Obredi su završeni, a Uzvišeni kaže da kada se obredi završe opet da Njega spominjemo kao što pretke svoje spominjemo i još više od toga. Šta su obredi ako su sami sebi svrha? Neću odgovarati na ovo pitanje već ću reći da je obredima cilj da naše spominjanje Allaha bude tako intezivno da živeći vjeru, da čineći ono što On voli budemo svjesni Njega i od Njega nagrade obećane. Ako bi naše spominjanje Allaha bilo samo u obredima a da ti obredi ne ostave traga na nama, ne odgajaju nas, onda mi ne razumijemo vjeru. A kada Allah nekom Svome robu želi dobro da mu da razumije vjeru. Privilegija je razumjeti vjeru. Privilegija je biti u skupini koju Stvoritelj svjetova voli. Nije teško tu privilegiju sebi priuštiti. Potrebno je osobinama, koje je Svevišnji vjernicima pravim pripisao, okititi se, a obredi su tim osobinama lijeha.
Obredi nas vode ustrajnosti. „Allah dž.š., voli strpljive“ (Ali-Imran 146.) Allah dž.š., nas poziva da sebi namazom i strpljivošću pomognemo. Objašnjava nam da je On na strani strpljivih i da će takve bez računa nagraditi. A šta je ustvari sabur? Sabur je, u dobru ustrajnost. Vjernika krasi ta osobina jer u izvršavanju neredbi Božijih ustrajava i u neprekidnoj je borbi sa neprijateljem svojim otvorenim, šejtanom. Budan je vjernik ustrajno kako ne bi u grijeh i porok zaglibio. Strpljivost je osobina vjernika, jer bez nje nema ustrajnosti u namazu, u postu, u dobročinstvu uopće. Ustrajan je vjernik, svjestan da je ustrajnost najbolja osobina kojom se može okititi. „Reci, vjerujem i u tome ustraj“, poručio je Poslanik sljedbenicima kad je upitan, šta je za vjernika najbolje.
Obredima je dobročinstvo kruna. „Allah dž.š., voli dobročinitelje (Maide 13.)“. Vjernik je obavezan da iz imana i islama mu, iz uvjerenja i obredske prakse kojoj je odgoj cilj, dosegne granicu dobročinstva, ihsana. Na toj granici vjernik postaje svjestan Allahove sveprisutnosti i tad ni tajno ne čini ono što ne bi činio javno. Koje najbolji među nama? Najbolji je onaj koji koristi ljudima. Po ovoj poslanikovoj uputi, obaveza nam je svugdje i uvijek biti od koristi okolini i drugima. Vjernik koji je u skupini onih koje Allah voli, čini dobro i na dobro podstiče. Primjerom ponaprije druge na dobro podstiče, a i savjetom i riječju lijepom. U ovoj skupini su oni od čijeg jezika i ruku su mirni drugi ljudi. U ovoj skupini su oni koji se pomažu u dobročinstvu i bogojaznosti a ne u grijehu i neprijateljstvu. U ovoj skupini su oni koje krasi lijep odgoj, poniznost, skromnost, iskrenost, susretljivost. U ovoj skupini su oni koji su svjesni, stalno svjesni da svaki korak može biti posljednji dunjalučki, te se neprekidno čineći dobro pripremaju za taj tren.
obredi pravednike odgajaju. „Allah dž.š., voli pravedne“ (Maide 43.). Pravdi teži Islam. Na njoj insistira i stalno podstiče ljude da načine društvo koje će pravedno biti. „Na pravdi počiva i nebo i zemlja“, govorio je Poslanik. Vjerniku koji želi u skupinu koju Allah voli, Poslanik savjetuje: „Jedan sahat pravde vrijedniji je od sedamdeset godina provedenih u dobrovoljnom ibadetu“. Vjernik je društveno angažiran. On se ne sklanja pred izazovima. Vjernik u skladu sa putokazima iz izvora vjere, ulaže krajnji napor da društvo i okruženje učini mjestom koje će biti mjesto sreće za svakog. Borba za pravdu je u vjeri našoj izuzetno vrijednovana. Suprostaviti se nepravdi, uči nas Poslanik, je najveći džihad. Svi smo pozvani da se za bolje, humanije i pravednije društvo borimo. Da se borimo za društvo u kojem će svako uživati svoje pravo i imati ono što mu pripada. Nema sreće u zajednici u kojoj mala skupina uživa u zadovoljstvu, a većina traga za srećom. Kao vjernici, ozbiljno shvatimo našu obavezu da se za bolje društvo borimo, pogotovo zbog činjenice da sve više mladih, ne samo mladih, odlazi iz Domovine.
Obredi nas tevekulu vode. „Allah dž.š. voli one koji se u Njega uzdaju“ (Ali- Imran 159.) Vjernik nikad ne gubi pouzdanje u svog Gospodara, ali zna da se pouzdati treba i može tek kada iscrpi sve svoje mogućnosti. Čovjek je obdaren razumom, snagom i dati su mu resursi mnogi na korištenje. Kada iscrpi sve svoje mogućnosti u nekom poslu, projektu, na nekom putu, treba se osloniti na Allaha. Allah dž.š. neće ostaviti roba Svoga, bez pomoći. Danas, ummet očekuje da Allah dž.š. riješi nagomilane probleme mu. Moli pomoć da se nevolja otkloni, a nevolja kroz koje ummet prolazi je mnogo. Uprkos molbi, nevolja ne prolazi, ne jenjava, kao da dova ne nailazi na otvorena vrata. Da bi iz njevolje izašli, i sami moramo učiniti ono što Gospodar od nas traži. On, Uzvišeni od nas traži da budemo braća. Pa budimo i bratski se ponašajmo i kao braća živimo pa neće biti kolone očajnika koja mir, sigurnost i koru kruha traži prelazeći hiljade kilometara kako bi do Evrope stigli. Allah dž.š. od nas traži da promovišemo mir, pogotovo mir među sobom. Znamo li mi da je Poslanik rekao da u sukobu dvojice muslimana, oba će u Džehenem. Iz takvog sukoba u kojem obje strane Džehennemu koračaju proizašla je ta kolona očajnih emigranata koji za pomoći vape. Ako želimo u skupinu koju Allah dž.š. voli, mi ćemo tada biti pravi trudbenici na Božijem putu i oni koji se istinski na Allaha oslanjaju.
Obredi nas uče čistoći i na čistoći i čistoti insistiraju. „Allah dž.š. voli one koji se čiste“ (Tewbe 108.) Islam u svim životnim sferama na čistoći insistira. Zahtijeva čistoću tijela, odijela, duše. Insistira na čistoći mjesta, na čišćenju imetka od tuđega prava i traži od nas da se tewbom od grijeha čistimo. Želiš li u skupinu koju Allah voli, ti tewbu žurno iskoristi i od grijha se očisti, potom se saburom okiti, dobročinistvu se okreni, za pravdu i bolje društvo se bori i na Allaha dž.š. se iskreno osloni.
Uzvišeni Bože, pomozi nas da razumijemo da vjera nije samo obred, a da bez obreda nema vjere..Amin!
Izet ef. Čamdžić
13.06.2025.
