„Slušao sam i naučio čeriti hiljade posalnikovih hadisa. Jedan me je posebno okupirao, posvetih mu posebnu pažnju, rekoh sebi, ako poruku ovog hadisa primjenim, naći ću dunjalučku sreću i ahiretski spas.“, rekao je poznati islamski učenjak Šiblija, a taj hadis glasi: „Radi za ovaj svijet onoliko koliko ćeš na njemu ostati, za ahiret onoliko koliko ćeš tamo boraviti, za Allaha, dž.š., onoliko koliko ti je potreban, a za Vatru onoliko koliko je možeš trpjeti.“ (Muslim)
Svaki musliman, vjernik svaki, želi sreću dunjalučku i spas ahiretski. Allah, dž.š., radi toga, baš radi toga, kako bi ljudi pronašli sreću ovdje, a na ahiretu spas, šalje Poslanika i objavu. Ovaj hadis nam pomaže da nađemo odgovore na važna životna pitanja, a sve u svrhu ostvarenja dunjalučke sreće i sigurnog hoda džennetskim užitcima. Pomaže mi da naučim ko mi je prijatelj. Ljudi ovdje na ovom svijetu uglavnom imaju prijatelja, prijatelje. Razlozi njihova druženja su različiti, a najčešće ih vezuje interes, materijalni, dunjalučki. Malo je onih koji se ovdje druže u ime Allaha, a podsjećam da je Poslanik rekao da će oni koji se ovdje druže u ime Boga, radi ahireta, upravo na ahiretu biti u hladu Božijem kada drugoga hlada neće biti. Ali svjedočimo malo je takvih. Naučio sam da je jedini, istinski, čovjekov prijatelj dobra djela, jer bez obzira koliko imaš prijatelja i kakvi su, oni se s tobom druže samo u jednoj tvojoj životnoj fazi, a ti živiš vječno. Druže se s tobom ovdje, na dunjaluku, a Poslanik ga je opisao kao mjesto na kojem se mi trebamo kao putnici ponašati i zato je pravi i jedino iskren čovjekov prijatelj dobra djela i stoga ako želiš sreću ovdje, a spas tamo, prijateljuj s djelima dobrim. Ona će s tobom nastaviti druženje i kad s ovog svijeta odeš, nastavit će živjeti s tobom kad u drugoj životnoj fazi budeš i sigurno mjesto će ti obezbjediti u trećoj, onoj koja se vječnost zove, fazi životnoj. Želiš li sreću dunjalučku, a spas ahiretski, ti tada za dunjaluk radi onoliko koliko ćeš na njemu biti, a za ahiret onoliko koliko ćeš tamo boraviti. Izaberi pravog iskrenog prijatelja, a neka te na to podstakne poslanikova opomena da umrlu osobu do mezara prate tri stvari, dvije, imetak i porodica, vrate se kući, a s tobom putuju djela. Učini sve što možeš da to budu dobra djela.
