Čovjeka je Allah u najljepšem, ako hoćete savršenom liku i obliku stvorio. Nikome osim njemu nije razum i slobodu dao. Znamo da samo mi, ljudi, imamo mogućnost razlučiti i odlučiti. On, Uzvišeni, nam je kazao šta je za nas dobro, a šta nije i na posljedice naših odluka upozorio. Ako odlučimo poslušati Ga i Pravim putem hoditi eto nam sreće ovdje i spasa tamo. Ako pak odlučimo da nam stranputica bude put šta nas drugo čeka do nesreća na svijeta oba. Razlučiti, tebi, o razumom obdareni, nije teško jer je i halal i haram jasni, a kako ćeš odlučiti i čemu se okrenuti, tu si potpuno slobodan. Preuzmi odgovornost za svoje odluke i za uspjeh zahvali Allahu, a za neuspjeh ne krivi nikog osim sebe.
Jedna mudra izreka veli: „U vama se nalazi sve što trebate“. Razmislimo li o ovoj mudrosti koja nas podstiče da o sebi brinemo zaključit ćemo da stvarno u nama se nalazi sve što nam treba, u nama se nalazi snaga da sebi život ovdje ispunjenim i uspješnim učinimo a da se na ahiretu u skupinu spašenih uvrstimo.
Hoćeš da živiš dostojanstveno i o drugim ljudima da ovisan ne budeš, tada se moraš truditi, moraš raditi, neumorno raditi, a Bog Uzvišeni ti je omogućio i snagom te da radiš obdario. Rad je Allah, dž.š., dobročinstvom nazvao, ibadetom učinio a nerad, ljenost i pružanje ruke prema drugima kako bi od njih tražio, to je Uzvišeni prezrenim učinio. Šta ti stoji na putu da sebe neovisnim od ljudi učiniš da sebi dostojanstvo priskrbiš da sebe bogatim učiniš? U vama se nalazi sve što trebate. Trebaš opskrbu, trebaš dunjalučka dobra da bi njime dostojanstveno hodio eto u tebi se nalazi put do toga. Ako želiš, možeš. Ima ljudi koji uprkos snazi, pameti, sposobnosti… čekaju da se nešto izvan njih dogodi kako bi ono što žele ostvarili. Niti će se to desiti niti će ikada bez truda i žrtve ono što žele postići.
Hoćeš da budeš zadovoljan. To što trebaš, a zadovoljstvo trebaš, za njim tragaš, i to stanuje u tebi jer sve što trebate nalazi se u vama. Put do zadovoljstva vodi kroz pogled u dunjalučkim stvarima u one koje imaju manje, a u dobročinstvu kroz natjecanje s onima koji čine više. Ne može se zadovoljstvo kupiti, ne može se nigdje naći, ne može niotkuda doći, ono, zadovoljstvo kao i nezadovoljstvo stanuje u tebi. Šta ćeš probuditi, na koju stranu krenuti ne ovisi ni o kome, već o tebi. Zamisli koliko sreće i zadovoljstva ima u činjenici da si se probudio zdrav, da si se probudio u svojoj kući, u svojoj zemlji, da si se probudio a svi ti u porodici zdravi. Zamisli koliko sreće i zadovoljstva ima u činjenici da vidiš, da čuješ, da hodaš, da jedeš, da sam poradi sebe možeš otići. Nikad ne misli da se to podrazumijeva, već uvijek imaj na umu da to imaš zato što Allah tako hoće i budi Mu neizmjerno zahvalan. Ti si, o čovječe, sposoban odlučiti i razlučiti i kad se probudiš možeš vidjeti ono što imaš a nisi to sam sebi omogućio a možeš i kukati, i nabrajati šta nemaš. U vama se nalazi sve što trebate, trebaš sreću, eto je u tebi, trebaš zadovoljstvo, eto ga u tebi. Ako sreću i zadovoljstvo ne nađeš u sebi ne očekuj da će ti to od nekud doći.
