Vehb ibn Munebeh prenosi: „Bijaše jedan car kojeg su među velike vladare ubrajali i on poželi jednoga dana obići carstvo kako bi se ljudi uvjerili u njegovu veličinu i slavu. Naredi podanicima i zapovjednicima svojim da odaberu mu najboljeg ata i da krenu s njim. Jahao je konja zlatnim uzdama zauzdanog i sa dragim kamenjem okićenim povodcem. Jahao je između redova svoje vojske gordo i ponosito. I u taj tren dođe mu šejtan i šapnu mu na uho, ko je veći od tebe? I on pomisli, nikog veličanstvenijeg od mene nema. A potom ispred njegovog konja pojavi se siromašak u dronjcima i prihvati njegova konja za povodac, a car mu srdito reče: ‘Znaš li čijeg si konja primio za taj povodac?’ ‘Imam kod tebe potrebu.’, reče mu siromašni čovjek u poderanim haljinama. ‘Sačekaj da s konja siđem.’, reče mu car. ‘Ali moja potreba je baš dok si na konju i još je tajna i moram ti je na uho šapnuti.’ , reče siromašak. Sagnu se car, a on mu reče: ‘Ja sam Azrail, zapovijed mi je da ti dušu uzmem.’ ‘Sačekaj da odem mojima kući da se s njima oprostim.’, zamoli car. ‘Ne, kući otići nećeš jer tvoj posljednji dah se približio.’ Uze mu dušu i on pade s konja. A potom Azrail ode jednom pobožnjaku, nazva mu selam i reče mu da i kod njega ima potrebu, tajnu jednu mu reći treba. ‘Reci mi je na uho.’ , reče pobožnjak. ‘Ja sam Azrail.’ ‘Dobro došao.’, reče pobožnjak. ‘Ako imaš nekakav posao da ga odradiš, odradi ga.’, reče Azrail pobožnjaku. ‘Nemam prečega od susreta s Gospodarom.’, reče mu taj pobožni čovjek. ‘Zapovijed mi je da te pitam kako želiš umrijeti i da ti želju ispunim, zapovijed mi je.’ ‘Pusti me da uzmem abdest i na sedždi mi dok budem klanjao uzmi dušu.’ I Azrail mu želju ispuni i on u okrilje milosti Božje ode.“ (Tenbihu-l-gafilin)
Dva su junaka ovog kazivanja. Jedan, onaj prvi, koji želi izbjeći neizbježno, odgoditi neodgodivo i drugi koji sasvim smireno i predano dočekuje Allahovog, dž.š., izaslanika, mogli bismo reći, raduje se njegovom dolasku.
Šta je uzrok nesreće prvom, a šta zadovoljstva i sreće drugom junaku ovog kazivanja? Prvi, car, nesretan je jer je kasno spoznao da veći od njega ima. Da ne bismo bili među nesretnima poslušajmo Allahove, dž.š., riječi i svjesni, duboko svjesni ih budimo. Allah, dž.š., kaže: „A zašto vi kad duša do guše dopre, i kad vi budete tada gledali, a Mi smo mu bliži od vas, ali vi ne vidite, zašto je onda kada niste u tuđoj vlasti ne povratite, ako istinu govorite? I ako bude jedan od onih koji su Allahu bliski udobnost i opskrba lijepa i džennetske blagodati njemu su. A ako bude od onih koji su srećni, pa pozdrav tebi od onih koji su srećni. A ako bude jedan od onih koji su poricali i u zabludi ostali, pa ključalom vodom biće ugošćen i u ognju pržen. Sama je istina zbilja sve ovo zato hvali ime Gospodara veličanstvenog.“ (El- Vaki'a 83-96)
Ako li je čovjek život svoj proveo na strani desnoj, a to znači vjerujući i dobra djela čineći tada se on raduje susretu s Gospodarom svojim jer za ahiret poputbinu ima. Ako je čovjek u životu svom na desnoj strani, a to znači na putu od svjetova Gospodara osvijetljenom, na onoj strani na kojoj se žive Allahove, dž.š., naredbe, jednom riječju na strani istine, on se raduje susretu s Gospodarom. Evo kako Poslanik Muhammed, a.s., to pojašnjava. Aiša, r.a., prenosi, Poslanik je rekao: „Ko voli i želi susret s Allahom i Allah želi susret s njim, a ko ne voli susret s Allahom ni Allah ne voli susret s njim.“ Slušali smo to pa sam upitala Poslanika: „Da li to znači da oni koji ne vole smrt ne vole ni susret s Allahom?“ Poslanik reče: „Ne, već kada vjerniku govoriš o Allahovoj milosti, o Alllahovom zadovoljstvu, o Džennetu koji je za njega pripremljen, on žudi da se susretne s Gospodarom kao što na ovom svijetu žudi susresti se s bajramom. A kada nevjerniku govoriš o Allahovoj srdžbi i kazni koja mu pripada, on mrzi susret s Gospodarom.“ (Hakim)
Znaju ljudi, vjernici znaju, koji su se u ramazanu ibadetu posvetili kakva je i kolika radost bajramu. Raduju se bajrama jer završavaju jedan veliki i važan posao i jer u tom danu plaću, nagradu, primaju. Koliko god Uzvišeni u Knjizi a Poslanik u hadisima pokušavali dočarati ljepotu susreta vjernikova s Allahom, dž.š., nije bilo moguće na bolji i ljepši način od poređenja tog susreta s bajramom. Zato Poslanik i kaže: „Vjerniku je smrt bajram.“ (Tirmizi) Bajramom se kruniše važan posao, a naš dunjalučki život je toliko važan da nam od odabira puta ovdje zavisi kakvo će nam biti boravište u vječnosti, i na bajram se plaća za učinjeno prima. Smrt je jekin, sigurno saznanje, jedino za šta znamo da će nas stići, zato učinimo sve što je u našoj moći da nam ona bude bajram.
Ebu Hazim savjetuje Abdullaha ibn Omera, r.a.,: „Kad god legneš smrt stavi pod jastuk, i uvijek nastoj činiti ono djelo u kojem bi želio da te smrt zatekne. Izbjegavaj, bježi, od onih djela u kojima ne bi volio da te zatekne smrt, a ona je uvijek tu pokraj tebe.“
Pomozi nam Milostivi Bože da budemo od onih koji će se radovati susretu s Tobom.
10.05.2024.
Izet-ef. Čamdžić