Primjerom onoga što je ljudskom iskustvu znano Allah, dž. š., čovjeku pomaže razumjeti svijet i njegovu ulogu u njemu. Kada nam Uzvišeni govori o našoj nemoći, odnosno kada poredi našu moć sa Svojom svemoći ne stidi se navesti primjer mušice koja: „Ako vam nešto uzme vi to od nje oteti ne možete“, veli On. A kada čovjeku želi prikazati vrijednost dijeljenja, sadake, vakufa, onda to poredi sa zrnom iz kojeg nikne sedam klasova, a u svakom po stotinu zrna. A kada nam Uzvišeni želi govoriti o vrijednosti lijepe riječi, tada to poredi sa duboko ukorijenjenim i vrlo plodonosnim stablom. Ružnu riječ Uzvišeni poredi sa stablom iščupanim i besplodnim. Kada našu pažnju želi usmjeriti ka prolaznosti i dunjalučkoj ništavnosti, Uzvišeni to čini poredeći sa biljem koje uzbuja i ozeleni poslije kiše, pa ipak biva sasušeno i vjetrovi ga raznesu. A kada čovjeku želi predočiti život u zajednici, skladan život u složnoj zajednici, Allah, dž. š., to opet čini primjerom, primjerom zajednice s kojom mi životni prostor djelimo, a koja ljudima proizvodi lijek i hranu, koja nam pokazuje da je moguće živjeti u slozi i jedinstvu ako se zakoni Božji poštuju. Evo šta Uzvišeni kaže o toj zajednici na čijem primjeru bi se mi trebali učiti: „Gospodar tvoj je nadahnuo pčelu, pravi kuće u brdima i u onome što ljudi naprave. Zatim hrani se sa plodova različitih, pa idi stazama Gospodara svoga ponizno. Iz utorba njihovih izlazi piće boja različitih u kojem je lijek ljudima. To je uistinu dokaz za ljude koji razmišljaju.“ (Nahl 68 – 69)
U ovom primjeru je uistinu dokaz ljudima koji razmišljaju. Pčele žive u složnoj zajednici, a nju su organizirale po nadahnuću Božjem. Uzvišeni kaže: „Pčelu sam nadahnuo“, a kada kaže „nadahnuo“, kaže evha. Ovaj glagol znači i objavio. Pa je Uzvišeni tako pčelu nadahnuo, a nama objavio. Ona organizira svoju zajednicu po nadahnuću, a čovjek bi trebao po uputstvu, po objavi. Uistinu je u toj pčelinjoj zajednici dokaz za ljude koji razmišljaju. Razmišljajmo!
Uzvišeni kaže da ona, pčela, sa različitih plodova hranu donosi, i kada to sa različitih mjesta uzeto sjedini, ona načini proizvod koji zajednici snagu donosi. Nas je Uzvišeni načinio različitim fizički, intelektualno…, ali nam je i objavio, naredio da se svi čvrsto Allahovog užeta držimo i nipošto da se razjedinjujemo. Poslanik je sve razlike među ljudima u drugi plan gurnuo i ljude, sljedbenike svoje u čvrstu zajednicu udružio, a postupio je po receptu iz objave. Allah, dž. š., kaže: „Allah, dž. š., je ujedinio srca njihova, da si potrošio svo bogatstvo koje na Zemlji postoji, ti srca njihova ujedinio ne bi, ali ih je Allah ujedinio. On je uistinu silan i mudar.“ (Enfal 63)
La ilahe illellah je matica oko koje se trebamo okupljati, ona nas sebi zove. To potire i u drugi plan stavlja sve razlike među nama i čini nas zajednicom koja je odlučna ostvariti cilj jer put do tog cilja zna. Allah, dž. š., poslaniku Muhammedu, a. s., je takav recept dao, rekavši mu da može sve što je na Zemlji bogatstva podijeliti da bi ljude ujedinio, ali ih ujediniti može samo ono što je svima nam zajedničko, La ilahe illellah.
Sa različitih mjesta pčele donose nektar u košnicu, i kada ga sjedine, bez obzira na njegovo različito porijeklo, one načine proizvod koji zajednici daje snagu. Allah, dž. š., od ljudi traži da ono što im je kao kvalitet, kao sposobnost dao, a svakog je Allah, dž. š., nećim obdario, da to stave u službu zajednice, da od toga načine zajednički proizvod kako bi zajednica bila snažna, a taj proizvod se zove sloga, jedinstvo, zove se znanje šta je cilj i kojim putem do njega doći. Ako nas ne uvezuje Allahovo, dž. š., uže tada smo mi na stranke suprostavljene podijeljeni. Ako nas ne uvezuje Allahovo, dž. š., uže tada smo mi zbir pojedinaca gdje svako ima neki kvalitet, ali bez zajednice ne može dati rezultat kao kad se pčele sa cvijeta ne bi vratile u košnicu i ne bi ono što su s njega uzele donijele i s drugim sjedinile koje su također na cvjetovima bile, to bi bezvrijedno ostalo.
I sada zamislimo, kada bismo svi ono što znamo, ono što najbolje radimo unijeli i ugradili u prosperitet naše zajednice, naše države? U toj pčelinjoj zajednici ako nema matice, nema ni zajednice. Ako nas ne okuplja, ne ujedinjuje ono što je iznad našeg ličnog interesa, ono što nam je svima zajedničko, nećemo biti jaka zajednica. Muhammed, a. s., je ljude ujedinio po receptu od Gospodara svjetova, čime, La ilahe illellah, ujedini ih. Ti oko Poslanika okupljeni bili su sposobni, jaku zajednicu su načinili jer su te svoje sposbnosti u službu zajednice stavili. Kao takvi čvrstu državu napraviše.
Naše društvo, mi, nismo tomu dorasli zato što kvalitete i sposobnosti koje nam je Allah, dž. š., podario koristimo da samo meni, samo pojedincu bude dobro, često na štetu zajednice. Allah, dž. š., nam je omogućio da se obrazujemo kako bi zajednici doprinjeli, a ne od zajednice uzimali.
Uzvišeni Allah je nadahnuo pčelu, i svaka u tom društvu pčelinjem odgovorno radi ono što joj je zadaća. Nju je nadahnuo, a nama objavio da svi radimo ono što najbolje umijemo i možemo i k tomu još nam naredio da se u dobročinstvu pomažemo, nipošto u grijehu i neprijateljstvu. I da smo razmišljajući posmatrali tu zajednicu s kojom djelimo životni prostor i od nje učili, ne bismo danas strepili šta će biti s nama i domovinom nam. A koliko smo obavezni o zajednici brinuti, sebe u nju ugraditi poslušajmo šta veli Alija, r. a.: „Rekao sam:’ Gospodaru smiluj mi se’, Poslanik me upozori i reče mi: ‘Uopšti to, nemoj moliti samo za sebe, moli za zajednicu. Ne govori smiluj se meni, već smiluj se nama.“ Vidite, šta ti vrijediš bez zajednice? Sve svoje kvalitete, sve sposbnosti svoje trebamo u službu zajednice staviti, služiti joj predano zbog naše djece. Da smo razmišljajući čitali znakove oko nas i učili iz objave, iz primjera u objavi poslanoj nam, ne bismo danas strepili za našu budućnost i upirali oči u strance.
Uzvišeni Bože, daj nam razboritost da znakove Tvoje čitamo i iz njih pouku uzimamo.
Izet-ef. Čamdžić
20.01.2023.
