Gaza je mjesto na Zemlji u kojem živi preko milion i po obespravljenih muslimana. Nemaju pravo na dom jer može biti srušen bilo kad, nemaju pravo na hranu jer iste i nemaju, a kad im bude poslana ne može doći do njih. Nemaju pravo na rad jer je radno mjesto misaona imenica. Nemaju pravo na slobodu kretanja jer su granice zatvorene. To je život u logoru, a svijet koji se u ljudska prava zaklinje i iza priče o njima krije sve to nijemo promatra. Vjerovatno zato što ti, u logor, zatvoreni ljudi jesu muslimani.
Gaza, to ime najnesretnijeg, u ovom trenu, toponima na zemlji svojim znakovitim imenom asocira muslimane na arapski glagol gaza – boriti se. Uprkos svim nevoljama i pritiscima narod u Gazi, gazije su prave, bore se, te svijetu kazuju istinu o sebi, ali i onima koji ih ubijaju i progone.
Musliman je muslimanu brat. Obavezan je u svakom trenu biti mu na pomoći, a posebno u nevolji. Svi smo dužni boriti se i pomoći gazijama Gaze. Da bismo gazije bili i na taj način, ustvari na jedini mogući način pružili pomoć braći potrebno je htjeti, željeti se promijeniti. U svakoj uspješnoj psihoterapiji važi pravilo da bez saradnje i bez želje za promjenom od strane liječene osobe nema izgleda za uspjeh. Da li mi želimo da se naše stanje i stanje uopće mijenja ili uživamo u ulozi žrtve? U psihologiji postoje bolesti od kojih čovjek ne želi ozdraviti zbog koristi koje od njih ima. Od naših bolesti neki ljudi između nas izvlače korist.
Isa, a.s., je, znamo to, kao mudžizu imao sposobnost da liječi, pa je, predaja kaže, slijepog i hromog pitao: „Želite li ozdraviti?“ volja za ozdravljenjem je bila odlučujuća. Imamo li volje da se izliječimo od svih bolesti koje nas već desetljećima, ma stoljećima vode u potlačenost i pogibelj? Imamo li snage da budemo borci sa svojim vlastitim propustima, grijesima, porocima. Milion i po muslimana pita nas možete li nam pomoći?, a mi odgovaramo, nismo u stanju jer bolujemo od nedostatka vjere, od ljenosti, od međusobne mržnje i zavidnosti, bolujemo od mnogih bolesti. Suočite se s istinom, oni nam kažu, a istina je da od tih bolesti lijek postoji, nije daleko, dostupan vam je, lijek je u vama. Treba samo željeti, pa kao što je Isa, a.s., pitao hromog i slijepog, pitajmo i mi sebe želimo li se izliječiti, jer volja za izlječenjem je ključna.
Da bismo gazijama u Gazi pomogli nužno je suočiti se sa sobom. U jednoj predaji se spominju dva čovjeka, jedan pun sebe uživa u lažima o sebi a drugi je slomljen pod teretom otkrivene istine o sebi. Ovaj drugi ozdravlja, a prvi ne, jer se on odlučno i hrabro suočio sa sobom, sa istinom o sebi. Sve dotle dok čovjek bježi od sebe, dok se skriva iza laži nema mogućnost za promjenu. Sve dotle dok se krijemo iza slavne nam prošlosti, iza laži koje smo sami konstruisali, sve dok sebi tepamo neosnovano da smo najbolji ummet, sve dok sami proizvodimo lažne nade, nema promjene.
Suočimo se sa sobom i mijenjajmo se. Priznajmo sebi vlastite grijehe i nesposobnosti. Priznajmo da diljem islamskog svijeta vlast je daleko od naroda a narod daleko od spremnosti da mijenja vlast. Priznajmo da je omladina ta koja živi za zabavu, da među nama vlada nepovjerenje , te da svi žele samo vlastito isticanje.
Naučiti voziti biciklo, ili naučiti plivati, dijete da hoda naučiti, ne može iz knjige već vježbom. Biti čovjek ne rađa se, već postaje. Biti jak i zaštićen ne dobiva se, već izbori. Za ozdravljenje nije dovoljna samo volja i samo poznavanje sebe, potrebno je uvježbavanje. Potrebno je nakon što naučimo teoriju o plivanju, hodanju i vožnji bicikla, isto uvježbati. Potrebno je nakon što smo naučili kako se klanja, klanjati, kako se posti, postiti, kako se daje zekat, davati ga, kako se voli brat, voljeti, kako se sa zavidnošću i mržnjom bori, boriti..
U Knjizi piše da treba učiti, učenjem se treba boriti da gazijama u Gazi se pomogne. U Knjizi piše da treba raditi, radom se treba boriti da o neprijatelju ne ovisimo. U Knjizi piše da kradljivca i kradljivku treba spriječiti. Ustanimo svi u borbu protiv korupcije kako bi društvo imalo snagu zaštiti nas.
U knjizi piše da ne smiješ zaspati sit a komšija gladan, piše da se moramo u dobru pomagati, a od grijeha odvraćati, piše…, ma znamo mi sve šta piše, ali ipak ne znamo plivati, ne znamo voziti, ne znamo hoditi Pravim putem. To se ne može samo poznavanjem teorije, već prakticiranjem onog iz Knjige naučenog.
Braća i sestre u Gazi žive i gazije su. Riječ gaza nas asocira na glagol gaza – boriti se, i nas ona i oni u njoj podstiču na borbu. Bez borbe ni nama ni njima nema bolje budućnosti a najvažnija borba je ona sa samim sobom. Bez dobijanja te bitke sve druge su izgubljene.
Uzvišeni Bože ne dopusti da izgubimo. Amin.
01.11.2024.
Izet-ef. Čamdžić
