Adijj sin Hatimov, bijaše na strani onih koji su se suprostavljali Poslaniku. Nezadovoljan razvojem situacije u Medini odlučio je otići u daleki Šam, a tamo bijaše bizantijska, kršćanska vlast. I gle čuda, ni tamo ne nađe mir i zadovoljstvo, pa se odluči vratiti u Medinu. O svom susretu s Poslanikom kazuje: „Odlučio sam se vratiti i vidjeti, ako je Muhammed lažac ili kralj, neće to moći od mene sakriti, a ako je iskren, slijedit ću ga kao što ga drugi slijede. I kad stigoh u Medinu, pronađoh Poslanika, nazvah mu selam, a on s.a.v.s., me upita: „Ko si ti?“ „Adijj sin Hatimov“, rekoh. On me povede u svoju sobu, a na putu do nje zaustavi ga jedna krhka, slabašna starica s kojom je on dugo ostao u razgovoru o nekom njenom problemu. Rekoh: „Tako mi Allaha, ovo nije postupak kralja“. A kad uđosmo u sobu, on mi dade kožni jastuk natrpan palminim lišćem da na njega sjednem, a on sjede na tle, i opet zaključih da ovako kralj ne postupa. Potom mi Poslanik reče: „Šta tebe, o Adijj, spriječava da uđeš u Islam? Možda to što vidiš da muslimani žive u oskudici a njihovi neprijatelji u izobilju, ali upamti, brzo će se to promijeniti. Vidjet ćeš u muslimana mnogo imetka, niko ga neće htjeti. Možda te spriječava to što vidiš da su muslimani slabi i nezaštićeni, u odnosu na neprijatelja malobrojni, ali i to će se brzo promijeniti. Žena će iz Iraka na devi ubrzo bezbijedno hodočastiti Kabu. A možda tvoj ulazak u Islam spriječava činjenica da danas vlast ne pripada muslimanima, već drugima, ali i to će se promijeniti, brzo će dvori bijeli u Babilonu biti za njih otvoreni“. Kad to čudoh odlučih se promijeniti, odlučih ući u Islam i svoj život prema propisima njegovim urediti“.
Mnogi je čovjek danas otišao u neki svoj Šam želeći mir i spokoj naći. U potragu za imetkom odoše neki, pa ipak ne nađoše zadovoljstvo. Neki slijepo slijede modu i nove trendove kako bi se usrećili, pa ipak sreću ne nađoše. Neki su otišli u posve tuđi, Islamu stran, obrazac života kako bi duši smiraj našli. Ipak, duboko u duši osjećaju nemir, a mir, sreća i zadovoljstvo, sve je to tu, sasvim blizu tebe. Kada bi načinio samo korak mogao bi sve to otkriti i sve to sebi priskrbiti. Nisu muslimani ni onda kad je Adijj tražio istinu, niti bilo kada u povijesti bili u oskudici zato što su muslimani niti zato što im je to neko nametnuo. Tada su bili slabi i siromašni jer to bijahu njihovi počeci, muslimana bijaše malo. Danas su slabi i uprkos brojnosti i izuzetnim resursima kojima raspolažu, siromašni, jer pogrešno razumijevaju vjeru, spori su i lijeni, a korupcija i druge pošasti društvima muslimanskim haraju.
Ali brzo će se to, veli Poslanik, promijeniti. Kako je znao? Znao je jer je znao zašto je došao. Došao je da mijenja ljude i znao je da će se oni promijeniti. Ebu Bekr se promijenio, Omer, Osman, Alija… evo Adijj se promijenio. Ti ljudi su načinili društvo u kojem se nije imao kome dati zekat, baš kao što je Poslanik i nagovijestio da će imetka biti mnogo i da ga niko neće htjeti. Nisu muslimani nesigurni i nisu njihovi životi ugroženi zato što su muslimani, niti zato što im je to neko kao nužnost nametnuo, već zato što su mnogo puta u povijesti snagu trošili na međusobne sukobe. Poslanik kaže da će se to promijeniti i da će ljudi iz krajeva dalekih bezbjedno hodočastiti Meku. To se dogodilo jer su se ljudi promijenili i postavši braća, osnažili. Jest vlast pripadala drugima, mušricima u Mekki i u Vizantiji i Perziji, ali brzo će dvori vizantijski i perzijski muslimanima biti otvoreni. Koliko brzo? Onoliko koliko se ljudi budu brzo mijenjali, koliko budu ispravno vjeru razumijevali i sebe propisima vjere odgajali.
