Kur'anski komentatori, mufesiri bilježe da je u vrijeme objave sjedila skupina jevreja, kršćana i muslimana. Svi su od njih govorili, da će oni, za razliku od drugih ući u džennet.
Jevreji su rekli: „Mi smo sljedbenici Musa, a. s., kojeg je Bog odabrao poslanstvom i s kojim je razgovarao.“ Kršćani su govorili: „Mi slijedimo Isa, a. s., koji je ruhullah i Njegova riječ.“ Muslimani su tvrdili: „Mi slijedimo Muhammeda, a. s., pečata vjerovjesnika, i mi smo najbolji ummet koji se ikada pojavio među ljudima.“
Tada su objavljena dva ajeta, kao jasna i konačna presuda ljudima u kojima Uzvišeni kaže: „To neće biti ni po vašim željama, ni po željama sljedbenika knjige. Onaj koji radi zlo bit će kažnjen za to i neće naći mimo Allaha ni zaštitnika ni pomagača. A onaj koji čini dobra djela bio muškarac ili žena, a vjernik je takvi će ući u džennet i neće im se učiniti nepravde ni koliko trun.“ (En-Nisa 123-124)
Ovdje na dunjaluku, mi vjeru u čovjeku, njenu snagu i ispravnost mjerimo, cijenimo kroz njegov odnos prema drugima. To kakav si i koliki vjernik, za ljude je vidljivo i procjenjivo samo na osnovu tvog ponašanja. Nije vjera, bez obzira jesi li jevrej, kršćanin ili musliman, ako drugog, i kako se to kod nas kaže, drugačijeg, uznemiravaš, ponižavaš, njegove stvari, dobra i svetinje skrnaviš i uništavaš. I Tevrat i Indžil i Kur'an uče ljude da poštuju čovjeka kao stvorenje Božje i svi uče univerzalnom etičkom načelu, da se drugom voli što i samome sebi i da se stvarima i dobrima drugih ljudi ne čini ono što ne bi želio da taj drugi čini tvojim.
Nije dovoljan šehadet, pripadnost, pozivanje na pobožnost i djela svojih predaka ili pripadanje određenoj grupi pa da se pred tobom vrata dženneta sama od sebe otvore. Takvo poimanje nije ništa drugo do pusta želja. Kur'an nas uči da je čvrsto vjerovanje i dobročinstvo osnova bez koje se ne može pomišljati na spas i uspjeh. Allah, dž. š., kaže: „Oni govore:’ Niko neće ući u džennet osim onoga ko bude jevrej ili kršćanin. To su puste želje njihove! Reci:’ Dajte dokaz ako istinu govorite! A nije tako! Onome ko se čitavim svojim bićem preda Allahu i uz to je dobročinitelj pripada nagrada kog Gospodara njegova. Takvi se neće ničega bojati niti će za bilo čime tugovati.“ (Bekare 111-112)
Vjernik zna da sreća i ugoda na ahiretu i uspjeh na ovome svijetu počivaju na djelima dobrim. Džennet ne pripada ljenčinama i neradnicima, već onima koji se ozbiljno trude i nastoje svojim djelom dobrim biti predani i ono što rade, rade s čistom namjerom i na najbolji način.
Muslim bilježi hadis u kojem se veli da je Uzvišeni u svemu propisao ihsan (dobročinstvo), a to znači da ono što se radi, radi se na najbolji način. Kad Džibril pita Poslanika: „Šta je dobročinstvo? On veli: „Da vjeruješ Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi.“ (Muttefekun alejhi), pa zar to ne znači, o ljudi, o vjernici, da nikad i nigdje ne činiš ono što ne bi želio da tebi čine.
Dobročinstvo nije samo obred, nije vjera samo ići u sinagogu, crkvu ili džamiju, već je vjera da iz sinagoge izađeš pun ljubavi prema čovjeku i pravednosti, ne samo prema onom koji je s tobom iz sinagoge izašao, da iz crkve izađeš pun ljubavi prema čovjeku i pravednosti, ne samo prema onom koji je s tobom iz crkve izašao, da iz džamije izađeš pun ljubavi prema čovjeku i pravednosti, ne samo prema onom koji s tobom iz džamije izašao, i da, o vjerniče, prema svim stvorenjima Božjim ljubavi pun budeš.
