U jednoj kur'anskoj suri Allah dz.s. opisuje poslanikove sljedbenike: „Oni su ponosni pred nevjernicima, samilosni izmedu sebe, cine sedzdu tezeci Allahovom dz.s. zadovoljstvu i na licu su im tragovi od sedzde poput biljke koja je stasala, ojacala, plod dala i divljenje kod sijaca izazvala“. Takvi su jer su isli putem a ne stranputicom. Muhamed a.s. okruzen svojim sljedbenicima u Mekki povukao je u pijesku pustinjskom stapom svojim jednu pravu liniju i rekao: „Ovo je put“, a zatim s jedne i druge strane te prave povukao nizi krivih i rekao: „Ovos u stranputice“. Nije samo Muhamed a.s. vec su svi poslanici pozivali tom jednom ispravnom putu. Svi su poslanici pozivali jednoj, istoj, jedinoj od Gospodara svjetova objavljivanoj vjeri. I dogadaj miradza potvrduje tu istinu. Kad Muhamed a.s. kazuje i opisuje dozivljaj nocnog putovanja i uzdignuca kaze da je u Jerusalimu bio imam svim prethodnim poslanicima koji su s radoscu slijedili ga i cinom svojim poruku poslali narodima svojim. A kad je prolazio kroz sedam nebeskih sfera i susretao se s dusama predasnih poslanika svi su se radovali sto je Uzviseni vec poslao poslanika covjecanstvu koji ce njemu pokazati put i ukazati na stranputicu. Poslanik a.s. veli mu: „Ja sam najblizi Isa a.s. i na ovom i na buducem poslaniku“. Poslanici su braca, otac im je jedan a majke su im razlicite, i vjera im je jedna. Izmedu mene i Isa a.s. nije bilo poslanika. Da su svi poslanici pozivali jednoj, jedinoj od Gospodara svjetova objavljivanoj vjeri kazuje nam i Uzviseni Bog u Kur'anu kad nam objavljuje: „Kod Allaha dz.s. postoji (ili On je objavljivao, ili On priznaje) samo jednu vjeru“. Taj ponos kojeg su poslanikovu sljedbenici osjecali u susretu s nevjernicima i ta samilost koju su nemilice djelili i divljenje koje su svojim ponasanjem od okoline izazivali rezultat je njihovog zivljenja vjere. To su zadobili zato sto su isli putem a leda okrenuli stranputici. Jedan franc. pisac i istrazivac proucavaju islam i promatrajuci muslimane, dakako danas, u svom istrazivanju zapisuje: Islam se u svojoj sutini kroz sve vjekove nije nimalo promjenio, ali su vec sedam vjekova muslimani nemocni i paralizovani. Zasto?. Slaveci i obikjezavajuci 1388. –mi put poslanikov miradz nalazimo odgovor gdje je uzrok nasoj nemoci i paralizi. Uzrok je sto mi ne vidimo onu debelu, poslanikovim stapom nacrtanu u pijesku pustinjskom nacrtanu liniju koju je nazvao put vec nam sejtan uljepsa stranputicu i njom hodimo i tu umjesto ponos spram nevjernika mi ponizenje dozivljavamo, i tu umjesto strpljivost nemilice mi neprijateljstvu jedni protiv drugih zapocinjemo i gajimo i tu umjesto da izazivamo ponasanjem nasim divljenjem ookruzenja mi prezir zasluzujemo. Najbolje cemo obiljeziti poslanikov miradz budemol razumjeli i tomu jos prihvatili jedan, jedini, istinski put, put vjere, put znanja, put rada, put zivljenja u skladu s onim sto je Muhamed a.s. i oni koji su s njim a koji su zivjeli. Muhamed a.s. je kroz dogadaj miradza covjeka odasalo poruke a prva medu njima, upamtimo je danas a glasi: SAMO JE JEDAN PUT. Svi su prethodni poslanici slijedili Muhameda a.s. u Jerusalemu. Svima njima kao i Muhamedu a.s. Allah dz.s. je objavljivao jednu vjeru, u jednoga Boga, vjeru koju je Allah dz.s. nazvao Islam. Omer r.a. ponosno ulazeci u Jerusalem i primajuci ljude tog grada kazao je recenicu koja treba da nam odzvanja usima a glasi: „Mi smo bili ponizen narod pa nas je Allah islamom uzdigao. Kad god ponos i dostaojanstvo budemo trazili izvan islama dozivjecemo ponizenje“. I svi mi cemo obiljezizi miradz ako s evratimo na put ponosa, dostojanstva, na put vjere i budemo prepoznatljivi po tome sto cinimo sedzdu i na licima nasim bude sjao nur sedzde a poasanje nase bude izazivalo divljenje jer smo posteni, pametni i obrazovani, jer zivimo ono sto Allahu dz.s. jest zadovoljstvo. Muhamed a.s. je kao niko u historiji imao priliku da izabere izmedu lagodnog zivota u zabludi i temeljnog na istini. Rekao je: „Tako mi Boga kad biste mi sunce dali u desnu a mjesec u lijevu ruku od istine ne odustajem“. Kad je on, s.a.v.s. oslobodio Mekku opet