Vrlina je voljeti Gospodara svjetova, a istinski je posjeduje onaj koji se usteže od onog što je Gospodar zabranio. Neistinito je tvrditi da Allaha voliš, a zabrana Njegovih se ne kloniš. Poslanikova je zadaća da nas od grijeha, od onog što je Allah, dž. š., zabranio udalji. Pojašnjava nam: „Primjer mene i vas je kao primjer čovjeka koji je zapalio vatru, na koju lete insekti, privučeni svjetlošću i padaju u vatru. Ja vas sprečavam da padnete u vatru džehennemsku, a vi mi izmičete iz ruku.“ (Muslim) Da mu iz ruku ne bi iskliznuli Poslanik nas poučava. Fedale bin Ubejd prenosi da je Poslanik rekao: „Hoćete li da vam kažem kakav je mu'min? To je onaj od koga su sigurni imetak i život ostalih ljudi. Musliman je onaj od čijeg jezika i ruku su pošteđeni ostali ljudi. Mudžahid je onaj ko se bori sa samim sobom kako bi bio u pokornosti Allahu, a muhadžir je onaj ko ostavi grijehe“. Aiša, r. a., veli: „Poslanik me savjetovao, Aiša, dobro povedi računa da ne zanemariš grijehe jer Allah ima onog ko će ih zapisivati i istraživati“.
Vrlina je voljeti Džennet, a istinski je posjeduje onaj ko razumije svoju dunjalučku prolaznost i ništavnost dunjaluka ukoliko nije u Ahiret uložen. Neistinito je tvrditi da Džennet voliš, a ono što od njega udaljava činiš. Zemlja kojom hodimo, Dunjaluk na kojem uživamo nas svakodnevno opominje, žarko želeći ka Džennetu nas usmjeriti. U predaji se kaže da Zemlja svaki dan čovjeku kaže pet opomena, pet savjeta koji glase: čovječe, hodaš po meni, a završićeš u meni, jedeš na meni i iz mene, a bit ćeš pojeden u meni, raduješ se na meni, a plakat ćeš u meni, griješiš hodajući po meni, a bit ćeš kažnjen u mojoj utrobi.
Čovjek koji dunjalučki život usklađuje sa riječju Božijom drag je i Dunjaluku i Ahiretu. Na oba svijeta je u Allahovom, dž. š., zadovoljstvu. Usejjid bin Abdurahman veli: „Čuo sam da vjernik kad umre i kad ga ponesu govori:'Požurite sa mnom’. Kad ga stave u kabur zemlja mu se obrati:'Voljela sam te dok si po meni hodao, sad si mi još draži’. Kad nevjernik umre i kad ga ponesu on govori:'Vratite me’. Kad ga stave u kabur zemlja mu rekne:'Mrzila sam te dok si po meni hodao a sad si mi još mrži“.
Vrlina je voljeti Poslanika, a istinski je posjeduje onaj ko Poslanika slijedi i njegov sunnet živi. Neistinito je tvrditi da Poslanika voliš, a biti daleko od njegovog puta i daleko od življenja njegova sunneta. Ibrahim ibn Edhem kaže da čovjek kad osvane treba zahvaliti na četiri stvari govoreći: „Hvala Allahu koji mi je podario uputu i učinio me vjernikom. Hvala Allahu koji me je učinio pripadnikom ummeta Muhammedovog, a. s.. Hvala Allahu koji nije učinio da moja nafaka bude u nečijim drugim rukama osim u Njegovim i hvala Allahu koji je pokrio moje sramote“. Pripadati ummetu Muhammedovom, a. s., ne znači samo nositi muslimansko ime, niti znači biti samo rođen u muslimanskoj porodici. Poslanika voli i njegovu ummetu pripada onaj ko njegov sunnet živi i putem kojim je on, s.a.v.s., išao hodi. Ljubav prema Poslaniku se iskazuje slušanjem i izvršavanjem onog što nam on plemeniti govori i naređuje. Naređuje nam da širimo selam. Omladini našoj želio bih savjet uputiti da svoju pripadnost ummetu između ostalog i nazivanjem selama jedni drugima potvrđuju. Neka ne nastoje sličiti drugima. Vrijedno je samo ono što je original, a muslimani se svugdje u svijetu prepoznaju po ezanu, po jedinstvu u obredima, po selamu… Nazvati selam znači bratu svom uputiti blagoslov, zato svoju vrlinu ljubavi prema Poslaniku potvrdimo tako što ćemo tuđe pozdrave koji su se u naš život i svakodnevnicu ugnijezdili zamijeniti selamom.
Poslanika voljeti znači sa bratom muslimanom živjeti u ljubavi i slozi i međusobno se pomagati. Podsjetio bi nas da nas Poslanik uči da vjernik duže od tri dana sa vjernikom ne smije biti u svađi i sukobu. Kad nam kazuje kako da među sobom gradimo ljubav kaže nam: „Širite selam među sobom“. Svoju ljubav prema Poslaniku i pripadnost njegovu ummetu potvrdimo živeći njegov sunnet i upute. Ako si s bratom muslimanom u svađi, ne govorite, priđi mu sa selamom i prevaziđite razmirice jer šta god da je uzrok vašoj svađi, prolazno je. Mi se ne svađamo i ne sukobljavamo oko ahiretskih stvari već radi sitnih dunjalučkih i da opet naglasimo, prolaznih.
Vrlina je težiti višem stepenu vjerovanja. Oholost tome stoji na putu. Neistinito je tvrditi da se u svom vjerovanju želiš na viši stepen uspeti, a ne vidiš muku siromaha, napuštenog, nemoćnog i bolesnog brata muslimana i čovjeka uopće. Poslanik Muhammed, a. s., je rekao: „Nastojte da upoznate što više siromaha i da ih što više zadužite jer će oni imati vlast i uticaj. Kakvu vlast i uticaj će imati Poslaniče? On odgovori:'Kada bude Kijametski dan njima će se reći:'Pogledajte ko vas je nahranio, makar koricom kruha, napojio, makar čašom vode ili odjenuo makar jednim komadom odjeće. Uzmite ga za ruku i vodite u Džennet“.
Ebu Lejs es-Semerkandi kaže da ko tvrdi da posjeduje četiri vrline, a ne potvrđuje ih djelima, on ne govori istinu. Ko kaže da voli Gospodara, a ne napušta ono što je On zabranio. Ko tvrdi da voli Džennet, a ne troši imetak u ono što ga Džennetu vodi. Ko tvrdi da voli Poslanika, a ne slijedi njegov sunnet i ko tvrdi da želi u vjeri napredovati, a ne primjećuje siromašnog i nemoćnog.
Allaha volimo, Džennetu težimo, Poslanika volimo i da po vjeri našoj budemo prepoznati nastojmo. Da bi ove vrline bile istinske, našu ljubav prema Allahu, okrećući leđa haramu potvrdimo, želju za Džennetom, trošenjem dunjaluka u ono čime se Allahovo zadovoljstvo stiče, ispunjavajmo. Ljubav prema Poslaniku potvrdimo tako što će nam on, s.a.v.s., biti uzor u svemu i svugdje, a želju da vjera bude naše obilježje ispunimo tako što ćemo činiti dobro, svjesni da je čin dobra sam po sebi nagrada, a i da nagrada od Gospodara svjetova neće izostati.
Uzvišeni Bože, pomozi nam da se ovim vrlinama okitimo i da ih istinski posjedujemo. Amin!
Izet ef. Čamdžić
02.06.2023.
