neka ne sjednu dok se dzenaza ne spusti“. Dzenaza namaz je, draga braco, pravo muslimana kod drugog muslimana. Drugim rijecima receno mi smo obavezni komsiji otici na dzenazu. Moze se jos reci komsija ima pravo da mu mi slijedimo i klanjamo dzenazu. Ebu Hurejre r.a. od poslanika prenosi: „Pet je obaveza muslimana prema muslimanu. Musliman je obavezan prema drugom muslimanu odgovoriti na selam, obici ga kad je bolestan, slijediti i klanjati mu dzenazu, odazvati se njegovu pozivu i nazdraviti mu kad kihne.“
Omasoviti dzenazu je dobro, to je draga braco posebno dobro za umrlog. Hazreti Aisa r.a. prenosi da je poslanik rekao: „Kojem god covjeku muslimanu dzenazu klanja grupa koja dostize broj stotinu i mole se Allahu dz.s. za njega Allah ce udovoljiti njihovim molbama“. Ibn Abaz r.a. prenosi i kaze: „Kojem covjeku dzenazu klanja 40 vjernika oni ce biti njegovi zagovornici kod Allaha dz.s.“. Prenosi se i: „Poslanik nam je naredio da slijedimo dzenazu“. Osim slijediti i klanjati dznazu musliman je duzan biti na usluzi porodici umrlog. Tako poslanik Muhamed a.s. govori o saucescu. Kaze: „Ko izrazi saucesce porodici umrlog ima nagradu kao i on, a nagrada je porodici u njihovu trpljenju.“ To saucesce za muslimana ne svodi se samo na formalno rijecima iskazano saucesce. Musliman ucestvuje, saucestvuje s porodicom umrlog u poslovima oko dzenaze. Poslanik Muhamed a.s. je naredio ashabima r.a.: „Pripremite hranu Dzaferovoj porodici jer je njih pogodilo ono cime su sad okupirani.“ Vjernik je obavezan pomagati vjerniku a ta obaveza proizilazi iz kur'anskog ajeta: „Pomazite se u dobrcinstvu i bogobojaznosti, niposto se ne pomazite u nevjerovanju i neprijateljstvu“. Svako dobro djelo makar bilo sitno, kako se Uzviseni u Kur'anu izrazava, kao zrno gorusice korak je ka Dzennetu. Poslanik Muhamed a.s. kaze: „Prosao je covjek pokraj grane na putu i rekao-tako mi Allaha sklonicu ovu granu da ne smeta ljudima pa je usao u dzennet“. Svako dobro djelo makar u nasim ocima bilo neznatno nas je korak ka dzennetu. Istina je braco da smo se mi danas otudili jedan od drugog i jednako je istina da se otudujemo od svoje vjere, obicaja i tradicije. U nasem gradu i selima nasim prolazi dzenaza a ljudi uopce ne reaguju. Poslanik Muhamed a.s. je rekao: „Kada vidite dzenazu ustanite“. On je, s.a.v.s., jednom s ashabima svojim u Medini sjedio kad su pronijeli dzenazu jednog jevreja. Ustao je da pozdravi dzenazu a ashabi misleci da ne zna o cemu se radi rekose: „Poslanice to je jevrej“, a poslanik rece: „Zar to nije covjek kojeg je Allah stvorio“. Iako nas tjera ono sto se danas zove globalizacija da zivimo zurno nastojmo ne otuditi se od svoje vjere, obicaja i tradicije. I kad vidimo dzenazu znajmo da je glavni lik u prici koja je pred nama umrli i poslusajmo poslanika kada kaze: „Ponijeti dzenazu, ponijeti umrlu osobu je takode dobro djelo“. O tome takode govori poslanik a.s. podsticuci nas da u tome ucestvujemo. Svaki korak nosenja umrle osobe je nas korak ka dzennetu jer svako dobro djelo makar u nasim ocima bilo neznatno bit ce predmet nagrade na buducem svijetu. Poslanik Muhamed a.s. kaze: „Umrla osoba zna ko je gasuli, ko je nosi i ko je u mezar spusta.“ Ponesi komsiju kad je on na putu svome Gospodaru. Ucini dobro. A i on zna da ucestvujes u njegovom putovanju ka susretu Gospodaru svjetova. Umrla osoba zna ko je nosi. Tjerani onim sto se danas zove globalizacija dzenaza nam je postala nacin da se susretnemo i vidimo iako samo nekoliko metara jedni od drugih zivimo. Umjesto da se posvetimo onom radi cega tu jesmo. Da ispratimo brata i ucestvujemo jer culi smo da poslanik a.s. kaze: „Ko iskaze saucesce porodici umrlog ima za to nagradu“. Ali to saucesce nije samo na rijecima, nije samo forma ono je sustina, ono je djelo. Spustiti u mezar jos uvijek u ovim bosanskim brdima ima ko, ili u vecini slucajeva ima ko. Nekako se jos uvijek u nasim porodicama cuva tradicija da to trebaju raditi sinovi, braca, ocevi ali kad treba mezar zagrnuti u tome uopce ili skoro niko ne ucestvuje. To je u najcesce prilika prepusteno porodici, ozaloscenima. Svi izmaknemo se i s onima koje smo juce mogli vidjeti da smo prosetali nasom mahalom, da smo ga posjetili ili pozvali u goste jer zivi samo nekoliko metara od nas razgovaramo. To zagrtanje mezara danas u bosanskoj stvarnosti je postalo problem. Dosli smo dotle, na nasu sramotu da trebamo platiti nekome ko ce mezar zagrnuti. Cuvati svoj identitet znaci opstati. Izmedu ostalog nas identitet je i to da nemamo posebne ljude koji se zovu grobari i koji zagrcu mezare. Jer, dzenaza nije nesto nama daleko. Dzenaza su vrata izmedu ovog i vjecnog svijeta. Jer Abdullah ibn Omer nas je ucio da covjek zivi vjecno samo se seli iz kuce u kucu. Da bi ukoracio u vjecno mora proci kroz vrata koja se zovu dzenaza. Cuvajmo nasu islamsku, bosnjacku, bosansku tradiciju kako bi sacuvali vjeru. Uzviseni Boze u tome nam pomozi. Amin.
13.06.2008. Gradska dzamija Zavidovici.
Imam Izet ef. Čamdžić
