Poslanik je Uzvišenog molio;“Gospodaru, podari mi ljubav prema Tebi, i ljubav prema onome ko Tebe voli i ljubav prema djelu koje približava Tvojoj ljubavi“. „Muhamede, kad će biti smak svijeta“?, upitao je jedan beduin Poslanika. „Šta ti je“, reče mu Poslanik. „Smak svijeta će biti prije ili kasnije ali pravo pitanje je šta si ti za njega pripremio“? „Nisam Poslaniče pripremio ni mnogo namaza ni mnogo posta ali volim Allaha i Poslanika“. „Čovjek će biti s onim koga voli“, reče Poslanik. Buharija u Sahihu uz ovaj hadis još bilježi:“Ni jedan hadis nije obradovao muslimane kao ovaj“. Da ne bude zabune, pod pojmom, mnogo namaza i posta, misli se na nafilu i dobrovoljni post, a ne na farz namaze i ramazanski post koji se podrazumjevaju.
U vremenu smo urušenog sistema vrijednosti u društvu. Ljudi nastoje, ne birajući sredstva i put, doći do dunjalučkih blagodati, a mladi su opsjednuti željemo za popularnošću. Vjera nas uči da čovjek treba nastojati biti dobar čovjek, a to ne ovisi ni o bogatstvu ni popularnosti. I onaj koji je u društvu nepoznat, i onaj koji živi na marginama društvenih zbivanja, može biti dobar, može činiti djelo, djela koja će ga približiti Božijoj ljubavi. Evo primjer, jedna žena čije ime u hadiskim zbirkama nije zabilježeno, vodila je brigu o čistoći medinske, Poslanikove džamije. Jednoga dana Poslanik primjeti da je već danima nije vidio pa upita ashabe za nju a oni mu rekoše da je na Ahiret preselila. „A zašto me niste obavijestili o njenoj smrti“, reče Poslanik. Zatražio je da mu pokažu njen mezar te joj klanjao dženazu. Njen život bijaše život vjernika. Činila je djelo koje ju je približavalo Božijoj ljubavi, a Ebu Hurejre,r.a., prenosi, a Buharija u svome Sahihu bilježi da je Poslanik rekao:“Ko svoje srce okrene Allahu,dž.š., Allah,dž.š., srca vjenika okrene prema njemu“. Dakle, popularnost u vjerničkom društvu se postiže čineći dobro i hodeći Pravim putem.
Osman,r.a., nas podučava govoreći:“Četiri stvari su u svojoj vanjštini pohvalne, u suštini su obavezne. Druženje s dobrim ljudima je pohvalno ali ugledanje na njih obaveza je“. S kim se druži vjernik? Na to pitanje odgovara Uzvišeni Bog:“Vjernici i vjernice prijatelji su jedni drugima“. Zašto? „Jer naređuju da se čini dobro a od zla odvaraćaju, klanjaju namaz i daju zekat…“ (Tevbe,71). Tako vjernik po uputi od Gospodara prijateljuje s vjernikom jer, Muhamed,a.s., kaže da je vjernik ogledalo vjerniku. Kad hoćeš izaći iz kuće, kad u društvo kreneš, pred ogledalo staneš i ono ti ukaže na tvoje nedostatke u izgledu i ti ih hitro otkloniš želeći izgledati lijepo što Islam i zahtjeva. Taj što do tebe u safu sjedi, i ti njemu, jedan drugom ste ogledalo. Ako je Poslanik molio Boga da ga približi djelu koje će ga Njegovoj ljubavi približiti, i mi smo u potrebi istoj da molimo ali i činimo ono što će nas dovesti u odabrano džennetsko društvo, u okrilje ljubavi Božije i zadovoljstva Njegovog. Druženje u ime Boga i ukazivanje jednih drugima na propuste jest djelo koje nas približava Bogu. Zato vjernik je obavezan ukazati bratu, vjerniku na propust, a onaj kome je na propust ukazano obavezan je biti zahvalan i sretan biti što takvog prijatelja ima koji ga od vatre želi spasiti. Kao da ti je pružio ruku da te iz nabujale rijeke spasi kad ti kaže da izbjegneš ružan govor, ogovaranje, kao da ti je pružio ruku da te iz nevolje izbavi kad ti savjetuje da se oslobodiš neke mahane, grijeha nekog. Hoćemo li imati snage u sebi da pređemo tu granicu i budemo spremni prihvatiti opomenu, savjet od brata ovdje kako se ne bi za propuste optuživali tamo. Zato naša je zadaća ne samo da se družimo s dobrima već da od poštenih poštenje usvajamo, od iskrenih iskrenost, jer druženje s dobrim ljudima je pohvalno a ugledati se na njih, to je naša obaveza.
