Allah, dž.š., je svjetova Stvoritelj, a svjetovi su vidljivi i nevidljivi, biljni i životinjski… Čovjeku, razumom obdarenom i u najljepšem liku stvorenom, dato je da svijet uređuje, ravnotežu održava, jednom riječju, da kao i sve ostalo, u pokornosti Bogu živi. Da bi to mogao odgojiti se mora, ponašanje svoje sa Stvoriteljevim zahtjevima uskladiti. Allah, dž.š., je svijet na pravdi, ravnoteži i dominaciji dobra nad zlom uspostavio. Zlo nikad ne dolazi od Njega, već od nas. Allah, dž.š., kaže: „Dobro koje ti se dogodi od Allaha je, a zlo koje te zadesi sam si prouzrokovao.“ (Nisa, 79)
Sve probleme koji pritišću naše društvo prouzrokovali smo sami. Sve devijacije u društvu našeg su djelovanja rezultat i to naše stanje neće se mijenjati samo od sebe, niti će ga, kako to često volimo reći, vrijeme izliječiti. Izliječit će ga, promijenit će ga ljudi koji se promijenu u bilo kojem vremenu. Ako bismo se mi danas, sad, promijenili, pozitivnim osobinama ukrasili, vrijeme u kojem se naše stanje, naše društvo mijenja, bilo bi naše vrijeme. Allah, dž.š., kaže: „O vjernici, ako se neki od vas od svoje vjere odmetnu, neka znaju da će Allah svakako dovesti umjesto njih ljude koje će voljeti i koji će Njega voljeti te biti ponizni prema vjernicima, a prema nevjernicima ponositi i koji će se boriti na Allahovom putu, ne bojeći se ničijeg prijekora. To je Allahova blagodat, koju On daje kome hoće, a Allah posjeduje veliko obilje i sve dobro zna.“ (Maide, 54)
Svaki čovjek, svako od nas može biti od onih koje Allah voli, koji je Njemu blizak. A ko to želi evo recept. Ebu Bekr, r.a., kaže: „Kod koga se nađu slijedeće osobine bit će zaštićen od nesreće i upisan u one koji su Allahu bliski, iskrenost, a posebno iskrenost nijjeta u činjenju dobrih djela. Poslanik Muhammad, a.s., kaže: ‘Blago onima koji su nijjeta iskrenog, oni svjetle u društvu kao svjetiljke u tami.'“ Svi zajedno se trebamo zamisliti nad ovim poslanikovim riječima i upitati sebe, koliko, tu oko sebe, znamo ljudi za koje smo sigurni da nas neće prevariti, koji su te svjetiljke u tami koja je prekrila naše društvo u kojem je nepovjerenje i podozrenje opšta pojava.
Ebu Bekr dalje kazuje da je strpljivost s posebnim naglaskom na strpljivost u činjenju dobra, odnosno u dobru ustrajnost, osobina onih koje Allah voli i koji su bliski Njemu. Poslanik, Muhammed, a.s., kaže: „Koga zaboli glava od rada na Božijem putu nadajući se Allahovoj nagradi, Allah će mu oprostiti male grijehe.“ Nema bez truda, bez truda i žrtve u ime Allaha, dž.š., bez borbe na Božijem putu sa željom i ciljem da svima bude dobro, nema društvu napretka. Zbog tog napretka moraju postojati ljudi koji su se spremni žrtvovati i biti svjesni da će ih boljeti glava zbog njihovog angažmana, ali svjesni njihove nagrade koja ih kod Stvoritelja čeka, spremni su na tu žrtvu i bore se da u selu bude asfalt, da sokaci budu obetonirani, da u ulici, mahali, selu ima rasvjeta, sve je to borba na Božijem putu, a svjedoci smo da za sve one koji staju na čelo ovakvih akcija u društvu nam općeg nepovjerenja, nemamo riječi hvale i od naših neosnovanih i prozivki, boli ih glava. Bez vjere u nagradu kod Allaha, dž.š., ovakva borba, borba za drugog, borba za opće dobro, nije moguća.
