Jedna predaja bilježi: „Zemlja se svaki dan čovjeku obrati s pet upozorenja. Čovječe, hodaš po meni, a završit ćeš u meni, jedeš raznovrsnu hranu koju ti površina moja dariva, a u utrobi mojoj crvi će te pojesti. Dok hodiš mojom površinom dangubiš, a kad utrobu moju nastaniš, plakat ćeš, raduješ se živeći na meni a u mojoj utrobi ćeš tugovati, griješiš a kad utrobu moju nastaniš, bit ćeš kažnjen.“
Iz iskustva znamo da će svaki čovjek, stvorenje svako, utrobu zemljinu nastaniti i da ćemo svi crvu ili već nečemu hrana postati. Iz Objave učimo da neće svi ljudi plakati, niti će svi tugovati i učimo da neće svi ljudi biti kažnjeni. Spomenutoj predaji je zadaća da čovjeka opemene, da mu kaže, brini se kako ćeš dunjaluk proživjeti, ne budi među onima koje Uzvišeni gubitnicima naziva.
Džabir ibn Abdullah kaže: „Bio sam s Poslanikom i grupom ashaba na jednome sijelu kad se među nas pomolio čovjek svijetloga lica, lijepo začešljan, u odjeći bijeloj, sjeo je nazvao selam, a potom upitao: ‘Poslaniče, šta je to dunjaluk?’ ‘Period ljudskog života koji prođe kao san, neki ljudi će poslije njega biti nagrađeni, a neki kažnjeni.’ ‘A šta je ahiret, Poslaniče?’ upitao je. ‘Vječnost, neki će u Vječnosti nastanjivati Džennet, a neki Džehennem.’ ‘A šta je Džennet?’ upitao je nepoznati čovjek. ‘Zamjena za dunjaluk onima koji se u dunjaluk ne zaljube’ reče Poslanik. ‘A šta je Džehennem?’ upitao je. ‘Zamjena za dunjaluk onima kojima dunjaluk gospodari, nikada iz njega neće izaći.’ reče Poslanik. ‘A ko su najbolji ljudi od tvoga ummeta Poslaniče?’ ‘ Oni koji žive Stvoritelju u pokornosti.’ ‘A kako se treba ponašati na dunjaluku?’ ‘Kao onaj koji traži vrijednu izgubljenu stvar.’ Potom je ustao i otišao, a Poslanik nam je rekao: ‘Ovo je bio Džibril, došao je da vas poduči šta je to dunjaluk i da vas podstakne da stremite ahiretu.“ (Tenbihu –l- gafilin)
Čuti i razumjeti zemljine pozive upućene nama znači ispravno se odnositi i prema dunjaluku i prema ahiretu. Hodaš Zemljom, a ko si ti kojem se Zemlja obraća? Halifa si ti, Allahov, dž.š., namjesnik na Zemlji i kao takav trebao bi biti svjestan da ma koliko koraka pred tobom ima, postoji zadnji. Kad iskoračiš posljednji dunjalučki korak, dunjaluk će za tebe postati ništa. Fudajl ibn Ijjad kaže: „Poslanik nam je govorio da će dunjaluk sa svim svojim ukrasima i ljepotama biti doveden na ahiret i reći: ‘Gospodaru, najodbaranijeg svoga roba nastani na meni.’ Uzvišeni će reći: ‘Nisam zadovoljan da mu ti budeš stanište, ti si ništa i postani ništa.’ Dalje veli, Poslanik je rekao da će dunjaluk tada postati ništa.“ Kad iskoračivši posljednji dunjalučki korak na rukama naše braće krenemo odavdje svakome od nas će dunjaluk postati ništa. Tu spoznaju, tu istinu, Dželaludin Rumi sroči u stih: „Kad preselim, kad moj tabut svakom da sam mrtav zbori, ne mislite da me tuga za svijetom ovim mori, nek ne plače za mnom niko, nek ne kaže šteta, šteta, jer je šteta bit šejtanov pa ići tamo gdje se gori.“ Baš zbog toga vjernik nastoji, bori se da u onom trenu kad dunjaluk postane ništa on ne ostane bez išta.