je bio pred izborom: oprostiti ili se osvetiti. Postupio je primjerom svoga brata Jusufa a.s. i oprostio. Na taj nacin on je osvajao duse, na taj nacin on je plijenio svojim ponasanjem i izazivao divljenje svoje dosadasnje neprijatelje, svojim ponasanjem ih pridobijao i postajali su i bili najbolji zagovornici ideje koju Allah dz.s. objavljuje preko poslanika covjecanstvu a koju je poslanik tako jednostavno prikazao na pustinjsom pijesku povlaceci pravu liniju nazvavsi je putem a sve drugo stranputicom. I na granici izmedu nocnog putovanja i uzdignuca, na granici izmedu Israa i mirdaza Muhamed a.s. je opet pred izborom. Dzibril mu je donio dvije posude, u jednoj bijase vino a u drugoj mlijeko. Izabrao sma mlijeko pa mi Dzibril rece: „izabrao si Islam“. Muhamed a.s. je primjer, utzor kako treba, primjer kojeg slijediti treba, njegov put nas je put. Stoga kad god se nades pred izborom a cesto pred njim jesi slijedi uputu a ne strast. Muhamed a.s. izabravsi mlijeko izabrao je islam, to jest izabrao je ono sto je prirodno ljuskoj prirodi, ono sto ti donsoni korist, ono sto te usrecuje na oba svijeta i mi sutra ili danas, i kad god si pred izborom slijedi uputu a ne strast. Npr. kad biras bracnoga druga poslanik, uputa te uci da izabares onu/onog koja/koji je najbolje odgojen/a. Ni ljepota, ni porijeklo, ni bogatsvo nece ti donijeti srecu jer ti ne biras samo sebi suprugu vec i djetetu majku. Slijedivsi uputu i izabravsi onog koji je odgojen u vjeri ti donsis srecu sebi i drustvu. Ako slijedis strast unesrecujes i sebe i druge. Miradz, poslanikov miradz nije tu da bismo ga mi tek formalno obiljezili, on je tu da nam da snazne poruke za zivot. Taj izbor izmedu vina i mlijeka poslanikov jest simbolika i poruka da kad si pred izborom prijatelja biras sebi prijatelja, biraj onog koji ce biti ogledalo tebi a ti ogledalo njemu. Poslanik kaze da je vjernik vjerniku ogledalo, biraj onog koji ce te sutra kada krenes u grijeh upozoriti a ne onog koji ce ti se ulizivati i to presutiti, biraj onog kojegm ces ti moci takode ukazati na gresku, biraj ono sto ce proizvoditi hajr i dobro. Allah dz.s. mogao je sve ljude stvoriti u vjeri, ostavio t eje da biras, stoga kad biras slijedi uputu a ne strast i kad god si u dilemi upamti poruku Gospodara svjetova: „Ti usmjeri lice svoje pravoj vjeri, djelu Allahovu prema kojoj je on ljude stvorio“. Vidi prema cemu je Allah dz.s. nas stvorio. Prema vjeri koju nam je dao. Nece nam nista biti ako pijemo mlijeko jer je on prirodeno covjeku ali ce nam se desiti ako pijemo vino jer ono pomucuje razum i suprotno je ljudskoj prirodi. „Ne treba se mjenjati Allahova vjera, ti treba da se mjenjas“. Nemoj mjenjati vjeru sebe mjenjaj. Otuda nije nasa duznost da miradz svedemo na ceremoniju i odrzimo program u trajanju sahat, vise ili manje. Miradz je svake godine tu da osvjezi svojom porukom nasu snagu kako bismo cvrsto, stameno hodili putem a niposto stranputicom. Omreovo r.a. primanje islama naucilo nas je da smo da je nasa misija istinu prenositi. Kad je on r.a. primio islam i vidio da muslimani tajno klanjaju pitao je poslanika: Jesul nasi sugradani u Mekki u zabludi, a poslanik kaze da jesu, pa ga je pitao jesmol mi na istini, a poslanik mu rece da jesmo. Pa onda Omer upita sto se krijemo kad smo na istini. I mozes mislit muslimani se nisu vise krili. Javno su klanjali. Poslanik uhamed a.s. kad se vratio s anovnog putovanja, kad je stigao u Mekku nakon miradza odmah je ispricao stanovnicima sta je vidio. Svejedno mu je bilo hoceli mu vjerovati ili ne, hoceli ga proglasiti pametnim ili nepametnim, a poslanik to irpicao je jer mu Bog nareduje: „Kazuj ono sto ti objavljujem“. Poslanik je uzor, njegov put je nas put i mi smo duzni, miradz nas tome uci, da istinu prenosimo a najbolji nacin prenosenja je zivljenje istine. Pamtimo danas tri poruke miradza: Jedan je put jer Bog nista osim toga objavljivao nije, kad si pred izborom slijedi uputu a ne strast, i siri istinu zivljenjem iste. Uzviseni Boze pomozi nam da uvijek zivimo istinu. Amin.
25.07.2008. Gradska dzamija Zavidovici
Imam prof. hadzi Izet ef. Camdzic.
