“Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovom svijetu, a najljepše mjesto povratka je u Allaha. Reci: „Hoćete li da vam kažem šta je bolje od toga? Oni koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili imaće u Gospodara svoga džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u njima će vječno boraviti, i čiste žene, i Allahovu naklonost“, a Allah dobro poznaje robove svoje“./Ali Imran,14-15/.
Kada se vratio sa Mi'radža, Poslanik je rekao: „Ušao sam u Džennet, jeo njegovih plodova, i pio sa njegovih rijeka“. Jednom je sjedio sa ashabima i upitao: „Ko je od vas ušao u Džennet“? Svi ashabi su šutjeli. Ustao je Abdullah ibn Omer i rekao: „Ja, Allahov Poslaniče“. Otac mu, Omer r.a., veli: „Stavio sam ruke na svoje lice jer me sin svojim odgovorom posramio“. Poslanik je potom upitao: „Ko je od vas pio sa džennetskih rijeka“? Ponovo je ustao Abdullah ibn Omer i rekao: „Ja, Allahov Poslaniče“. Omer r.a., otac mu, kaže: „Razmišljao sam da stavim svoju ruku na njegova usta kako bih ga ušutkao“. „Ko je od vas jeo džennetskih plodova“?, upitao je Poslanik. „Ja, Allahov Poslaniče“, rekao je Abdullah ibn Omer. Ashabi su se počeli okretati jedni prema drugima čudeći se Abdullahu. Omer r.a., kaže: „Razmišljao sam da ustanem i odem sa ovog skupa“. Ashabi su gledali Abdullaha ibn Omera, čudeći se onome šta govori, a tada mu Poslanik reče: „Abdullah, Allah te blagoslovio, kaži im šta si imao na umu“. Abdullah ibn Omer reče: „Poslaniče, ušao sam u Džennet tvojim ulaskom, pio sam džennetskih rijeka time što si ti pio s njih, osjećam njihov okus u ustima. Tvojim jelom džennetskih plodova i ja sam ih jeo. Čak u grlu osjećam ukus džennetskog voća“.
Vjerujemo li mi, ustvari, jesmo li mi potpuno uvjereni da je ono što Allah i Njegov Poslanikgovore, istina? Naše ponašanje nas odaje, jer je ono rezultat naših uvjerenja.
Ima li iko među nama da ne zna da je bolje ustati na sabah, da ne zna, da ta namaska sedžda vodi onome što je od svega dunjalučkog bolje? Pa ipak, mnogi slijede ono za čim žude, preči im je san, udovoljiti tijelu, preče im je. Ima li iko među nama da ne zna za nagradu obećanu za svaki korak učinjen ka džamiji i džematu, da ne zna da je svaki korak na tom putu dobro djelo više i jedan grijeh manje i da je to ustvari korak ka onome za šta Allah dž.š., kaže da je bolje? Pa ipak i najbezazleniji razlog će nas od stajanja u safu džematskom odvratiti. Ima li iko među nama da nije čuo za nagradu obećanu postaču? Pa ipak, mnogo je među nama braće i sestara koji slijede ono za čim žude, radije će udovoljiti tijelu nego duši, radije će slijediti prohtjev nego krenuti putem ka onome za šta Allah dž.š., kaže da je bolje. Ima li iko među nama da ne zna kolika je moć sadake i kakav je zaštitnik zekat? Pa ipak, radije slijedimo šejtana koji nam dunjaluk uljepšava a zanemarujemo istinu, zanemarujemo riječ Božiju, obećanje Njegovo, da su bašče džennetske bolje od onoga za čim ovdje žudimo.
Mi smo muslimani, znamo i vjerujemo da će svakome od nas biti upućeno pitanje; ko ti je Gospodar, ko ti je Poslanik, koja ti je vjera, ko ti je imam i kojem narodu pripadaš. Samo je jedan odgovor tačan, a on glasi; Gospodar mi je Allah, poslanik je Muhammed, vjera je Islam, imam mi je Kur'an a pripadam ummetu Muhammedovu s.a.v.s.. Ovaj odgovor treba dati da bi uspio. Isti odgovor treba dati i Abdulla ibn Omer i svi koji uspjehu i spasu teže.
Abdullah ibn Omer je bezrezervno vjerovao Poslaniku i znao, da ako je Poslanik bio u Džennetu i kušao njegove plodove i pio iz njegovih rijeka, to može svako ko bude išao putem kojeg Poslanik trasira.