Osman,r.a., nas dalje podučava:“Učenje Kur'ana je pohvalno ali činjenje onog što nam Kur'an kazuje je obaveza“. Zamislite kako divan prizor bi bio da među nas svrati i sve nas kako Kur'an učimo zatekne, neki čovjek, a sad zamislimo da isti taj dođe u naše društvo i vidi da u njemu ljudi žive pošteno jer Kur'an to od nas traži, vidi da niko u našem društvu niti daje niti prima mito, niti ima ikakav vid korupcije jer Kur'an to zabranjuje i vidi da ljudi uče i obrazuju se, stalno se trude i nastoje biti bolji jer Kur'an to traži. Allah,dž.š., naređuje da Kur'an učimo i učeći Kur'an pročitat ćemo mnogo ajeta koji od nas traže da činimo, da radimo, da izvršavamo a zajedno poslušajmo ovaj:“Da smo mi ovaj Kur'an brdu kakvom objavili, ti bi vidio kako je ono strahopoštovanja puno i kako se od straha pred Allahom,dž.š., raspada“. (Hašr,21). A sad, budimi iskreni prema sebi. Mi se prema onome što u Kur'anu čitamo ponašamo kao da Bog ne govori nama. Ponašamo se kao prema nečemu što je rečeno davno i tiče se nekih drugih, davno pomrlih ljudi. A čuli smo, Poslanik je molio Allaha,dž.š., da mu da ljubav prema djelu koje će ga približiti Njegovoj ljubavi. A Allah,dž.š., nam naređuje da klanjamo. Kakav bi to bio prizor kad bi nas taj što je došao i da učimo Kur'an zatekao sutra ujutro u svim našim kućama upaljena svjetla vidio i divio se kako svi tu naredbu Božiju, da klanjaju izvrašavaju, kako se pozivu na spas odazivaju. Mi možemo biti sretni, i društvo sretno možemo biti ako budemo živjeli ono što nam Bog objavljuje, ako Kur'an bude naš život.
Osman,r.a., nas dalje uči pa kaže:“Posjećivati mezarje je pohvalno, ali pripremati se za vječni život je obavezno“. Svuda oko nas su mezarja. Poslanik nas podstiče da ih obilazimo. Obilazak mezarja koristi i onima koji ih nastanjuju. Tako, mi znamo da kad im dolazeći im nazovemo selam duša im bude vraćena da nam na selam odgovore ali mi to ne čujemo. Znamo da se oni raduju dovi koju za njih činimo, ali Kur'an je tu prije i iznad svega da opomene one koje su živi, pa tako i oni, mezarovi, jesu tu da nas neprekidno opominju da će doći dan kada ćemo i mi se nastaniti u mezar, a on, kako nam Poslanik kazuje može biti bašča od Dženestkih bašči ali i provalija od Džehenemskih provalija. A šta će biti zavisi od toga jesi li svjestan opomene:“On će vas obavijestiti o onome šta ste radili“.(Džuma,8).
Osman,r.a., još nam kazuje:“Obići bolesnog je pohvalno ali tu kod bolesnika pouku uzeti, obaveza je“. A kako bi ta pouka trebala glasiti? Zamislite, posjetili ste nepokretna čovjeka i u mogućnosti ste ponuditi mu da će ozdraviti ali da nakon toga treba svako jutro u džemat na sabah ići. Da li bi on to prihvatio? Zamislite, posjetili ste čovjeka koji boluje od neizlječive bolesti i u mogućnosti ste obećati mu zdravlje ali mora ramazan postiti. Bili on to prihvatio? Zašto mi trebamo obilaziti bolesne? Da im pomognemo, da ih u bolesti i njihovoj muci razgovorimo ali i da sebi pomognemo, da nam stalno u muslimiam odzvanjaju Poslanikove riječi:“Iskoristi zdravlje prije bolesti“.
Znate šta je Poslanik molio, molio je da ga Allah,dž.š., približi djelu koje će njega približiti Bogu. Bez dobrog djela ne može se Bogu približiti. Zato Uzvišenog molimo isto što je i Poslanik molio:“ Gopodaru, podari nam ljubav prema Tebi i ljubav prema onima koji Tebe vole i ljubav prema djelu koje će nas približiti Tebi“.
Amin.
Izet ef. Čamdžić,
10.11.2023.
