RAHMETU I MAGFIRETU TEŽI

Ramazan je prava prilika da se prenemo iz sna, opomenemo, na činjenje dobra podstaknemo. U ramazanu je čovjeku Objava dolazila, ne samo Kur'an. Iz izvora vjere saznajemo da su sve objave svoj tok u ovom mjesecu počinjale. Ovaj mjesec je vrijeme posebno, to je vrijeme kad se ljudske duše otvaraju i bivaju spremnije ajete kur'anske slušati i znakove Božije čitati. Iz ajeta objavljenih saznajemo da čovjek u svakom danu, ne samo ramazanskom, treba za milošću Božijom tragati i da je zasluži, truditi se.
Vjernik ne bi smio pobožnost, pokornost, dobročinstvo odgađati, jer kad je edžel, ne zna. Ne bi smio odgađati dobro djelo jer ko može znati kad će melek smrti po dušu našu doći. Ne bi smio življenje vjere svoditi na samo neke dane kakvi su ramazanski. I ramazanskim danima, i svim drugim u životu našem, Uzvišeni se kune i opominje nas da je čovjek na gubitku ako nije neprekidno na strani istine, dobra i ustrajnosti. Snagom i ljepotom Ramazana nadahnuti i osnaženi, odlučno krenimo u okrilje milosti Božije i namaza se držimo, poruka posta svjesni budimo, iz imetaka naših dijelimo i svugdje nastojmo dobro djelo učiniti jer je to jedini put koji vodi na sigurno mjesto, u okrilje milosti Božije.
Allah dž.š., će Svoju milost posebno dati, a to znači na Ahiretu dati, onima koji se grijeha klonu, koji zekat daju i ajete objavljene vjeruju. Grijeha se može kloniti samo onaj koga snaga imana, jačina vjere, od njih odvraća. U Ramazanu nam i jeste cilj bogobojaznost, vjerovanje ojačati, a to znači da se grijehu odupremo, osposobiti. Dijeliti od stečenog može samo onaj koji vjeruje da kad daje, sebi daje. Vjernik radosno dijeli od svoga imetka jer zna da ne daje drugome. Kao što je mnogo šta na Dunjaluku varka, tako je varka i to da kad nevoljniku dadnemo, prosjaka pomognemo, na Božijem putu uložimo, da mislimo da smo drugome dali. Ne, nismo, mi smo drugoga pomogli, u pomoć nevoljniku priskočili, opće dobro podržali, a sebi smo dali. Dijeleći mi sigurnim korakom u okrilje milosti Božije koračamo. Ajete objavljene vjeruje onaj u čijem srcu je vjera čvrsta, ubjeđenje jako, i koji zna da je te ajete, On Uzvišeni rekao.
Prva ramazanska trećina je Rahmet-milost. Kakvom nas je milošću Gospodar počastio, pa smo vjernici, grijeh se borimo izbjeći, dijeleći se na putu Njegovom borimo, ajete vjerujemo i znakove čitamo. Neizmjerna je to milost a pogotovo ako postanemo svjesni, ako nas Ramazan u školi svojoj nauči da je u ustrajnosti uspjeh.
Iz prve, ukoračujemo u drugu trećinu ramazansku, a ona je Magfiret-oprost. Koliko milost, toliko čovjek i oprost treba. Svaki je čovjek griješnik i svaki se treba tewbi okrenuti i oprost od Svemoćnog tražiti. Kao i u svemu i u ovom nam je Poslanik divan uzor. Govorio nam je : „O ljudi, pokajte se i oprost tražite! Ja se svaki dan Gospodaru svome i po stotinu puta kajem“/Muslim/. O čovječe, Allah Uzvišeni čeka tewbu tvoju i oprost ti obećava, ne oklijevaj jer On Uzvišeni kaže: „O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost. Allah će sigurno sve grijehe oprostiti. On doista mnogo prašta i On je milostiv“./Zummer,53/. Kako god onima koji se iskreno i na vrijeme pokaju obećava oprost, On Uzvišeni opominje da oprosta nema za one koji to u posljednjim trenucima životnim učinu. Kaže nam: „Uzaludno je kajanje onih koji grijehe čine a koji kad se nekom od njih smrt približi govori:'sad se zaista kajem’, a i onima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili“./Nisa,18/.
Ova ramazanska trećina, prilika je za tewbu. Svedi račun sa sobom i pokaj se iskreno a ovi hadisi poslanikovi na to nas snažno podstiču. „Pokajnik za grijehe je kao onaj koji grijeha nema“./Taberani/. „Svaki je čovjek griješnik, a najbolji su oni koji se kaju“/Daremi/. „Allah dž.š. se više obraduje tewbi pokajnika nego što se vi obradujete kada nađete izgubljenu devu u pustinji“/Muttefekun alejhi/.
Tewbom iskrenom, iz srca izrečenim istigfarom, obradujmo Gospodara našeg u ovoj, Njegovim oprostom ispunjenoj, ramazanskoj trećini, kako bi On Uzvišeni obradovao nas milošću Svojom kad se s Njim susretnemo. Koliko god da si, o čovječe, u grijeh zagazio, bez nade nisi. Zar ne kaže Svevišnji: „Ne gubite nadu u milost Božiju“.
Nemoj, poslije ramazana napustiti mjesto sedžde i eto ti milosti Božije. Nemoj, poslije ramazana zaboraviti put ka džamiji i eto ti milosti Božije. Nemoj, poslije ramazana zaboraviti braću i sestre u nevolji i eto ti milosti Božije. Ne vraćaj se grijehu od kojeg te ramazan udaljio i eto ti milosti Božije. Znaš, da biti vjernik, biti dostojan milosti Božije znači vjerovati i ustrajan biti.
Uzvišeni Bože, otvori nam vrata Svog oprosta i podari nam milost Tvoju neizmjernu. Amin!

Gradska džamija Zavidovići.
17.05.2019.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.<