Jedne ramazanske noći halifu Omera,r.a., su pozvali na iftar. Na sofru su iznijeli raznovrsnih jela želeći mu iskazati gostoprimstvo i poštovanje, počastili su ga i šerbetom od meda. Kad je vidio da su donijeli to šerbe zatražio je da ga sa sofre uklone, ne želeći ga piti. „Zašto da ga uklonimo“?, upitaše. On reče;“Kada ovaj ummet koji je dostigao spas i nad kojim sam upravljanje preuzeo na sebe bude imao na svojim soframa šerbe od meda, tada ću ga moći i ja piti. Dok muslimani, čijih sam se poslova prihvatio nemaju ni čistu bunarsku vodu za piće, pijenje mednog šerbeta sad i ovdje se ne može usaglasiti sa islamskom pravdom. Ja sam pod takvim teretom da, ako na zemlju jedna kap krvi zbog tiranije i nepravde padne, ta kap krvi postaje provalija koja će Omera progutati.“
Ovakav Omer, halifa, el-Faruk, mogao je biti onaj koji je u objavama predhodnim opisan kao onaj koji će ključeve Jerusalima, onog grada iz kojeg je Poslanik na Mi'radž otišao, preuzeti. Da bi predali grad muslimanima, stanovnici Jerusalima su postavili čudan uslov. „Grad ćemo predati čovjeku čiji opis odgovara onome iz naših svetih knjiga“, rekli su. Ebu Ubejde o tome obavijesti halifu Omera,r.a., a on odmah krenu iz Medine ka Jerusalimu. Krenuo je u društvu svoga pratioca s jednom jahalicom koju jahaše naizmjenično. Pred sami ulazak u Kuds, red je došao da Omerov pratioc jaše, tako je halifa u grad ušao vodeći konja a njegov pratioc na konju. Kad je taj prizor vidio jerusalimski patrijarh Sofronije, uzviknuo je:“Vaša država će ostati vječno, jer nepravedna vlast traje jedan čas, a pravedna do Sudnjega dana“.
Za razliku od patrijarha, komadant muslimanske vojske, Ebu Ubejde kad je vidio ovaj prizor negodovao je rekavši:“Ne dolikuje halifi da u tako oskudnoj odjeći i ulazeći pješke preuzima ključeve Kudsa“. Halifa Omer,r.a., potapša ga po prsima i reče:“Da mi je to rekao neko drugi ne bih se čudio, a ti, o, Ebu Ubejde, znaš da smo mi bili poniženi, prezreni i slabi, pa nas je Allah uzvisio i Islamom osnažio. Tako mi Allaha kad god budete tražili ponos i dostojanstvo mimo Islama, Allah će vas poniziti“.
Prije ulaska u Jerusalim, halifa Omer,r.a., obratio se okupljenim muslimanima:“O ljudi, popravite svoju unutrašnjost, popravit će se i vaša vanjština. Brinite se i radite i žrtvujte se za ahiret, neće vam faliti dunjaluka. Ko želi da osjeti džennetski miris i vječni užitak, neka se drži dežmata, jer šejtan je uz čovjeka koji je sam, a od dvojice je odmah dalje“.
Ovih dana se diljem svijeta islamskog, pa i šire, demonstrira protiv ranodušnog odnosa velikih centara moći u vezi s onim što se događa u zemlji Kudsa. Muslimani, ali i drugi, dobronamjerni i pravde željni ljudi ne prihvataju odluke moćnih kojima se ponižavaju jedni, a nepravedno i neosnovano, ono što im ne pripada, daje drugima. Te su reakcije muslimana i drugih dobronamjernih, razumne. Zahvalni smo svima koji staju na stranu pravde i zaštitu obespravljenih, ali mi, ummet, sebi u ovim teškim trenucima za ummet, trebamo reći ;O sljedbenici Poslanikovi, o vi, koje je Allah muslimanima nazvao, o ummete kojeg je Allah najboljim nazvao jer naređuje dobro a od zla odvraća, morate promjeniti adresu gdje demonstrirate i kome poruku šaljete.
Naša je zadaća čuti Omerov govor i ubrzano, bez odlaganja popravljati svoju unutrašnjost. Zadaća nam je snažiti vjeru, jačati iman, oslobađati se zavidnosti, mržnje, zluradosti, osloboditi se svega što nas slabim čini i nemoćnim u borbi za dostojanstvo, za slobodu. Ne može narod, čitaj ummet, koji je u mržnji međusobnoj, u neslozi, podjeljen na frakcije, koji u prvi plan ističe mezhebske i druge potpuno, nevažne, razlike, biti uvažen ni od koga, a od neprijatelja pogotovo.
Naša je zadaća čuti Omerov govor i popravljaući svoju unutrašnjost pokazati drugačiju vanjštinu. Mi smo trebali davno, kad kažem mi, mislim na ummet, demonostrirati protiv tiranije u zemljama muslimanskim, protiv neslobode i nedmeokratskih režima. Naše demonstracije su trebale biti masovne i trajati sve dok ne shvatimao da nas nered u našoj kući, u našim društvima, uništava. Istina je, nažalost, da su najkorumpiranija, naša, muslimanska društva. Istina je, nažalost, da su najnetransparetniji u svemu, u zapošljavanju, vrednovanju kvaliteta, upravo mi. Istina je, nažalost, da se mnogo novca, našeg ummetskog, troši na gluposti i potpuno beskorisne stvari poput trka deva, kupovine skupocjenih slika, transfere fudbalera…..a to troše nepravdene vođe. Naše demonstracije moraju biti i masovne i stalne, a usmjerene protiv nepismenosti i neobrazovanosti. Sve statistike kažu da su na globalnom planu muslimani u ovoj sferi života u velikom zaostatku, danas nemaju ni jedan univerzitet koji bi se po kvalitetu svrstao u prvih pet stotina.
Naša je zadaća čuti Omerov govor i držati se džemata, Zajednice, Allahovog užeta se držati jer bez tog jednistva nema snage, a bez džemata i zajedništva ni milosti Božije. Neprijateljima u korist ide svaka naša podjela, svako narušavanje naše Islamske zajednice, svaka paradžematska aktivnost, savako okretanje leđa muslimana muslimanu. Sve to nas čini slabim, ustvari nesposobnim da se branimo i vodi nas poniženju i porazu.
Nije Omer,r.a., imao ni dvorce, ni raskošne odaje, ni imetak, ni blago. On i njegovi savremnici imali su Islam. On ih je uzdigao i snagu im dao. Ima li svrhe nemoćan demonstrirati? Možda bi korisnije bilo sebi se okrenuti, svoju unutrašnjost žurno mjenati, iz dana u dan jačati, snažiti, i tako postići da nas konačno veliki centri moći današnji, kad o nama nešto odlučuju, i nas pitaju.
Uzvišeni Bože, daj nam da se naši prvaci, i svi mi na Omera,r.a., ugledamo.
Amin
Izet ef. Čamdžić,
03.11.2023.
