Kuda ćeš?

Učenjak i pobožnjak Hatem el – Esam savjetujući svoje suvremenike, a i nas, je rekao: „Ako tražiš prijatelja, Allah ti je dovoljan. Ako tražiš saputnika, meleki su ti dovoljni. Ako želiš opomenu, dovoljno ti je da gledaš dunjaluk. Ako želiš savjet, smrt ti je dovoljan savjetnik. Ako ti sve to nije dovoljno, onda će ti džehenem biti dovoljan.“ (Spomenica dobrih – Feridu – d-din Attar)

Svijest o Allahovoj sveprisutnosti vjernika ne napušta. Gdje god bio, čime god se zanimao, vjernik zna da nije sam, zna da Allah sve vidi, čuje i zna. Na taj način vjernik prijateljuje s Gospodarom svjetova, a boljeg prijatelja od Njega Uzvišenog nema. Iz takvog odnosa prema Allahu, iz takve svijesti o odgovornosti proizilazi da vjernik nigdje i nikad ne čini ono što Allahu nije drago, što Njegovom zadovoljstvu ne vodi. Neće čovjek, kada Bogu u susret krene imati prijatelja osim dobrih djela. Samo će dobro djelo koristiti mu u kaburu, samo će se dobrim djelima obradovati kada se sa Sudom konačnim susretne, a prijateljevanje s Allahom ovdje obezbjeđuje čovjeku, vjerniku, prijatelja na putu za vječnost. Imati Allaha za prijatelja to znači biti dobročinitelj i biti od grijeha daleko.

Svijest da nas meleki prate i šta govorimo, šta radimo, pišu, vjernika ne napušta. Gdje god bio i šta god radio vjernik zna da su mu meleki Kiramen Katibin saputnici. Allah, dž. š., kaže da nad nama bdiju čuvari, pisari plemeniti koji znaju šta mi radimo. Iz te svijesti, spoznaje da nigdje i nikad nismo bez nadzora, nadzora onih koji će pred nas na danu konačnoga suda izaći i o onome šta smo radili obavijestiti, proizilazi odgovornost, proizilazi oprez da nigdje i nikad ne učiniš ono što bi meleka s lijeve strane tvoje zaposlilo, a da što više svojim angažmanom zaposliš meleka na ramenu desnom. Ko će nam biti saputnik kada oči zatvorimo zauvijek? Ko će nam biti saputnik kada se s nama svi halale? Ko će nam biti saputnik kad s našeg tek zagrnutog mezara svi odu? Niko osim djela, i zato znati i biti svjestan da su nam meleki svugdje i uvijek saputnici treba nas učiniti dobročiniteljima, treba nas za vječni život u užitcima neopisivim pripremati.

Opomena koristi vjernicima, a vjernik zna da je razmišljanje ibadet. Ako svijet oko sebe gledamo i o onome što vidimo razmišljamo, opomene nam neće faliti. Vidjeti ćemo da sve prolazi, da sve nestaje, uživo ćemo vidjeti istinu koju Allah kazuje kada nam kaže da sve što je na Zemlji, prolazno je. Vidjeti ćemo ono što nam Allah kazuje kada kaže da je ovaj život ovdje igra i zabava i spoznati da je smisao našega postojanja borba za život vječni, za život stvarni. Mogli bi se ovdje prisjetiti događaja kada Poslanik Ebu Hurejri, r. a., želi pokazati pravu prirodu dunjaluka, pa ga vodi na smetljište. Evo, ovo je dunjaluk i sve njegovo, ovdje je sve to završilo, pa ko hoće za dunjalukom žaliti, neka žali, ali neka zna za im žali. Žaliti treba onoga čovjeka, koji iako sve to vidi, i sve to zna nije opomenu čuo, nije istinu spoznao i nije dobročinstvu se okrenuo i dobrim djelim opskrbio. Opomenuti sebe dunjalučkom prolaznošću i ništavnošću znači biti dobročinitelj.

Uprkos vjernikovom nastojanju da mu Allah bude prijatelj kroz njegovu stalnu svijest o Njegovoj sveprisutnosti, uprkos vjernikovoj spoznaji i znanju da su mu meleki pisari plemeniti saputnici, uprkos opomeni koju stalno oko sebe čita, čovjeku treba, često mu treba savjet. Ako želiš savjet, eto, ispraćate vaše umrle, vašu braću i sestre, to ti je savjet, jasan, nedvosmislen savjet da bez Allaha kao prijatelja, bez svijesti o saputnicima melekima, sada kada na tabutu kreneš nemaš prijatelja. Prijatelja će imati samo onaj koji se dobročinstvom ukrasi i dobrim djelim opskrbi.

Ako ti Allah nije bio stalno na umu, ako si saputnike zanemario i svejedno ti bilo koji od njih piše knjigu tvoju, ako si svjestan prolaznosti bio, a dobročinstvo i dobra djela zanemario, kuda ćeš?

Uzvišeni Bože, pomozi nam da s Tobom prijateljujemo i svjesni naših saputnika budemo kako bi se spasili. Amin.

Izet-ef. Čamdžić

10.02.2023.

Komentariši