U Rebiu –l- evvelu smo. Znam, svi znate da je to mjesec mevluda. To je mjesec u kojem je čovječanstvo, ustvari svjetovi, počašćeni milošću Božijom jer Muhammed, a.s., dolazi kao „RAHMETUN LIL ALEMIN – milost svjetovima“. To je mjesec u kojem je, te godine slona, te godine kad je Ebreha odlučio porušiti Kabu, ugledano svjetlo koje obasjava krajeve daleke. Te godine, umjesto da bude srušena Kaba, srušio se Kisrin dvorac koji bijaše simbol nevjerstva i tiranije. Te godine, kad je odlučeno da se rušenjem Kabe, tog simbola tewhida ugasi svjetlo pravovjerja, ugasila se vatra kojoj se ljudi klanjaše.
Svake godine rebiu-l-evvel dolazi da nam važnost ovih događaja potcrta i da nas potsjeti na posebnost i veličinu čovjeka čije rađanje je bilo uzrok istim. Kroz vjekove sve, a njih se četrnaest naslagalo, čovječanstvo je crpilo pouku i napajalo se inspiracijom iz rebiulevvelskih događaja i Poslanikova života.
Svjetlo, koje je tad, tog ponedjeljka, rebiulevvelskog dvanaestog dana zasjalo, svjetlo koje je Poslanik donio, kako on, s.a.v.s., kaže, sija noću kao i danju, sija danas kao i onda. Pa iako imamo svjetlo, iako to svjetlo niti je, niti će na snazi gubiti, ipak sljedbenici tvoji Poslaniče nisu na svjetlima pozornice svjetske. Iako to svjetlo nije, niti će na jačini gubiti, ipak sljedbenici tvoji Muhammede nisu danas na pozornici osvijetljeni ni kao važan politički ni kao značajan ekonomski, ni kao interesantan znanstveni, centar i faktor.
I mi ovdje u Bosni svjetlom riječi Božije smo počašćeni. Ona nam nudi sreću na Dunjaluku i spas na Ahiretu. Rebiu-l-evvel je prava prilika da analiziramo, jesmo li ostvarili dunjalučku sreću i koračamo li putem ka Allahovom zadovoljstvu.
Sreća je kad čovjek ostvari unutarnji mir. Tog mira bez vjere u srcu i namaza u praksi nema. Poslanik čiji dan rođenja ćemo u ovom mjesecu obilježiti, kaže nam: „Ko čuva namaz, na Dunjaluku će imati nur, a na Ahiretu spas, a ko ne čuva namaz niti će na Dunjaluku imati nur niti na Ahiretu spas.“ (Ahmed)
Sreća je kad čovjek ima skladan brak i sretnu porodicu. I skladan brak, i sretnu porodicu naći ćemo na onoj stazi kojom nas Poslanik vodi. Omladino naša draga, ako želite biti Poslaniku dragi i blizu njega, požurite u brak jer je on pola vjere a i zato što Poslanik opominje: „Brak je moj sunnet, a ko ne slijedi moj sunnet ne pripada meni“. Ništa mi od velikog rebiulevvelskog događaja nećemo imati ako Poslanikovom stazom ne krenemo.
Sreća je kad čovjek ima hairli, odgojenu djecu. Na tome voljeni Poslanik insistira posebno. Na tu žrtvu, da djecu odgojimo, nas podstiče snažno. Kazuje nam o djeci kao o trajnom dobru i savjetuje: „Ništa vi, o roditelji, ne možete djeci ostaviti bolje od lijepog odgoja“. Neka nas nastupajući Rebiu-l-evvel snagom svojih poruka inspiriše da se okrenemo istinskim vrijednostima. Neka nas rođenje Poslanikovo podstakne da se borimo da nam djeca budu i dunjalučki i ahiretski ponos. Neka svjetlo koje je tog davnog rebiu-l-evvela obasjalo krajeve daleke, preko porodice, preko mekteba, preko džamije, preko škole i obrazovanja obasja put našoj djeci u sigurnu budućnost i ka bezbijednom boravištu.
Sreća je kad živiš u uređenom društvu. To je ono društvo kojem se Poslanik s minbera obraća: „Tako mi Boga da je moja kći Fatima ukrala ja bih joj odsjekao ruku“. To je ono društvo u kojem nakon preuzimanja dužnosti halife, Ebu Bekr govori: „Najslabiji među vama je najjači kod mene“. To je ono društvo kojem iz mihraba govori Omer r.a.,: „I mazga da slomi nogu na neuređenim putevima Šama, i zato bi Omer bio kriv“. To je ono društvo kojem je vladar tako častan i pobožan da ga se meleki stide. To je društvo u kojem se ljudi natječu u dobru i dobročinstvu. U kojem žude da budu po dobru prepoznati i svjesni su da nije Dunjaluk cilj, cilj je Džennet.
To društvo čine ljudi koji poruku ovog hadis kudsijja potpuno razumiju i žive. Poslanik prenosi od Gospodara svjetova: „Ljudima i džinima vijest veliku šaljem. Ja ih stvaram a oni obožavaju drugog. Ja im dajem opskrbu a oni zahvalni drugom. Najbolji rob je onaj koji je ponizan, a najlošiji kod Mene je onaj koji je ohol. Ja im nudim Svoju milost, a neovisan Sam od njih. Oni izazivaju Moju srdžbu grijesima, a ovisni su o Meni. Okupljeni u zikru su Moga sijela učesnici, pa ko želi u to sijelo neka Me se sjeća. Pokorni su Mi dragi, a griješnima nisam uskratio Moju milost. Ako Mi se pokaju, Ja sam njihov Voljeni. Ako odbiju pokornost, Ja ću im slati iskušenja da odstarnim mahane od njih. Jedno dobro djelo kod Mene vrijedi koliko deset i više, a jedno loše se računa samo kao jedno, a Ja i opraštam. Tako Mi Moje veličine i dostojanstva, ako Me zamole za oprost, oprostit ću im. Ko Mi krene kajući se, požurit ću prema njemu, a ko se od Mene okrene pozvat ću ga i reći: „Kuda ideš, zar imaš Gospodara poput Mene?“
Uzvišeni Bože, pomozi nas da slijedeći Poslanika, put sreće i spasa pronađemo. Amin.
Izet ef. Čamdžić
22.09.2023.
