„Reci braći koja me vidješe mrtvog pa su iz žalosti zaplakala, smatrate li da sam ja vaš mrtvac? Nisam, ja sam u berzahu, a ovo je moje tijelo, bilo je moja odjeća i kuća, ja sam vrabac, a ovo je moj kavez, odletio sam a ono je ostalo kao zalog. Bio sam biser školjke, bio sam radi ispita, pa sam se oslobodio. Hvala Allahu koji me je toga oslobodio i na časnom mjestu kuću sagradio. Do danas sam bio mrtvac među vama, a sada sam živ i skinuo sam ćefine. Ja danas govorim s melekima, a moja duša gleda Gospodara. Otišao sam i ostavio vas, nisam zadovoljan da vaša kuća bude moj dom. Ne smatrajte smrt smrću, ona je kao život i priželjkivani cilj. Zato neka vas ne straši napad njen, ona nije ništa do li prelazak iz života u život.“
Ove je riječi Ebu Hamid el- Gazali zamislio reći okupljenima oko njegova tabuta. Kakvo li ubjeđenje, koliko u srcu imanske snage i koliko sigurnosti da smrt nije kraj, a da je onaj svijet od ovog bolji treba imati da bi se ovako o vlastitoj smrti zborilo? Kad se ove riječi čitaju, čovjek ne osjeća strah od prelaska iz kuće prolazne u kuću vječnu, ne osjeća strah od smrti jer smrti zapravo i nema, to je samo uspon od gnijezda do zvijezda, to je rađanje, to je prelazak iz života u život, a Poslanik bi rekao iz sna na javu.
Da bismo ovako i mi mogli zboriti okupljenima oko našeg tabuta skrećem nam pažnju na jednu rečenicu koju Gazali izriče: „Bio sam radi ispita, pa sam se oslobodio.“ Svi smo ovdje radi ispita. Svo naše učenje, sve naše spoznaje jesu pripreme za život, a ovaj naš ukupan život, priprema je za ispit. Koliko nam je vremena za tu pripremu ostalo? Neki dan smo ispratili jednu godinu, ukoračili u drugu, konstatovali proleti brzo i ova će još brže. Svaki dan ispraćamo braću i sestre koji su svoje vrijeme pripreme za ispit potrošili i sve nas to opominje i podstiče da se ozbiljno posvetimo sebi, pripremi sebe za susret sa melekima sualdžijama.
„Ja danas govorim s melekima a moja duša gleda Gospodara.“ – govori Gazali okupljenima. Našoj sreći ne bi bilo kraja kad bismo istu rečenicu na dženazi nam okupljenima reći, a da bi do te počasti došli morat ćemo tačno odgovoriti na pitanje: „Ko ti je Gospodar?“ Gospodar mi je onaj što me stvorio i najljepši lik mi dao i blagodatima neizbrojivim obasuo, Onaj što me radi pokornosti Njemu stvorio, Onaj koji dan uvodi u noć, a noć u dan, Onaj koji vodu s neba spušta, koji zrnu da klija dadne, Onaj u čijem je znanju sve, pa ni list s grane ne padne, a da to nije po odredbi Njegovoj. Gospodar mi je onaj koji sve vidi, sve zna, sve čuje, sve stvara, održava i rastvara. Njemu se pokoravah i zato sada i ja mogu vama oko tabuta mi okupljenim mogu reći, ja danas govorim s melekima, a moja duša gleda Gospodara.
„Ja danas govorim s melekima a moja duša gleda Gospodara.“ govori Gazali okupljenima. Našoj sreći ne bi bilo kraja kada bismo istu rečenicu mogli na dženazi nam okupljenima reći, a da bi do te počasti došli morat ćemo tačno odgovoriti na pitanje: „Ko ti je Poslanik?“ Poslanik mi je onaj što kao milost svjetovima dođe, što mu je zadaća da usavrši moral kod ljudi, što ga je odgajao Gospodar njegov, pa mu je odgoj najljepši, onaj što je na najvišem stepenu morala. Poslanik mi je onaj što čovječanstvu pokaza put pravi, onaj koji je štitio slabe i nemoćne, koji je uvijek pravedno postupao koji me naučio da želim li s melekim razgovarati i u lice Gospodara gledati moram ponašanjem vjeru svjedočiti. Allah, dž.š., je rekao da nam on, s.a.w.s., uzor treba biti. Bijaše mi uzor, pa i ja ponašanjem svojim postadoh uzor drugima i zato sada vama oko tabuta mi okupljenim govorim, ja danas govorim s melekima, a moja duša gleda Gospodara.
