Osmi je zul hidže, danas je jevmu-t-tervije. Tako je ime dobio jer na današnji dan Ibrahim, a.s., usni san da treba žrtvovati sina Ismaila. Bijaše u velikoj nedoumici, u tervijetu, da li je taj san od Allaha ili od šejtana. Ali isti san usni i sutra devetog zul hidžeta, te bi uvjeren da je san od Allaha, dž.š., pa se taj dan prozva jevmu–l-arefe, dan spoznaje.
Hadžije koji obavljaju hadž temmetu, a najviše je takvih, danas oblače ihrame i kreću obaviti hadž, kreću se na Arefat, a Poslanik je rekao. „Hadž je arefat“. Ihram u ovom danu nedoumice otklanja, otklanja svaku dilemu da ćemo se susresti sa Stvoriteljem i to onakvi kakve je nas prvi put stvorio, ni sa čim osim sa djelima našim. Kad danas hadžije ihram obuku oni nisu ušli u drugačiju odjeću, oni su ušli u drugo stanje. To se stanje naziva ihramsko, a to znači da su sada pod zabranom. Zabranjeno im je činiti ono što je inače izvan ihramskog stanja, dozvoljeno. Kada ihram obučeš, nema više uljepšavanja, nema mirisanja, nema češljanja, noktiju skraćivanja, nema nikog i ništa uznemiravati. Jedini ti je, o čovječe, u ihramu ukras iman u srcu i djelo u knjizi. A dok te gledamo kako Arefatu jezdiš gdje ćeš sve nedoumice otkloniti i spoznati da je istinska vrijednost samo ono što Allahu ide i da je samo to vječno, vidimo sebe u ćefinu. Vidimo sebe kako smo nemoćni išta više uraditi, ne možemo se više ničim ukrasiti, nepomični smo da bismo se počešljali, namirisali… Mi, kada tebe o čovječe, u ihramu gledamo, mi vidimo smrt koja diše i sebe na susret sa Gospodarom podsjećamo. Tu nas, o ihramski čovječe, danas i sutra snažno opominješ i da dobro djelo činimo podstičeš i da svaku nedoumicu od sebe odagnamo tjeraš, da se nećemo moći ni u kog pouzdati osim u ono što smo vjerovali i radili. O ihramski čovječe, mi gledajući tebe kako Arefatu jezdiš, kako ideš tamo gdje ćeš se iz sna nemara probuditi i areftu, spoznao sam, uzviknuti, mi vidimo sebe kako nas kaburu nose gdje ćemo se nakon dunjalučkog sna probuditi. Da nam to buđenje u kaburu ne bi bilo košmar, sad se, o braćo, gledajući ihramskog čovjeka probudimo i areftu, uzviknimo.
Sutra će hadžije biti na Arefatu, bit će na mjestu s kojeg je Poslanik čovječanstvu poruku poslao davne 632. godine. Oni na Arefatu, a mi gledajući njih i čeznući za tim mjestom moći ćemo čuti da nam Poslanik govori da su naši životi, imetci, čast i dostojanstvo naše, sveti i neprikosnoveni. Da se trebamo i moramo brinuti jedni za druge i da smo mi kao jedno tijelo i da kad prst boli tijelo cijelo ima problem. Kakva bi naša, ummetska, radost bila kada bi se ihramski ljudi sa Arefata vratili, a svi ostali ummetski članovi u bajramskom jutru probudili odlučni da stanu u kraj ponižavanju, ubijanju, zlostavljanju bilo koga od nas, bilo koga od ljudi i u jedan glas odagnavši nedoumicu da će nas neko drugi štiti i čuvati, uzviknuli, Gaza smo mi, Gaza su naša braća, svi ćemo žrtvovati sve u granicama naših mogućnosti da iduće godine Dan arefata bude istinska ummetska radost.
Sutra će hadžije na Arefatu svoditi račun sa sobom. Oni su došli na mjesto gdje se Allah, dž.š., prisutnima ihramskim ljudima ponosi i melekima govori: „Vidite ove ljude, ovdje su došli radi Mene, umorni, prašnjavi, neispavani, kada bi im grijeha bilo koliko je pijeska u pustinji, koliko je pjene na moru, opraštam im, njima i onima za koje se zauzimaju.“ Ovi ihramski ljudi sutra u akšam kad krenu put Muzdelife, to će ako Bog da, to će biti drugačiji ljudi, arefatom promijenjeni, od grijeha oslobođeni i odlučni da svakim korakom svugdje i uvijek svjedoče ljepotu islama. Mi koji ih gledamo, žudeći za tim jedinstvenim mjestom gdje je čovjek započeo svoj dunjalučki hod, možemo tevbom, iskrenom tevbom, postići isto što i oni koje ihram u posebno stanje uvede i možemo isto iz bajramskih dana preporođeni izaći.
Žure ihramski ljudi s Arefata osnaženi arefatskom porukom i dovom arefatskom, žure preko Muzdelife da na Minu stignu i sa šejtanom se odlučno obračunaju. Borba sa šejtanom nije jednostavna, nije kratka, i zato će tri dana trajati. Kada kamenčiće na taj stub što šejtana simbolizira bacaš, o ihramski čovječe, ti od sebe odbacuješ zavidnost, mržnju, podozrenje, zluradost, od sebe odbacuješ grijeh, a snagu si na Arefatu skupio da se tom i tim grijesima više ne vraćaš. Nas koji te gledamo, ti ihramski čovječe, inspirišeš da se i sami šejtanu odupremo da nam u ušima, u biću našem stalno odzvanjaju riječi Božije: „Šejtan vam je neprijatelj, pa ga neprijateljem i držite.“
U zoru, bajramskoga dana prvog, stigao si u Harem i eto te oko Bejtullaha tavafiš. Primjećuješ li da tavaf ide suprotno od onog pravca kuda idu kazaljke koje nam vrijeme računaju? To se ti vraćaš nazad, vraćaš se u predgriješno, u bezgriješno stanje. Sad dok tavafiš Poslanik kaže: „Prilazi ti melek i stavi ruku na tvoje desno rame i kaže ti, radi za budućnost, što se tiče prošlosti već ti je oprošteno.“ Mi koji te gledamo isto želimo i zato iskreno u ovim kurbanbajramskim danim istigfar činimo kako bi odagnali svaku nedoumicu da je moguće hoditi stranputicom, slušati šejtanska došaptavanja, a nadati se uspjehu. Samo je jedan put, on se zove siratu –l- mustekim. To si naučio i ti, o ihramski čovječe, to naučih i ja koji te gledah i za tim ihramskim stanjem žudih.
Uzvišeni Bože, pomozi nas da hadžske poruke razumijemo.
14.06.2024
Izet-ef. Čamdžić