Hoćemo li da imamo uređeno društvo, da imamo jaku i uređenu lokalnu zajednicu, stabilnu državu, pa i to se nalazi u nama jer sve što trebamo u nama je. Arapski pjesnik Šefkija je rekao: „Moral to je narod, nestane li morala, nestalo je i naroda.“ Marljivost i radinost, stanuje li to u nama? Da, to je u nama, a ti si o čovječe sposoban odlučiti i razlučiti. Odluči, u sebi marljivost i radinost probudi, da privređuješ odluči, da domovini i dobru služiš odluči. Hoće li nam neko iz svijeta bijelog doći i urediti njive, puteve, mezarja, ulice…? Trebamo li urednost? Trebamo, a sve što trebamo u nama se nalazi.
Poštenje i pravednost, da li to stanuje u nama? Da, to je u nama a ti se o čovječe koji si sposoban odlučiti i razlučiti pobrini da razlučiš koliko sreće društvu donosi poštenje, pravednost i odluči se tako živjeti. Mnogo je našeg naroda otišlo u proteklih deset godina, šest stotina hiljada ljudi je u tom periodu napustilo našu zemlju, a šta je narod, narod je moral, ako nestane morala, nestalo je i naroda. Hoćemo li nestati? Zamislite da smo odlučili biti pošteni i da smo gradili društvo u kojem se živi pravednost da li bi naši očevi i majke, braća i sestre danas radili u Sloveniji, Italiji, Njemačkoj, gdje sve ne, ne, ne bi, radili bi u Krivaji, Šipadu, Energoinvestu, Energopetrolu… Znam da svi žudimo za društvom u kojem ćemo biti sretni i sigurni, ali sve što nam treba u nama se nalazi. Zar će neko drugi doći nama i bolje od nas brinuti o nama? To mi očekujemo, a to je opasna zabluda.
Veliki, poznati, svjetsko ime književnosti, Goethe je rekao: „Vrijednost svoju najbolje ćeš prosuditi po načinu kojim vršiš svoju dužnost.“ Dotojanstvo za bolesne, eto to trebamo, najbolje uslove za one koji putem znanja hode i to trebamo, najbolje programe za mlade bračne parove kako do krova nad glavom i egzistencije da dođu trebamo, najbolje uslove za mlade majke da mogu naći ravnotežu između majčinstva i posla. Kako se pokazuje i gdje se očituje naša vrijednost? Očituje se po načinu na koji vršimo svoju dužnost. Sad zamislite da su od nas izabrani u proteklih trideset godina vršili svoju dužnost najbolje što su mogli i znali. Bolesnici bi naši, očevi i majke nam imali uslove dostojne čovjeka u bolnicama. Skoro sam nekoliko noći proveo u bolnici, i uz sve pohvale za osoblje koje se uistinu žrtvuje i nastoji učiniti sve što može za bolesnike primjećujem da se u tim našim bolnicima još pije čaj iz limenog lončeta iz pedesetih ili šezdesetih godina prošlog vijeka, desetljećima niko nije uložio jednu marku u toalet, ta naša braća i sestre koji sedmicama borave u bolničkim sobama nemaju se gdje okupati. A šta je narod, narod je moral, kad nestane morala, nestalo je i naroda.
Zašto nestajemo? Zašto odlazimo? A sad zamislite da su se u proteklih trideset godina naši premijeri, ministri i direktori brinuli da svoju dužnost obavljaju na najbolji način i tako prosuđivali svoju vrijednost? Eto, vidimo da nam niko nije došao u te naše bolnice promijeniti vodokotlić, promijeniti prozor, načiniti uslove dostojne za boravak naših majki, očeva, braće i sestara, a trebamo te uslove, a sve što trebamo nalazi se u nama.
Odlučimo, već smo razlučili da to što sad imamo nije dobro, odlučimo da se brinemo o sebi, a da sklonimo one koji brinu samo o sebi, sebično brinu samo o sebi i za svoj mandat na ministarskom i direktorskom mjestu ne čine ništa kako bi opstao narod, a narod je moral, a nije moralno biti na platno spisku svoga naroda, a narod i njegove potrebe zanemarivati. U vama se nalazi sve što trebate, što prije postanemo svjesni ove istine, to ćemo prije zaustaviti se na putu vlastitog nestanka.
Uzvišeni Bože, pomozi nas. Amin.
19.07.2024.
Izet-ef. Čamdžić