„Ja danas govorim s melekima a moja duša gleda Gospodara.“ govori Gazali okupljenima. Našoj sreći ne bi bilo kraja kada bismo istu rečenicu mogli na dženazi nam okupljenima reći, a da bi do te počasti došli morat ćemo tačno odgovoriti na pitanje: „Šta ti je i gdje Kibla?“ Znam gdje je kibla, to je ono zdanje koje Poslanik s ashabima od kufra očisti, oko kojeg tavafi i ka kojem nam Uzvišeni naredi da lica svoja usmjerimo. Svaki dan se tamo okretah pet puta. Budih se iz postelje i odmah se ka kibli okrenu, na podne se tamo okretah, ikindija, akšam i jacija, džuma i bajrami me tamo usmjeravaše, a da na tom putu koji kibla određuje, a sirati mustekim se zove, bijah korakom čvrstim. Nije mi kibla dopustila nikad da budem izgubljen, da sebe zaboravim, nije mi dala da smetnem s uma da sam ovdje radi ispita i zato sada vama oko tabuta mi okupljenim zborim, ja s melekima razgovaram, a duša moja Gospodara gleda.
„Ja danas govorim s melekima a moja duša gleda Gospodara.“ govori Gazali okupljenima. Našoj sreći ne bi bilo kraja kada bismo istu rečenicu mogli na dženazi nam okupljenima reći, a da bi do te počasti došli morat ćemo tačno odgovoriti na pitanje: „Koja ti je vjera?“ Vjera mi je islam, a islam je jedini put koji ovoj počasti vodi. Ko bude krenuo nekim drugim putem neće s melekima razgovarati niti će u lice Gospodara gledati. Vjera mi je ona koja je ljudskoj prirodi prirođena pa sam ka njoj bićem cijelim usmjerio se. Iz izvora vjere sam razumio da je islam ukupan moj život i dok bijah tu s vama, s vama koji sada oko mojeg tabuta stojite, nastojao sam biti musliman, borio sam se Allahovo zadovoljstvo steći i evo me sada kažem vam, s melekima razgovaram a duša moja Gospodara gleda.
„Ja danas govorim s melekima a moja duša gleda Gospodara.“ govori Gazali okupljenima. Našoj sreći ne bi bilo kraja kada bismo istu rečenicu mogli na dženazi nam okupljenima reći, a da bi do te počasti došli morat ćemo tačno odgovoriti na pitanje: „Ko ti je imam?“ Vođa mi bijaše Kur'an, to je ona knjiga koja vodi jedinom ispravnom putu, to je ona knjiga što je objašnjenje za stvar svaku, to je ona knjiga što je savjet, što je svjetlo, što je uputa, što je opomena, to je ona knjiga u koju nema sumnje. Nastojao sam sve što sam mogao, a toliko bijah i dužan iz nje propisano mi živjeti i evo me sad s tabuta vama okupljenima što hoćete da me do mezara ponesete kažem, ja sada s melekima razgovaram, a duša moja gleda Gospodara.
I ummetu kojem pripadaš, bit će pitanje. Morat ćeš i na njega odgovoriti, ako želiš uspjeti, moraš tačno odgovoriti. Ummet mi bijaše ona skupina, o meleki koji me sada pitate što ju je Allah najboljom zajednicom nazvao, ta zajednica dobro naređuje, dobro radi, dobro promoviše, od zla je daleko, zlo sprejčava i protiv zla se bori. Braća mi bijahu oni s kojima se u džematski saff redah, s kojima braću i sestre do kaburova ispraćah. „Do danas sam bio mrtvac među vama, a sada sam živ.“ Ponijeli su te, vraćaš se izvoru svom, zemlji, vraćaš se Gospodaru svom. Konačno si se iz sna probudio, sad si tek na javi i sad stvarno vidiš da te pitanja zaobići neće. Kasno je, vrlo je kasno tek tada spoznati da si ovdje radi ispita bio.
Uzvišemo Bože, pomozi nam da se za ispit pripremimo. Amin.
10.01.2025.
Izet-ef. Čamdžić