Ko je i koliko kriv za sve naše propuste, za sve naše padove, za sve naše promašaje, ko je i koliko kriv što smo danas, skoro trideset godina po okončanju rata u našoj domovini, u situaciji u kojoj jesmo? Ko je kriv što smo dovedeni dotle da nas se ništa ili skoro ništa ne pita i da drugi, a u skladu sa kako kažu svojim vrijednostima, o nama odlučuju? Kad i utvrdimo krivca to ništa neće promijeniti našu prošlost.
Svi smo, bez izuzetka, svi smo, zabrinuti za našu budućnost, šta će biti s nama u vlastitoj nam zemlji, šta će biti s našom djecom, šta im ostavljamo, hoće li i oni biti žrtve zločina koji će se uživo prenostiti, a niko ništa neće poduzeti da ih zaštiti. S pravom smo zabrinuti jer nam naši prvaci, od nas izabrani, otvaraju vrata zabrinutosti i istu produbljuju svojim svađama, svojom za vlašću i moći pohlepom, ali šta će ta briga, i šta naša briga uopće može promijeniti u našoj budućnosti.
Omer, r. a., je rekao: „Nema te krivnje koja može promijeniti prošlost, niti brige koja može promijeniti budućnost.“ Ljudski je tražiti krivca, ljudski je biti zabrinut, ali je pametno i odgovorno, a mi smo, ili bi trebali biti, i jedno i drugo, poduzeti sve da se promašaji ne ponavljaju i uzalud za njih krivac traži i da se brige otklone jer sama briga bez akcije ništa dobro našoj budućnosti, našoj djeci, neće donijeti.
Poslanik je rekao da je asketizam – isposništvo njegova ummet džihad, trud, borba, nije muslimanov put ka dobru u povlačenju iz društva i pred problemima, već mu je obaveza odlučno hoditi putem u društvo i problemu u susret. Neka svako krene u susret obavezi koja na njega čeka i neka to, po poslanikovom uputstvu uradi, najbolje što zna i može jer Poslanik je rekao da Allah, dž. š., voli da kad mi neki posao radimo, to najbolje što znamo i možemo, radimo.
Neka naša djeca slijede naredbu Božju, uči i to u ime Stvoritelja, i tako marljivim i predanim druženjem s knjigom i školskim obavezama služe našoj zemlji kako bi otklonili brigu za naše sutra. Neka ta naša djeca i roditeljima budu poslušna i dobra i neka stasavaju u odgovorne članove našeg društva.
Neka naša omladina čvrsto stoji na putu Istine, na putu dobra, neka se ne odaju i ne prepuste slijeđenju strasti i nagona, neka odgovorno i predano studiraju, neka odgovorno i predano rade, neka odgovorno i predano u svakom hairli poslu napreduju jer Bogu dragom ništa draže od pokornog mladića i djevojke nema. Neka radom i trudom, širenjem dobra odgovorno i predano služe domovini i tako odagnaju od svih nas brigu šta će biti s nama sutra. Briga neće i ne može ništa promijeniti, samo trud, rad, zalaganje i borba, to je naš asketizam i za muslimana nema povlačenja, već u društvene tokove uključivanje, za muslimana je borba isposništvo.
Neka ta naša omladina ne bježi od obaveza i dužnosti, a jedna od njih je u brak na vrijeme stupiti i zdravu, stamenu porodicu graditi, to će nas osnažiti i nećemo imati vremena prebirati po prošlosti tražeći krivca za sve naše posrtaje niti će biti prostora za apatiju, za osjećaj beznađa koji se opravdava brigom.
Neka naši očevi i majke bdiju nad odgojem svoje djece. Šta će bolje domovini pokloniti i čime će boljim brigu za našu budućnost otkloniti od toga da joj dobro odgojenu djecu darivaju.
Neka naši građani ne traže krivca za svoju zaraslu njivu i neka se ne brinu šta će sutra jesti i hoćemo li imati hranu za godinu narednu jer niti od traženja krivca niti od brige za budućnost nema ništa, nijedno ni drugo ničim i nikako ne mijenja našu sadašnjost. Rad, trud, borba, motika, kosa i plug, to je naš asketizam, to je naše isposništvo, to će nas sigurnim učiniti i do Božije pomoći dovesti.
Neka naši poslodavci, oni koji fabrike i kompanije imaju, budu odgovorni na način da budu svjesni da su njihovi radnici ljudi kao i oni i da kao i oni imaju iste potrebe, neka budu svjesni da je u svom posljednjem govoru na Arefatu održanom Poslanik na ovome insistirao.
A neka nosioci javnih funkcija u državi nam ne služe nikome, ni svom ličnom interesu, ni svojoj partiji, ni susjedu i komšiji, mislim, susjedu i komšiji domovine nam, već neka služe nama, narodu svome, narodima našim, domovini svojoj. Neka za propuste ne traže krivca u drugom i neka svoju brigu za naše sutra pretvore u svoju odlučnu borbu za to naše sutra. Svojim sukobima i svađama, dragi naši od nas izabrani, ali ne od nas i kandidovani jer mi ne kandidujemo, kandidujete se sami, mi samo biramo, vi nam ne dopuštate da se svojim obavezama posvetimo, već nas u duboku i tešku brigu, šta će biti s nama zbog vas takvih, gurate.
Od vas naša djeca očekuju, djeca šehidska i boraca poginulih od vas očekuju, da koliko danas sjednete i o svemu za nas i domovinu nam važnom razgovarate i da sa najboljim rješenjima pred nas izlazite, složni, jaki kao cigle u zidu što se podupiru, da jedni druge podupirete. Umjesto traženja krivnje za propuste koja ništa promijeniti neće, i umjesto brige za budućnost koja tu budućnost boljom učiniti neće, stanite jedan uz drugog, budite braća kao što Bog zapovijeda i neka vam jedina briga bude kako će te za preuzetu obavezu odgovoriti na Sudu konačnom, a on će, taj Sud konačni, sigurno doći.
Uzvišeni Bože, pomozi nam da svojom borbom, trudom i žrtvom odagnamo brigu koja nas svakodnevno pritišće, gdje će nam i kako živjeti naša djeca. Amin.
Izet-ef. Čamdžić
12.05.2023.
