Svjedočio sam, svjedočili ste bjesomučnoj borbi za svaki glas. Imao sam priliku, i vi ste takođe vidjeli da se kandidati neprekidno raspituju jesu li dobili ovdje ili ondje još koji glas za ulazak u vijeće, fali mi tri, pet, sasvim malo mi fali glasova da prođem. Gledajući to na um mi pade ona, od Poslanika, opisana situacija kada će ljudi na Sudnjem danu tražiti jedno sitno, sasvim sitno, dobro djelo da se spase, da se u vječnosti spase. Ovo traženje i vapaj za još kojim glasom je ustvari traženje bremena, traženje odgovornosti plus, traženje obaveze, traženje… Ako je to iz silne želje da se služi dobru, da se služi svom narodu, svojoj lokalnoj zajednici to je za divljenje, to je borba za to dobro djelo na Danu konačnoga suda, ali ako je to borba za ne tako mali paušal, za pare, za dunjalučki uticaj i moć onda je to gubitak za sve nas, i za izabranog.
Evo, izbori su završeni, šta sad? Kada bi se upustili u analizu u medijima izgovorenih riječi u posljednjim sedmicama, zaključili bi da je najčešće izgovorena bila promjena. Od svih Allahovih stvorenja samo čovjek može činiti promjene i unapređivati život, mijenjati uslove života. Druga Allahova stvorenja od stvaranja svijeta žive na nepromijenjen način. Žive po, od Stvoritelja, određenim pravilima bez mogućnosti da na njih utiču.
Zabluda je očekivati promjene odnekud, promjene koje će doći same od sebe. Zabluda je očekivati da će sutra biti bolje samo zato što je sutra. Zabluda je očekivati da će samo vrijeme, njegov protok, donijeti kvalitativne promjene u naš život.
Mediji su riječ promjena u proteklim sedmicama koristili u kontekstu izbora koji bi, tako se vjeruje, trebali donijeti promjenu, promjenu na bolje, a ne samo promjenu onih koji će vladati. Koliko se puta do sada u izbornom procesu mijenjala struktura koja vlada a život tzv. običnog čovjeka nije se mijenjao na bolje. Zato u današnjoj hutbi pitamo, ko može stvarno mijenjati stanje u društvu, ko stvarno može donijeti bolje u naše živote?
U duši i prsima ti se nastanjuje nemir. Naravno, želiš to mijenjati. To možeš sam i moraš sam i to samo na jedan način. Nemir kojeg donosi grijeh zamijeni mirom kojeg daruje vjera. Allah, dž.š., kaže da vjerovanje i zikr srca umiruje. Vjera čovjeku donosi mir jer ima moć i snagu da ga od grijeha zaštiti. Samo sam, osvajajući vjeru možeš osvojiti mir za sebe, unutarnji mir.
U porodici ti je nesloga i nered. Želiš to mijenjati, hoćeš sretnu, stabilnu, složnu porodicu jer znaš da je to nužno kako bi uspio odgojiti djecu. Neslogu i nered zamijeni slogom i harmonijom i znaj da ti tu promjenu ne može donijeti niko do ti sam. Vjerski naputci će ti da do promjene dođeš pomoći. Oni kažu da je porodica mjesto mira, da je brak mjesto gdje se muškarac i žena jedno uz drugo smire i da se dobar vjernik i vjernica prepoznaju kroz svoj supružnički odnos. Promjena u tvoju porodicu neće doći izvan nje, mora doći iz nje same.
Društvo naše vapi za promjenom. Promjena u njemu takođe neće doći izvana već promjenom u nama. Društvene vrijednost su pogažene. Želja za brzim bogaćenjem je poput epidemije društvom proširena, a to znači da se ne zazire ni od korupcije, ni od mita, ne zazire se od sticanja na različite nedozvoljene načine. Poštenje i rad nisu vrijednosti, vrijednost je „snalaženje“. Poštivanje starijih i učenih takođe je kao vrlina iz društva iščezla. Mogli bismo o krizi u društvu i iščezlim vrlinama govoriti dugo ali nam je cilj naglasiti da nije dovoljno samo izaći na izbore i čekati promjenu, promjenu trebamo činiti. Ako se u proces promjene ne uključimo teškim životom i dalje će ovo društvo živjeti. Evo opomene od našeg Gospodara: „A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti. Gospodaru moj, reći će zašto si me slijepa oživio kad sam vid imao? Evo zašto reći će On, dokazi naši su ti dolazili ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.“ (Taha, 124-126)
Ne okreći glavu od obaveza koje ti Gospodar naređuje i ne čekaj rješenje već radi za rješenje. Ne budi slijep jer niko ti ništa u životu neće promijeniti, ka promijeni moraš koračati lično. Dokazi da se izborima, barem je do sada tako bilo, slabo šta mijenja osim akteri na vlasti, su nam dolazili ali mi te dokaze nismo željeli vidjeti. Svi želimo stvarnu, istinsku promjenu, promjenu na bolje, ali moramo biti svjesni da ona može doći samo na jedan način od tebe samog, od nas samih.
Promijeni svoj odnos prema onim naredbama i Božjim uputama koje donose čovjeku mir i spokoj. Promijeni svoj odnos prema onim propisima i Božjim uputama na temelju kojih se gradi sretna i zdrava porodica. Promijeni svoj odnos prema onim propisima i Božjim uputama koje društvu donose sreću i napredak. Promijeni svoj odnos prema onim propisima i Božjim uputama koje zajedničko dobro uzdižu iznad ličnog.
Kakvoj bi se promijeni mogao nadati ako i dalje ne čuješ ezan, a uši imaš, ne vidiš svjetlo, a oči imaš, ne prepoznaješ Istinu a razum i srce imaš? Kakvoj bi se promijeni mogao nadati ako si i dalje nemaran spram svojih obaveza u porodici, ako zaboravljaš svoju primarnu zadaću proizašlu iz poslanikovih riječi: „Svi ste vi pastiri i svi ćete biti pitani za svoje stado.“?
Mnogo toga čeka na nas u ovom našem društvu, u ovoj našoj napaćenoj zemlji. Na nas čeka odluka da budemo pošteni, da korupciju i mito iz svih struktru društva protjeramo. Na nas čeka odluka da budemo iskreni i jedni drugima na riječ vjerujemo. Na nas čeka odluka da jedni protiv drugih ne radimo već se međusobno pomažemo. U našim rukama je naša budućnost. Zamislite, kada bismo svi promijenili odnos prema domaćem proizvodu i umjesto tuđu, pili našu vodu? Zamislite kada bismo umjesto provedenog vremena u dangubi na društvenim mrežama, čitali knjige, radili za opće dobro – volontirali? Zamislite kad bismo umjesto bavljenja tuđim životima i analize tuđih mahana, otklanjali svoje? Zamislite, kada bismo se svi borili učiniti što više dobra kako bi s više dobrih nego loših djela iz mezara svojih ustali? Zamislite kada bismo svi u jedan glas klicali, ne može biti isti branitelj i napadač, žrtva i zločinac?
Ma koliko to kao fraza zvučalo, nužno je da mijenjamo svoj odnos prema radu, prema zajedničkom dobru, jednom rječju želimo li uspjeh, nužno je da se u skladu sa zahtjevima Knjige mijenjamo. Ako promjenu odbijemo, ako u njoj ne učestvujemo, ako budemo čekali da ona sama dođe, teškim životom ćemo živjeti. Allah, dž.š., opominje: „A onaj ko glavu okrene od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti.“
Uzvišeni Bože, pomozi nas. Amin.
25.10.2024.
Izet-ef. Čamdžić