Poslanik kaže da će u Džennet ljudi koji se vole bez dunjalučkog interesa. Uči nas Poslanik djelu koje vodi na mjesto ljepše od svih dunjalučkih ljepota. Za čiji interes se naša braća i sestre podijeljeni u političke stranke, mrze, sukobljavaju i svađaju. Žudeći za dunjalukom ili boreći se za bašče džennetske. Sve nas uspjehu vodi samo ako isto odgovorimo na postavljeno pitanje. A odgovor je da nam je jedan, isti Stvoritelj, da nam je Poslanik isti, da nam je vjera ista, da nam je imam isti, da pripadamo narodu istom. Koliko nas stvari ujedinjuje, a samo jedna na sukob i svađu, na mržnju podstiče. Ta koja nas suprotstavlja i jedne protiv drugih okreće i tako neprijatelju lahkim nas plijenom čini, je dunjaluk. Zamislite kada bismo bili ubijeđeni da je ono što Allah govori istina, a govori nam da Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovom svijetu, a najljepše mjesto povratka je u Allaha. Reci: „Hoćete li da vam kažem šta je bolje od toga? Oni koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili imaće u Gospodara svoga džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u njima će vječno boraviti, i čiste žene, i Allahovu naklonost“, a Allah dobro poznaje robove svoje“./Ali Imran,14-15/.Kada se vratio sa Mi'radža, Poslanik je rekao: „Ušao sam u Džennet, jeo njegovih plodova, i pio sa njegovih rijeka“. Jednom je sjedio sa ashabima i upitao: „Ko je od vas ušao u Džennet“? Svi ashabi su šutjeli. Ustao je Abdullah ibn Omer i rekao: „Ja, Allahov Poslaniče“. Otac mu, Omer r.a., veli: „Stavio sam ruke na svoje lice jer me sin svojim odgovorom posramio“. Poslanik je potom upitao: „Ko je od vas pio sa džennetskih rijeka“? Ponovo je ustao Abdullah ibn Omer i rekao: „Ja, Allahov Poslaniče“. Omer r.a., otac mu, kaže: „Razmišljao sam da stavim svoju ruku na njegova usta kako bih ga ušutkao“. „Ko je od vas jeo džennetskih plodova“?, upitao je Poslanik. „Ja, Allahov Poslaniče“, rekao je Abdullah ibn Omer. Ashabi su se počeli okretati jedni prema drugima čudeći se Abdullahu. Omer r.a., kaže: „Razmišljao sam da ustanem i odem sa ovog skupa“. Ashabi su gledali Abdullaha ibn Omera, čudeći se onome šta govori, a tada mu Poslanik reče: „Abdullah, Allah te blagoslovio, kaži im šta si imao na umu“. Abdullah ibn Omer reče: „Poslaniče, ušao sam u Džennet tvojim ulaskom, pio sam džennetskih rijeka time što si ti pio s njih, osjećam njihov okus u ustima. Tvojim jelom džennetskih plodova i ja sam ih jeo. Čak u grlu osjećam ukus džennetskog voća“.Vjerujemo li mi, ustvari, jesmo li mi potpuno uvjereni da je ono što Allah i Njegov Poslanikgovore, istina? Naše ponašanje nas odaje, jer je ono rezultat naših uvjerenja. Ima li iko među nama da ne zna da je bolje ustati na sabah, da ne zna, da ta namaska sedžda vodi onome što je od svega dunjalučkog bolje? Pa ipak, mnogi slijede ono za čim žude, preči im je san, udovoljiti tijelu, preče im je. Ima li iko među nama da ne zna za nagradu obećanu za svaki korak učinjen ka džamiji i džematu, da ne zna da je svaki korak na tom putu dobro djelo više i jedan grijeh manje i da je to ustvari korak ka onome za šta Allah dž.š., kaže da je bolje? Pa ipak i najbezazleniji razlog će nas od stajanja u safu džematskom odvratiti. Ima li iko među nama da nije čuo za nagradu obećanu postaču? Pa ipak, mnogo je među nama braće i sestara koji slijede ono za čim žude, radije će udovoljiti tijelu nego duši, radije će slijediti prohtjev nego krenuti putem ka onome za šta Allah dž.