Ebu Bekr, r.a., kaže: „Odricanje je osobina koju treba pri sebi imati kako bi se od nesreće zaštitili i u društvo Allahu bliskih upisali.“ On, r.a., naglašava da pod pojmom odricanje prije svega misli na odricanje od grijeha. Zar nije sretan pojedinac koji o grijehu ovisan nije, zar nije sretno društvo koje ne troši na liječenje ovisnika, već ulaže u obrazovanje? I razmišljanje je osobina koju pri sebi trebamo imati, a Ebu Bekr jasno i nedvosmisleno naglašava da vjernik uvijek razmišlja o posljedicama onoga što čini. Poslanik, a.s., je rekao: „Jedan sat razmišljanja bolji je od jedne godine ibadeta.“ Razmišljati o posljedicama grijeha vrijednije nego provesti godinu dana u ibadetu, a djelovanjem svojim izazivati nesagledive negativne posljedice u društvu. Allah, dž.š., je ljude obdario razumom da svijet uređuju, ravnotežu čuvaju, da u pokornosti kao i sve ostalo žive.
Ebu Bekr, r.a., i strah od odgovornosti kao osobinu pripisuje ljudima koje Allah voli i koji su Njemu bliski. Ko se na ovom svijetu ne boji odgovornosti pred Sveznajućim na budućem će preplašen biti. Poslanik prenosi da je Allah, dž.š., u hadisi kudsijji rekao. „Neću svome robu u isto vrijeme sastaviti dva straha i dvije sigurnosti. Ko Me se bude bojao na dunjaluku bit će siguran na ahiretu, a ko Me se ne bude bojao na dunjaluku bit će prestrašen kaznom na ahiretu.“ Strah od odgovornosti ljude podstiče da čine dobro, podstiče ih da grade sretno društvo, da jedni drugima pomažu. Zato nam svaki dan, svaki tren, treba biti na umu Dan u kojem ćemo stati pred Gospodara svjetova kad će nam biti rečeno: „Čitaj knjigu svoju!“ Svjestan odgovornosti, bori se da tu knjigu koju ćeš sigurno čitati ispišeš rečenicama koje o tvom dobročinstvu govore.
Trud je osobina koju trebamo imati pri sebi, a da bi bili od onih koje Allah voli taj trud treba biti u skladu sa onim što On od nas traži. Poslanik, Muhammed, a.s., opominje: „Ko se trudi i radi neki posao radi pokazivanja pred drugima, iz želje za popularnošću, bit će mrzak Allahu, dž.š., sve dok ne promijeni motiv.“ Trud koji nas Allahovoj ljubavi vodi je onaj koji je u ime Allaha, a ako želimo Allahovo zadovoljstvo i ljudi će nas cijeniti.
Blagost, i ta osobina krasi one koje Allah voli i koji Njega vole. Poslanik kaže: „Kada Allah, dž.š., želi nekome dobro, On mu podari blagost, kad bi blagost bila stvorenje vi ništa ljepše ne biste vidjeli od nje, a kada bi srdžba bila stvorenje vi ništa ružnije od nje ne biste vidjeli.“ Srdžba ne nastanjuje sreću među ljude, blagost to radi, ali kad čujemo sljedeći hadis bit će nam posve jasno zašto smo mi i društvo naše problemima pritisnuti i zašto oni, ti problemi neće otići sve dok se mi ne promijenimo, dok ih mi svojim ponašenjem iz naših života i društva našeg ne protjeramo. Muaz ibn Džebel, r.a., prenosi da je Poslanik rekao: „U predkijametsko vrijeme bit će takvo stanje da će ljudi formalno, vanjštinom biti prijatelji jedni drugima, a unutar sebe gajit će neprijateljstvo.“ Ashabi upitaše: „Kako je to uopće moguće da se ljudi pokazuju kao prijatelji, a u sebi osjećaju mržnju i podozrenje jedni prema drugima?“ Poslanik im reče: „Kada ih budu povezivali interesi bit će prijatelji, ali će zbog mržnje koju u sebi imaju, imati osjećati strah jednih od drugih.“
Jesmo li mi takvi? Hajdemo danas kući s namjerom da se mijenjamo. Uzvišeni Bože, pomozi nas.
17.05.2024.
Izet-ef. Čamdžić
