Nezavisnost je riječ koju danas slavimo, a ovoj hutbi je cilj je da o njoj i razmišljamo. Allah, dž.š., opisujući Sebe kaže: „O ljudi, vi ste ovisni o Allahu, a Allah je Taj koji ni o čemu ne ovisi i kojem treba zahvaljivati.“ (Fatir, 15) „Ako budete poricali, pa Allah uistinu nije ovisan o vama.“ (Zummer, 7) On, Uzvišeni, šta god mi radili o tome ne ovisi, niti Njegova moć i veličina iz našeg odnosa prema Njemu proizilaze. On, Uzvišeni, u hadisi kudsijji veli da kada bi svi mi i prvi i posljednji i ljudi i džinni bili kao najbolji, najpobožniji čovjek to ništa ne bi uvećalo Njegovu slavu, moć i snagu, i kada bi svi mi i prvi i posljednji bili kao najgori, najnasilniji, ne znam koliki i kakvi griješnici bili to ništa ne bi oskrnavilo, niti umanjilo Njegovu snagu, moć i slavu.
Za razliku od Stvoritelja, stvorenja su ovisna, ovisna su stvorenja o Stvoritelju jer je On izvor njihove snage, On im je opskrbitelj, vladar je nebesa i Zemlje, izvor je i utok svega. Čovjek jeste najodabranije stvorenje, u najljepšem obliku i liku stvoren, ali je jednako i potpuno o Stvoritelju ovisan. On, Uzvišeni, kaže: „ O ljudi, vi ste ovisni o Allahu.“ (Fatir, 15) Da bi nas na našu ovisnost o Njemu podsjetio, Uzvišeni nas podstiče da oko sebe pogledamo, kaže nam: „Što ne pogledate vodu koju pijete, da li je vi spuštate iz oblaka, ili smo Mi ti koji spuštaju?“ (Vakia, 68-69) „Što ne pogledate ono što sijete, da li mu vi rast omogućavate ili smo Mi ti koji daju da raste?“ (Vakia, 63-64) „Što ne pogledate vatru koju palite, da li joj vi drvo stvarate, ili smo Mi ti koji stvaraju?“ (Vakia, 71-72)
Naše ovisnosti o Stvoritelju bismo trebali biti svjesni sa svakim udahom, eto, vratite dušu nazad kad vam do grla dođe, opominje On, svakim zalogajem, svakim korakom, jer sve to možemo zato što Stvoritelj tako hoće i samo zato što nam je On to omogućio. Ova svijest o našoj ovisnosti o Allahu treba doprinjeti našoj pobožnosti, poniznosti, našoj opredjeljenosti da vjeru živimo i da stazom koja Njegovom zadovoljstvu vodi, hodimo. Ova ovisnost u nama treba učvrstiti stalnu, i neizmjernu zahvalu Bogu jer On nas uči da je naša zahvala Njemu put u više, kaže nam: „Ako budete zahvalni dat ću vam sigurno još više.“ (Ibrahim, 7)
Naša je domovina danas, na današnji dan, a prije trideset i dvije godine postala nezavisna, voljom većine njenih građana samostalna država je postala, zastava joj se s drugim samostalnim i neovisnim državama ravnopravno uzdiže i vihori pred Ujedinjenim nacijama. Biti nezavisna država znači biti sposoban sam o sebi odlučivati, bez utjecaja sa strane donositi odluke u interesu građana, naroda i zemlje, a to znači biti jak.
Nezavisnost i snaga svake države, pa tako i naše proizilazi iz odnosa njene djece, njenih građana, stanovnika prema njoj. Obilježit će se danas, slavit će se ovaj važni dan za našu zemlju, ali osim toga on je i izuzetna prilika da se osvrnemo iza sebe, da pogledamo sebe i sebe upitamo koliko smo doprinjeli i koliko doprinosimo nezavisnosti domovine nam, čitaj njene snage.
Da bi nezavisna bila, a to znači jaka i sposobna brinuti se o sebi, a time i o nama, nužno je da svi u granicama svojih mogućnosti sa svojih poslova i preuzetih obaveza služimo domovini. Služiti domovini je naša dužnost, dužnost koja i iz vjere naše proizilazi jer je ljubav prema domovini sastavni dio imana – vjerovanja. Vrli su ljudi koji domovini služe, a vrlina se definiše kao djelo, kao dobročinstvo, koje činiš, a u kojem tebe nema, nema nikakvog ličnog interesa, već samo želja i potreba da se bude dobar, da se dobro čini iz potrebe da se na dunjaluku živi sretno i da se na ahiretu spasimo, a bez ovako definisanog dobrog djela spasa nema. Danas na Dan nezavisnosti upitajmo se, kako bi izgledala naša današnjica, kako bi izgledala naša domovina, moje selo, moj grad, da smo bez traženja sebe i interesa ličnog domovini služili?
Da bi nezavisna bila, a to znači jaka i sposobna brinuti se o sebi, a time i o nama, nužno je naše zajedništvo, nužno je naše okupljanje oko zajedničkih ciljeva i ujedinjenje u jedinstvenu akciju, u jedan saff i stamen zajednički korak ka ostvarenju tog cilja, tih ciljeva. O kakvoj snazi možemo govoriti danas kad smo podijeljeni u bezbroj stranaka kojima je često jedini cilj da njihovo rukovodstvo, njenih prvih pet – šest ljudi ostvare svoje lične interese i od politike dobro žive, oni ne žive za domovinu, već od nje, a to joj nezavisnost oduzima, tu ona snagu gubi i vidimo da naše stanovništvo, ogroman broj u posljednjih deset godina, šest stotina hiljada, uglavnom mladih ljudi otišlo je zaštitu naći drugdje, zaštitu od siromaštva, a osvrnemo li se oko sebe, vidjet ćemo neobrađene njive, propale fabrike, uvoz hrane u ogromnim količinama, a sve to nas i našu domovinu čini ovisnom, a mi joj danas nezavisnost slavimo. Nije za slavlje, već za opomenu, za pouku da ako želimo nezavisnu zemlju onda moramo znati da je njena nezavisnost u našim rukama, njena snaga u našem odricanju, njena sreća u našem iskrenom, bez računa, služenju njoj.
Potpuno neovisni Stvoritelj, od nas o Njemu potpuno ovisnim traži da čineći dobro djelo, da živeći vjeru, a i služenje domovini je vjere življenje, osnažimo sebe, učvrstimo našu kuću i sebe neovisnim o drugim, u našem slučaju često nedobronamjernim prema nama i domovini nam, učinimo.
Molimo Uzvišenog da nas na tome putu pomogne. Amin.
01.03.2024.
Izet-ef. Čamdžić