Vjernik svaki posao izvršava i svugdje se ponaša svjestan da postoji Onaj koji sve motri i pred kojim će svi odgovarati. Poslanik Muhammed, a. s., je vjernike poučavajući rekao: „Zaista Allah voli da, kad nešto radite, to uradite ozbiljno, na najbolji način.“ (Taberani)
Islam ne traži samo da radimo dobra djela, već istovremeno traži da to što radimo, bilo na njivi, kancelariji, u fabrici, u džamiji, na funkciji…, radimo odgovorno i ozbiljno svjesni odgovornosti za svaki naš korak. Allah, dž. š., nas na to i ovim ajetom potstiče: „ Što god ti važno činio i što god iz Kur'ana učio i kakav god vi radili posao, Mi smo nad vama svjedoci dok god se zanimate time.“ (Junus 61)
Poslanik Muhammed, a. s., komentarišući drugi ajet sure Mulk u kojem se veli: „Onaj koji daje život i smrt da bi vas iskušao koji će od vas bolje postupati“, kaže: „Koji će od vas ljepša djela činiti, više se Allaha bojati, bolje se harama čuvati i biti brži u pokornosti Uzvišenom Bogu“. Vjernik nastoji da mu je svaki namaz bolji od prethodnog, dan puniji od prošlog, jednostavno, nastoji biti bolji mu'min i čovjek te bolji stručnjak u svom poslu.
Nastojeći svaki posao raditi krajnje ozbiljno, vjernik vodi računa o dvije stvari. Da tim poslom zadovolji svoga Gospodara koji sve promatra i da nikog ne ošteti i ne povrijedi svojim djelovanjem. Ihlas i emanet principi su koje vjernik uvijek i svugdje poštuje. Iskrenost i povjerenje vjerniku su vodič i njegova granica.
Samo djelima vjernik može imati rezultat na oba svijeta. Ozbiljnim djelom koje čini iskreno i odgovorno, postiže uspjeh. Porijeklo i pripadnost neće mu pomoći, ni pozivanje na slavnu prošlost, ništa osim iskreno djelo. Potvrda tome je i predaja koju bilježi Bejheki u djelu Šuabu-l-iman u kojoj se kaže: „Došao neki čovjek Ebu Hazimu, r. a., i upitao ga:’ Šta je to zahvala očiju?’ Ebu Hazim mu odgovori: ‘Njihova zahvala je da ako sa njima vidiš neko dobro obznaniš ga, a ako vidiš neko zlo, pokriješ ga’. Čovjek nastavi: ‘A šta je zahvala ušiju?’ ‘Ako sa njima čuješ kakvo dobro obznaniš ga, a ako čuješ kakvo zlo, sakriješ ga’: reče Ebu Hazim. ‘A šta je to zahvala ruku?’:upita čovjek. ‘Da s njima ne dohvataš i ne uzimaš ono što im ne pripada, ali da ih podstičeš da rade ono što je dobro i Allahovom zadovoljstvu vodi’, reče Ebu Hazim. ‘A šta je to zahvala stomaka?’ Ebu Hazim odgovori: „Da njegov donji dio bude zadovoljen hranom, a grudi da budu znanjem napunjene“. Zatim Ebu Hazim nastavi savjetujući govoriti: ‘Ako ovako budeš zahvaljivao, bit ćeš Allahov zahvalni rob. Onaj koji zahvaljuje samo jezikom, a ne zahvaljuje svim svojim organima, tj. ne iskazuje zahvalnost djelom, je kao čovjek koji ima lijepu odjeću ali je ne želi obući, te tako nema koristi od nje kada nastupi velika vrućina, ili padne snijeg, ili kiša i zavlada hladnoća“.
Svi misle da je njihova odjeća najbolja. Ne trebamo se ubjeđivati da je moja odjeća od tvoje bolja, već svi zajedno živeći vjeru pokažimo ljepotu te naše odjeće. Kad o odjeći sad govorim, na odjeću vjere mislim. To što je Musa, a. s., razgovarao s Allahom, ako odjeću vjere i morala ne obučeš, ništa ti o sljedbeniče Musaov koristiti neće. To što je Isa, a. s., Allahova riječ i ruhullah, ako odjeću vjere i morala ne obučeš, o sljedbeniče Isaov, ništa ti koristiti neće. To što je ummet Muhammedov najboljim nazvan, ako to najbolje, o sljedbeniče Muhammedov, ne budeš živio, ništa ti koristiti neće.
Uzvišeni Bože, pomozi nam da naša zahvala Tebi bude iskazana djelom kojem je iskrenost temelj, a ozbiljnost kruna. Amin!
Izet ef. Čamdžić
23.12.2022.
