Mogu li vratiti djecu?

Imam sve, kad kažem sve, mislim imam kuću, sređenu, u njoj soba koje nikom ne trebaju, imam auto, i to takvo koje prevazilazi moje potrebe, imam odjeće, znam sigurno da imam odjeće koju neću nikada obući. Imam novca, mnogo novca imam, i sigurno se osjećam s tim novcem, pomislim kad toliko imam sve mi je dostupno. Bogat sam, zar ne? Imam i djecu, sve sam im omogućio, imaju svu zgodu i ugodu u životu. Oblače se markirano, mobiteli su im oni čiji je simbol nagrižena jabuka, imaju i oni auta, putuju kud i kad hoće. Zar ja i porodica mi ne živimo sretno??? Posmatrajući sa strane ljudi žude za onim što je moj život, a ja im želim reći da to i nije tako.

                Nisam, zbog trke za novcem, zbog želje da moja kuća bude najbolja, zbog potrebe, neobjašnjive potrebe, da mi auto bude bijesno, zbog želje da mi se djeca od druge djece izdvajaju, nisam se posvećivao djeci. Nisam s njima vrijeme provodio, nisam im primjer kako se stvarno sretan čovjek bude, bio i sad sve što imam ne vrijedi ništa jer sam izgubio djecu.

                Ta moja djeca tražeći ono što život stvarno jeste, tražeći njegov smisao i cilj, a ja im put ka tome ne pokazah, ne olakša, otišli su smisao i cilj naći tamo gdje ga uopće nema. Otišli su u grijeh, u porok, u drogu, u shisha bar, otišli su… Kako da ih vratim, reci mi efendija?

                Ne znam. Ali reći ću ono što znam. A znam da postoji put koji vodi sreći na ovom i spasu na svijetu budućem, znam da se taj put zove islam. Znam da je posljednja objava čovječanstvu, čovjeku svakom data kako bi pronašao smisao svoga postojanja i kako bi živeći principe vjere nam uzvišene cilju vodio, a cilj je skladna porodica, sretan brak, odgojena djeca… Znam također da taj put nije ni lahak ni jednostavan, ali, zar bez žrtve može biti uspjeha.

                Na tom putu je na prvom mjestu važno i potrebno raditi na sebi, sebe odgojiti, sebe i život svoj u okvire vjere smjestiti. Poznati alim, filozof i mistik Ebu Hamid el-Gazali, je govorio, učio nas je da se djeca odgajaju dvadeset godina prije rođenja. Odgajaju se odgajajući sebe jer odgajati može samo odgojen jer odgoja bez ličnog primjera nema. Otuda odogovor na pitanje, mogu li vratiti djecu, vratiti ih s puta pogrešnog, ne traži od drugih, već od sebe. Ako ti je stalo, a vjerujem da jeste, tada mijenjaj sebe, unesi promjenu u svoj dom i nadaj se promijeni oko sebe.

                Možeš li ih vratiti ne znam, ali reći ću nam ono što znam. Znam da je obaveza svakom roditelju da učini sve što može da djecu odgoji. Vjerujem da zna, da svaki roditelj zna, da ne može djeci ostaviti ništa bolje, ništa vrijednije od odgoja. Dao bi i kuću sa svim tim sobama viška, i auto bi dao, novac sav bi dao samo da vratim djecu u okrilje porodice, da ih spasim iz ralja poroka i propasti, da ih izbavim iz tuđe vjerske tradicije i vratim Bosni. Zamisli da si sa onim istim žarom s kojim si im omogućio sve te treninge, sve te sportove, sva ta putovanja, sve te telefone, da si sa istim tim žarom ih odvodio u mekteb i bdio nad njihovim mektebskim obavezama, da si zajedno s njim budio se na sabah i zajedno s njim prije večere klanjao akšam? Da si zajedno s njima, s porodicom, sa sinovima odlazio petkom na džumu, bajramom na namaz, u obilazak rodbine, u posjetu očevima i majkama na mezarje, da si kurban pred kućom svojom žrtvovao i zajedno sa njim isti radosno po propisima vjere nam dijelio? Nisi, pogriješio si, mnogo si propustio, ali probaj, pokušaj vrati se ti pa tako primjerom ličnim pokaži djetetu svom smisao života, i put sreći i spasu.

                Možeš li ih vratiti ne znam, ali reći ću nam ono što znam, a znam da je bolje vratiti se s pola pogrešnog puta, nego njime ići do kraja. Krenuti za dunjalukom i imati pred sobom samo jedan cilj, a to je steći što više, najviše sliči žednoj osobi koja žeđ pokušava pijući slanu, morsku, vodu otkloniti, a ustvari se žeđ samo povećava. Takav način utažavanja žeđi je u suštini put u propast. Stani, i presloži prioritete, okreni se istinskim vrijednostima, a neka nas na tu odluku da stanemo i pravac kretanja promijenimo podstaknu riječi hadisi-kudsijje u kojem se veli: „Ko krene za dunjalukom, za njegovim dobrima zanemarujući ahiret on će mu se stalno izmicati, smorit će se za dunjalukom hodeći, a neće pronaći sreću, a ko krene za ahiretom, dunjaluk će pred njega sam izlaziti.“ Zar nam Uzvišeni u Kur'anu ne poručuje: „Naredi porodici svojoj da obavljaju namaz i ustraj u tome! Mi ne tražimo od tebe opskrbu, Mi tebe opskrbljujemo! A samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili čeka lijep svršetak.“ (Taha, 132)

Nađi ravnotežu između dunjaluka i ahireta, i još jednu važnu stvar koju znam a mogla bi ti pomoći da vratiš djecu dunjalučkoj stvarnoj sreći i iščupaš ih iz onoga što je prividna sreća je da ih hraniš i oblačiš samo i isključivo halalom. Ne unosi u kuću ono što je haram, ne unosi u kuću tuđi hak, jer na haramu ne može nastati ništa osim zlo.

Obilježili smo hidžru, ona, hidžra nosi poruka puno. Jedna od njih je da je svima omogućeno da muhadžiri budu jer je Poslanik rekao da je hidžra ostaviti ono što je zabranjeno i još nam obećao da hidžra briše ono što je bilo prije nje. Eto nam svima prilike da se vratimo, da sa pogrešnog puta pravom se vratimo, da novu, čistu stranicu u životu prevrnemo i vraćajući sebe istini pokušamo i one oko sebe vratiti.

Uzvišeni Bože, pomozi nas. Amin

12.07.2024.

Izet-ef. Čamdžić

Komentariši