Allah, dž.š., kaže: „A dužnost Nam je vjernike pomoći.“ (Rum, 47) Allah, dž.š., je Sebi u dužnost stavio da vjernika, da vjernike, pomogne. Ne smetnimo s uma da je obećao, obavezao se vjernike, vjernike, pomoći, i da je objasnio u Objavi, a Poslanik sunnetom pokazao kako vjernik živi. Do te obećane Božje pomoći dođe se življenjem vjere. Nije realno očekivati pomoć Božju a činiti suprotno od onoga što Njega zadovoljnim čini.
Objava nam objašnjava kako se načini ravnoteža između tijela i duše i kako se svakodnevno hraneći i dušu i tijelo ta ravnoteža živi. Zar Uzvišeni ne kaže da se sviješću, neprekidnom sviješću o Njemu smiruju srca, pune duše, a šta je veličanstvenije sjećanje na Allaha od namaza. Tu prazninu u prsima, tu tjeskobu u duši koja te pritišće, odstrani, dušu nahrani pa ćeš vidjeti da Allah, dž.š., ispunjava svoje obećanje da će vjernika pomoći. Nema tjeskobe, nema praznine u nama ako se dan ispuni s pet namaza, oplemeni sedždom koja nas Stvoritelju približava, a On, Uzvišeni, u hadisi kudsijji kaže: „Ko se meni približi za korak, Ja njemu se približim za deset.“
Objava nam objašnjava kako se dunjaluk razumijeva i živi. Iz Objave saznajemo da je osnovno obilježje dunjaluka prolaznost, a osnovno obilježje ahireta vječnost, i tu u Objavi piše da sve što je kod nas, što je dunjalučko, prolazno je, a sve što je kod Allaha, vječno je. Allah, dž.š., će pomoći vjernika, obećao je, a želja svakog čovjeka je da ostvari, da živi sreću, a srećnim čovjeka čini dobročinstvo, to ga ispunjava. Sam znaš kakvu ljepotu i unutarnji mir osjećaš kad dobro djelo učiniš, kad nekome pomogneš, kad se dobročinstvu posvetiš. Znaš takođe kakvu tjeskobu, kakav samo prijekor, osjećaš kad šejtana slijediš. Nikad nisi žalio što si na džematsku akciju čišćenja mezarja otišao. Nikad nisi žalio što si se uključio u akciju čišćenja puta, uređenja ulice, sela, što si učestvovao u pomoći ugroženom bratu i sestri… Sam si sebe korio što ti je neki od poklonjenih ti dana prošao beskorisno. Zar nije Poslanik rekao: „Neka mi nije blagoslovljen nijedan dan u kojem nisam ništa korisno naučio, ništa korisno uradio.“
Objava nam objašnjava kako se roditelji poštuju i paze. Allah, dž.š., Sebe obavezuje da pomogne vjernike, a vjernici su oni koji čuju, srcem čuju riječ Božju koja nam naređuje da pred roditelje krila svoje samilosti razastremo i da im uvijek bez osjećaja ikakve tegobe dobro činimo i radosno služimo. Zar nije Poslanik rekao da je zadovoljstvo Božje u roditeljskom zadovoljstvu, zar nas nije podučio da Allah, dž.š., vjernika koji ovu naredbu Božju živi pomaže tako da što mu čak i život dunjalučki produžava, a da je neposlušnost roditeljima grijeh koji će On, Uzvišeni, na dunjaluku kazniti. Allah, dž.š., će pomoći vjernike ako su vjernici, a biti vjernik to nije samo šehadet svjedočiti, biti vjernik to je djelima, življenjem vjere, vjernik biti.
Zar nam nije želja svima da nam djeca i unuci, potomstvo naše budu bolji od nas? Kako to postići opet upostvo nalazimo u Objavi i u životu poslanikovom. Allah, dž.š., će pomoći vjernike da to postignu i da svoj životni san i cilj ostvare, a vjernik od sedme godine namazu dijete okreće, na namaz ga podstiče, navikava, neprekidno mu o vrijednosti učenja kazuje, zajedno s njim čita. Ja sam odrastao nesvjestan, kasnije ću shvatiti koliko je to bilo važno, uz redovan dolazak islamskih informativnih novina „Preporod“ u našu kuću, Takvima, Glasnika, i svi smo to u kući čitali. Kad je nešto od svakodnevnih propisa vjere u njima bilo obrađeno čitalo se to naglas da se bude siguran da su to svi čuli. Sada svi očekujemo Božju pomoć, pogotovo nam je stalo do te pomoći u odgoju naše djece, a reći ću vam da od 35 000 zavidovićkih muslimana Preporod kući nosi njih 305, Glasnik njih 30, a Takvim uđe u samo 150 muslimanskih kuća. Uz šta naša djeca odrastaju? Uz kataloge modnih brendova, parfema i šminki, uz promotivne materijale tržnih centara i uz potpuno nepotrebno znanje sa društvenih mreža.
Zar nam nije želja, svih nas želja da nam djeca, unuci, potomstvo naše budu bolji od nas? To je braćo moguće, ali je potrebno biti vjernik živeći vjeru, a to znači biti djeci primjer svakoga dobra. Ako tako bude, Allah, dž.š., će nam pomoći, obećao je, da nam djeca budu blago oba svijeta. Na mnogo sam dženaza bio gdje djeca, sinovi, ni tolike žrtve za majku i oca neće, ni da ih u mezar spuste neće. To prepuste kopačima mezara, a Poslanik je rekao da umrli zna ko ga gasuli, ko ga nosi i ko ga u mezar spušta. O, kakvo razočarenje za majku, o, kakav poraz za oca, neće sin da uprlja cipele, kako bi babu ili majku u berzahsku kuću smjestio. Pomozi sebi, Allah će ti pomoći, a sebi ćeš pomoći i do Allahove pomoći doći živeći vjeru.
Objava nam objašnjava kako se zajednica, kako se džemat, kako se složni ummet bude. Blizu dvije milijarde ljudi danas uče dove i mole da Allah pomogne našoj, u agoniji, braći i sestrama u Gazi i Zapadnoj Obali, braći našoj u Libanu. Svjedočimo da se uprkos dovama agonija ne smanjuje, da se njihova patnja produžava, nema pomoći, zašto? Zato što je Allah obećao pomoći vjernicima, a vjernici su braća, a braća se pomažu u dobročinstvu, nipošto u grijehu. Braća su, kako kaže Poslanik kao jedno tijelo, braća se za braću žrtvuju, brat čini sve da pomogne bratu. Jesmo li mi danas kao jedno tijelo? Jesmo samo u vazovima. Jesu li muslimani danas braća? Jesu na riječima. Jesmo li se spremni žrtvovati da osim meni, osim nama, i onome pored mene, i onome pored nas i drugome bude dobro? Samo u rijetkim slučajevima i uglavnom su to pojedinci. A Allah, dž.š., je obećao pomoći vjernicima. Da bi do te pomoći došli trebamo ovakvi kakvi jesmo prestati učiti dove i moliti da nam pomogne, već se trebamo trznuti i zaslužiti da nam pomogne. On, Uzvišeni, kaže: „A dužnost Nam je vjernike pomoći.“ (Rum, 47)
Pomozi nas Uzvišeni da budemo dostojni Tvoje pomoći. Amin.
Izet-ef. Čamdžić
29.11.2024.
