Ikrar-dova je ona manifestacija na kojoj se obznanjuje da musliman želi ispuniti petu islamsku dužnost, obaviti hadždž. U našoj bosanskoj tradiciji Islama ona se još naziva hadžijska ili dova za ispraćaj hadžija. Riječ dova u naš jezik vjerovatno dolazi od arapske riječi „dua“ što znači zov, molba. A riječ „ikrar“ glagolska je imenica koja znači potvrđivanje, svjedočenje, prihvatanje, pristanak, potvrda.
Odluka da se ispuni Allahova, dž.š., naredba sadržana u ajetu: „Allaha dž.š. radi dužan je svaki onaj koji je u stanju hadždž obaviti.“ (Ali Imran, 97), potvrda je čovjekovog imanskog uspona, potvrda da se on kroz život mjenjao i u vjeri sazrijevao.
Kelime i šehadet su riječi svjedočenja, svjedočenja pripadnosti jedinom ispravnom putu. Ali istinsko svjedočenje je svjedočenje djelima. Ako bi naše svjedočenje pripadnosti ostalo samo na riječima to bi bio formalni iskaz vjere. Riječ šehadet znači svjedočenje i riječ ikrar znači svjedočenje. Prvo je svjedočenje riječima a drugo svjedočenje djelima.
Odluka da se Allaha, dž.š., radi krene put Mekke u danima hadždža svjedočenje je da je namaz mjenjao čovjeka, da ga je post osnaživao i u bogobojaznosti učvršćivao, da ga je zekat odgajao i podučio da od dunjaluka čovjekovo je ono što na Božijem putu potroši. Ako je kelime i šehadet svjedočenje pripadnosti onda je ikrar svjedočenje iskrene pripadnosti jer hadždžd svjedoči čovjekovu duhovnu, tjelesnu i imovinsku spremnost da kroči stazom koja vodi ka Bogu. Ako bi postojalo mjesto na kojem se uspješno bolesti tijela liječe svi bismo rado pristali otići tamo. Ni novca ne bismo žalili na putu ka tjelesnom izlječenju potrošiti. Bez razmišljanja svaki bi od nas uzviknuo pristajem otići tamo.
Riječ ikrar znači pristanak. Svi su ljudi manje ili više griješni, „oboljeli“. Postoji mjesto, o griješni čovječe, s kojeg se kući bez grijeha vraćaš, mjesto gdje se tevba, pokajanje, prihvata. Prvi korak na putu do tog mjesta jest dova ikrar na kojoj se Allaha, dž.š., moli da siguran put podari onom ko Allahu, dž.š., i Poslaniku u goste ide, na kojoj se moli da do poslanikovog mezara i Revde sigurno stigne onaj koji je svjestan poslanikovih riječi: „Ko me posjeti poslije smrti kao da me je posjetio dok sam živ“.
Ikrar dova je obznana da čovjek ide na hadždž. To je dobrovoljni pristanak da se bude drugačiji, da se bude hadžija. Ikrar znači pristanak. Pristajem, govore naše hadžije, biti primjer iskrenog, radinog čovjeka, biti primjer dobrog muža, oca, sina, pristajem biti primjer dobre majke, supruge, kćerke, pristajem biri dobar komšija, džematlija, pristajem biti prepoznatljiv u društvu po dobru. Želim čin hadždža nositi ponosno. Hadž dakle čovjeku omogućava preokrenuti životnu stranicu i početi život na drugačiji, vjernički način. Hadž je čovjekovo novo rađanje jer je on nakon hadždža jednak novorođenčetu po griješnosti.
Riječ „ikrar“ znači i potvrda. Sutra će na podne namazu biti održan skup na kojem će zavidovićke ovogodišnje hadžije potvrditi svoju namjeru da obave hadždž. Oni će svojim ikrarom sutra svjedočiti da je njihov šehadet bio iskren, da se vjera iz srca pretakala u djela i da sad na zov Ibrahima, a.s., spremno kreću Allahu, dž.š., i poslaniku Njegovu u goste. Oni sutra ikrarom svojim nama kazuju da pristaju otići na mjesto gdje se potpuno izliječi, s kojeg se zdrav kući vrati. Oni, dakle, pristaju otići na mjesto odakle će se čisti, bez gijeha vratiti. „Zar ne znate da hadždž briše ono što je bilo prije njega?“, pita Poslanik.
Od sutra oni su u našim očima drugačiji. Zašto od sutra? Zato što poslanik Muhamed, a.s., veli: „Ko naumi učiniti dobro djelo piše mu se to dobro makar bio spriječen ga učiniti“. Oni svojevoljno pristaju biti drugačiji, biti plemenitiji, pristaju biti pozitivan primjer u društvu, pristaju biti obilježeni hadždžom.
Mi koji ćemo sutra uveličati ovaj ikrar ostajemo žuditi da i naš šehadet bude što prije okrunjen svjedočenjem, ikrarom. Da što prije učimo i razumijemo poruke ihrama, tavafa, sa'ja, da što prije razumijemo i živimo poruke hadždža. Do tada neka nam u ušima odzvanja poslanikov hadis: „Za ispravno obavljen hadždž nema druge nagrade osim Džennet“.
Uzvišeni Bože pomozi nam da i naš šehadet i naš ikrar bude naše iskreno svjedočenje vjere. Amin.
Izet-ef. Čamdžić
24.05.2024.
