Džamija je, samo joj ime kaže, mjesto našeg okupljanja. Ona je mjesto gdje učimo, vježbamo, biti džemat. Džamija je prva stanica našeg zajedničkog, džematskog putovanja ka uspjehu na oba svijeta. Namaz je izričita Božja naredba, farzi ajn, i ne postoji opravdanje za neklanjače. Bog, Uzvišeni, je u svojim pravilima odredio da ako klanjamo u džamiji, u džematu, taj namaz višestruko vrijedi. Kada se o džematskom namazu govori trebamo razumjeti da nije istome cilj da se samo u džamiji radi zajedničkog klanjanja sastanemo već je cilj da se zbližavamo, upoznajemo, da budemo džemat u životu. A gdje god se ljudi okupljaju, tu odmah postoje i pravila ponašanja jer dolaskom u zajednicu, džemat, mi svoj suverenitet, komoditet svoj dijelimo sa drugima i niko u zajednici nema sve što želi, ali svi imamo zajednicu koja nam može pomoći da postignemo, postanemo ono što želimo.
Džamija je mesdžid. U ovoj riječi mesdžid siguran sam nalazite riječ sedžda pa je ovo mjesto džamijsko, mjesto sedžde. A gdje je čovjek Stvoritelju najbliži? Odgovor je jednostavan, na sedždi. Sedždu čine sva stvorenja. „Allaha slavi sve što je na nebesima i što je na Zemlji i On je taj koji je moćan i koji je mudar.“ (Saff, 1) Slavi Allaha sve onako kako je Allah odredio, i čovjek treba onako kako nas je Poslanik poučio, a znamo, rekao nam je: „Klanjajte kao što ste mene vidjeli da klanjam.“
Džamija je, ehabu-l-biladi ilellah, Allahu najdraže mjesto na Zemlji. Šta to ovaj prostor čini Allahu najdražim? Odgovor potražimo u riječima džamija i mesdžid.
Džamija nas džeme'a, okuplja, ona ne pripada nikome a svi pripadaju njoj. Ona ne dijeli ljude ni po kakvom osnovu, ne zanima džamiju ni koje si boje kože, ni koje si etničke pripadnosti, ni šta ti je političko opredeljenje, svi u džamiji uče da je najbolji između nas onaj koji se najviše Allaha boji, a to znači, najbolji je onaj koji je zajednici, društvu, ljudima koristan.
Allahu je drago da budemo od bogobojaznih, a da u bogobojaznosti rastemo i sazrijevamo pomaže nam džamija i zato je ona Allahu najdraže mjesto jer nas, po Allahovim, a jedino ispravinim kriterijima vrijednovanja čini boljim, najboljim.
Allahu je drago da budemo ponašanje lijepog, ahlaku našem da se drugi dive. Poslaniku su na ahiretu najbliži i najdraži oni koji su ponašanja lijepog, a da takvog ponašanja budemo, džamija nas uči i zato je ona Allahu najdraže mjesto jer nas ona čini Poslaniku najdražim.
Allahu je drago da se volimo i pomažemo. Zar nije ahiretski hlad, a tamo drugog osim Božjeg hlada nema, rezervisan za one koji se vole i pomažu? Zato je ona, džamija, Allahu najdraže mjesto jer nas čini kandidatima da Božjeg hlada dostojni budemo. Na putu do tog ahiretskog, nužno je biti i u hladu džamijskom i ovdje u ovim saffovima zbijeni jedan uz drugoga ne dopuštamo šejtanu da između nas stane i tako učimo, vježbamo kako spriječiti šejtana da u svakodnevnici među nas stane i odnose bratske nam poremeti. Eto, zato je džamija Allahu najdraže mjesto jer mi u njoj učimo biti jedan drugome dragi.
Allahu je drago da smo komšije dobre, da živimo u skladnim komšijskim odnosima svjesni da je Džibril o važnosti tih odnosa Poslaniku toliko govorio da Aiša, r.a., pomisli, komšija će komšiju naslijeđivati. Ne dolazimo mi u džamiju samo da bi višestruku nagradu za namaz postigli, već je ta obećana višestruka nagrada zato da naučimo biti komšije kao što smo u saffu džamijskom komšije. Eto, zato je ovo mjesto, džamijski prostor, Allahu najdraže mjesto jer nas ona svojim sadržajima odgojenim čini, uvodi nas u skupinu koju Allah voli.
Osim što nas džamija džeme'a – okuplja, mi u njoj i sedžede, sedždu činimo, i sedždom se Allahu približavamo, idemo stazom kojom idu Njegovi, a Njemu dragi robovi. Džamijska – namaska sedžda je farz svakom pametnom i punoljetnom muslimanu i muslimanki, lična je i neodgodiva obaveza, ali istovremeno i škola u kojoj učimo da se u svemu moramo zakonima Božjim pokoravati, učimo da u svakodnevnici sedždu, pokornost živimo.
Džamija je Allahu najdraže mjesto jer iz nje izlaze ljudi koji žive pokornost brinući o čistoći, o urednosti, o zaštiti životne sredine… Šta je džamijska, namaska sedžda bez ove neprekidne sedžde Bogu u svakodnevnici? Ništa, osim forma. A da bi bila stvarno mjesto na kojem smo Bogu najbliži nužno je da budemo svjesni da nas je Allah stvorio, i džinne i nas, da Mu se pokoravamo. I zato je džamija Allahu najdraže mjesto jer u njoj obitavaju i iz nje u društvo izlaze ljudi koji radosno jedan drugog susreću, radosno jedan drugome pomažu, odgovorno se ponašaju prema vodi, biljkama, životinjama…
O džamijo, kako si ti veličanstveno mjesto, ali većina nas toga svjesna nije, i mi nesvjesni tvoje važnosti smo te sveli na abdesthanu, na namaz u tebi, i gasulhanu pored tebe. Mi ne razumijemo, ili nećemo da razumijemo da je džamija Bogu najdraže mjesto zato što mi u njoj trebamo Njemu postati dragi.
O džamijo, kako si ti veličanstveno mjesto, učiš nas životu i vodiš u vječni život. U tebi smo naučili da u vječnosti je život, samo u Džennetu, a izvan njega ni život, ni smrt, a mi ne iskazujemo poštovanje prema tebi pa i u pantolicama i neprimjereno tvojoj veličanstvenosti u tebe dolazimo. Mi mislimo da volimo džamiju, ali ako ne postignemo da kroz naš džamijski korak dođemo do toga da nas Allah voli onda je naša ljubav prema džamiji površna.
Uzvišeni Bože, daj nam da shvatimo zašto Ti je džamija najdraže mjesto na Zemlji. Amin.
Izet-ef. Čamdžić
02.08.2024.