š., kaže da je bolje. Ima li iko među nama da ne zna kolika je moć sadake i kakav je zaštitnik zekat? Pa ipak, radije slijedimo šejtana koji nam dunjaluk uljepšava a zanemarujemo istinu, zanemarujemo riječ Božiju, obećanje Njegovo, da su bašče džennetske bolje od onoga za čim ovdje žudimo. Mi smo muslimani, znamo i vjerujemo da će svakome od nas biti upućeno pitanje; ko ti je Gospodar, ko ti je Poslanik, koja ti je vjera, ko ti je imam i kojem narodu pripadaš. Samo je jedan odgovor tačan, a on glasi; Gospodar mi je Allah, poslanik je Muhammed, vjera je Islam, imam mi je Kur'an a pripadam ummetu Muhammedovu s.a.v.s.. Ovaj odgovor treba dati da bi uspio. Isti odgovor treba dati i Abdulla ibn Omer i svi koji uspjehu i spasu teže. Abdullah ibn Omer je bezrezervno vjerovao Poslaniku i znao, da ako je Poslanik bio u Džennetu i kušao njegove plodove i pio iz njegovih rijeka, to može svako ko bude išao putem kojeg Poslanik trasira. Poslanik kaže da će u Džennet ljudi koji se vole bez dunjalučkog interesa. Uči nas Poslanik djelu koje vodi na mjesto ljepše od svih dunjalučkih ljepota. Za čiji interes se naša braća i sestre podijeljeni u političke stranke, mrze, sukobljavaju i svađaju. Žudeći za dunjalukom ili boreći se za bašče džennetske. Sve nas uspjehu vodi samo ako isto odgovorimo na postavljeno pitanje. A odgovor je da nam je jedan, isti Stvoritelj, da nam je Poslanik isti, da nam je vjera ista, da nam je imam isti, da pripadamo narodu istom. Koliko nas stvari ujedinjuje, a samo jedna na sukob i svađu, na mržnju podstiče. Ta koja nas suprotstavlja i jedne protiv drugih okreće i tako neprijatelju lahkim nas plijenom čini, je dunjaluk. Zamislite kada bismo bili ubijeđeni da je ono što Allah govori istina, a govori nam da je ono što On nudi bolje od svih dunjalučkih ljepota. To bolje, te bašče džennetske su za one koji se bez interesa dunjalučkih vole, pripremljene.
Poslanik kaže da u Džennet ljude vodi muđusobno pomaganje bez očekivanja protuusluge.Kaže nam: „Da pomognem svome bratu draže mi je nego da čitav mjesec budem u itikafu“. Kako mogu ljudi koji vjeruju, na čast i dostojanstvo jedni drugima udarati? Zar se musliman može ponositi uspjehom kojeg je postigao ponižavajući brata muslimana, kaljajući njegovu čast i otkrivajući njegove sramote? Vas, braćo naša i sestre, u ovim danima borbe za naše povjerenje, vodi ono za čim žudite, a to su prolazna dunjalučka dobra. Da vam je cilj naš napredak i da žudite za baščama džennetskim, bili biste svjesni Poslanikovih riječi: „Čovjek je djelo Božije i neka je proklet onaj koji to djelo ruši“.
Allah dž.š., nam, o muslimani, naređuje da se u dobru natječemo, a to znači da bismo trebali biti takvi da se svakom dobru radujemo i nastojimo učiniti još veće dobro i da se ničijem prijestupu, nipošto ne radujemo i na tome svoj uspjeh gradimo. Nama se čini lijepim ono za čim žudimo, a ono što Allah nudi sigurno je bolje. Ima među nama i onih koji za vlašću žude. Obaveza nam je reći im da je vlast prije svega odgovornost. Istog onog Abdullaha ibn Omera, dok mu otac ranjen na samrti leži, isti oni ashabi koji su ga dok je o svom boravku u Džennetu govorio, začuđeno gledali, sad za halifu predlažu. Omer r.a., tada reče: „Dovoljno je da jedan iz Hatabove porodice odgovara pred Allahom“.
Eh, kad bi mi danas imali ljude koji su svjesni odgovornosti pred Bogom i čija srca više žude za baščama džennetskim nego za dunjalukom, mi bismo živjeli dunjalučku sreću i sigurnim korakom išli ka onome što je od dunjaluka bolje.
Uzvišeni Bože , pomozi nas. Amin!
Izet ef. Čamdžić
26.07.2024.god.