Allahov, dž.š., je zakon, On tako svijet uređuje da čovjek mora jesti, hrana mu je nužna. Vjernik jede da bi živio, ali osvrnite se oko sebe i vidjet ćete da postoje ljudi koji žive da bi jeli. Jedan je čovjek, bilježi se, iz Šama došao Poslaniku, Muhammedu, a.s., pa ga Poslanik zamoli da mu opiše kako izgleda zemlja Šam. Čovjek reče: „To je jedna blagorodna, prostrana zemlja, raznovrsnom nas hranom dariva u kojoj mi uživamo.“ „Šta biva s tom hranom nakon što u njoj uživate?“ upita Poslanik. „Postane ono što i ti znaš Poslaniče da postane.“ Poslanik reče: „To biva i sa dunjalukom.“
Svjestan da će dunjaluk postati ništa vjernik svakoga dana čuje zemljin poziv, hodaš po meni, veseliš se i dangubiš, a kad se u me nastaniš, plakat ćeš. Objava nas uči da neće svi plakati. Oni koji dan koji svane i rekne, ja sam novi dan, čini u meni dobro jer se neću vratiti do Sudnjega dana, iskoriste i žive u skladu s propisima vjere oni će biti radosni kad utrobu zemljinu nastane, kad pred Gospodara svjetova iskorače.
„Ko su najbolji ljudi iz tvoga ummeta?“ upitao je Džibril Poslanika pred ashabima. „Oni koji rade i žive pokoravajući se svjetova Stvoritelju.“ Baš ti koji se radeći i živeći na ovom prolaznom svijetu pokoravaju Allahu, dž.š., i žive u skladu s propisima objavljenim neće biti sa onima koji će žaliti što su odavdje otišli i koji će u kaburu plakati. Svjestan da će dunjaluk u jednome trenu postati ništa, vjernik se bori da kad zemljinu utrobu naseli da ne bude od onih koji će tugovati. Jučer, danas, sutra, u svakome danu Zemlja ti se obrati, čovječe, hodaš, živiš, raduješ se na mojoj površini, a u utrobi mojoj tugovat ćeš. Ali znaj da Allah, dž.š., obećava da oni koji vjeruju i u vjerovanju svom ustrajavaju neće tugovati i ničega se neće bojati.
Nije Allah, dž.š., zabranio da se radujemo, ali jeste zabranio da se s haramom radujemo, zato opominje nas spomenuta predaja, opominje nas zemlja kojom hodimo da se harama čuvamo kako ne bismo kad nam dunjaluk postane ništa bili od onih koji i nemaju ništa. Poslanik kaže: „Nema niko od vas a da mu se Allah, dž.š., neće direktno obratiti, niko od vas nema a da neće sam pred Gospodara svjetova stati i tad će pogledati desno i vidjeti šta je sa sobom ponio i lijevo će pogledati i vidjeti djela koja je činio, a kad preda se pogleda vidjet će Džehennem.“ Poslanik, a.s., kaže: „Zaštitite se Džehennema makar hurminom košpicom.“ Ovaj se hadis nalazi u zbirkama hadiskim u poglavlju o sadaki. Dijeliti od dunjaluka makar koliko hurmina košpica, dijeliti u granicama svojih mogućnosti, vrijedi, to je znak da nisi u njega zaljubljen, nisi njime opsjednut i brineš se da kad na tabutu budeš i dunjaluk ti postane ništa, ti ne budeš bez išta.
Uzvišeni Bože, neka nam je svaki tren na umu Tvoja naredba da se u dobru natječemo. Amin.
06.12.2024.
Izet-ef. Čamdžić
