Što je državi rođendan davnije to je ona sve ponosnija. Ova naša zemlja Bosna u historijskim spisima spominje se još u desetom vijeku. U djelu „De adminstrando imeperio“ spominje je bizantski car Konstantin Porfirogent. Dvadeset i devetog avgusta 1189. godine na starobosanskom narodonom jeziku i bosanskim pismom, bosančicom, Kulin-ban piše svoju povolju koja se ubraja u važne dokumente koji o državnosti Bosne kazuju. Tom poveljom bosanski ban Kulin obećava knezu Krvašu i svim Dubrovčanima punu slobodu kretanja i trgovine širom svoje zemlje. Složit ćete se da ovakve garancije može dati samo organizovana i suverena država.
Kroz njenu, bosansku, hiljadugodišnju povijest mnogo je datuma značajnih, mnogo je njenih uspona i padova ali je ona, Bosna, uvijek trajala. U osmanskoj državi Bosna je ostala jedinstvena, bez diobe, njenog teritorija. I dolaskom Austro-Ugarske zadržala je svoju cjelovitost i posebnost (Corpus separatum) unutar monarhije. Status joj u državi Srba Hrvata i Slovenaca, kao i u Kraljevini Jugoslaviji bijaše težak, oba svjetska rata je preživjela sa ranama dubokim ali uprkos svemu i svima koji na nju atakovaše, ona, Bosna je uvijek imala one koji je vole i koji su je i od života svog voljeli više, a jedan pjesnik bosanski, naš pjesnik je na tu temu sročio stihove: „Ko Bosnu mrzi on je i gubi, ona ostaje onom ko je ljubi.“
I ti koji je ljubiše, za nju se spremni žrtvovati bijaše, su prije 81 godinu u Mrkonjić Gradu 25. novembra, jednoglasno i na oduševljenje naroda bosanskih iznova potvrdili njenu državnost, njeno trajanje, rekli su Bosna i Hercegovina je svih nas i svi koji je vole mogu je imati.
A u ove osamdeset i jednu postzavnobihske godine prođe Bosna i uspone i padove, prođe rat krvavi, agresiju bezobzirnu, doživi zločine kakve svijet ne viđa često i uprkos svemu preživi. Evo je opet je tu, živa je ali ne diše punim plućima. Historija je nama dodijela dužnost, nama povjerila emanet da je spasimo, da je ojačamo, da joj živost udahnemo i da je generacijama budućim bolju nego što je sad predamo.
U ponedjeljak ćemo obilježiti Dan joj državnosti, obilježit će Bosna svoj važni dan u kojem njeni prvaci rekoše bit će Bosna, ali nažalost ima ona trenutno i one koji taj joj Dan preziru, koji se Bosne odriču, mrze je, a ovaj Dan, državnosti Dan ponavlja stihove velikog nam pjesnika bosanskog: „Ko Bosnu mrzi on je i gubi, ona ostaje onom ko je ljubi.“
Da bi ostala onima koji je ljube, zgodna je prilika podsjetiti se kako se domovina ljubi i kako se za nju žrtvuje. Krenuh pretraživati šta su mudri ljudi kroz vjekove o domovini kazivali, a onda mi na um pade da od rahmetli djeda mirazim jednu staru, kožnih korica i listova žutih, knjigu, „Istočno blago“ se zove pa u njoj pronađoh zapisano. „Na svijetu su samo dvije stvari koje se uvijek bez računa vole, jedno je majka, a drugo je domovina, domovina i majčino mlijeko jednako se cijene.“ Šta je majka za moje stasavanje, to je domovina za moje opstajanje. Samo kad te na nevjerovanje zove nisi dužan majčin glas čuti i poslušati, a opet si dužan predano joj služiti i voljeti je. Nema, ništa nema, nikakva nepravda mi od ljudi u domovini učinjena ne može i ne smije u srcu mi omrznuti domovinu i navesti me da joj ne daj Bože leđa okrenem. Ovu poruku nam ovaj važni joj Dan, državnosti Dan šalje da uvijek u svakoj situaciji i svakome stanju u granicama mogućnosti mojih domovini služim i njen glas da joj koristan budem čujem.