Hazreti Alija r.a., je rekao: „Islam je sagrađen na četiri stuba: jekinu – čvrstom ubjeđenju, adlu – pravednosti, saburu – strpljivosti i ustrajnosti i džihadu- nastojanju i trudu na Božijem putu.
Pitajmo sebe, koliko čvrsto vjerujemo u ono što nam je objavljeno? Jekin, čvrsto ubjeđenje da je Kur'an istina, da je on riječ Božija, i da je sve u njemu rečeno, zbog našeg dobra rečeno, je osnovni uslov da promijenimo svoje stanje. Onaj koji ne vjeruje u istinitost Kur'ana, on je za njega obična knjiga koja ga ni na šta ne obavezuje. Mi vjerujemo da je Objava, da je Istina. Svaki put kad citiramo njegove dijelove kažemo: SADEKALLAHULAZIM –Istinu je rekao Allah Uzvišeni. Da li to i stvarno vjerujemo? Ako vjerujemo, logično je da to živimo. Vjerovati a glavu od Istine okretati, e to, donosi težak život kao posljedicu. Zar Allah dž.š., ne kaže da ko glavu od Istine okrene, teškim će životom živjeti i slijep na Ahiretu biti?
Pitajmo sebe, koliko nam je pravda u životu i društvu važna? Divimo se društvima u kojima se pravedno postupa, a ništa ili skoro ništa ne činimo da i sami napravimo društvo na pravdi zasnovano. Možemo pojedinačno biti pobožni do krajnih granica, ali ako ne načinimo društvo u kojem se zakon poštuje i primjjenjuje, neće nam djeca živjeti ovdje. Otići će tražiti društvo u kojem su šanse jednake za sve, u kojem su svi pred zakonom isti, u kojem se lopovluk i krađa sankcionišu, u kojem se nikome zbog njegove pripadnosti nekoj političkoj opciji ili zbog bogatstva ili društvenog položaja, ne pogoduje.
Stub na kojem Islam počiva je sabur –ustrajnost, neumoran rad na putu dobra a za bolje sutra. Vjerniku je sabur svojstvo. U Kur'anu piše da će saburom ukrašeni vjernici biti bez polaganja računa nagrađeni. Potrebna nam je svima promjena u nama. Ta promjena treba biti na tragu jasne proklamacije koja iz izvora naše vjere izvire, a glasi: Vjernik se nikad ne umara čineći dobro. Vjernik nikad ne odustaje činiti dobro. I u trenu nastupa dana Sudnjega, vjernik bi posadio voćku jer to čini radi nagrade, a ona neće izostati.
Stub naše vjere je džihad. Džihad, to nije sveti rat, kako nam se često ta riječ zlonamjerno prevodi. Takav rat za muslimana ne postoji. Musliman je u ratu neprekidnom ali protiv šejtana, u stalnom je nastojanju da bude bolji i da svojim ponašanjem, a ne oružjem, osvaja, ne teritorije, ne zemlje, već ljude. Treba nam promjena nas samih i danas nam trebaju borci na Božijem putu koji će osvajati svjetske nagrade iz matematike, fizike, koji će osvajati Nobelove nagrade iz medicine, ekonomije, koji će osvajati nagrade za mir.
Šta nas spriječava da budemo bolji? Ako su muslimani danas siromašni, pa to se može promijeniti. Ako su slabi i nezaštićeni, pa i to se može promijeniti. Ako vlast danas, ona koja upravlja svjetskim tokovima, ne uvažava muslimane, pa i to se može promijeniti. Da bi se promijenilo, moramo se mi promijeniti. Radom i trudom i ispravnim korištenjem resursa, možemo pobijediti siromaštvo. Jedinstvom ćemo se osnažiti i od tlačenja i progona zaštititi i postati nezaobilazan faktor pri odlučivanju o svim životnim pitanjima.
Nema sumnje da žudimo za stabilnošću, sigurnošću, blagostanjem. Put je jedan i jasan, zove se PROMJENA- PROMJENA SEBE.
Pomozi nas Bože Pravedni. Amin!
Gradska džamija Zavidovići.
06.04.2018.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Selam za gradsku džamija u Zavidovićima