Uči me ovaj hadis, ustvari pomaže mi razumjeti kako da se odnosim prema imetku, materijalnom dobru. Allah, dž.š., kaže: „Ono što je u vas prolazno je, a ono što je u Allaha, vječno je.“ (Nahl 96) Poslanik kazujući nam o našoj o ljudskoj prirodi kaže: „Čovjek govori, moj imetak, moj imetak, žudi za njim, griješi skupljajući ga a zaboravlja da je stvarno njegovo samo ono što pojede pa kroz njega prođe, ono što obuče i podere i ono što podijeli i tako ovjekovječi.“ (Tirmizi) Dunjaluk i sve što je na njemu vjernik razumijeva kao sredstvo s kojim će ostvariti cilj, a cilj je Džennet. Dijeljenje od onoga čime smo opskrbljeni je djelo koje Džennetu vodi. Razumjevati imetak kao sredstvo, a sebe samo isključivo kao korsnikom, nipošto vlasnikom, proizilazi kao poruka iz hadisa u kojem se veli da za dunjaluk radiš onoliko koliko ćeš na njemu ostati, za ahiret onoliko koliko ćeš tamo živjeti, a za Vatru onoliko koliko je možeš trpjeti. Čovjek često želeći skupiti što više imetka zagazi u grijeh, u haram i zato je prava zgoda opomenuti ga ovim poslanikovim riječima: „Ko prisvoji koliko pedalj tuđe imovine, sedam kata zemlje će ga stezati na budućem svijetu.“ „Ko prisvoji tuđe Allah, dž.š., mu zabranjuje Džennet, a propisuje, dodjeljuje Vatru.“ (Muslim)
Uči me ovaj hadis i odgovara mi na pitanje „Zašto se ljudi sukobljavaju i svađaju?“. Uzrok je zavidnost, a razlog dunjalučka dobra. Allah, dž.š., zavidnost zabranjuje. Muhammed, a.s., mnogo o tom grijehu koji se u nama nastanjuje a koji je mržnji i sukobu uzrok govori. Znamo da zavidnost uništava dobra djela kao vatra drva, a znamo i da se ljudi uvijek i isključivo sukobljavaju i svađaju zbog onoga što će kad u vječnost krenu, bezvrijedno biti. I zato Poslanik kaže: „Nemojte se svađati zbog onoga što ćete ionako ostaviti.“ (Ebu Davud) Ako je Poslanik rekao da za dunjaluk radimo onoliko koliko ćemo ovdje biti, a za ahiret onoliko koliko ćemo tamo biti, gdje je tu onda mjesto, prostor, za zavidnost, svađu i sukob? A da bi se lakše tih grijeha koji nemir u nas i društvo nam donose oslobodili poslušajte Poslanika. „Ako želiš biti zadovoljan dunjalukom pogledaj onoga ko ima manje od tebe, a ako težiš ahiretu gledaj onoga ko je bolji u vjeri od tebe, ko je dobročinitelj veći.“ (Nesai) Zavidnost, mržnja i neprijateljstvo čovjeka u Vatru vode, a za Vatru, o čovječe, radi onoliko koliko je možeš trpjeti.
Naučio me je ovaj hadis ko je čovjeku jedini i stvarni neprijatelj. Allah, dž.š., kaže: „Šejtan vam je neprijatelj otvoreni i neprijateljem ga i držite.“ (Fatir 6) Koliko čovjek treba za Vatru raditi? Onoliko koliko je može trpjeti. Čovjek nema snage da se njome razbacuje, da se zavidnošću, mržnjom, zluradošću opterećuje i tu snagu svoju gubi koja mu je nužna u borbi protiv stvarnog i čovjekovog jedinog neprijatelja, šejtana, a borba s njim nije lahka. A ako se svom svojom snagom šejtanu suprostaviš, eto ti Allaha, Svemoćnog, za pomagača, zaštitnika. On, Uzvišeni, kaže: „Ako vas Allah pomogne nema vam pobjednika, a ako vas On bez pomoći ostavi ko je taj koji će vas mimo Njega pomoći.“ (Ali Imran 160) Allah, dž.š., će sigurno pomoći onima koji sebi pomognu. Kad klanjaš sabah sebi pomažeš, kad stičeš znanje, sebi pomažeš, kad činiš dobro djelo, sebi pomažeš, kad ne činiš grijeh, sebi pomažeš…
Naučio sam iz ovog hadisa ko je čovjeku stvarni i jedini istinski oslonac u životu. Allah, dž.š., kaže: „Ko se osloni na Allaha, On mu je dovoljan.“ Na Allaha se sigurno oslanja onaj koji za dunjaluk radi onoliko koliko će ovdje boraviti, za ahiret onoliko koliko će tamo biti, a to dakako znači da se on svaki dunjalučki dan aktivno priprema za ahiretski život. Za Vatru, onaj kome je Allah oslonac, ne radi nikako jer Vatra se trpjeti ne može.
Uzvišeni Bože, pomozi nam da se od Vatra sačuvamo. Amin.
01.12.2023.
Izet-ef. Čamdžić