U toj knjizi „Istočno blago“ koja nema pisca, ima sakupljača, pisac joj je narod, a taj narod kroz vjekova iskustva o domovini izbrusi misao: „Ljubiti domovinu s vjerom je skopčano, dakle, ko je ne ljubi, ne ljubi ni vjeru u Boga.“ Uvjerili smo se kroz desetljeća, sami smo svjedočili da kad brigu o domovini, o njenim dobrima i našim zajedničkim potrebama preuzmu griješnici, domovina trpi, tone, nazaduje, propada… Da je vjere u srcu ne bi se domovine tkivo rastakalo korupcijom, nepoštenjem, neodgovornošću. Domovina će ove udare na nju preživjeti, a spomen na štetočine joj, neće živjeti. Propast će kao i blago im a može biti i porod zbog udara na majku svoju, na domovinu, jer jedanko vrijedi majčino mlijeko i domovina. Ko bi želio da mu majka oharami mlijeko? Kako pristaješ piti haram mlijeko koje od majke domovine kradeš, od djece njene otimaš? Ovaj važni Dan joj, državnosti Dan, opominje: „Ko svoju domovinu ne pomaže, nije rodoljub.“
Historija piše imena onih koji su predano domovini služili, a vrijeme onih koji su joj naudili zabilježila je kao teško joj vrijeme, ali ne pamti imena tih okrutnika koji sudbinu potomstva svog na kocku stavljaju a naš narod u „Istočnom blagu“ zapisa: „Plemeniti ljudi domovini služe.“ Biti plemenit, to znači činiti dobro u kojem tebe nema. Takvo se dobro domovini čini bez očekivanja išta od nje. Ona svojim postojanjem daje nam sve, a mi kad njoj dajemo sve što možemo, ona će nama i djeci i unucima našim dati više. Ne biti pleminit i domovinu iznevjeriti to znači sve izgubiti. Vidite šta je mudri nam narod kroz vjekove spoznao i u već više puta spomenutu knjigu mudrosti zapisao: „Čast, poštenje i domovina, to su tri svetinje najvažnije ovoga svijeta, pa ko bi svojoj otadžbini nevjeru učinio, to bi sve troje izgubio.“
A sad ću se opet stihova velikog pjesnika bosanskog prisjetiti u kojima veli: „Ko Bosnu mrzi on je i gubi, ona ostaje onom ko je ljubi.“ A poruku istu samo u mudru poslovicu sročenu nađoh u toj kožnih korica i listova žutih knjizi koja kaže: „Prema svojoj domovini ko okrene pušku i na svoga brata ko digne ruku, sam je sebi grob iskopao.“ Da, da, kao i svi koji su kroz povijest na Bosnu nišan puške svoje usmjerili sebi su, a ne Bosni grob iskopali i na nepoznatom historiji mjestu završili.
A ko Bosnu voli, on ljubav svoju svjedoči služeći joj i kad mu je u njoj lijepo i kad mu se čini da mu nije lijepo. Ako naša ljubav prema domovini bude služenje joj i naša djeca i njihova djeca i pokoljenja do konca svijeta će obilježavati 25. novembar, državnosti Dan, majke naše Bosne. Završit ću ovom porukom naroda mudrog: „Za sreću svoje domovine ko ne želi podnijeti žrtvu, taj nema pravo u zemlju svoje otadžbine kosti svoje ostaviti.“
Uzvišeni Bože, učini nas istinski Bosni predane za njeno dobro na žrtvu spremne, a sve u ime Tvoje Milostivi. Amin.
22.11.2024.
Izet-ef. Čamdžić
